Dr Srđan Đorđević
docent Pravnog fakulteta u Kragujevcu
PETER HÄBERLE, „USTAVNA DRŽAVA“, Zagreb, 2002.
Iako se, verovatno, ne smatra baš čestom praksom književna kritika tekstova jedinice pravne literature objavljene pre nekoliko godina, opredelio sam se za prikaz knjige, koja je još 2002. godine prevedena na hrvatski jezik i obelodanjena javnosti. Reč je o knjizi, koja zaista može biti dragocena za one, koji se bave različitim ustavno-pravnim problemima, jer predstavlja višestruki splet mnoštva oštroumnih analiza širokog prostranstva ustava i pravne teorije države.
Delo „Ustavna država“ („Verfassugsstaat“), čiji je autor Peter Häberle, izdao je Nakladno-istraživački zavod „Politička kultura“ iz Zagreba (u okviru edicione biblioteke „MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS“), kao prevod na hrvatski jezik već ranije objavljenog, naručenog rada za rimsku enciklopediju „Treccani“. Prevod sa nemačkog je uradio g-din Tomislav Martinović, a autor stručne redakcije i pogovora je akademik Zvonko Posavec. Za potrebe samog prikaza, vredi posebno istaći delatnost akademika Posaveca, zahvaljujući kome smo u prilici da se, u okviru poslednjih stranica knjige, između ostalog, upoznamo i sa fusnotiranom, kratkom biografijom autora „Ustavne države“, čije osnovne činjenice prenosimo u narednih par redova.
„Peter Häberle, rođen je 1934. u Göppingenu, profesor je javnoga prava, filozofije prava i crkvenoga prava na Sveučilištu Bayreuth, a istovremeno je profesor filozofije prava na Sveučilištu St. Gallen (Švicarska). Nakon studija pravnih znanosti u Tübingenu, Bonnu, Montpellieru i Freiburgu/Br., doktorirao je 1961. kod Konrada Hessea u Freiburgu/Br., a habilitirao 1969., također u Freiburgu/Br. Godine 1969. dobiva poziv za profesora sa Sveučilišta Mannheim i Marburg, a 1973. odlazi u Bochum. Od 1969. do 1976. profesor je javnog i crkvenog prava u Marburgu/L., gdje je i dekan od 1974. od 1975. Godine 1976. dobiva poziv sa Sveučilišta Augsburg, a 1980. i sa Sveučilišta St. Gallen (Švicarska). Od 1981. stalni je profesor na Sveučilištu Bayreuth.
Dobio je brojna međunarodna priznanja, često je profesor-gost u Italiji (Rim 1991, 1997, 1999) na Sveučilištu Tor Vergata 1994, 1995, 1996; profesor-gost je i u Granadi 1995/96. i 1998. Održao je brojna predavanja po cijelome svijetu, a bio je i gost seminara koji je 1998. godine organizirao Ustavni sud Republike Hrvatske. Objavio je više od 30 knjiga, a mnoge su prevedene na razne svjetske jezike. Primio je brojna odlikovanja“.[1]
Häberleova „Ustavna država“ nije slučajno odabrana da bude predmet ovog prikaza, jer se u njoj iznose ideje, koje zaslužuju da budu okvalifikovane kao osnov posebnog pravca u teoriji ustavnog prava. U izboru između oštre i raširene podele nemačke ustavno-pravne teorije, po osnovu ustava ili države kao mogućih centralnih težišta za promišljanje na temu nauke ustavnog prava, Häberle se nesumnjivo svrstava u pristalice ustava, kao ključne tačke ovih teorijskih razlika. Međutim, u tim razmimoilaženjima, on ide još dalje, doprinoseći porastu napetosti u naznačenoj teorijskoj polarizaciji. Insistira na konceptu otvorene ustavne države (koja se naslanja na Poperovo otvoreno društvo); ovaj izraz ne locira samo u naslovu knjige, već mu pridaje značaj idejnog fokusa, smeštenog između njenih korica. Formatirana kroz 289. stranica, knjiga daleko prevazilazi sopstveni obim, jer su ideje sadržane u njoj, originalne i snažne, ali i podržane moćnom teorijskom argumentacijom, koja ide, na momente, od autorove intuicije, pa do značajnog oslonca na moguću i očekivanu praktičnu delotvornost. Čini se da Häberleove ideje o ustavnoj državi nikako ne mogu biti dovedene u pitanje, sa stanovišta njihove demokratske prihvatljivosti ili teorijske autentičnosti. Problem opstaje povodom mogućnosti da one budu do kraja sprovedene u delo, odnosno, da li će one biti prihvatljive državi postojećeg stupnja razvoja. Štivo, koje se prikazuje, predstavlja pravi spektrum ideja, kojima se projektuje ustavna arhitektura države modernog doba, koje bez države – jednostavno nema. Ali, ne bilo kakvog ustava, već onog, čija je forma stavljena u funkciju vredne i kvalitetne sadržine, a koja neminovno mora biti sastojak sveopšte kulture društva koje tvori, primenjuje i interpretira ustavne norme.
Razdaljina između tvorca i tumača ustava se skraćuje, s obzirom na širenje kulturološkog kompleksa ustavotvornog procesa, ustava i (ustavne) države. Takva formula doprinosi shvatanju ustava, kao moćnog pomiritelja i sredstva kompromisa, kao mosta u vremenu, prostoru i među ljudima u građanskoj zajednici. Istovremeno se nudi i nova metoda komparacijskoj tumačenja ustava, koja opet spaja i približava ustavne države.
Izvorni deo knjige je raspodeljen na šest celina, koje je iskusno pero autora predstavilo kroz sledeće delove: 1. Pojam, utemeljenje predmeta i radne metode; 2. Povijesni razvoj, vremenska dimenzija; 3. Kulturnoznanstvena priprava; 4. Ustavotvorstvo, promjena ustava, tumačenje ustava i ustavno sudstvo; 5. Pojedinačni oblici; i 6. Reformske potrebe u ustavnoj državi današnjega razvojnog stupnja.
I svaka od ovih celina predstavlja, kako sam autor ističe, „godove“, razvijane u dugogodišnjem delatnom procesu prof. Häberlea, koji se odvijao pod okriljem nauke ustavnog prava, odnosno, nauke o ustavu. „Film“ ove knjige je razvijan preko 20 godina i u njoj su na koherentan način sabrane ideje, koje je autor parcijalno i ranije objavljivao (o ustavu kao javnom procesu, o ustavu kao nauci o kulturi, o evropskoj pravnoj kulturi...). Svakako da „Ustavna država“ nije autohrestomatija ranijih članaka i knjiga P. Häberlea, već sasvim novi kvalitet, koji stiže do samog epicentra države XXI veka.
Akademskom kulturom rukovođen, autor je drugu polovinu knjige obogatio specijalnim dodacima hrvatskom izdanju, kroz posebnu, četvorodelnu kompoziciju, a koju čine: 1 Ustav kao kultura; 2. 49 godina njemačkog Temeljnog zakona (ustava); 3. Hrvatski ustav (1991) u europskoj pravnoj usporedbi; i 4. Intervju prof.dr. Zvonka Posaveca s prof.dr Peterom Häberleom (ovaj deo spada u red neverovatno atraktivnih i interesantnih načina za predstavljanje ideja nauke o ustavu).
Konačno, kako bi se zadržao očekivani format primeren prikazu, privodim ga kraju, i toplo preporučujem knjigu „Ustavna država“, autora Petera Häberlea, onima koji se bave ili nameravaju da se ozbiljno bave problemima na temu ustava i ustavnog prava. Istovremeno, kako ne bih ostao dužan akademskom redu i pristojnosti, iskazujem pohvalu za napor koji su učinili izdavačka kuća, akademik Zvonko Posavec i prevodilac. Prevodom na hrvatski jezik, i širem krugu poslenika sa srpskog govornog područja, učinjene su dostupnijim ideje i kulturno-naučna načela Petera Häberlea, za koje je Konrad Hesse istakao da „njima pripada budućnost“.