Ajdin Huseinspahić

NASLJEDNOPRAVNI ODNOSI S MEĐUNARODNIM OBILJEŽJEM DE LEGE LATA I DE LEGE FERENDA U BIH,  S OSVRTOM NA STANJE U SRBIJI

Dok su u antičkom Rimu samo neki privatnopravni odnosi podlijegali normama ius gentiuma, a koje se ne može poistovjetiti sa modernim normama međunarodnog privatnog prava, danas možemo konstatovati kako gotovo svi privatnopravni odnosi mogu imati prefiks međunarodnih. Naučnoj opservaciji nasljednopravnih odnosa s međunarodnim obilježjem prišli smo fokusirajući se na nekoliko ključnih pitanja. Prvo pitanje koje smo obradili se odnosilo na pravnu prirodu prejudicijelnog (prethodnog) pitanja koje, može proizvesti velike probleme kod primjene adekvatne pravne norme. Drugo pitanje se odnosilo na pozitvnopravno sagledavanje poimanja djeljivosti nasljednog statuta, a što ima presudan značaj prilikom određenja mjerodavnog prava na raspravljanje zaostavštine, bilo da je riječ o zakonskom ili testamentalnom nasljeđivanju. Treće pitanje koje smo obradili u radu se odnosilo na sučeljavanje argumenata pro et contra ideje primjene lex nationalis ili domicila ostavioca. Ipak, posebno značajnom se činila aktuelizacija ideje italijanskog pravika Mancinija koji smatra da treba težiti ka stvaranju univerzalnog pravila o primjeni domaćeg ili stranog prava. Ideja o primatu lex nationalis u rješavanju ličnih, porodičnih i nasljednopravnih odnosa zadržala je svoju vrijednost i danas. Mancini je smatrao kako treba ostaviti prostora autonomiji volje stranaka na polju međunarodnog privatnog prava, ali u onim odnosima koji su van sfere obavezne primjene lex nationalis, tj. koje su van domena ličnih, porodičnih i nasljednopravnih odnosa.

Ključne riječi: međunarodno privatno pravo, nasljedno pravo, nasljedni statut, lex  nationalis, domicil.