Dr Borko Mihajlović*

Pregledni naučni članak

UDK: 347.72

PROMENE U PRAVNOM REGULISANjU DUŽNOSTI PRIJAVLjIVANjA POSLOVA I RADNjI U KOJIMA POSTOJI LIČNI INTERES**

Rad primljen: 10. 12. 2018.

Rad prihvaćen za objavljivanje: 25. 12. 2018.

 

Izmene i dopune Zakona o privrednim društvima iz juna 2018. godine značajno su uticale na dužnost prijavljivanja poslova i radnji u kojima postoji lični interes, kao jednu od pet posebnih dužnosti prema privrednom društvu, koje postoje u srpskom kopanijskom pravu. Osnovne novine u ovoj oblasti inspirisane su izmenama Direktive EU o pravima akcionara iz maja 2017. godine. Predmet ovog rada je analiza sadržaja pomenutih novina i njihov odnos sa propisima koji nisu menjani, kao i usaglašenost sa napred pomenutom Direktivom, kroz prikaz postupka primene dužnosti prijavljivanja poslova i radnji u kojima postoji lični interes. Autor u radu analizira svaku fazu postupka primene dužnosti prijavljivanja ponaosob, posebno ukazujući na novine u srpskom pravu koje smatra neadekvatnim. Na kraju, autor daje konkretne preporuke zakonodavcu u cilju poboljšanja postojećeg pravnog režima dužnosti prijavljivanja poslova i radnji u kojima postoji lični interes.

Ključne reči: dužnost prijavljivanja poslova i radnji u kojima postoji lični interes, lični interes, posebne dužnosti prema privrednom društvu, odobrenje pravnog posla ili radnje u kojima postoji lični interes, javno objavljivanje pravnog posla ili radnje u kojima postoji lični interes.

I UVOD

Poslednje izmene i dopune Zakona o privrednim društvima iz juna 2018. godine[1] donele su i nekoliko novina u vezi sa posebnom dužnošću prijavljivanja poslova i radnji u kojima postoji lični interes, koja nesumnjivo predstavlja važan institut kompanijskog prava. Osnovne novine se odnose na propisivanje nove, dodatne obaveze u postupku odobrenja pravnog posla ili pravne radnje u slučaju postojanja ličnog interesa (obaveza sačinjavanja izveštaja o proceni tržišne vrednosti predmeta pravnog posla ili radnje, uslovljena određenom knjigovodstvenom vrednošću posla ili radnje), na propisivanje obaveze objavljivanja obaveštenja o zaključenom pravnom poslu, odnosno preduzetoj pravnoj radnji na internet stranici privrednog društva ili Agencije za privredne registre, kao i na propisivanje novih slučajeva koji su izuzeti od obaveze odobrenja. Ove novine treba prvenstveno posmatrati u kontekstu donošenja Direktive o izmeni Direktive br. 2007/36/ES u pogledu podsticanja dugoročnog učešća akcionara iz 2017. godine (u daljem tekstu: Direktiva),[2] kojima su predviđena neka načela, kao smernice za konkretno regulisanje poslova i radnji sa ličnim interesom.

Predmet ovog rada je analiza sadržaja pomenutih novina i njihov odnos sa propisima koji nisu menjani, kao i usaglašenost sa napred pomenutom Direktivom, kroz prikaz postupka primene dužnosti prijavljivanja poslova i radnji u kojima postoji lični interes. Ovaj postupak podrazumeva četiri faze: 1) utvrđivanje postojanja pravnog posla ili radnje sa ličnim interesom; 2) prijavljivanje pravnog posla ili radnje sa ličnim interesom nadležnom organu privrednog društva; 3) odobrenje pravnog posla ili radnje sa ličnim interesom; 4) objavljivanje obaveštenja o zaključenom pravnom poslu ili radnji sa ličnim interesom.  

II UTVRĐIVANjE POSTOJANjA PRAVNOG POSLA ILI RADNjE SA LIČNIM INTERESOM

Prema Zakonu o privrednim društvima Republike Srbije (u daljem tekstu: ZPD),[3] lični interes postoji u slučaju: 1) zaključivanja pravnog posla između društva i lica sa dužnostima (ili sa njim povezanog lica), 2) pravne radnje koju društvo preduzima prema licu sa dužnostima (ili prema sa njim povezanom licu); 3) zaključivanja pravnog posla između društva i trećeg lica, odnosno preduzimanja pravne radnje društva prema trećem licu, ako je to treće lice sa licem sa dužnostima (ili sa njim povezanim licem) u finansijskom odnosu i ako se može očekivati da postojanje tog odnosa utiče na njegovo postupanje; 4) zaključivanja pravnog posla, odnosno preduzimanja pravne radnje društva, iz koje treće lice ima ekonomski interes, ako je to treće lice sa njim (ili sa njim povezanim licem) u finansijskom odnosu, i ako se može očekivati da postojanje tog odnosa utiče na njegovo postupanje.[4] Iako u definisanju ličnog interesa srpski zakonodavac ništa nije menjao, jedna od izmena ZPD, a koja se odnosi na izuzetak od obaveznog odobrenja pravnog posla ili radnje sa ličnim interesom (ova obaveza ne stoji za slučaj da vrednost pravnog posla ili pravne radnje u kojoj postoji lični interes iznosi manje od 10% od knjigovodstvene vrednosti ukupne imovine društva iskazane u poslednjem godišnjem bilansu stanja)[5] prilično zadire u suštinu pojma ličnog interesa. Zašto? Primena ovog izuzetka praktično dovodi do eliminisanja najznačajnije faze u postupku primene dužnosti prijavljivanja kod velikog broja poslova i radnji. Iako se obaveza javnog objavljivanja obaveštenja o zaključenim pravnim poslovima i preduzetim pravnim radnjama odnosi na sve poslove i radnje sa ličnim interesom, pitanje je u kojoj meri ona može ublažiti negativne posledice prethodne činjenice.

Na ovom mestu važno je napomenuti da Direktiva uvodi pojam bitnih pravnih poslova, odnosno poslova od materijalnog značaja (eng. material transactions), čije krajnje definisanje je prepušteno državama članicama uz propisivanje okvirnih kriterijuma: uticaj koji informacije o pravnom poslu mogu imati na ekonomske odluke akcionara javnog akcionarskog društva[6] i rizike koje pravni posao stvara za društvo i njegove akcionare koji nemaju lični interes, uključujući manjinske akcionare.[7] Ekonomskom odlukom akcionara treba smatrati prvenstveno odluku o kupovini ili prodaji akcija društva, odnosno treba proceniti da li na eventualne odluke akcionara o kupovini ili prodaji utiče zaključivanje pravnog posla ili preduzimanje pravne radnje sa ličnim interesom. Rizik koji konkretan posao ili radnja mogu stvoriti za društo proizilazi iz činjenice da se ovim poslovima i radnja može nezakonito prisvajati imovina privrednog društva od strane lica sa posebnim dužnostima.[8] Pored ovih kriterijuma, pri definisanju bitnih pravnih poslova države članice određuju jedan ili više kvantitativnih kriterijuma koji se temelje na uticaju posla na finansijski položaj, prihodima, imovini, kapitalizaciji, uključujući vlasničke instrumente, ili prometu privrednog društva, ili uzimaju u obzir prirodu posla ili položaj lica sa posebnim dužnostima, koje ima lični interes.[9] Državama članicama ostavljena je mogućnost različitog definisanja bitnih pravnih poslova koji su predmet obaveze javnog objavljivanja i poslova koji su predmet odobrenja.

Iako ove kriterijume nije jednostavno primeniti, rešenje kojem je pribegao srpski zakonodavac i suviše deluje samo kao pokušaj formalnog usklađivanja sa tekstom Direktive, bez pronicanja u njen duh i intencije. Nesporno je da je zakonodavac propisivanjem izuzetka od odobrenja u slučaju da vrednost pravnog posla ili pravne radnje u kojoj postoji lični interes iznosi manje od 10% od knjigovodstvene vrednosti ukupne imovine društva želeo da primeni jedan od kvantitativnih kriterijuma propisanih u čl. 9c st. 1. Direktive. Ali, primena kvantitativnog kriterijuma na napred navedeni način ima brojne slabosti, a može voditi čak i do različitih zloupotreba ovog kriterijuma od strane lica sa posebnim dužnostima.

Pre svega, ako navedeno pravilo posmatramo sa aspekta zakonodavne tehnike možemo zaključiti da ono nije najispravnije rešenje. Svaki izuzetak bi trebalo da se primenjuje na ograničen, uzan krug faktičkih situacija. U suprotnom,  onda to više nije izuzetak. Poslovi i radnje između privrednog društva i lica sa posebnim dužnostima čija vrednost ne prelazi 10% knjigovodstvene vrednosti imovine društva, posebno u našem pravnom sistemu, veoma su brojni. Dakle, propisivanje kvantitativnog kriterijuma za odvajanje bitnih od nebitnih poslova, ako bismo zanemarili druge slabosti koje on ima, trebalo bi izvršiti odredbom kojom se definišu slučajevi postojanja ličnog interesa.

Usvajanjem kvantitativnog kriterijuma na napred opisani način poslovi i radnji, čija vrednost ne prelazi 10% knjigovodstvene vrednosti imovine, izuzeti su od obaveze odobrenja, ali nisu od obaveze prijavljivanja. Zato se opravdano postavlja pitanje koja je svrha prijavljivanja posla ili radnje nadležnom organu društva, ako isti ili drugi zakonom određen nadležni organ ne može odlučivati o odobrenju tog posla ili te radnje. Bez obzira na činjenicu što se na ovaj način gubi osnovna svrha prijavljivanja, odgovor bi mogao biti da je obaveza prijavljivanja zadržana, odnosno da i dalje postoji, upravo zbog obaveze javnog objavljivanja obaveštenja o zaključenom poslu ili preduzetoj radnji. Ovde možemo konstatovati da je srpski zakonodavac primenio odredbu Direktive kojom se državama članicama EU dozvoljava utvrđivanje posebnih kriterijuma za nametanje obaveze odobrenja i posebnih kriterijuma za nametanje obaveze javnog objavljivanja. Međutim, primena Direktive ograničena je samo na javna akcionarska društva, čiji je uticaj na privredno okruženje u kojem posluju ogroman i čije poslovanje je obično pod budnim okom javnosti. Kod takvih kompanija može se reći da je propisivanje obaveze prijavljivanja i javnog objavljivanja posla i radnje sa ličnim interesom neophodno, jer uticaj tržišta, javnosti, berze i društva u sociološkom smislu nije zanemarljiv. Potpuno je drugačija slika kada ovu obavezu sagledamo u kontekstu malih i srednjih privrednih društava i zatvorenih formi društava uopšte, na koja će se ova odredba, takođe, primenjivati (u tržišnom okruženju većine nacionalnih privreda ove vrste privrednih društava brojčano su dominantne). No, bez obzira na očigledno veći značaj obaveze javnog objavljivanja kod većih kompanija, ne može se zanemariti ni postojanje svrhe primene ove obaveze kod malih i srednjih društava. Ova svrha ogleda se u obaveštavanju članova privrednog društva, poverilaca, zaposlenih i drugih zainteresovanih lica o uticaju koji posao ili radnja mogu imati na vrednost privrednog društva,[10] kao i u eventualnom pokretanju odgovarajućeg sudskog postupka od strane zainteresovanih lica nakon saznanja za sporni posao ili radnju (npr. poverioci mogu podneti tužbu za probijanje pravne ličnosti, ako se prisvajanjem imovine društva od strane člana društva, koji je subjekat posebnih dužnosti, kroz pravni posao između privrednog društva i ovog člana ispune uslovi za primenu instituta probijanja pravne ličnosti).

Posebno je pitanje koji je motiv zakonodavca da kao prag obaveze odobrenja ustanovi 10% knjigovodstvene vrednosti imovine. Naime, radi se o vrlo visokom pragu za nametanje obaveze odobrenja (primera radi, jedna od pripremnih verzija Direktive propisivala je kao granicu samo 5% vrednosti imovine),[11] čime je mnoštvo poslova i radnji manje vrednosti, ali svakako ne beznačajnih za poslovanje i funkcionisanje privrednog društva izuzeto od odobrenja. Ovako visok prag ostavlja mogućnost za brojne zloupotrebe, koje bi nastale kao posledica zaključivanja poslova i preduzimanja radnji „manje“ vrednosti.

Iz dosadašnje analize propisa proizilazi nesumnjiva potreba srpskog kompanijskog prava za utvrđivanjem razlike između bitnih poslova i radnji sa ličnim interesom, odnosno takvih poslova i radnji koji imaju materijalni značaj, i onih koji to nisu, primenom više različitih kriterijuma. Iako Direktiva ostavlja veliku slobodu državama članicama EU, kao i onim zemljama koje svoje zakonodavstvo usklađuju sa pravom EU, u definisanju bitnih poslova i radnji sa ličnim interesom, već je rečeno da važeći ZPD ne sledi suštinu, duh, ciljeve Direktive. Suština kriterijuma propisanih Direktivom je pronalaženje izbalansirane, vešto nijansirane definicije, kojom treba obuhvatiti sve one poslove koji imaju uticaja na poslovanje privrednog društva i ekonomske odluke njegovih članova. Rešenje čija primena zavisi isključivo od jednog kriterijuma svakako nije nijansirano i vešto osmišljeno. Ali, šta je alternativa? Osnovno pitanje koje se postavlja pred srpskim zakonodavcem u vezi sa definisanjem bitnih poslova i radnji sa ličnim interesom i onih koji to nisu (poslova i radnji za koje je potrebno odobrenje i onih za koje ono nije potrebno) je sledeće: da li ove poslove treba definisati propisivanjem jednog ili više jasnih, nedvosmislenih i jednostavno primenjivih kriterijuma, koji ne ostavljaju mogućnost različitog tumačenja, ili, pak, treba usvojiti nešto širu, fleksibilniju definiciju, koja ostavlja mogućnost da primenom različitih kriterijuma i neki, možda na prvi pogled, beznačajni pravni poslovi, budu svrstani u bitne pravne poslove. Sa jedne strane, na tržištu poput srpskog, u kojem principi savremene tržišne ekonomije još uvek nisu duboko ukorenjeni, u kojem poslovi i radnje sa ličnim interesom često mogu biti put prisvajanja imovine privrednog društva, i u zemlji u kojoj sudska praksa gotovo da ne postoji u primeni odredaba o poslovima i radnjama sa ličnim interesom, treba težiti propisivanju jednostavnih i lako primenjivih kriterijuma. Ipak, propisivanje jednog jedinog kriterijuma svakako nije rešenje koje treba podržati. Ako se, polazeći od prilika u srpskom tržišnom okruženju, opredelimo za jasnu definiciju zasnovanu isključivo na kvantitativnim kriterijumima mnogo je celishodnije propisati nekoliko različitih kriterijuma, pri čemu bi se konkretan posao ili radnja smatrali bitnim ako su ispunjeni svi kriterijumi kumulativno ili zakonom određen broj propisanih kriterijuma (na primer, dva od tri kriterijuma). Pored kvantitativnih kriterijuma, koji ponekad mogu dovesti do neželjenih rezultata u praktičnoj primeni (npr. kriterijum je 5% vrednosti godišnjih prihoda društva, a vrednost predmeta konkretnog pravnog posla ili radnje je jednaka vrednosti od 4,9% godišnjih prihoda), celishodno je propisivanje i nekih dodatnih, kvalitativnih kriterijuma, poput onih predviđenih Direktivom: priroda posla, položaj lica sa posebnim dužnostima ili sa njim povezanog lica, tržišni uslovi pod kojima je posao zaključen itd. Ovde valja napomenuti činjenicu da se srpski zakonodavac dotiče ovih kvalitativnih kriterijuma pri utvrđivanju obaveze javnog objavljivanja obaveštenja o zaključenom poslu ili preduzetoj radnji sa ličnim interesom. Ova činjenica nesumnjivo doprinosi potrebi utvrđivanja kvalitativnih kriterijuma i pri definisanju bitnih poslova i radnji.

Izmenama ZPD za potrebu primene instituta dužnosti prijavljivanja pravnih poslova i radnju u kojima postoji lični inters definisan je i pojam povezanih pravnih poslova, odnosno pravnih radnji. Pod jednim pravnim poslom, odnosno pod jednom pravnom radnjom koja se odobrava u skladu sa ZPD, smatraće se više povezanih pojedinačnih poslova, odnosno pravnih radnji izvršenih u periodu od godinu dana, pri čemu se kao vreme nastanka uzima dan preduzimanja poslednjeg pravnog posla, odnosno izvršenja poslednje pravne radnje.[12] Ovde se radi o pojedinačnim poslovima, odnosno pravnim radnjama koji se preduzimaju radi ostvarivanja istog cilja, odnosno svrhe ili čija povezanost proizlazi iz prirode pravnog posla radi čijeg se izvršenja ti pravni poslovi i pravne radnje preduzimaju.[13] Izuzetno, jednim pravnim poslom, odnosno radnjom ne smatra se istovremeno uspostavljanje založnog prava, hipoteke ili drugog sredstva obezbeđenja koje privredno društvo daje radi obezbeđenja sopstvene obaveze po ugovoru o kreditu, zajmu ili drugom pravnom poslu, u kom slučaju se najveća vrednost pojedinačne pravne radnje, odnosno pravnog posla uzima kao vrednost po kojoj se utvrđuje postojanje obaveze odobrenja konkretnog posla ili radnje.[14]

III PRIJAVLjIVANjE PRAVNOG POSLA ILI RADNjE SA LIČNIM INTERESOM

Druga faza primene dužnosti prijavljivanja poslova i radnji u kojima postoji lični interes u srpskom pravu, koja sledi nakon utvrđivanja da u konkretnom pravnom poslu ili radnji postoji lični interes, je samo prijavljivanje tog posla ili radnje nadležnom organu privrednog društva. Ova faza primene dužnosti prijavljivanja nije bila predmet izmena i dopuna ZPD, koje se analiziraju u ovom radu. To znači da ZPD i dalje jedinstveno reguliše obavezu prijavljivanja, bez obzira na to koji je organ privrednog društva nadležan da kasnije odlučuje o odobrenju pravnog posla ili radnje sa ličnim interesom. Lice sa posebnim dužnostima dužno je da odbor direktora, odnosno nadzorni odbor, ako je upravljanje društvom dvodomno, obavesti o postojanju ličnog interesa koji društvo zaključuje, odnosno pravnoj radnji koju društvo preduzima.[15] Posebno pravilo propisano je za slučaj da društvo ima samo jednog direktora. Tada se obaveštenje o pravnom poslu ili pravnoj radnji upućuje skupštini, odnosno nadzornom odboru, ako je upravljanje društvom dvodomno.[16] Nadležnom organu društva moraju biti dostavljene sve činjenice od značaja za donošenje odluke o odobravanju pravnog posla, odnosno preduzimanja pravne radnje.[17]

Srpski ZPD ne daje izričit odgovor na pitanje u kom trenutku postoji obaveza prijavljivanja pravnog posla ili radnje u kojima postoji lični interes. U domaćoj pravnoj literaturi postoji tumačenje prema kome se dužnost prijavljivanja poslova i radnji u kojima postoji lični interes odnosi samo na poslove koji još nisu preduzeti, odnosno na poslove koje društvo namerava da preduzme.[18] Ovo tumačenje čini se kao jedino logično i ispravno, pošto su poslovi i radnje u kojima postoji lični interes predmet odobrenja u skladu sa čl. 66. ZPD, odnosno obaveznog javnog objavljivanja nakon zaključenja ili preduzimanja posla ili radnje.

IV ODOBRENjE PRAVNOG POSLA ILI RADNjE                                    SA LIČNIM INTERESOM

Izmene i dopune ZPD iz juna 2018. godine dotiču u veoma značajnoj meri postupak odobrenja poslova i radnji sa ličnim interesom. Njima je prvenstveno uvedena nova faza (sačinjavanje izveštaja) koja prethodi samom davanju odobrenja, odnosno odlučivanju nadležnog organa privrednog društva o sudbini predmetnog pravnog posla ili radnje, čija primena zavisi od vrednosti predmeta posla ili radnje u kojima postoji lični interes. Izmenama su, takođe, ispravljeni neki, ali ne i svi, propusti zakonodavca u pogledu određivanja organa nadležnog za davanje odobrenja posla ili radnje sa ličnim interesom u srpskom kompanijskom pravu, a povećan je i broj slučajeva u kojima ne postoji obaveza pribavljanja odobrenja.

Pre odobravanja zaključivanja pravnog posla ili preduzimanja pravne radnje sa ličnim interesom, u slučaju da vrednost predmeta tog posla ili pravne radnje iznosi 10% ili više od 10% knjigovodstvene vrednosti ukupne imovine društva iskazane u poslednjem godišnjem bilansu stanja, organ društva koji je primio obaveštenje o poslu ili radnji (odbor direktora, odnosno nadzorni odbor, ili skupština, ako društvo ima samo jednog direktora), određuje ovlašćeno lice koje će izvršiti procenu tržišne vrednosti stvari ili prava koji su predmet pravnog posla ili pravne radnje i o tome sačiniti izveštaj.[19] Ovlašćeno lice može biti sudski veštak, revizor ili drugo stručno lice koje je od strane nadležnog državnog organa Republike Srbije ovlašćeno da vrši procene vrednosti određenih stvari ili prava, kao i privredno društvo koje ispunjava zakonom propisane uslove da vrši procene vrednosti stvari ili prava koja su predmet procene.[20] Uvođenje izveštaja o poslu ili radnji sa ličnim interesom inspirisano je čl. 9c st. 3. Direktive. Ovom odredbom Direktive se ostavlja mogućnost državama članicama EU da propišu obavezu sastavljanja izveštaja kojim se procenjuje da li su posao ili radnja pošteni i razumni iz perspektive privrednog društva i akcionara koji nemaju lični interes u predmetnom poslu ili radnji, uključujući i manjinske akcionare, i kojim se objašnjavaju pretpostavke na kojima je izveštaj zasnovan i metode koje su korišćenje u njegovoj izradi. Lice sa dužnostima koje ima interes u predmetnom poslu ili radnji ne sme na bilo koji način da učestvuje u pripremi izveštaja.[21] Srpski zakonodavac opredelio se da izradu izveštaja poveri nezavisnom trećem licu, što je u potpunosti u skladu sa relevantnom odredbom Direktive. Jedina značajnija razlika između Direktive i ZPD ogleda se u činjenici da u srpskom pravu ne postoji obaveza javnog objavljivanja izveštaja istovremeno sa objavljivanjem obaveštenja o predmetnom poslu ili radnji. Umesto objavljivanja izveštaja o proceni posla ili radnje, prema ZPD, on postaje sastavni deo odluke kojom se odobrava pravni posao, odnosno pravna radnja u kojoj postoji lični interes.[22]

Iako to zakonom nije izričito propisano, ne bi smelo da bude dileme u praktičnoj primeni ove odredbe da je izveštaj neophodno dostaviti članovima organa nadležnog za odlučivanje o odobrenju posla ili radnje sa ličnim interesom pre nego što pristupe glasanju o konkretnom poslu ili radnji. Izveštaj treba da ima opredeljujući značaj prilikom izjašnjavanja članova nadležnog organa o odobrenju posla ili radnje i zato bi nedostavljanje istog pre samog odlučivanja u značajnoj meri obesmislilo obavezu sačinjavanja izveštaja. 

Kada je reč o izmenama organa nadležnih za davanje odobrenja pravnog posla ili radnje sa ličnim interesom, u slučaju društva sa ograničenom odgovornošću izmene su napravljene za slučaj postojanja ličnog interesa člana društva i člana nadzornog odbora. Podsećanja radi, zakonska formulacija koja je važila pre poslednjih izmena, izazivala je nedoumice, nejasnoće, različita tumačenja.[23] Sada je ZPD-om nedvosmisleno propisano da se posao ili radnja u kojima postoji lični interes člana društva sa ograničenom odgovornošću odobrava običnom većinom glasova svih članova društva koji nemaju lični interes, a u slučaju postojanja ličnog interesa člana nadzornog odbora u društvu sa ograničenom odgovornošću, posao ili radnja se odobravaju običnom većinom glasova svih članova nadzornog odbora koji nemaju lični interes.[24] Za slučaj postojanja ličnog interesa direktora, organ nadležan za davanje odobrenja nije promenjen, ali je sada propisano da se pravni posao ili radnja odobravaju običnom većinom glasova svih članova društva koji nemaju lični interes, odnosno od strane nadzornog odbora, ako je upravljanje društvom dvodomno.[25]

Odredbama koje regulišu organ nadležan za odobravanje poslova i radnji u kojima postoji lični interes samo je delimično ispravljen propust prethodne verzije zakona, koji se sastojao u neodređivanju organa nadležnog za davanje odobrenja za sva lica koja imaju posebne dužnosti. Izmenama ZPD određen je organ nadležan za davanje odobrenja u slučaju postojanja ličnog interesa akcionara, ali ne i za slučaj postojanja ličnog interesa zastupnika, prokuriste i likvidacionog upravnika. Ako postoji lični interes akcionara, predmetni posao ili radnja odobravaju se običnom većinom svih direktora, odnosno od strane nadzornog odbora, ako je upravljanje društvom dvodomno.[26]

ZPD sada propisuje šest slučajeva u kojima nije potrebno odobrenje pravnog posla ili radnje. Prvi slučaj izuzeća od odobrenja, koji suštinski određuje celokupan postupak primene dužnosti prijavljivanja poslova i radnji u kojima postoji lični intereks, već je bio predmet analize u delu rada koji ee odnosi na utvrđivanje postojanja ličnog interesa. Ostali slučajevi izuzeća od odobrenja su: 1) postojanje ličnog interesa jedinog člana društva; 2) postojanje ličnog interesa svih članova društva; 3) upis, odnosno kupovina udela, odnosno akcija po osnovu prava prečeg upisa, odnosno prava preče kupovine članova društva; 4) pribavljanje sopstvenih udela, odnosno akcija od strane društva, ako se to pribavljanje vrši u skladu sa odredbama ZPD koje se odnose na sopstvene udele, odnosno akcije, ili u skladu sa odredbama Zakona o tržištu kapitala (u daljem tekstu: ZTK)[27]; 5) kada je član društva koji poseduje značajno učešće u osnovnom kapitalu društva[28] ili kontrolni član društva[29] Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave.[30]  

Prva četiri navedena slučaja, koja su postojala u našem kompanijskom pravu i pre usvajanja izmena i dopuna zakona, mogu se smatrati pravim izuzecima, koji se odnose na konkretno određene, specifične situacije u kojima sprovođenje postupka odobrenja zaista nije neophodno ni celishodno. Slučajevi postojanja ličnog interesa jedinog člana društva, odnosno svih članova društva, su oni u kojima ne postoji razlika između interesa privrednog društva i njegovih članova, dok su pitanja prava preče kupovine udela, odnosno prava prečeg sticanja akcija, kao i pribavljanje sopstvenih udela, odnosno akcija, regulisana posebnim zakonskim odredbama, kojima se, između ostalog, štite i interesi privrednog društva i njegovih članova/akcionara. Nezavisno od toga što se u navedenim slučajevima radi o pravim izuzecima, dobro je postojanje opšte obaveze objavljivanja obaveštenja o zaključenom pravnom poslu ili preduzetoj pravnoj radnji sa ličnim interesom, iz razloga zaštite interesa trećih lica (poverilaca, zaposlenih itd.)

Međutim, poslednji slučaj izuzeća od odobrenja, koji predstavlja novinu u srpskom kompanijskom pravu, ne može se smatrati celishodnim. Ovim slučajem izuzeti su od postupka odobrenja svi pravni poslovi i radnje sa ličnim interesom u privrednim društvima u kojima Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave poseduju najmanje 25% prava glasa, kao i u onim društvima u kojima navedeni subjekti poseduju manje od 25% prava glasa, ali se primenom zakonskih kriterijuma smatraju kontrolnim članom društva. Dakle, izuzeće se primenjuje kako na slučajeve u kojima postoji lični interes države, autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave, tako i na slučajeve u kojima postoji lični interes drugog člana društva, direktora, člana nadzornog odbora itd., u svim privrednim društvima u kojima pomenuti subjekti imaju zakonom određen status. Nejasni su ciljevi i svrha uvođenja ovog izuzeća od odobrenja, pogotovo kada se uzme u obzir činjenica da se na državu kada ona nastupa na tržištu u ulozi „trgovca“, kao i osnivača i/ili člana privrednog društva, načelno primenjuju sva pravna pravila koja važe za bilo kog drugog učesnika na tržištu.[31] 

V OBJAVLjIVANjE OBAVEŠTENjA O ZAKLjUČENOM                              PRAVNOM POSLU ILI PREDUZETOJ PRAVNOJ RADNjI                           SA LIČNIM INTERESOM

Poslednja faza u primeni dužnosti prijavljivanja poslova i radnji sa ličnim interesom u društvima kapitala, nakon izmena ZPD iz juna 2018. godine, je objavljivanje obaveštenja o zaključenom poslu ili preduzetoj radnji. Društvo sa ograničenom odgovornošću i akcionarsko društvo dužno je da na svojoj internet stranici ili na internet stranici registra privrednih subjekata objavi obaveštenje o zaključenom pravnom poslu, odnosno preduzetoj pravnoj radnji, sa detaljnim opisom tog posla ili radnje i sve relevantne činjenice o prirodi i obimu ličnog interesa, u roku od 15 dana od dana zaključenja tog pravnog posla, odnosno preduzimanja te pravne radnje.[32] Ovde nailazimo na još jednu neusklađenost ZPD sa odredbama Direktive. Naime, Direktivom se zahteva da javna akcionarska društva objave bitne poslove sa povezanim licima najkasnije u trenutku zaključenja tih poslova.  Sa navedenom odredbom Direktive nisu usaglašene ni relevantne odredbe ZTK, kojim je predviđeno da godišnji izveštaj o poslovanju javnog akcionarskog društva obavezno sadrži sve značajnije poslove sa povezanim licima.[33] Isto tako, i polugodišnji izveštaj iz čl. 52. ZTK, koji se objavljuje i dostavlja Komisiji za hartije od vrednosti, sadrži podatke o značajnim transakcijama između povezanih lica, izvršenim u prvih šest meseci tekuće poslovne godine, a koje su bitno uticale na finansijski položaj i poslovanje javnog društva u tom periodu, kao i promene u transakcijama između povezanih lica koje su navedene u poslednjem godišnjem izveštaju, koje bi mogle bitno uticati na finansijsko stanje ili rezultate poslovanja društva u prvih šest meseci tekuće poslovne godine.[34]

Propisivanjem obaveze javnog objavljivanja nakon zaključenja pravnog posla ili preduzimanja pravne radnje sa ličnim interesom mogućnost ostvarivanja eventualnih prava i interesa zainteresovanih lica znatno je otežana u smislu efikasnosti i dugotrajnosti. Za slučaj izvršavanja ove obaveze od strane privrednog društva pre zaključivanja pravnog posla ili preduzimanja radnje sa ličnim interesom, ostvarivanje eventualnih prava i interesa zainteresovanih lica je svakako brže, efikasnije, efektnije i najverovatnije lišeno sudskih postupaka, pa se karakter ovakve pravne norme može smatrati preventivnim.

U pogledu sadržine obaveštenja Direktivom se izričito zahteva da ono sadrži barem informacije o prirodi odnosa sa licem sa posebnim dužnostima koje ima lični interes, njegovom imenu, datumu i vrednosti predmetnog posla ili radnje, kao i druge informacije potrebne da bi se procenilo da li su posao ili radnja pošteni i razumni iz ugla privrednog društva i akcionara koji nemaju lični interes, uključujući manjinske akcionare.[35] Iako se u ZPD ne pominju direktno svi navedeni elementi obaveštenja o zaključenom poslu ili preduzetoj radnji iz Direktive, može se reći da su oni obuhvaćeni detaljnim opisom posla ili radnje, koji je jedan od elemenata obaveštenja u srpskom pravu.  

VI ZAKLjUČAK

Novinama u srpskom kompanijskom pravu iz juna 2018. godine u velikoj meri je izmenjen pravni režim dužnosti prijavljivanja poslova i radnji u kojima postoji lični interes. U novom pravnom režimu centralno mesto zauzima kvantitavni kriterijum vrednosti predmeta pravnog posla ili radnje u kojima postoji lični interes. U slučaju ispunjenosti uslova iz navedenog kriterijuma (ako vrednost predmeta posla ili radnje iznosi 10% ili više od 10% od knjigovodstvene vrednosti ukupne imovine društva), postupak primene dužnosti prijavljivanja (u društvima kapitala) podrazumeva sve četiri faze, o kojima je bilo govora u radu. U suprotnom, ako uslov predviđen kriterijumom nije ispunjen, postupak primene dužnosti prijavljivanja ne obuhvata fazu odobrenja (i sačinjavanja izveštaja o vrednosti predmeta posla ili radnje, koje je deo postupka odobrenja), već se sastoji od preostale tri faze. Iz navedenog proizilazi da važeće srpsko kompanijsko pravo u postupku primene dužnosti prijavljivanja poslova i radnji u kojima postoji lični interes pridaje neopravdano veliki i opredeljujući značaj jednom jedinom, i to kvantitativnom kriterijumu.

U cilju poboljšanja postojeće zakonske regulative dužnosti prijavljivanja poslova i radnji u kojima postoji lični interes, upućujemo nekoliko konkretnih preporuka srpskom zakonodavcu:

- potrebno je napraviti razliku između bitnih pravnih poslova i radnji sa ličnim interesom i onih koji to nisu primenom više različitih kvantitativnih kriterijuma (npr. vrednost imovine privrednog društva, godišnji prihodi društva, veličina privrednog društva, broj zaposlenih itd.) i jednog ili više kvalitativnih kriterijuma (priroda konkretnog posla ili radnje, priroda i obim ličnog interesa, položaj lica sa posebnim dužnostima koje ima lični interes itd.);

- tako utvrđeni bitni pravni poslovi i radnje u kojima postoji lični interes predmet su obaveznog odobrenja, dok oni koji to nisu ostaju predmet obaveznog prijavljivanja i javnog objavljivanja;

- neophodno je odrediti organ nadležan za odobrenje pravnog posla ili radnje sa ličnim interesom za sva lica koja imaju posebne dužnosti prema društvu;

- potrebno je ukinuti slučaj izuzeća od odobrenja kada je član društva koji poseduje značajno učešće u osnovnom kapitalu društva ili kontrolni član društva Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave;

- dužnost izvršenja obaveze objavljivanja obaveštenja o pravnom poslu ili radnji u kojoj postoji lični interes trebalo bi predvideti pre zaključivanja pravnog posla, odnosno preduzimanja radnje, čime bi se postigao preventivni uticaj.

 

 

 

Borko Mihajlović, LLD*

CHANGES IN LEGAL REGULATION OF THE DUTY TO REPORT BUSINESSES AND ACTS IN WHICH EXISTS PERSONAL INTEREST

Summary

Amendments and supplements of the Serbian Company Law from June 2018 have significantly influenced the duty to report businesses and acts in which exists personal interest, which represents one of the five special duties towards company, according to the Serbian company law. The basic novelties in this area are inspired by the changes of the EU Directive on shareholders’ rights from May 2017. The subject of this paper is analysis of the mentioned changes and their relationship with the law which has not been changed, as well as its compliance with above mentioned Directive, through the overview of the procedure of application of the duty to report businesses and acts in which exists personal interest. The author in the paper analyses each phase of this procedure, while he particularly emphasizes the novelties which he considers as inadequate. Finally, the author gives concrete recommendations to the Serbian legislator, aimed at improvement of current legal regime of duty to report businesses and acts in which exists personal interest.

Key words: duty to report businesses and acts in which exists personal interest, personal interest, special duties towards company, approval of the business or act in which exists personal interest, public announcement of the business or act in which exists personal interest.

 

 



* Asistent Pravnog fakulteta Univerziteta u Kragujevcu, bmihajlovic@jura.kg.ac.rs

** Rad je napisan u okviru projekta Pravnog fakulteta Univerziteta u Kragujevcu Usklađivanje pravnog sistema Srbije sa standardima Evropske unije.

[1] Službeni glasnik Republike Srbije, br. 44/2018.

[2] Directive (EU) 2017/828 of the European Parliament and of the Council of 17 May 2017 amending Directive 2007/36/EC as regards the encouragement of long-term shareholder engagement (Official Journal of the European Union, L 132/1).

[3] Službeni glasnik Republike Srbije, br. 36/2011, 99/2011, 83/2014 – dr. zakon, 5/2015 i 44/2018.

[4] ZPD, čl. 65 st. 3; detaljnije o slučajevima postojanja ličnog interesa, vid.: B. Mihajlović, Dužnost lojalnosti prema privrednom društvu, doktorska disertacija odbranjena na Pravnom fakulteta Univerziteta u Kragujevcu, 2018, 131-136.

[5] ZPD, čl. 66 st. 10 tač. 1.

[6] Područje primene Direktive ograničeno je na javna akcionarska društva (Direktiva, čl. 1 st. 1.).

[7] Direktiva, čl. 9c st. 1.

[8] Lica sa posebnim dužnostima prema privrednom društvu određena su u čl. 61 st. 1. ZPD.

[9] Direktiva, čl. 9c st. 1.

[10] Preambula Direktive, tač. 44.

[11] Vid.: M. Roth, Related party transactions: board members and shareholders – European Commission proposal and beyond, https://papers.ssrn.com/sol3/papers.cfm?abstract_id= 2710128, datum posete: 02.12.2018.

[12] ZPD, čl. 66 st. 11.

[13] ZPD, čl. 470 st. 6. u vezi sa čl. 66 st. 12.

[14] ZPD, čl. 470 st. 7. u vezi sa čl. 66 st. 12.

[15] ZPD, čl. 65 st. 1.

[16] ZPD, čl. 65 st. 2.

[17] ZPD, čl. 67 st. 1.

[18] J. Lepetić, Kompanijskopravni režim sukoba interesa – dužnost lojalnosti, Beograd, 2015, 194.

[19] ZPD, čl. 66 st. 2.

[20] ZPD, čl. 51 st. 1. i st. 2.

[21] Direktiva, čl. 9c st. 3.

[22] ZPD, čl. 66 st. 3.

[23] Vid.: B. Mihajlović, op. cit.,  145.

[24] ZPD, čl. 66 st. 1 tač. 2.

[25] ZPD, čl. 66 st. 1 tač. 2.

[26] ZPD, čl. 66 st. 1 tač. 3.

[27] Službeni Glasnik Republike Srbije, br. 31/2011, 112/2015 i 108/2016.

[28] Značajno učešće u osnovnom kapitalu postoji ako jedno lice, samostalno ili sa drugim licima koja sa njim deluju zajedno, poseduje više od 25% prava glasa u društvu (ZPD, čl. 62 st. 3.).

[29] Kontrola podrazumeva pravo ili mogućnost jednog lica, samostalno ili sa drugim licima koja sa njim zajednički deluju, da vrši kontrolni uticaj na poslovanje drugog lica putem učešća u osnovnom kapitalu, ugovora ili prava na imenovanje većine direktora, odnosno članova nadzornog odbora (ZPD, čl. 66 st. 5.).

[30] ZPD, čl. 66 st. 10.

[31] O pravnom položaju države kao „trgovca“ vid.: R. Vukadinović, Međunarodno poslovno pravo, Kragujevac, 2012, 197-199.

[32] ZPD, čl. 66 st. 9.

[33] ZTK, čl. 50 st. 3 tač. 4.

[34] ZTK, čl. 52 st. 3 tač. 6.

[35] Direktiva, čl. 9c st. 2.

* Assistant, Faculty of Law, University of Kragujevac.