Dr Milena Petrović*
Izvorni naučni članak
UDK: 347.925(497.11)
MEDIJATOR IZ PERSPEKTIVE SRPSKOG PRAVA**
Rad primljen: 12. 11. 2017.
Rad ispravljen: 16. 12. 2017.
Rad prihvaćen za objavljivanje: 25. 12. 2017.
Medijacija je dobrovoljan, fleksibilan postupak, bez obzira na naziv, u kome stranke u sporu uz pomoć trećeg neutralnog lica (medijator) putem pregovaranja nastoje da postignu rešenje međusobnog spora koje bi bilo obostrano prihvatljivo. Zbog prednosti koje ima u odnosu na redovnu sudsku proceduru, medijacija je ne samo adekvatan metod rešavanja sporova, već i adekvatan instrument njihove prevencije.
Uprkos činjenci da medijacija prvenstveno zavisi od volje stranaka, njen konačni ishod je direktno vezan za ličnost medijatora. Od njegovih analitičkih, komunikacijskih i procesnih veština, kao i sposobnosti da u postupku koristi adekvatne alate pregovaranja, u velikoj meri zavisi kakav će ishod medijacije biti – da li će stranke postići sporazum i rešiti međusobni spor, ili će ostati na početnim pozicijama i odustati od traženja mogućeg rešenja.
Predmet ovog rada je položaj medijatora u svetlu prava Srbije pod kojim se prevashodno misli na Zakon o posredovanju, ali i na podzakonske akte kojima se bliže određuju određena pitanja medijacije. U tom smislu, u radu se analizira uloga medijatora, šta nije medijator, veštine medijatora, ko može biti medijator, obuka medijatora, kao i licenciranje medijatora.
Ključne reči: medijacija, medijator, veštine medijatora, pregovaranje.