dr Dragoljub Reljić*

Stručni članak

UDK: 343.54/.55

SVRHA I PREVENTIVNI ZNAČAJ KAZNENIH ODREDBI PO ZAKONU O ZAŠTITI OD NASILjA U PORODICI REPUBLIKE SRPSKE

Rad primljen: 10. 05. 2017.

Rad ispravljen: 08. 09. 2017.

Rad prihvaćen za objavljivanje: 15. 09. 2017.

 

Svaki zakon kojim se regulišu odnosi između članova porodice izaziva pažnju kako naučne i stručne tako i javnosti uopšte. Kada država odluči da interveniše u odnose između najbližih srodnika posebno pitanje i značaj predstavljaju kaznene odredbe koje se propisane za  nepoštovanje propisanih prava i obaveza. Uplitanje u odnose u jednoj porodici i propisivanje postupaka i kazni te njihova primjena moraju biti vrlo jasni i precizni. Kaznene odredbe trebaju da ostvare preventivni uticaj kako na nasilnike tako i na lica koja nisu do tada vršila radnje nasilja. U radu se pokušalo ukazati na velike promjene u stavu zakonodavca za svega nekoliko godina primjene zakona te na promjene koje se mogu očekivati u narednom periodu.

Ključne riječi: nasilje u porodici; osnovi pravne zaštite; kaznene odredbe.

I  UVOD

Nasilje u porodici je tema o kojoj se u poslednjih petnestak godina zaokuplja pažnju mnogih autora. Ovo je posledica toga što je u tom periodu došlo do ratifikovanja međunarodnih konvencija te donošenja zakona koje ističu posebnu zaštitu žrtva nasilja u porodici. Malo je tema u pravničkoj javnosti koje mogu da izazovu toliko različitih stavova, polemika pa čak i u najmanju ruku rečeno „grubih rasprava“. O značaju porodice kao osnovne ćelije svakog društva koja je kao takva zaštićena i krivičnopravnim i porodičnopravnim normama nema spora ali kada treba odrediti na koji način se ta pravna zaštita treba realizovati sporovi nastaju. Tema ovog rada su same kaznene odredbe u Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske[1] i njihov preventivni uticaj na nasilnike, odnosno preventivno djelovanje sa ciljem da se protivpravne radnje nasilja ni ne dogode. Zaštita od nasilja može biti krivičnopravna ali i porodičnopravna. Krivičnopravna zaštita u određenom pravnom poretku koristi se kada je u pitanju zaštita određenih društvenih vrijednosti koje su bitne za određeno društvo, ili kada se te vrijednosti ne mogu dovoljno efikasno zaštiti drugim, po pravilu manje represivnim pravnim mehanizmima.^[2] Prof. Škulić ističe da je krivičnopravna zaštita rezervisana za slučajeve kada su ugrožena i povrijeđena najznačajnija pravna i društvena dobra i da ona, zahvaljujući svojoj efikasnosti, intezitetu, sveobuhvatnosti i represivnosti, predstavljaju ultima ratio, pa zato lišava smisla zaštitu istih tih dobara bilo kojom drugom granom prava, a naročito građanskopravnom, čija priroda nije represivna. Ističe se i nemogućnost suda da u građanskom postupku utvrđuje postojanje i krivicu u vezi sa radnjama koje su kao radnje nasilja propisane u Porodičnom zakonu, jer sve one istovremeno predstavljaju i krivična djela.^[3]

 Drugačiji stav navodi Prof. Draškić i ističe da je porodičnopravna zaštita samo dio sistema pravne zaštite od nasilja u porodici. Riječ je o provizornom vidu zaštite gdje se vrši državna intervencija u porodične ili njima bliske odnose radi zabrane daljeg uznemiravanja ili obezbjeđivanja sigurnosti ugroženih članova porodice, a sve zarad sprečavanja eskalacije nasilja. Njegova osnovna svrha je, dakle, prevencija nasilja u porodici.[4]

II ČLANOVI PORODICE I ŽRTVE NASILjA U PORODICI

Iako se mnogo radova napisalo o neophodnosti intervencije države, odnosno nadležnih državnih organa u odnose između najbližih srodnika nije u dovoljnoj mjeri istraženo to da li se putem kaznenih odredbi uspjelo uticati na samo smanjenje ove negativne pojave. Činjenica da je od donošenja novog Zakona o zaštiti od nasilja u porodici do danas prošlo svega nekoliko godina a da je već doživio dvije izmjene i to oba puta i u djelu koji se odnosi na kaznene odredbe zavrijeđuje pravnu analizu i objašnjenje ovakvog postupanja zakonodavca u Republici Srpskoj.

U samom tekstu zakona zakonodavac odstupa od višedecenijskog shvatanja ko su članovi porodice. Tako se  članom porodice ili porodične zajednice, u smislu ovog zakona, smatraju: a) supružnici ili bivši supružnici i njihova djeca i djeca svakog od njih, b) vanbračni partneri ili bivši vanbračni partneri, njihova djeca ili djeca svakog od njih, v) srodnici po tazbini zaključno do drugog stepena bez obzira na činjenicu da je bračna zajednica prestala, g) roditelji sadašnjih i bivših bračnih i vanbračnih partnera, d) srodnici iz potpunog usvojenja u pravoj liniji bez ograničenja, a u pobočnoj liniji zaključno sa četvrtim stepenom, kao i srodnici iz nepotpunog usvojenja, đ) lica koja vezuje odnos starateljstva, e) lica koja žive ili su živjela u istom porodičnom domaćinstvu, bez obzira na srodstvo, ž) lica koja imaju zajedničko dijete ili je dijete začeto, iako nikada nisu živjela u istom porodičnom domaćinstvu.[5] U određivanju kruga lica koja imaju pravo na zaštitu od protivpravnih radnji nasilja u porodici i koje se smatraju porodicom zakonodavac je odstupio od shvatanja porodice koji je ističe u postojećoj pravnoj teoriji.^[6] Kao razloge ovakvog definisanja mogli bi se uzeti težnja zakonodavca da zaštitu od nasilja u porodici proširi i na lica koju povezuju bliske lične veze te da je izraz „članovi porodice“ koristi u pravno - tehničkom smislu a bez želje da derogira koncept iz porodičnog zakonodavstva. Argument protiv ovako širokog definisanja osnovne ćelije društva je da se nikada u našoj pravnoj tradiciji nisu se članom porodice mogla smatrati lica koja na primjer žive ili su živjela u istom porodičnom domaćinstvu, bez obzira na srodstvo[7] i roditelj bivšeg vanbračnog partnera. Pravna zaštita za ova lica obezbjeđuje se u okviru opšte pravne zaštite svih lica, nezavisno od toga da li je neko lice član određene zajednice, nezavisno od pola, godina ili bilo kog drugog ličnog svojstva.

 Sva ova lica ukoliko trpe određene vrstu nasilja predstavljaju žrtve nasilja u porodici. Žrtve nasilja u porodici imaju pravo na psihosocijalnu pomoć i socijalnu i medicinsku zaštitu u skladu sa zakonima iz oblasti zdravstvene i socijalne zaštite. Zakonodavac novim zakonom o zaštiti od nasilja u porodici propisuje i posebnu pravnu zaštitu kao i hitno postupanje ovlašćenih subjekata zaštite.  Posebnu pomoć i zaštitu uživa žrtva koja je: a) dijete, b) starije lice, v) lice sa invaliditetom i g) lice pod starateljstvom.[8] Dalje se vodi računa i o direktnim i indirektnim žrtvama nasilja te se propisuje da je dijete žrtva i ukoliko je bilo prisutno prilikom vršenja nasilja prema drugom članu porodice, iako radnje nasilja nisu preduzete prema njemu.[9] Iako statistički podaci ukazuju na porast nasilja, oni još uvijek ne odražavaju stvarno stanje na terenu iz više razloga - još uvijek se kao žrtve nasilja evidentiraju samo direktne žrtve nasilja i to najčešće fizičkog nasilja. Indirektne žrtve, starija lica i žrtve psihičkog nasilja nisu adekvatno ili nisu nikako zastupljene u izvještajima.[10]

III RADNjE NASILjA U PORODICI

Prilikom normiranja šta predstavlja protivpravnu radnju nasilja u porodici zakonodavac slijedi već poznatu praksu iz susjednih država te pod nasiljem podrazumjeva svaku radnju nasilja člana porodice ili porodične zajednice kojom se ugrožava spokojstvo, psihički, tjelesni, seksualni ili ekonomski integritet drugog člana porodice ili porodične zajednice.[11] Radnje nasilja su usmjerene prema ličnim dobrima, prvenstveno spokojstvu integriteta članova porodice.  O trajnom glagolu „ugrožava“ već smo pisali, a i sama sudska praksa se očitovala.^[12]

Kao radnje kojim se mogu ugroziti spokojstvo, psihički, tjelesni, seksualni ili ekonomski integritet drugog člana porodice ili porodične zajednice zakon navodi: a) prijetnja nanošenjem tjelesne povrede članu porodice ili njemu bliskom licu, b) prijetnja oduzimanjem djece ili izbacivanjem iz stana člana porodice, v) iscrpljivanje radom, izgladnjivanjem, uskraćivanjem sna ili neophodnog odmora članu porodice, g) vaspitanje djece na način ponižavajućeg postupanja, d) uskraćivanje sredstava za egzistenciju članu porodice, đ) uskraćivanje prava na ekonomsku nezavisnost zabranom rada ili držanjem člana porodice u odnosu zavisnosti ili podređenosti, prijetnjom ili nedavanjem sredstava za život ili drugim oblicima ekonomske dominacije, e) verbalni napad, psovanje, nazivanje pogrdnim imenom ili vrijeđanje člana porodice na drugi način, ž) ograničavanje slobode komuniciranja člana porodice sa članovima porodice ili drugim licima, z) oštećenje, uništenje ili prometovanje zajedničke imovine ili imovine u posjedu, kao i oštećenje ili uništenje imovine u vlasništvu ili u posjedu drugog člana porodice, odnosno pokušaj da se to učini, i) uhođenje člana porodice i j) prouzrokovanje straha, poniženja, osjećaja manje vrijednosti, kao i druge radnje koje ne sadrže obilježja krivičnog djela nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici.[13]

Nejasno je zašto zakonodavac koristi i termin porodična zajednica s obzirom na sam naziv zakona i cilj donošenja zakona.[14] Analizirajući radnje nasilja jasno se može utvrditi da se radnje izvršenja odnose na fizičko, psihičko i materijalno-finansijsko ili ekonomsko nasilje. Nijedna od navedenih radnji nasilja ne može ugroziti seksualni integritet tako da je u istom članu došlo do kontradiktornog propisivanja. Ukoliko je zakonodavac propisao u definisanju nasilja u porodici da se radnjom nasilja ugrožava i seksualni identitet a onda je bilo neophodno radnjama izvršenja propisati bar jednu posebnu radnju izvršenja ov vrste nasilja.

Iako je zakon po broju članova obiman i detaljan.[15]  Zakonodavac propisuje da se zakononom „uređuju zaštita od nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici lica koja se u smislu ovog zakona smatraju članom porodice ili porodične zajednice, subjekti zaštite i postupak zaštite žrtava nasilja u porodici, osnivanje Savjeta za borbu protiv nasilja u porodici, te prekršajne sankcije koje se izriču učiniocima nasilja u porodici“, ali propisane kaznene odredbe se odnose isključivo na nepoštovanje navedenih radnji izvršenja. Zakonodavac u kaznenim odredbama ne navodi koje bi bile kazne u slučaju nepružanja pravne zaštite od strane nadležnih subjekta zaštite, odnosno nesaradnje i nerazmjenjivanja potrebnih informacija i podataka. Ukoliko nadležni subjekti zaštite ne preduzmu hitno rješavanje predmeta nasilja u porodici a posebno u slučajevima kategorija gdje je obezbjeđena posebna pravna zaštita neophodno je proposati njihovu odgovornost.

IV ZNAČAJ KAZNENIH ODREDBI U PREVENCIJI NASILjA

Propisujući kaznene odredbe zakonodavac nije u potpunosti sagledao njihov značaj i preventivnu ulogu u društvu. Kada dođe do preduzimanja radnje nasilja prema bilo kom članu porodice kaznene odredbe neće pomoći da se loši odnosi poprave i da porodica bude ono što joj je i suština a to je zajednica srodnika koja se zasniva na ljubavi, poštovanju i razumijevanju. Ako bismo zanemarili ljubav koja je osnov svake porodice, došli bismo do shvatanja koje je istakla i prof. Stanka Stjepanović da se „porodica pretvara u model po kome je ona sačinjena od nasilnika, žrtve i države koja arbitrira između njih“.^[16]

U tom smislu i preduzete mjere na osnovu kaznenih odredbi koje zakonodavac navodi mogu nekad i pogoršati već narušene porodične odnose. Zakonodavac propisanu radnju nasilja naziva prekršajem. Ovo je učinjeno iz razloga što je i Krivičnim zakonom Republike Srpske[17] propisano krivično djelo nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici pa se na ovaj način pokušala napraviti distinkcija između ovih  protivpravnih djela. Analiza krivičnopravnih sankcija propisanih i ovim zakonom i njihov preventivni uticaj predmet je istraživanja i analize međunarodnih organizacija.[18]

Analizom kaznenih odredbi zakona o zaštiti od nasilja u porodici dolazimo do zaključka da se prvenstveno vodilo računa o represivnom djelovanju dok same prevencije u ovim odredbama nema. Razloge za ovakav stav vidimo u tome što se za osnovni oblik za izvršene neke od radnji izvršenja koje smo pomenuli, na primjer uskraćivanje sredstava za egzistenciju članu porodice,  kažnjava sa kaznom koja je primjera radi jednaka kazni za nevezanje pojasa prilikom upravljanja ili sjedenja na zadnjem sjedištu u motornom vozilu kao putnik.[19] Ovakvo propisan minimum kazne za radnje nasilja nema neku značajnu preventivnu funkciju. Zakonodavac preventivno ne djeluje ni na recidiviste ni multirecidiviste jer su minimumi još uvijek propisani na iznos koji nije odvraćajući od vršenja ovih protivpravnih radnji nasilja.[20]

U Bosni i Hercegovini posle ratifikacije Konvencije o pravima djeteta i promovisanja najboljeg interesa dijeteta kao osnovnog principa veća se pažnja posvećuje zaštiti djece. Takva je situaciji i u kaznenim odredba ovog zakona. Zakonodavni organi u Republici Srpskoj, otežavajuće okolnosti propisuju u najčešćim slučajevima kada su direktne[21] ili indirektne[22] žrtve nasilja djeca. Ova posebna zaštita ne odnosi se samo na kažnjavanje članova porodice koji su nasilnici već i na zaposlene u školi, centrima za socijalni rad ili zdravstvenim ustanovama koji znaju, a ne prijave radnje nasilja u porodici.[23]

Izložen kritikama određenih nevladinih organizacija koji se bave promovisanjem i zaštitom ljudskih prava zakonodavac je odlučio da propiše i kaznu zatvora za slučaj nasilja u porodici , odnosno za slučaj nasilja između svih onih lica koji su određeni da su članovi porodice ili „porodične zajednice“. Na ovaj način propisuju se nova pozitivnopravna rješenja koja za nasilnike u porodici predviđaju i kazne zatvora od 30 do 60 dana. Za povratnike u vršenju prekršajnopravnih radnji izvršenja radnji nasilja u porodici osim navedenih novačanih kazni propisuje se „ili kaznom zatvora do 30 dana“.[24]

Ipak zakonodavac i u ovom slučaju pokazuje svoju neprincipijelnost. Ukoliko se zakonom propiše posebna zaštita određenim kategorijama[25] onda se to mora i konkretizovati u kaznenim odredbama. Zakonodavac to ne čini već izdvaja samo dijete kao žrtvu nasilja i propisuje kaznu zatvora od  40 dana odnosno 60 dana zavisno da li je dijete direktna[26] ili indirektna žrtva[27] radnje nasilja. Ostala lica koje sam zakonodavac izdvaja i propisuje da imaju posebnu pomoć i zaštitu nisu navedena u kaznenim odredbama, odnosno nije propisana posebna kazna ako su oni žrtve nasilja u porodici.

U narednoj izmjeni Zakona o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske zakonodavac će morati uvažiti činjenicu da je značaj kaznenih odredbi u prevenciji radnji nasilja veoma veliki te za kategorije lica za koje propisuje posebnu pravnu zaštitu i pomoć propiše alternativno i kazne zatvora ukoliko su te kategorije žrtve nasilja u porodici.

Ratifikovanjem Konvencije o sprečavanju nasilja u porodici i nasilja nad ženama[28] države su preuzele obaveze propisivanja hitnih i zaštitnih mjera zaštite od nasilja u porodici. O značaju tih mjera govori podatak da je samo za tri mjeseca u Republici Srbiji izrečeno oko 5000 hitnih mjera zaštite.[29] Zakonodavac u Srpskoj propisuje kaznene odredbe u slučaju nepoštovanja ovih mjera. Na ovaj način se pokušava preventivno uticati na nasilnike i obezbjediti poštovanje izrečenih zaštitnih i hitnih mjera.[30]

V ZAKLjUČAK

Kaznene odredbe Zakona o zaštiti od nasilja u porodici nisu do sada dale značajnije rezultate i uticale na smanjivanje nasilja u porodici. Novčane kazne su izricane u minimalnom iznosu i prevencija nasilja gotovo da nije postojala. Izmjenom zakona i uvođenjem kazne zatvora preventivni značaj je pojačan. Ipak i u ovoj izmjeni zakonodavac je postupio selektivno. Od svih lica za koja se propisuje posebna pomoć i zaštita, kaznene odredbe posedbno izdvajaju samo djecu. Neophodno je za sva lica za koja zakon propisuje posebnu zaštitu i pomoć propisati kazne zatvora u slučaju nasilja nad ovim kategorijama. Na ovaj način će se preventivno djelovati i štititi ove kategorije a i ostvariti do sada samo propisana posebna pravna zaštita.

 

 

 

Dragoljub Reljić , LLD *

PURPOSE AND IMPORTANCE OF PREVENTIVE CRIMINAL PROVISIONS UNDER THE PROTECTION AGAINST DOMESTIC VIOLENCE REPUBLIC OF SRPSKA

Summary

Penal provisions of the Law on Protection from domestic violence have so far not yielded significant results and contributed to reducing domestic violence. Fines were imposed in the minimum amount and prevention is almost non-existent. Changes in legislation and the introduction of a prison sentence preventive character is enhanced. However, even in this amendment the legislator acted selectively. Of all persons who are prescribed by special assistance and protection, criminal provisions posedbno allocated only children. It is necessary for all persons to which the law provides special protection and help prescribe a sentence in the case of violence against these categories. This will be a preventive effect and protect the category and achieved so far only prescribed by a special legal protection.

Key words: Domestic violence, Basics of legal protection; Penal provisions.