Veljko Turanjanin,
student Doktorskih studija na Pravnom fakultetu u Kragujevcu
UDC: 343.57
Primljeno: 3. decembar 2009.
Stručni članak
ZLOUPOTREBA OPOJNIH DROGA SA ASPEKTA NOVOG KRIVIČNOG
ZAKONODAVSTVA I SA OSVRTOM NA SUDSKU PRAKSU
Zloupotreba opojnih droga poslednjih godina predstavlja
tešku socijalnu i društveno opasnu pojavu. Žrtve ove pojave su prije svega sami
narkomani, a zatim porodica, kao i društvo u cjelini. Kao i mnoge druge pojave,
i sa upotrebom droga se počelo u pozitivne
svrhe, a izopštilo se u svoju suprotnost. Iako poznata ljudima od davnina, njena
masovna upotreba počinje u prošlom vijeku i nezadrživo se širi zahvatajući
sve veći broj država. S toga države, kao i međunarodna zajednica, nastoje
da različitim sistemom preventivnih i represivnih mjera spriječe pojedince
i grupe u preduzimanju protivpravnih djelatnosti vezanih za droge. Kao i druge države,
i naša država i društvo se suočava sa velikim problemima u oblasti nedozvoljene
proizvodnje i prometa opojnih droga. S tim u vezi, naše krivično zakonodavstvo
propisuje tri krivična djela vezana za zloupotrebu droga: Neovlašćena
proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga, Omogućavanje uživanja opojnih
droga i Neovlašćeno držanje opojnih droga. Pored toga, krivičnim zakonodavstvom
je predviđena i posebna krivična sankcija – mjera bezbjednosti obaveznog
liječenja narkomana. Gledano po težini zaprijećenih krivičnih sankcija,
ova krivična djela spadaju u red najtežih krivičnih djela. S druge strane,
sankcionisan je i pokušaj, kao i pomoć. U međunarodnoj sferi, na snazi
su tri konvencije koje su ratifikovale gotovo sve države u svijetu, a kojima se
reguliše način legalne proizvodnje i promet opojnih droga i propisuju da države
potpisnice moraju sve ilegalne djelatnosti u ovoj oblasti da okvalifikuju ili kao
krivična djela ili kao drugi delikt.
Ključne riječi: krivično
djelo, opojne
droge, proizvodnja, promet, krivična sankcija
I. Uvod
Savremeni razvoj čovječanstva karakteriše kontinuirani
porast različitih socijalnopatoloških pojava, među kojima se, po naročito
teškim posledicama, izdvaja narkomanija. Zloupotreba opojnih droga ugrožava pojedinca,
njegovo fizičko i psihičko zdravlje, njegovu užu i širu porodicu, društvenu
zajednicu. Zloupotreba droga poslednjih godina doživljava svoju ekspanziju, a naročito
zabrinjava činjenica da je sve veći broj narkomana mlađe životne
dobi. Proporcionlno, najveća smrtnost narkomana je u životnoj dobi od 26 do
35 godina, a tek nešto manja u životnoj dobi 16 do 25 godina. Mnogi nisu ni svjesni
koliko se lako dođe do droge. U jednom slučaju okrivljeni je dao podatak
da je do marihuane došao na taj način što je hpanu za
kanarince prosuo po dvorištu i nikla je indijska konoplja[1].
Iz navedenih razloga bilo je nužno reagovati i na nacionalnom i na međunarodnom
planu. Na međunarodnom planu zaključene su tri konvencije kojima se reguliše
ovo pitanje: Konvencija o opojnim drogama iz 1961. godine, Konvencija o psihotropnim
supstancama iz 1971. godine i Konvencija
UN protiv nezakonitog prometa opojnim drogama i psihotropnim supstancama iz
1988. godine[2]. Ratifikacijom
ovih konvencija naša zemlja je prihvaćena rješenja iz konvencija unijela u
svoje nacionalno zakonodavstvo propisivanjem tri krivična djela u vezi sa opojnim
drogama:
1.
neovlašćena
proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga;
2.
omogućavanje
uživanja opojnih droga i
3.
neovlašćeno držanje opojnih droga.
U krivičnim zakonodavstvima razvijenih zemalja, a
što je, uostalom, bila i tendencija u našem krivičnom zakonodavstvu do donošenja
Krivičnog zakonika 2005. godine, postoji shvatanje da se za uživanje opojnih
droga ne odgovara. To je vidljivo prije svega u legalizaciji lakih droga u Holandiji
i Belgiji. Međutim, stupanjem na snagu Krivičnog zakonika Srbije[3],
u našoj zemlji dolazi do pooštravanja odnosa prema ovom pitanju, i sankcioniše se
i samo držanje opojnih droga.
U vezi sa ovim pitanjem, bitno je spomenuti i ilegalan
promet i trgovinu opojnim drogama, posao koji kriminalcima donosi enormne sume novca.
Kao što je poznato, ovaj problem i borba protiv njega nalazi se u žiži međunarodne
pažnje. Borba ima svoje različite vidove, sa jedne strane se preduzimaju radnje
radi otkrivanja ilegalnog priliva i odliva novca, sa druge strane usvajaju se brojni
propisi koji otežavaju taj plasman[4].
S obzirom na svoj geografski položaj, Srbija je značajno tranzitno područje droge jer povezuje regije na istoku,
gdje se droga proizvodi i prerađuje, i bogata tržišta zemalja Zapadne Evrope
gdje se distribuira. Prema podacima Interpola oko 80% ukupne količine opojnih
droga namijenjenih zapadnom tržištu prolazi tzv. Balkanskim putem kroz Srbiju. Ovim
putem droga u Srbiju ulazi preko graničnih prelaza sa Bugarskom i Makedonijom
sakrivena u prevoznim sredstvima[5].
U borbi sa kriminalitetom na ovom terenu treba imati visoko specijalizovane eksperte.
II. Kratak pregled pojedinih opojnih droga
Vijekovima unazad ljudi su koristili opojne droge. Nisu
bili svjesni negativnih posledica. Mnogi to, na žalost, nisu ni danas. Definicije
opojnih droga su neusaglašene. Po definiciji Svjetske zdravstvene organizacije,
droga je svaka supstanca koja, unesena u organizam, može da modifikuje jednu
ili više funkcija. Po drugoj definiciji, pod opojnom drogom se podrazumjeva
takva vrsta supstance koja se koristi medicinski ili nemedicinski, a ima svojstva
da, unesena u ljudski organizam, izazove stanje psihičke ili fizičke,
ili psihičke i fizičke zavisnosti[6].
Sledstveno tome, pod narkomanijom se podrazumjeva strast za uzimanjem droga.
Svjetska zdravstvena organizacija predviđa klasifikaciju zavisnosti od
droga koja je još uvijek važeća. Imamo 7 tipova zavisnosti: morfinskog tipa,
barbiturno-alkoholnog, kokainskog, tipa kanabisa, amfetaminskog, kat tipa i tipa
halucinogena.
Opijum
je vrsta droge koja se koristi još od prije nove ere, droga zbog koje su vođeni
i ratovi. Zbog svojih svojstava koristi
se za ublažavanje bolova. Opijum se pije, jede i puši. Najviše se pravio u obliku
pogača. Ubrizgava se i intravenski.
Narkomani leže i ćute, svi su u svojim sanjarenjima, odvojeni od svijeta i
stalno imaju želju za novim dozama. Pušenjem se dobija slabiji efekat, a koji se
inače se dobija samo ako pušač miruje. Čest simptom je depresija.
Morfin je njegov najpoznatiji alkaloid. Simptomi zloupotrebe su u vidu muke,
povraćanja, nesanice, delirijuma, gubitak apetita, visoke temperature, blijeda
i suva koža, mršavljenje itd. Smrt nastaje uslijed predoziranja kao i uslijed preosjetljivosti
organizma na morfijum.
Heroin je
korišćen kao lijek za odvikavanje od morfina. Heroin je bijeli prah bez mirisa,
gorkog ukusa. Unosi se u organizam pušenjem, ušmrkivanjem i injekcijama. Od svih
droga, heroin se najviše zloupotrebljava, 25 puta je jači od morfina. Nagla
smrt nastupa zbog respiratorne depresije ili zastoja srca, a da bi smrt nastupila
dovoljna je i samo jedna konzumacija. Brzo izaziva psihičku i fizičku
zavisnost. Simptomi su suzenje, gađenje, zijevanje, bolovi u mišićima,
povraćanje, uznemirenost. Izaziva mnoge bolesti, hepatitis, sifilis, tetanus,
tuberkulozu, kožne infekcije itd.
Iz indijske konoplje dobija se hašiš. Mentalni
poremećaji zavise od sklopa ličnosti. Javljaju se simptomi iznurenosti
i dobrodušnosti a poslije nastaju poremećaji opažanja, emocionalna sputanost.
Koža postaje crvena, oči sjaje, široke zjenice. Kod predoziranosti može doći
do kolapsa i kome. Iz meksičke konoplje dobija se marihuana. Najčešće
se puši, ima oštar i snažan miris. Pod njenim dejstvom čula postaju izoštrenija.
Kao posledica se javlja nervoza, razdražljivost, slabost pamćenja.
Kokain
je opojna droga koja se dobija iz biljke Eritroxylon
coca. Intravenskim
unošenjem efekti nastaju trenutačno, izaziva osjećaj neograničene
inteligencije i moći, narkoman neosjeća potrebu za hranom niti snom. Ne
izaziva fizičku zavisnost, ali zato izaziva najjaču psihičku zavisnost
od svih droga. Posledice nastaju u vidu paranoje, halucinacija, ubrzanja pulsa,
kome, smrti i sl. Amfetamin je stimulator centralnog nervnog sistema. Simptomi
su širenje zjenica, zamagljivnje vida, visoka temperatura. Brzo stvara psihičku
zavisnost. Naglo prekidanje njegovog korišćenja dovodi do suicidnog ponašanja.
LCD-25, droga veoma brzog dejstva, brzo stvara zavisnost, narkomani pod njenim
uticajem smatraju da su neke druge ličnosti ili čak životinje. Pri njenom
uzimanju se javljaju reakcije u obliku ludila ili čak smrti. Jedna od novijih
droga je ekstazi. Sličan je amfetaminu, dovodi do dobrog raspoloženja
i konfuzije, nesnalaženja. Smrt nastupa uslijed predoziranja, povećane temperature,
dehidracije i otkazivanja rada srca.
III. Krivično djelo iz člana 246. KZS: Neovlašćena
proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga
A. Pojam
krivičnog djela
Ovo krivično
djelo spada u grupu krivičnih djela
protiv zdravlja ljudi. Radi se o složenom krivičnom djelu i gotovo je nemoguće
zbog velikog broja vidova samo osnovnog oblika dati kratku i jasnu definiciju u
teorijskom smislu. Radnja krivičnog dela je alternativno određena i
može se pojaviti kao: neovlašćena proizvodnja, prerada, prodaja ili nuđenje
na prodaju, kupovanje, držanje, ili prenošenje radi prodaje, posredovanje u prodaji
ili kupovini i neovlašćeno stavljanje na bilo koji način u promet opojnih
droga i psihotropnih supstancija.[7] Sve ove
oblike krivičnog djela mogli bismo svrstati u dvije grupe: neovlašćena
proizvodnja i prerada opojnih droga i neovlašćeno stavljanje u promet opojnih
droga. Objekt zaštite kod ovog krivičnog djela jeste zdravlje ljudi, pod kojim
se podrazumjeva zdravlje neodređenog broja ljudi, a objekt radnje izvršenja
jesu opojne droge. Po Zakonu o proizvodnji i prometu opojnih droga („Službeni list
SRJ“ br. 46/96), pod opojnim drogama se podrazumjevaju supstance prirodnog ili sintetičkog
porijekla, koje mogu stvoriti zavisnost od njihove upotrebe i čijom se upotrebom
oštećuje zdravlje ili ugrožava ljudski integritet. U teoriji se pod opojnim
drogama podrazumjevaju i psihotropne supstance sa dejstvom kao kod opojnih droga.
S druge strane, opojne droge su sredstva koja imaju dvostruki karakter, jer se pored
njihove upotrebe u medicinske svrhe, koriste i u razne nedozvoljene svrhe. Nekontrolisano
korišćenje opojnih droga, u smislu njihovog unošenja u ljudski organizam, bez
medicinski opravdanih razloga, naziva se zloupotrebom korišćenja opojnih droga.
Nedozvoljena upotreba dovodi do narkomanije, pod kojom se podrazumjeva stanje
periodične ili hronične intoksikacije štetne kako za pojedinca tako
i za društvo do koje se dolazi ponovljenim uzimanjem neke droge. Kao posledica ovog
krivičnog djela javlja se opšta, tj. apstraktna opasnost, opasnost po zdravlje
ljudi koja bi mogla da nastupi uslijed preduzete radnje izvršenja. Međutim,
da bi postojalo ovo krivično djelo, učinilac mora da postupa neovlašćeno
iz razloga što je dozvoljeno obavljanje određenih djelatnosti u naučne,
medicinske i slične svrhe.
B. Oblici izvršenja osnovnog
krivičnog djela
1. Neovlašćena proizvodnja i prerada opojnih droga
Kao što je napomenuto, ovo krivično djelo može da
se pojavi u više vidova. Neovlašćena proizvodnja opojnih droga predstavlja
djelatnost pojedinca usmjerenu na stvaranje opojnih droga, odnosno svaku radnju
koja omogućava da se
dobije opojna droga. To mogu biti različite radnje, zavisno i od toga o kojoj
se supstanciji radi. Ilustracije radi, presudom Okružnog suda u Trebinju optuženi
je oglašen krivim, jer je uzgojilo 1685 komada stabljika indijske konoplje, odnosno
884 kg [8],
a priroda idijske konoplje je takva da pruža mogućnost da se odabiranjem, sušenjem
i rezanjem dobije materija koja ima svojstvo opojne droge. U drugom slučaju,
optuženi je u saksijama u svojoj kući proizveo kanabis sativu i predao
drugom licu radi prodaje[9].
Teorija krivičnog prava ne pruža nam tačne kriterijume
za razgraničenje radnje proizvodnje od radnje prerade opojnih droga. Prerada
je dobijanje droge ili supstancije droge
odnosno prečišćavanje droge, poboljšanje njenog kvaliteta, pripremanje
za neposrednu primjenu i sl[10].
Proces branja i sušenja zelenih listova biljke marihuane predstavlja prerađivanje
opojne droge[11]. Zatim, preradom se smatraju svi postupci za dobijanje
hašiša iz kanabisove smole. Međutim, od radnje prerade treba razlikovati dodavanje
u drogu onih dodataka koji ne utiču na njena hemijska svojstva, već smanjuju
njenu djelotvornost.
2. Neovlašćeno stavljanje u promet opojnih droga
Neovlašćena prodaja opojnih droga je najčešće vršeni vid ovog krivičnog
djela. Prije svega, treba napomenuti da ovdje nema sticaja sa krivičnim djelom
nedozvoljene trgovine iz člana 243. Krivičnog zakonika Srbije. Nedozvoljena
trgovina se sastoji u nabavljanju robe u svrhu prodaje, u neovlašćenom bavljenju
trgovinom ili posredovanjem u trgovini, bez odgovarajućeg ovlašćenja,
zatim u prodaji robe čija je proizvodnja naovlašćeno organizovana, u prodaji,
kupovini ili razmjeni robe
čiji je promet zabranjen ili ograničen.[12]
Ovdje se primjenjuje princip specijaliteta, po kom kad postoje opšti i posebni oblik
nekog krivičnog djela, po principu lex specialis derogat legi generali postoji
samo poseban oblik krivičnog djela.[13]
Do prije par godina, sankcionisana je bila samo prodaja, dok kupovina droge za ličnu
upotrebu nije predstavljala krivično djelo, zbog toga što kupac ugrožava samo
sebe, a prodavac i kupca i neodređen broj drugih lica. Ali, donošenjem Krivičnog
zakonika 2005. godine biva sankcionsana i kupovina droge za sopstvenu upotrebu.
Nije bitno mjesto na kojem prodavac drži droge zbog prodaje. U praksi se dešavalo
da lice drži heroin radi prodaje na željezničkoj stanici, sakriven u šupljini
vagona[14].
Do prodaje dolazi samim sporazumom prodavca i kupca, nije bitno da li je droga plaćena.
Ovdje spada i situacija u kojoj usled nemogućnosti ispunjenja neke svoje obaveze,
dužnik daje određenu količinu droge u zamjenu.
Nuđenje opojne droge na prodaju predstavlja kažnjiv pokušaj krivičnog djela prodaje
opojnih droga. U suštini, to je jednostrana izjava volje prodavca da zaključi ugovor o prodaji[15],
odnosno to je ponuda. Međutim, za razliku od obligacionog prava, sa stanovišta
krivičnog prava nebitno je da li je ponuda prihvaćena ili ne. Jednostavno,
nema dilima u teoriji oko kvalifikacije kada je djelo učinjeno, ali je veliki
problem - problem dokazivanja, iz razloga što se droga uglavnom nudi već provjerenim
kupcima.
Naredni vid ovog krivičnog djela predstavlja prenošenje
opojne droge radi prodaje. Ovdje nije bitna putanja te supstance, tj. da
li se droga unosi u našu zemlju, iznosi ili prolazi kroz nju, kao i način na koji se prenošenje vrši. Rukovođeni velikim profitom,
krijumčari kriju drogu na najnevjerovatnijim mjestima, i potrebno je zaista
veliko iskustvo i domišljatost da se to otkrije. U našoj sudskoj praksi se dešavalo
da okrivljeni prenose heroin u specijalno napravljenim pojasevima u količini
od po pola kilograma[16],
zatim u specijalno za to napravljene bunkere na prikolici teretog vozila u količini
od 366 kg[17], pa
u 574 dugmeta[18]čak
jednom prilikom je lice uhvaćeno da prenosi 190 kg heroina zapakovanog u
28 kartonskih kutija sa paprikom[19].
U decembru 2005. godine okrivljeni je uhvaćen jer je neovlašćeno radi
prodaje prevozio 4.720,40 grama biljnog materijala koji potiče od konoplje,
a provjerom u njegovoj kući je pronađeno još ovoga materijala[20].
Sličan slučaj postoji kada je okrivljeni radi prodaje nabavio i držao
kod kuće određenu količinu droge kanabis sativa, a zatim radi
dalje prodaje organizovao prevoz uz naknadu do drugog mjesta, gdje bi bila predata;
dakle lanac u kome je učestvovalo najmanje tri lica[21].
Kod ovog oblika krivičnog djela, radnja je svršena samim prijemom u državinu
opojne droge, iz čega proizilazi da je pokušaj teško moguć.
Krivično djelo postoji i u slučaju posredovanja
u kupovini ili prodaji opojnih droga. Osnovna svrha posredovanja je dovođenje u vezu prodavca i kupca[22].
Postoji veliki broj radnji koje spadaju u posredovanje, kao što su: dovođenje
u vezu prodavca i kupca koji se prije nisu poznavali, prenošenje poruka između
njih, prenošenje novca, kupovina droge za drugog, čuvanje droge dok ne dođe
do sporazuma između prodavca i kupca i sl. Pri svemu tome nije bitno vrijeme
za koje će se ta droga čuvati. Za razliku od građanskog prava, u
krivičnom pravu je apsolutno nebitno da li je posredovanje uspjelo ili ne.
Po presudi Vrhovnog suda Srbije, posredovanje postoji i kada okrivljeni za račun
svjedoka zajednički sa njegovom suprugom otputuje u Istambul, tamo kupi drogu
i preda je svjedokinji za račun njenog muža[23].
Pored svih naprijed navedenih radnji izvršenja, zakondavac
na kraju navodi i stavljanje na bilo koji drugi način opojnih droga
u promet. Ovo iz razloga što je i te kako svjestan na koliko načina droga
može biti puštena u promet. Zbog toga prvo,
primjera radi, navodi nekoliko načina
izvršenja ovog krivičnog djela, a zatim jednom uopštenom formulacijom obuhvata
i ove ostale slučajeve.
Tu spada razmjena opojne droge za neke druge stvari, zatim davanje droge jednom
licu na zajam, a da mu ovaj vrati istu količinu iste vrste droge, pa davanje
određene količine opojnih droga na poklon i sl. U praksi se naišlo na
slučaj da je okrivljeni razmijenio pet grama heroina za dvije narukvice i jedan
zlatan lančić[24].
Međutim, ne treba zaboraviti da se ovdje radi o veoma opasnoj djelatnosti koja
nosi viliki rizik i odgovornost, pa je teško očekivati dobijanje opojnih droga
u vidu poklona, eventualno par doza, a u svakom slučaju sve u cilju navođenja
i na taj način regrutovanja novih narkomana.
V. Kvalifikovani oblik krivičnog djela
Ovo krivično djelo ima i svoj kvalifikovani oblik,
koji se pojavljuje u tri vida, i to:
1.
kada je
osnovno djelo izvršeno od strane grupe;
2.
kada je
učinilac organizovao mrežu preprodavaca ili posrednika i
3.
kada je osnovno djelo izvršeno od strane organizovane
kriminalne grupe.
Krivično djelo vrši najčešće jedno lice.
Međutim, isto tako ono može biti izvršeno i od strane više lica i grupe. Prvi
teži oblik ovog krivičnog djela predstavlja upravo vršenje krivičnog djela
od strane grupe, a grupu, po KZS, sačinjavaju najmanje tri lica povezana radi
trajnog ili povremenog vršenja krivičnih djela. Do donošenja Zakona o izmjenama
i dopunama krivičnog zakonika Srbije[25],
za ovaj kvalifikovani oblik tražilo se da bude izvršen od strane više lica, pri
čemu se u teoriji i praksi se pojavio problem definisanja pojma 'više lica',
tj. koliko u stvari taj pojam lica obuhvata. U teoriji se većinom stajalo na stanovištu da su u pitanju
najmanje tri lica, dok je praksa zahtjevala dva lica, na kojem stavu je stajao i
manji dio teorije. Tako, ukoliko dva lica zajednički gaje marihuanu kroz duži
vremenski period, riječ je o ovom obliku krivičnog djela[26].
Za njegovo postojanje nije potrebno da postoji neka jaka i čvrsta veza. Nije
potrebno ni da se sva lica koja učestvuju međusobno poznaju. Nije potrebno
ni da ostala lica budu otkrivena[27].
Ali, lica koja su se udružila moraju da izvrše makar jedan oblik ovog krivičnog
djela, nije bitno koji. Bez ovog uslova, radiće se o nekom drugom krivičnom
djelu, djelu dogovora. Poslednji uslov da bi se radilo o ovom obliku jeste da su
se lica udružila zbog vršenja više krivičnih djela, a ne samo jednog. Nakon
najnovijih primjena u krivičnopravnom zakonodavstvu, traži se da ovaj oblik
bude izvršen od strane grupe.
U svijetu danas postoje mnoge kriminalne organizacije.
Bile one manje ili veće, na njihovom čelu nalazi se šef, njihov organizator.
Prema Krivičnom zakoniku, organizator je ono lice čija se djelatnost
iscrpljuje u preduzimanju radnji organizovanja, stvaranja ili u radnji iskorišćavanja
postojećeg udruženja u vidu bande, zavjere, grupe ili drugog udruženja, u cilju
vršenja krivičnih djela. Društvo ga smatra jednim od najopasnijih učinilaca
krivičnih djela i zbog toga ga prati odgovarajuća krivičnopravna
regulativa. Ali, uprkos svemu, gotovo da nijedan nije procesuiran iz različitih
razloga.
Drugi kvalifikovani oblik ovog krivičnog djela predstavlja
organizovanje mreže preprodavaca ili posrednika. Preprodavci bi bila ona lica
koja je organizator organizovao u svoju mrežu sa ciljem da njegovu opojnu drogu,
i za njegov račun prodaju na malo – direktnim konzumentima[28].
Preprodavca bi, prema tome, mogli da odredimo kao kupca radi dalje prodaje. Vrijedi
spomenuti i to da sami preprodavci rijetko uzimaju drogu. S druge strane, posrednik
je lice koje vrši radnju posredovanja, dovodi u vezu prodavca opojne droge i
kupca, i kao što je naprijed već navedeno, radnja posredovanja je izvršena
čim ih je doveo u vezu, bez obzira da li je posao zaključen ili ne. Mreža
preprodavaca i posrednika treba da je organizovana na širem području, a učinalac
krivičnog djela u vrijeme izvršenja treba da je već stvorio mrežu. Da
bi postojala, moraju da postoje minimalno dva preprodavca ili posrednika. Mreža
pretpostavlja čvršću povezanost između članova, pri čemu
je irelevantno da li se preprodavci ili posrednici međusobno poznaju.
I, na kraju, najteži oblik postoji kada je osnovno djelo
izvršeno od strane organizovane kriminalne grupe. Organizovana kriminalna grupa
je grupa od tri ili više lica, koja postoji određeno vrijeme i djeluje sporazumno
u cilju vršenja jednog ili više krivičnih djela za koja je propisana kazna
od četiri godine ili teža kazna, radi neposrednog ili posrednog sticanja finansijske
ili druge koristi ili radi ostvarivanja i zadržavanja uticaja na privredne ili druge
važne državne strukture. Ovo je novi oblik izvršenja krivičnog djela, koji
je, kao i sam pojam organozovane kriminalne grupe uveden navedenim izmjenama Krivičnog
zakonika, pa je razumljivo što još nema sudske prakse u vezi njega.
G. Ostale odredbe člana 246. KZS
Umjesto odredbi o držanju opojnih droga, koje izmješta
u posebno krivično djelo, zakonodavac uvodi novu odredbu, kojom sankcioniše
neovlašćeno uzgajanje maka, psihoaktivne konoplje ili neke druge biljke iz
koje se dobija opojna droga, ili koja sama sadrži opojnu drogu. Kao što je poznato,
a i navedeno, uzgajanje biljaka koje sadrže opojnu drogu je izuzetno dozvoljeno,
prije svega zbog upotrebe u medicinske svrhe. Samim tim, ovdje zakonodavac stavlja
akcenat na riječ neovlašćeno. Sa razlogom, jer je uzgajanje npr.
uzgajanje maka itekako često, zbog njegove široke upotrebe u ishrani. Inače,
čim je unijeta ova odredba u KZS, odmah je bila iskritikovana kao teška za
primjenu u stvarnom životu.
Počev od 1990. godine naše krivično zakonodavstvo
inkriminiše i pripremne radnje, koje se sastoje u neovlašćenom pravljenju,
nabavljanju, posjedovanju ili davanju na upotrebu opreme, materijala ili supstanci
za koje zna da su namijenjene za proizvodnju opojnih droga. Koja je to oprema, to
je predmet ocjene suda u svakom konkretnom slučaju. To mogu biti i najjednostavniji predmeti,
koji se upotrebljavaju u svakodnevnom životu ali u konkretnom slučaju mogu
biti upotrebljeni za proizvodnju opojnih droga, pa sve do velikih laboratorija specijalizovanim
samo za proizvodnju droge. Potrebno je samo da kod učinioca postoji znanje
da se ti predmeti mogu upotrijebiti za proizvodnju droga, pri čemu nije
potrebna namjera da se i upotrijebe. Djelo je svršeno preduzimanjem bilo koje
od navedenih djelatnosti, a pogledu vinosti kod učinoca je potreban umišljaj.
Naravno, opojne droge, kao i sredstva za njihovu proizvodnju oduzeće se, čak
i u slučaju da učinilac bude oslobođen od kazne.
D.Zaprijećene kazne
Za izvršenje osnovnog krivičnog djela, zakonom je
propisana kazna zatvora u rasponu od tri do dvanaest godina. Za izvršenje prva dva
kvalifikovana oblika propisana je kazna od minimalno pet, pa do petnaest godina,
a za treći oblik kazna je zatvor u trajanju od minimalno deset godina. I na
kraju, za djelo iz poslednjeg stava, kazna se kreće u rasponu od šest mjeseci
do pet godina. Takođe, učiniocu ovog krivičnog djela, kao i učiniocu
krivičnog djela iz naredna dva člana, koji je krivično djelo učinio
uslijed zavisnosti od upotrebe opojnih droga i kod kojeg postoji ozbiljna opasnost
da će uslijed ove zavisnosti i dalje da vrši krivična djela, sud može
izreći mjeru bezbjednosti obavezno liječenje narkomana.
IV. Krivično djelo iz člana
246a: Neovlašćeno držanje opojnih droga
U savremenim stranim zakonodavstvima postoji tendencija
za dekriminalizacijom držanja opojnih droga za sopstvenu upotrebu. Takođe,
to je i stav koji zastupa i jedan broj naših teoretičara. Međutim, upravo
suprotno, KZS prvo uvodi u sklopu krivičnog djela iz člana 246. i neovlašćeno
držanje opojnih droga za sopstvenu upotrebu, a zatim navedenu radnju ZID KZS izdvaja
u zasebno krivično djelo. U pogledu sadržine, došlo je do pooštravanja kažnjavanja.
Ranija odredba, po kojoj se učinilac koji opojnu drogu drži radi spostvene
upotrebe mogao osloboditi od kazne, davala je jednim dijelom argumente za nekažnjavanje
ovakvih lica, odnosno za njihovo oslobađanje preko djela malog značaja,
a ukoliko za to ne bi bilo mjesta, sam zakon je davao mogućnost oslobođenja
od kazne[29]. I
današnja odredba takođe daje mogućnost oslobođenja od kazne, ali
je propisana i mogućnost izricanja novčane kazne ili zatvora do tri godine.
Inače, i pored ovakvog pooštravanja, treba očekivati da će sudovi
nastaviti sa praksom oslobađanja učinalaca ovog krivičnog djela djela
preko instituta djela malog značaja, koji je takođe proširen pa sada obuhvata
i ona krivična djela za koja je propisana kazna zatvora do pet godina.
Učinilac koji otkrije od koga nabavlja drogu može
se osloboditi od kazne, u skladu sa shvatanjem da se učinilac lakšeg krivičnog
djela koji sarađuje u otkrivanju učinilaca krupnijih krivičnih djela
blaže kažnjava, jer su najčešće u pitanju velike organizacije, i cilj
je „doći do krupne zvjerke“. S druge strane, opojne droge će se oduzeti,
bilo da je učiniocu izrečena kazna, bilo da je oslobođen od kazne.
V. Krivično
djelo iz člana 247. KZS: Omogućavanje uživanja opojnih droga
A. Pojam krivičnog djela
Po Krivičnom zakoniku Srbije, radnja ovog krivičnog
djela se sastoji u navođenju drugog na uživanje opojne droge, u davanju opojne
droge da je uživa on ili drugo lice, u stavljanju na raspolaganje prostorije radi
uživanja opojne droge ili na drugi način u omogućavanju drugom da uživa
opojnu drogu[30].
Ovo krivično djelo
predstavlja nastavak inkriminacije predhodnog krivičnog djela, sve u cilju
sprečavanja njene zloupotrebe, širenjem kruga inkriminisanih djelatnosti. Kao
što vidimo, u osnovnom obliku ovog krivičnog djela postoje četiri alternativno
propisane radnje izvršenja, s tim što su u narednom stavu propisana i četiri
kvalifikovana oblika ovog krivičnog djela, i to: ako je djelo učinjeno
prema maloletniku, prema više lica ili ako je izazvalo naročito teške posledice,
i ako je izazvalo smrt nekog lica. Kao što se vidi iz samog pojma, ovdje je riječ
o podstrekavanju i pomaganju licu u uživanju opojnih droga. Predmet su opojne droge,
isto kao i kod prethodnog krivičnog djela, što je shvatanje koje je zastupljeno
i u teoriji.
B. Oblici izvršenja osnovnog djela
Navođenje lica na uživanje opojne droge sastoji se u stvaranju
odluke kod tog lica da počne sa konzumiranjem droga. Ukoliko je to lice već
prestalo sa korišćenjem ili se nalazi npr. na liječenju od zavisnosti,
navođenje se javlja u obliku nagovaranja da počne sa uzimanjem. Navođenje
može da se javi u
mnogo oblika. Primjera radi, to može da bude obično nagovaranje, dovođenjem
u zabludu o raznim pozitivnim efektima droge, ubjeđivanjem, poklonima, obećavanjem
raznih olakšica u nabavci droge, ismijavanjem, iskorišćavanjem raznih odnosa,
zatim prijetnjom i sl. Za postojanje ovog oblika irelevantno je da li je navođenje
uspjelo ili ne. Šta više, za ovaj oblik je moguće i da bude izvršeno preko
drugog lica[31]. Takođe,
moguće je da bude izvršeno i prema više lica, uz uslov da sva ona budu individualno
određena.
Naredna propisana radnja ovog krivičnog djela jeste
davanje opojne droge drugom da je uživa on ili drugo lice. Ovo davanje može
biti teretno ili dobročino, ali u svakom slučaju dolazi do promjene vlasništva
nad drogom, i primalac je ovlašćen da je upotrijebi ili da je da drugom licu
na upotrebu. Međutim, ukoliko je u pitanju teretno raspolaganje, naknada mora
biti mala, jer u suprotnom bi se radilo o krivičnom djelu Neovlašćena
proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga. Krivično djelo je izvršeno
kada npr. lice puši marihuanu i da drugom licu da povuče ''par dimova''[32].
Treći vid osnovnog oblika ovog krivičnog djela
predstavlja stavljanje prostorije na raspolaganje radi uživanja opojnih droga.
Krivično djelo je svršeno samim stavljanjem prostorija na rasplaganje, bez
obzira da li je do uživanja zaista i došlo. Pod prostorijom se podrazumjeva svaki
zatvoran prostor, poput stana, podruma, poslovnih prostora, pa i automobila[33].
Kao prostorija stavljena na raspolaganje smatra se i kafić u kome je optuženi
dozvolio dvojici lica da uživaju heroin[34].
Motiv stavljanja prostorija na uživanje nije bitan, i kreće se od prijateljskih
pobuda do raznih naknada. Prostorije mogu biti date na uživanje besplatno ili teretno,
na kraće ili duže vrijeme. Nije neophodno da učinilac bude prisutan. Bitna
je samo njegova svijest o tome u koju se svrhu koriste prostorije.
Život je bogatiji od svakog teoretisanja i zbog toga nije
moguće predvidjeti sve situacije koje se mogu pojaviti u životu. Zbog toga,
zakonodavac na kraju člana, kao i kod krivičnog djela Neovlašćena
proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga inkriminiše svaku drugu djelatnost
koja omogućava drugom da uživa opojnu drogu. U zakonu nije konkretnije određeno
koje sve djelatnosti spadaju u ovu grupu. U suštini, tu bi spadali svi oni slučajevi
koji se ne bi mogli podvesti pod naprijed navedene oblike, a koji bi se pojavili
u praksi, kao što je npr. davanje pribora za uzimanje droge.
V. Kvalifikovani oblici krivičnog djela
KZS sadrži odredbe kojima se propisuju četiri kvalifikovana
oblika ovog krivičnog djela. To su:
1. ako je osnovno djelo
učinjeno prema maloletniku;
2. ako je osnovno djelo
učinjeno prema većem broju lica;
3. ako je osnovno djelo
izazvalo naročito teške posledice i
4. ako je iz osnovnog
djela nastupila smrt nekog lica.
Prvi teži vid ovo krivično djelo dobija ako je učinjeno
prema maloletniku. Pod maloletnicima se smatraju lica koja su mlađa od 18 godina.
Težina ovog krivičnog djela se ogleda u naročitim bio-psihološkim osobinama
ličnosti maloletnika, uzimanje droga za njega može ostaviti teške posledice
po njegov život i zdavlje. Ne treba ispustiti iz vida ni činjenicu da je sve
veći broj narkomana maloletnika koji vrše krivična djela uslijed zavisnosti
od opojnih droga.
Sledeći teži vid ovog djela se odnosi na situaciju
da je osnovno djelo učinjeno prema više lica. Dakle, radi se o situaciji da
je učinilac jednom radnjom omogućio uživanje opojne droge množini lica.
U literaturi postoji nedoumica oko toga šta se smatra pod pojmom više lica. Neki
teoretičari zastupaju stav da je riječ o 10 ili više lica[35],
drugi da je potrebno minimalno 5 lica[36],
dok je u sudskoj praksi zastupljen stav da su dovoljna i 2 lica[37].
Treći vid ovog krivičnog djela predstavlja situacija
da su iz njega proizašle teške posledice za lice koje je konzumiralo drogu. Koje
su to teške posledice, faktičko je pitanje, koje sud cijeni u svakom konkretnom
slučaju. U praksi je zastupljeno shvatanje da tu spada smrt konzumenta, dok
se u teoriji još spominju i teške posledice po njegovo zdravlje, teška tjelesna
povreda, duševna bolest, trajna nesposobnost za rad i sl. Donošenjem ZID KZS, propisuje
se kao poseban kvalifikovani oblik osnovnog djela nastupanje smrtne posledice, tako
da će sada u teške posledice spadati teška povreda, teško narušenje zdravlja
i ostale slične posledice. Međutim, u praksi može da se javi problem dokazivanja
da su iz toga djela proizašle naročito teške posledice, iz razloga što većina
narkomana postepeno prelazi na veće količine, pa je teško dokazati da
su baš jedna ili dvije dodatne doze dovele do teških posledica. Učinilac ovog
krivičnog djela, u skladu sa opštim pravilima krivičnog prava, u odnosu
na ovu težu posledicu treba da je postupao iz nehata. U suprotnom, odgovaraće
za neko drugo krivično djelo. Zbog toga, utvrđivanju vinosti u praksi
treba posvetiti veliku pažnju, što se u praksi rijetko čini.
Poslednji vid ovog krivičnog djela postoji kad iz
osnovnog djela proizađe smrtna posledica. Ovdje je sve očigledno, i neće
biti problema kao prilikom dokazivanja teških posledica iz prethodnog oblika. Ozbiljnost
ove posledice opravdava njeno izdvajanje u poseban stav, što se primjećuje
i po težini zaprijećene kazne.
G. Zaprijećene kazne
Što se tiče visine zaprijećenih kazni, kod ovog
krivičnog djela primjećujemo da su zaprijećne kazne blaže u odnosu
na krivično djelo Neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet
opojnih droga. Tako, za osnovni oblik ovog krivičnog djela propisana je kazna
zatvora u rasponu od šest mjeseci do pet godina, a za kvalifikovane oblike zaprijećena
je kazna od dvije do deset godina, odnosno, ukoliko se kao posledica javlja smrt
nekog lica, propisana je zatvorska kazna u trajanju od tri do petnaest godina. Kao
i kod prethodnog krivičnog djela, i ovdje posledicu predstavlja apstraktna
opasnost za život građana, a u pogledu vinosti potreban je umišljaj izvršioca.
Važno je spomenuti i to da ZID KZS propisuje da se za ovo krivično djelo neće
kazniti zdravstveni radnik koji u okviru pružanja medicinske pomoći omogućava
upotrebu opojnih droga. Naravno, ova odredba se neće primjenjivati u slučaju
da iz osnovnog djela proizađe smrtna posledica.
VI. Zaključak
Narkomanija predstavlja jednu od najvećih opasnosti
po društvo danas; pojava koja se nazadrživo širi među osobama svih životnih
dobi. Tačnih podataka o broju narkomana nema, pretpostavlja se da danas taj
broj prevazilazi čak 150 miliona, većinom osoba muškog pola. U svijetu,
starosna granica sve se više pomjera na niže, i po nekim statistikama, među
narkomanima se nalazi 30% populacije mlađe od 12 godina. Nije potrebno naglašavati
kakve i koliko negativne posledice droga ima po ljudski organizam. Države na različite
načine regulišu ovo pitanje, pa tako primjećujemo i blaže odnosno strožije
kažnjavanje. Tendencija rasta kriminaliteta vezanog za droge primjetna je i na ovim
prostorima. U krivično zakonodavstvo su preuzeti stavovi iz međunarodnih
konvencija, posebno iz Konvencije UN protiv nezakonitog prometa opojnim drogama
i psihotropnim supstancama[38],
tako da je ova materija je prilično adekvatno regulisana. Propisana su tri
krivična djela sa više alternativnih radnji: Neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet
opojnih droga, Neovlašćeno držanje opojnih droga i Omogućavanje uživanja
opojnih droga. U vezi sa zloupotrebom opojnih droga ističu se i dvije posebne
mjere: obavezno liječenje narkomana i oduzimanje predmeta, što znači da
će se opojne droge i sredstva za njiovu proizvodnju obavezno oduzeti. Kao što
vidimo, u našem društvu su u najvećoj mjeri zastupljene represivne mjere. Ne
treba zaboraviti da uspješna borba protiv zloupotrebe droga ne može postojati bez
dobrih preventivnih mjera. Potrebno je donijeti nacionalnu strategiju za borbu protiv
narkomanije, osim preventivnih trebaju se predvidjeti i dobre mjere rehabilitacije
i liječenja narkomana, kao i stalna poboljšanja zakonskih propisa. Prije svega,
treba spriječiti lica da uopšte dođu u dodir sa opojnim drogama i da ih
upotrijebe. A to je cilj u kome svi moramo biti angažovani. Države međusobno
moraju sarađivati i pružati pomoć jedna drugoj, pogotovo bogate siromašnim.
U ovoj borbi moraju učestvovati stručnjaci sa različitih područja
nauke, čak i vještaci finansijske struke. Nije potrebno napominjati da u ovom
područu vlada i velika „tamna brojka“ u otkrivanju[39].
Uklanjanje finansijske moći organizacija koje se bave zloupotrebom droge predstavlja
jedan od ključnih koraka u suzbijanju ove pojave.
Međutim, i pored sve opasnosti
koje zloupotreba opojnih droga nosi i težine zaprijećenih sankcija, primjećuje
se u praksi da se učinioci ovih krivičnih djela preblago kažnjavaju. Jednostavno,
kaznena politika sudova bi morala biti strožija. Ljudi moraju vjerovati u maksimu
da se zločin ne isplati.
Veljko Turanjanin
DEFALCATION
OF DRUGS FROM THE ASPECT OF CRIMINAL LAW AND WITH RETROSPECTIVE VIEW ON THE
JURISPRUDENCE
Summary
The author in this work
elaborates problems which are in conjunction with a defalcation of drugs from
the aspect of criminal law in
Key words: felonies, drugs, production, traffic,
penalty
[1] Ž. Jokić, Krivično pravni aspekt sprečavanja proizvodnje
i prometa opojnih droga i omogćavanja uživanja
opojnih droga,
Advokatura 9-10/2003, 89
[2] D. Jovašević, Krivično pravni aspekti zloupotrebe opojnih droga,
Bilten Okružnog suda u
Beogradu, Beograd, 2001, 45.
[3]
Službeni glasnik,
br. 85/05, 88/05 i 107/05, u daljem tekstu KZS.
[4]
Ž.Aleksić, Pranje novca i nedozvoljen promet droga,
Izbor sudske prakse, Beograd, 2004, 12.
[5]
B.Simonović, Kriminalistika, Kragujevac, 2004,
640.
[6]
J.Bukelić, Droga u školskoj klupi, Beograd,
2002., 22.
[7] B.Čejović, Krivično
pravo - opšti i posebni deo, Beograd,
2006, 578.
[8] Presuda Okružnog suda u Trebinju
br. 015-0-Kž-07-000-031 od 15. maja 2007. godine, neobjavljeno
[9] Presuda Okružnog suda u Trebinju
br. K-398/05 od 28.12.2005. godine, neobjavljeno
[10]
D. Jovašević, ibid., 49.
[11]
Presuda Vrhovnog suda Srbije br. Kž. 89/96 od 16.04.1996. godine
[12] B.Čejović, ibid.,
559.
[13] N.Srzentić,
A.Stajić, Lj.Lazarević, Krivično
pravo Socijalističke Federativne Republike
Jugoslavije - opšti deo, Beograd, 1978, 198.
[14] Presuda Vrhovnog suda Srbije
br. Kž. 893/01 od 06.11.2001. godine
[15] J. Radišić, Obligaciono pravo, Beograd, 2004, 90.
[16] Presuda Okružnog suda u Nišu br.
K. 37/2000
[17] Presuda Okružnog suda u Pirotu br.
K. 32/96 od 13.12.1996. godine
[18] www.naslovi.net, novembar 2009. godine.
[19] Presuda Vrhovnog suda Srbije Kž.
243/97 od 22.04.1997. godine
[20] Presuda Osnovnog suda u Trebinju
br. 095-0-K-06-000-083, neobjavljeno
[21] Presuda Okružnog suda u Trebinju
br. K-199/05 od 22.08.2006. godine, neobjavljeno
[22] I.Jankovec, M.Mićović,
Privredno pravo, Kragujevac, 2006, 408.
[23] Presuda Vrhovnog suda Srbije br.
Kž. 491/91, Bilten Okružnog suda u Beogradu,
Beograd, 1992.
[24] Presuda Opštinskog suda u Nišu br.
K. 642/91 od 02.07.1991. godine
[25] Službeni glasnik RS, br. 72/09, u daljem tekstu
ZID KZS.
[26] Presuda Vrhovnog suda Srbije Kž.
924/82, Bilten Okružnog suda u Beogradu,
Beograd, 1996.
[27] Presuda Vrhovnog suda Srbije Kž.
1435/00 od 16. marta 2001. godine, Bilten
Okružnog suda u Beogradu, Beograd, 2002.
[28] D.Nikolić, Narkomanija
– zločin ili kazna, Beograd, 2001, 271.
[29]
Z.Stojanović, Komentar krivičnog zakonika, Beograd,
2007, 576.
[30]
B.Čejović, ibid., 579.
[31] Vrhovni sud NR Srbije Kz
.413/53 od 16.12.1953. godine.
[32] Presuda Vrhovnog suda Srbije Kž.
360/01 od 24.11.2001. godine, Bilten Okružnog suda u Beogradu, Beograd, 2002.
[33]
Presuda Okružnog suda u Beogradu Kž. 266/78
[34]
Presuda Vrhovnog suda Srbije Kž. 952/99 od 20.02.2001. godine,
Bilten Okružnog suda u Beogradu, Beograd, 2002.
[35] Vid. D.Nikolić, Narkomanija – zločin ili kazna, Beograd,
2001, 309.
[36] Vid. Navode kod ibid., 310.
[37] Presuda Vrhovnog suda Srbije Kž.
408/93, Bilten Okružnog suda u Beogradu, Beograd, 1994.
[38]
I.Marković, Krivičnopravna regulativa zloupotrebe
droga u zakonodavstvu Republike Srpske, Glasnik pravde, Banja Luka, 2003, 141.
[39] Ž. Aleksić, ibid., 13.