Dr Dragan Zlatović*
Mr Ante Galić*
Stručni članak
UDK: 005.336.4:343.8(497.5)
KOMPARATIVNI PREGLED KAZNENOPRAVNE ZAŠTITE TVRTKE U PRAVU REPUBLIKE HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE
Rad primljen: 04. 03. 2019.
Rad ispravljen: 16. 09. 2019.
Rad prihvaćen za objavljivanje: 16. 09. 2019.
Novi Kazneni zakon Republike Hrvatske iz 2011. godine unio je niz novina u kaznenopravnu zaštitu znakova razlikovanja. U znakove razlikovanja prvenstveno spadaju neka prava industrijskog vlasništva (žig, industrijski dizajn, oznake zemljopisnog podrijetla). Međutim, znakovima razlikovanja smatraju se i druge oznake koje služe gospodarskim subjektima u svrhu njihove prepoznatljivosti odnosno distinktivnosti odnosno razlikovnosti njihovih proizvoda odnosno usluga. Među tim drugim tržišnim znakovljem bitno mjesto pripada tvrtki trgovačkog društva koja služi identificiranju tog pravnog subjekta u tržišnoj utakmici. Često tvrtka društva istodobno predstavlja i žig kojim to društvo označava svoje proizvode odnosno usluge. Očigledno je kako se radi o neizostavno važnom segmentu intelektualnog kapitala suvremenih tržišnih subjekata, pa je zaštiti ove oznake od neovlaštenog korištenja od strane druge osobe, posvećena dužna pozornost u suvremenoj pravnoj regulativi. Uz klasične modalitete zaštite tvrtke (sudska zaštita, zaštita od nelojalne utakmice, zaštita žiga i sl.), titular tvrtke može tražiti i kaznenopravnu zaštitu tvrtke. U ovom radu nakana autora bila je ukazati na rješenja koja nude nova kaznena zakonodavstva Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kako bi se revitalizirao rjeđe korišten modalitet zaštite. Nova rješenja koja poznaju njihovi kazneni zakoni apostrofira posebnosti tvrtke trgovačkog društva, kao s jedne strane registriranog imena društva odnosno s druge strane posebnog oblika industrijskog vlasništva u širem smislu. Razvidno je kako je hrvatski zakonodavac kaznenopravnu zaštitu tvrtke strukturno ugradio u kaznena djela protiv gospodarstva, dakle, ne sagledavajući je, kao što je to ranije bio slučaj, u okrilju kaznenih djela protiv intelektualnog vlasništva. Kako hrvatska trgovačka društva djeluju i na tržištima susjednih država, nužno je bilo upoznati zainteresirane subjekte sa stanjem zakonodavstva u ovom području u Bosni i Hercegovini. To će zasigurno rezultirati adekvatnim razumijevanjem zaštite tvrtke u suvremenom poslovnom okruženju, odnosno još češćom primjenom kaznenopravne zaštite tvrtke u praksi.
Ključne riječi: tvrtka, kazneno zakonodavstvo, žig, intelektualno vlasništvo.
I Uvod
Problematika pravne zaštite tvrtke[1] uređena je u Republici Hrvatskoj prvenstveno odredbama Zakona o trgovačkim društvima (»Narodne novine«, br. 111/93., 34/99., 121/99. – vjerodostojno tumačenje, 52/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11. – pročišćeni tekst, 111/12., 68/13., 110/15. i 40/19.).
Prema hrvatskom pravu društava, tvrtka je ime pod kojim društvo posluje i sudjeluje u pravnom prometu.[2] Kako se upravo po tvrtki njen nositelj razlikuje od ostalih pravnih subjekata, temeljna funkcija tvrtke se ogleda u individualiziranju određenog trgovačkog društva u odnosu na druga trgovačka društva.[3] Tvrtka trgovačkoga društva mora se jasno razlikovati od tvrtke drugoga trgovca sa sjedištem u Republici Hrvatskoj. Dakle, zaštita tvrtke je tako proširena na cjelovito područje Republike Hrvatske, za razliku od ranijeg stanja prije Novele ZTD-a iz 2019., kada se tražilo samo razlikovanje tvrtke od tvrtke trgovca upisane u trgovački registar kod istoga registarskoga suda.[4] Isključivošću se štiti opravdani interes nositelja poduzeća da štiti svoj položaj u tržišnom natjecanju tako što će se druge sudionike u tom natjecanju spriječiti da upotrebljavaju istu ili sličnu tvrtku.[5] Tvrtka trgovačkoga društva određuje se izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva. Ona se mijenja na način određen izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva. Tvrtka trgovačkoga društva i sve njene promjene upisuju se u trgovački registar. Podaci sadržani u tvrtki moraju biti istiniti (načelo istinitosti tvrtke).[6]
Nositelju poduzeća pripadaju i poduzeće i tvrtka, te se tvrtka ne može prenositi na drugoga odvojeno od poduzeća, jer bi u suprotnom moglo doći do štetnih zabuna u pravnom prometu oko identiteta.sudionika u pravnom prometu. U poslovnim odnosima stoga se u gospodarskom smislu pod tvrtkom iskazuje poduzeće, a u pravnom smislu javlja se njegov nositelj.[7] Uvriježeno je pravilo da svako poduzeće može imati samo jednu tvrtku i da svaka tvrtka pripada samo jednom poduzeću. Svaki dio trgovačkoga društva mora poslovati pod istom tvrtkom, s time da joj se može dodati oznaka koja upućuje na to da se radi o dijelu društva (načelo jedinstvenosti). Podružnica može poslovati pod svojom tvrtkom.[8] Tvrtka podružnice mora sadržavati tvrtku ili skraćenu tvrtku trgovačkoga društva, naznaku djelatnosti podružnice, te riječi iz kojih je vidljivo da se radi o podružnici. Tvrtka podružnice mora sadržavati dodatak kojim se osigurava da se ona jasno razlikuje od već upisane tvrtke. [9]
II Zaštita tvrtke u pravu društava u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
Temeljna načela zaštite tvrtke u hrvatskom pravu društava su:
a) načelo istinitosti – prema kojem svi podaci navedeni u tvrtki moraju biti istiniti;
b) načelo jedinstvenosti - svaki dio tvrtke mora poslovati pod istom tvrtkom, s tim da joj se može dodati oznaka koja upućuje da je posrijedi dio društva. Taj dio može biti ustrojen kao podružnica, ali i ne mora, što ovisi o unutrašnjem ustroju svakog društva o čemu društvo odlučuje potpuno autonomno;
v) načelo zakonitosti - sud će odbiti upisati u sudski registar tvrtku koja nije u skladu s odredbama ZTD-a. Time se štiti tvrtka i propisuje sankcija u slučaju kada tvrtka nema one sastojke koji se Zakonom traže;
g) načelo različitosti – sastojci tvrtke moraju biti takvi da ne stvaraju zabunu glede predmeta poslovanja, dojma o identitetu ili povezanosti s drugim društvom. Tvrtke se moraju jasno razlikovati jedna od druge;
d) načelo isključivosti - u isti trgovački registar ne može se upisati tvrtka koja je jednaka ranije upisanoj tvrtki ili tvrtka koja se jasno ne razlikuje od ranije upisane tvrtke na što sud pazi po službenoj dužnosti;
đ) načelo prvenstva - ako se sudu radi upisa u sudski registar prijave iste tvrtke ili tvrtke koje se međusobno jasno ne razlikuju, sud će upisati onu tvrtku koja je ranije prijavljena;
e) načelo javnosti – tvrtka i sve promjene koje se upisuju u sudski registar omogućava trećima da se informiraju uvidom u taj registar. Kako je sudski registar javna knjiga, time je ispunjena pretpostavka javnosti tvrtke;
ž) načelo stalnosti – zbog svake promjene na strani imatelja tvrtke ne mora se mijenjati tvrtka. To ne znači da nema promjena zbog kojih se tvrtka ipak mora mijenjati. Time se donekle odstupa od načela istinitosti, ali se to čini zbog toga da se postojeće gospodarske vrijednosti zadrže po postojećom tvrtkom.[10]
Sastojci tvrtke određeni su ZTD-om u čl. 13., u kojem se između ostaloga navodi da tvrtka trgovačkog društva mora uz naznaku kojom se pobliže obilježava ime društva sadržavati naznaku predmeta poslovanja društva. Sastojci tvrtke određeni su Zakonom o trgovačkim društvima.
S obzirom na sastojke, tvrtka može biti :
a) osobna - u kojoj se osim obvezatnih sastojaka koje mora imati svaka tvrtka , nalaze i imena nekih osoba, građanska imena i prezimena ili samo prezimena društva fizičkih osoba ili dijelovi tvrtke člana društva;
b) stvarna - ona čije ime upućuje na predmet poslovanja;
v) mješovita - ima i osobne i stvarne sastojke.
Ovisno o tipu društva, propisuje se što mora sadržavati tvrtka, o čemu ovisi hoće li biti osobna, stvarna ili mješovita. Za naše tvrtke osim trgovca pojedinca može se reći da su stvarne ili mješovite.
Sastojci tvrtke mogu biti obvezni i fakultativni.[11]
Obvezni sastojci su oni za koje se propisuje da ih tvrtka mora sadržavati i bez kojih se tvrtka ne može upisati u sudski registar , jer nije valjana. To su :
1. naznaka kojom se pobliže obilježava ime društva;
2. naznaka predmeta poslovanja;
3. oznaka koja upućuje na tip društva;
4. oznaka posebnog stanja ako se društvo u njemu nalazi;
5. sastojke koji se zahtijevaju za tvrtku društava osoba.
Fakultativni sastojci tvrtke mogu se unositi uz uvjet da tvrtka time ne postane nepregledna i da ne sprječava jasno razlikovanje prema drugim tvrtkama. Tim se sastojcima tvrtku želi učiniti što različitijom od ostalih ili se želi istaknuti neka posebna svojstva npr. starost tvrtke, predmet poslovanja, pripadnost nekoj grupaciji.
S fakultativnim sastojcima se ne smije pretjerivati, posebice tako da se izgubi osjećaj važnosti obveznih sastojaka koji su ipak bitni za temeljnu ulogu tvrtke. Sastojci tvrtke ne mogu bit takvi da stvaraju zabunu glede predmeta poslovanja trgovačkog društva, utiska o identitetu ili povezanosti s drugim društvom, da vrijeđaju prava intelektualnog i industrijskog vlasništva ni druga prava drugih osoba. Ovdje je utvrđeno načelo različitosti kao jedno od temeljnih načela tvrtke izuzetno bitnih za određivanje vidova i opsega njene zaštite, a sve u cilju zaštite trećih osoba u prometu te zaštite javnog interesa.[12] Iznimka je učinjena glede povezanih društava koja mogu u svojim tvrtkama upotrebljavati zajedničke sastojke (čl. 14. st. 2. ZTD-a).
Zabrana stvaranja zabune, o kojoj se govori u čl. 14. st. 1. ZTD-a, primjenjuje se i u odnosu prema osobama koje nisu upisane u sudski registar, nego su upisane u nekom drugom registru, primjerice slučaj s obrtom.[13]
Tvrtke se moraju jasno razlikovati jedna od druge. Razlike moraju biti takve da u uobičajenom prometu sprječavaju zamjenu tvrtki. Cilj je tvrtke da omogući identifikaciju osobe, ali tako da to ne dovede do mogućnosti zamjene u prometu. Pri tome je mjerodavan ukupan dojam koji tvrtka ostavlja na obične ljude, dakle i ovdje se primjenjuje kriterij sličan onome u žigovnom pravu.
Tvrtke se uspoređuju onako kako se koriste u poslovnom prometu pa je dovoljno i da se radi o skraćenim tvrtkama. Suglasnost nositelja tvrtke da netko drugi u svoju tvrtku unese sastojke njegove tvrtke samo je iznimka od pravila jer je kako smo rekli ovdje primarno bitno zaštititi javni interes.
Ako je u tvrtki sadržano ime člana trgovačkoga društva koje je jednako ranije upisanoj tvrtki drugoga društva ili imenu druge osobe sadržanome u ranije upisanoj tvrtki drugoga društva, u tvrtku koja se kasnije upisuje moraju se unijeti dodaci kojima se osigurava da se te tvrtke jasno razlikuju.
U Federaciji Bosne i Hercegovine u 2015. godini usvojen je novi Zakon o privrednim društvima („Službene novine Federacije BiH“, br. 81/2015; dalje: ZPD FBiH).[14] Ovaj je Zakon u svom Dijelu prvom – Poglavlju II, u odredbama čl. 11. – 22. uredio pravne aspekte zaštite firme privrednog društva. Prema ZPD FBiH firma je ime pod kojim društvo posluje i sudjeluje u pravnom prometu, te se obvezno ističe na poslovnim prostorijama društva. Društvo je obvezno u svom poslovanju koristiti punu ili skraćenu firmu kakva je upisana u registar društava. ZPD FBiH nema precizno taksativno navedene obavezne elemente firme. U pravu gospodarskih društava FBiH vrijede ista načela zaštite tvrtke kao u hrvatskom pravu društava.
U čl. 17. Zakona o privrednim društvima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 127/08, 58/09, 100/11 i 67/13, u daljnjem tekstu ZPD RS) regulirana je problematika poslovnog imena (firme) privrednog društva. Prema tome, poslovno ime je naziv pod kojim privredno društvo posluje. Poslovno ime privrednog društva ne može da bude zamjenljivo s poslovnim imenom drugog privrednog društva, niti da izaziva zabunu o privrednom društvu ili o njegovoj djelatnosti.
I u zakonodavstvu Republike Hrvatske i u zakonodavstvu Bosne i Hercegovine zakonodavstva uređeni su modaliteti sudske zaštite tvrtke (firme, poslovnog imena), kako u sklopu temeljnih zakona o trgovačkim (privrednim) društvima, tako i u sklopu zakona koji uređuju prava intelektualnog vlasništva odnosno nelojalnu utakmicu. Ova zakonodavstva uređuju i kaznenopravnu zaštitu tvrtke, ali, usporedno gledano, polazeći od dva bitno različita koncepta Izdvajanjem kaznenog djela povrede tvrtke u okviru glave kaznenih djela protiv gospodarstva, hrvatski zakonodavac je naglasio važnost kaznenopravne zaštite temeljnih obilježja trgovačkih društava, a samim time i gospodarskih subjekata odnosno njihove tržišne pozicije.[15] Za razliku od toga, u kaznenopravnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine zastupljen je stari koncept zaštite tvrtke koji istu zaštitu sagledava u sklopu šire zaštite različitih prava industrijskog vlasništva odnosno znakova razlikovanja.
III Kaznenopravna zaštita tvrtke u pravu Republike Hrvatske
U hrvatskom pravu, kaznenopravna zaštita tvrtke jedan je od modaliteta pravne zaštite tvrtke, uz zaštitu predviđenu temeljnim zakonima o trgovačkim društvima i o sudskom registru, propisima o tržišnom natjecanju odnosno zabrani nelojalne utakmice (nepoštenog trgovanja, nelojalne konkurencije) te propisima o industrijskom vlasništvu.[16]
Prema ranijem hrvatskom kaznenom zakonodavstvu odnosno prema Kaznenom zakonu (»Narodne novine«, br. 110/97, 27/98. – ispravak, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08. i 57/11) iz 1997. godine, kaznenopravna zaštita tvrtke bila je uređena zajedno sa kaznenopravnom zaštitom prava industrijskog vlasništva u istoj odredbi čl. 285, koja je bila uključena u Glavu XXI. Kaznena djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, a sve s ciljem cjelovite zaštite kupaca, odnosno korisnia usluga kao i proizvoditelja odnosno vlasnika licencnog prava.[17]
Naime, kao kazneno djelo bilo je previđeno djelo neovlaštene uporabe tuđe tvrtke. Tako je bilo propisano kako će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine kazniti onaj tko neovlašteno uporabi tuđu tvrtku ili u nju unese obilježja pojedinih posebnih oznaka ili obilježja prava industrijskog vlasništva. Dakle, obuhvaćene su i situacije kada se upotrebom tvrtke vrijeđaju tuđa prava na žig, industrijski dizajn, oznake zemljopisnog podrijetla, odnosno drugi znakovi razlikovanja koji ulaze u šire određenje prava industrijskog vlasništva (oznake kakvoće proizvoda, posebne oznake proizvoda i sl.).[18]
Za razliku od kaznenih djela povreda prava industrijskog vlasništva iz istog čl. 285. st. 1. i 2. Kaznenog zakona iz 1997. godine, za kazneno djelo neovlaštene uporabe tuđe tvrtke nije bilo predviđen kvalificirani oblik ovog kaznenog djela, odnosno kada bi počinjenjem takvog djela bila pribavljena znatna imovinska korist ili bi bila prouzročena znantna šteta, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi ili prouzročenja takve štete (čl. 285. st. 3. KZ iz 1997).
U hrvatskom kaznenom zakonodavstvu iz 2011.godine, odnosno u novom Kaznenom zakonu („Narodne novine“, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/18. i 118/18; dalje: KZ RH) kazneno djelo neovlaštene upotrebe tuđe tvrtke propisamo je kao posebno kazneno djelo u sklopu kaznenih djela protiv gospodarstva[19], dok je kazneno djelo povrede žiga posebno kazneno djelu unutar glave o kaznenim djelima protiv intelektualnog vlasništva.[20]
Dakle, sasvim opravdano dolazi u sistematici kaznenog zakonodavstva do razdvajanja ranije zajednički stuipuliranih kaznenih djela iz čl. 285. KZ iz 1997.
Iako se tvrtka može smatrati jednim od prava industrijskog odnosno intelektualnog vlasništva u smislu odredbi čl. 8. Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva iz 1883, odnosno čl. 2. Konvencije o osnivanju Svetske oragnizacije za intelektualno vlasništvo iz 1967. godine i čl. 2.1. Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (Agreement on Trade-Related Aspects of Intellectual Property Rights – the TRIPS Agreement) iz 1994.godine, ipak je kaznenopravnu zaštitu tvrtke primjerenije urediti u sklopu ukupne opće zaštite od gospodarskog kriminaliteta.
Naime, zaštitni objekt iz čl. 261. KZ RH je tvrtka, a tvrtka je regulirana ipak propisima koji uređuju statusno trgovačko pravo, a ne propisima koji uređuju prava industrijskog vlasništva. Ovo djelo je bitno promijenjeno u odnosu na ranije zakonsko uređenje iz čl. 285. st. 3. KZ iz 1997. godine. Naime, propisano je u čl. 261. st. 1. KZ RH kako će se kaznom zatvora do tri godine kazniti onaj tko neovlašteno uporabi tuđu tvrtku ili u nju unese obilježja koja stvaraju zabunu glede predmeta poslovanja trgovačkog društva, identiteta ili povezanosti s drugim društvom, i na taj način pribavi imovinsku korist ili prouzroči štetu.
Stoga je razvidno kako radnja počinjenja ima više modusa, odnosno:
- neovlaštena uporaba tuđe tvrtke;
- unošenje u tvrtku obilježja koja stvaraju zabunu glede predemta poslovanja, identiteta ili povezanosti s drugim društvom.
Dakle, kod druge predviđene radnje počinjenja kaznenog djela iz čl. 261. st. 1. KZ RH, eksplicitno je propisana odgovornost samo u slučaju postupanja počinitelja s ciljem obmanjivanja kupaca odnosno korisnika usluga.[21]
Da bi do kaznenog djela došlo, ove radnje moraju imati za posljedicu pribavljanje imovinske koristi ii prouzročenje štete. Kod toga se ne traži pribavljanje znantne imovinske koristi.[22]
Počinitelj ovog kaznenog djela može biti svaka osoba (delictum communium), ali prema prirodi stvari to će biti pretežito osnivači trgovačkih društava i trgovci.[23]
U svezi s ovim kaznenim djelom neovlaštene uporabe tuđe tvrtke traži se namjera (dolus) kao oblik krivnje. Dakle, kod počinitelja mora postojati svijest o neovlaštenoj uporabi tuđe tvrtke, odnosno o neovlaštenom unosu obilježja u tvrtku, te svijest o namjeri stjecanja imovinske koristi odnosno uzrokovanja štete drugoj osobi.
Kao što je razvidno iz usporedbe čl. 285. st. 3. KZ iz 1997. i čl. 261. st. 1. KZ iz 2011., više se kazne ne određuju alternativno, odnosno brisana je novčana kazna nego egzistira samo kazna zatvora i to najviše do tri godine.
Izrijekom je u čl. 261. st. 2. KZ RH propisano kako je pokušaj ovog kaznenog djela kažnjiv.[24]
Nije izrijekom u čl. 261. KZ RH propisano kako se predmeti koji su bili namijenjeni ili upotrebljeni za počinjenje kaznenog djela ili su nastali počinjenjem kaznneog djela (instrumenta et producta sceleris) oduzimaju i uništavaju. Međutim, kako je odrdbama čl. 21. ZTD-a propisano kako se tvrtka ili skraćena tvrtka mora istaknuti na poslovnim prostorijama trgovačkoga društva, odnosno kako se na poslovnom papiru trgovca (pismima, računima i dr.) mora otisnuti njegova tvrtka, to bi bilo uputno kod noveliranja KZ RH ovo ex lege predvidjeti kao potrebnu reakciju na nezakonito korištenje tuđe tvrtke i eliminiranje zabune u poslovnoj i tržišnoj komunikaciji.
Ovo djelo ulazi u kategoriju kaznenih djela protiv gospodarstva kojima se štiti sloboda tržišta i pošteno tržišno natjecanje. [25]
IV Krivičnopravna zaštita firme u pravu Bosne i Hercegovine
U Bosni i Hercegovini odgovornost za kaznena djela povrede prava intelektualnog vlasništva određena je odredbama Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH“, br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07 , 8/10, 47/14 , 40/15 i 35/18, u daljnjem tekstu: KZ BiH), te Krivičnog zakona Federacije BiH („Službene novine FBiH“, br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05 , 42/10, 42/11, 59/14, 76/14, 46/16 i 75/17, u daljnjem tekstu: KZ FBiH) i Krivičnog zakonika Republike Srpske („Službeni glasni Republike Srpske“, br.64/17, u daljnjem tekstu KZ RS), kao i Krivičnog zakona Brčko distrikta u Bosni i Hercegovini.
Prema zatečenom legislativnom stanju u BiH, kaznena djela povrede prava industrijskog vlasništva uređena su u KZ FBiH , KZ RS i KZ BD i to, u kontekstu interesa ovog rada, kao kazneno djelo neovlaštene upotrebe tuđe tvrtke (firme) iz čl.264. KZFBiH i kao kazneno djelo neovlaštene upotrebe tuđeg poslovnog imena i druge posebne oznake robe ili usluga iz čl. 260. KZ RS, odnosno kao kazneno djelo neovlaštene upotrebe tuđe firme iz čl. 258. KZ BD.[26]
Motiv inkriminacije ovog kaznenog djela nije samo u zaštiti prava titulara prava intelektualnog vlasništva, nego i zaštita potrošača i trgovine. Radnja kaznenog djela može biti, između ostaloga i neovlaštena upotreba tuđe firme ili unos u firmu obilježja tuđeg žiga. [27]
Već iz samog naslova iznad citiranog zakonskog članka 264. KZ FBiH razvidno je kako nema ujednačenog pristupa određivanju ovog kaznenog djela, što dovodi do mogućih različitih pravnih situacija u praksi. Štoviše, u navedenom Zakonu nigdje se u naslovu zakonske odredbe ne spominje žig, nego je zaštita žiga uključena u zaštitu firme (tvrtke) što bi pogrešno sugeriralo da je firma viši rodni pojam pojmu žiga. Stoga bi postojeći naslovi trebali doživjeti određene izmjene, odnosno bilo bi prikladnije određenje naziva kaznenog djela „Neovlaštena upotreba prava industrijskog vlasništva“ ili još preciznije „Neovlaštena upotreba prava znakova razlikovanja“, što bi bilo u duhu europskih tendencija. [28] Bilo bi najbolje rješenje kad bi se u okrilju jednog kaznenog djela obuhvatile povrede svih znakova razlikovanja ili kad bi se posebno propisalo kazneno djelo neovlaštene upotrebe tuđe tvrtke i kazneno djelo povrede žiga, kao što je to slučaj u hrvatskom kaznenom zakonodavstvu. Naime, pravo industrijskog vlasništva obuhvaća širok spektar predmeta zaštite, koji s obzirom na svoja divergentna obilježja, kao i specifičnosti kod modaliteta povreda, ne bi trebali biti obuhvaćeni istom zakonskom odredbom u kaznenom zakonodavstvu. Nadalje, neka druga prava industrijskog vlasništva su regulirana posebnim odredbama kaznenih zakona na području BiH, kao što je to primjerice slučaj u čl. 262. KZ FBiH (povreda pronalazačkog prava – povreda patenta), čl. 258. KZ BD i čl. 263. KZ FBiH (neovlašteno korištenje tuđeg modela i uzorka).[29]
U čl.264. KZ FBiH kazneno djelo neovlaštene upotrebe firme čini onaj tko se u cilju obmane kupca ili korisnika usluga posluži tuđom firmom (tvrtkom), žigom, zaštitnim znakom ili posebnom oznakom robe ili unese pojedina obilježja tuđe oznake u svoju firmu (tvrtku), žig, zaštitni znak ili posebnu oznaku robe. Neovlaštena upotreba tuđe firme kao kazneno djelo iz čl.264. KZ FBiH štiti proizvođača i davatelja usluge od nelojalne konkurencije, kao i potrošača, odnosno druge osobe koji su korisnici usluga od obmanjivanja onih koji se bave privrednim poslovanjem.[30]
Takvim se očitim opisanim protupravnim korištenjem tuđih prava prijevarno postupa, te treće osobe, prije svega kupce ili korisnike usluga, dovodi u zabludu. Ipak, citirana osnovna kaznena djela su tzv.formalna kaznena djela za čije se dovršenje ne traži nastupanje posljedice, te je poduzimanjem radnje neovlaštenog korištenja tuđeg žiga ili firme djelo dovršeno neovisno je li imovinska korist pribavljena ili drugome počinjena šteta.[31]
Počinitelj može biti svaka osoba (delicta communia), te nije potrebno posebno svojstvo subjekta. S obzirom na prirodu kaznenog djela to će u pravilu biti odgovorna osoba u pravnoj osobi odnosno privrednom društvu ili trgovac pojedinac odnosno obrtnik[32], odnosno osoba koja sudjeluje u trgovačkom prometu (trgovac, dobavljač, švercer i dr.).
Prema odgovornosti pravne osobe za kaznena djela sukladno primjerice odredbi čl. 11. i Glave XIV. KZ FBiH, kao počinitelj bi se mogla pojaviti i pravna osoba, npr. trgovačko društvo, ustanova i sl., i to bilo domaća bilo strana pravna osoba za kaznena djela počinjena na području Federacije. Pravna osoba se može kazniti za kazneno djelo odgovorne osobe ako se njome povrjeđuje zakonito vođenje poslova pravne osobe, ili je njime pravna osoba ostvarila ili trebala ostvariti protupravnu korist za sebe ili drugoga.[33] Upravo su slučajevi neovlaštene upotrebe tuđe firme egzaktan primjer takve situacije u praksi. Naime, obično upravo odgovorne osobe u određenoj pravnoj osobi smišljaju aktivnosti koje se sastoje u neovlaštenoj upotrebi tuđe firme i plasmanu imitata na tržište, čime pravna osoba ostvaruje znatnu imovinsku korist, i istodobno povrjeđuje dužnosti koje ima u pravnom gospodarskom prometu, a koje se sastoji u poštenom nastupu na tržištu, te postupanju sukladno dobrim poslovnim običajima, načelima savjesnosti i poštenja te pažnji poštenog i dobrog gospodarstvenika.
Radi se o komisivnom deliktu, dakle djelo se može počiniti samo činjenjem (delicta commissiva). Kod ovog djela počinitelj čini nešto što ne bi smio činiti te, stoga, krši zabrambenu (prohibitivnu) odredbu. U pravilu se radi o neovlaštenoj upotrebi tuđe firme u poslovnoj komunikaciji, reklamiranju, označavanju robe i puštanju takve robe u promet.
Radnja izvršenja je određena alternativno i sastoji se u upotrebi (posluzi) tuđe firme ili u unošenju pojedinih obilježja tuđe firme ili druge oznake u svoju firmu.[34]
Djelo se može počiniti kada se postupa s namjerom (dolus). [35]
Kako se podaci o firmi objavljuju i javno su dostupnu u registrima društava, počinitelj se ne bi mogao uspješno braniti da mu podaci o tuđoj firmi nisu bili poznati, jer se radi o tzv.neizravnoj namjeri, ali mu se mora omogućiti obaranje takve pretpostavke.[36] Dakle, kod procjene oblika krivnje valja voditi računa da po pozitivnim zakonskim rješenjima zona kaznenog djela nije ipak proširena na sve postupke kojima se povređuje tuđa firma, neovisno o cilju s kojim postupa počinitelj. Za kaznenu odgovornost potreban je dakle umišljaj, pored kojeg mora postojati i posebno subjektivno obilježje iz čl.264. KZ FBiH.[37] Naime, eksplicitno je propisana odgovornost samo u slučaju postupanja počinitelja s ciljem obmanjivanja kupaca odnosno korisnika usluga. Dakle, unutar subjektivnog obilježja djela je i postojanje svijesti o prijevarnoj upotrebi tuđe firme. Dolusom bi trebalo obuhvatiti i stjecanje protupravne imovinske koristi i/ili prouzročenja materijalne i/ili nematerijalne štete drugoj osobi, iako to nije eksplicitno predviđeno zakonskim normama u KZ FBiH.
Po KZ FBiH pokušaj kaznenog djela neovlaštene upotrebe tuđe firme ne bi bio kažnjiv. Svakako bi de lege ferenda trebalo eksplicitno propisati kažnjavanje za pokušaj ovog kaznenog djela zbog opasnosti za normalno tržišno nastupanje privrednih društava odnosno lojalno prometovanje roba i usluga na tržištu.
Za djelo iz čl.264. KZ FBiH, koje obuhvaća povredu žiga i firme, propisana je kazna zatvora do jedne godine.[38] Čudi stanovište ovog zakonodavca kod propisivanja različitih kazni za kaznena djela neovlaštene upotrebe različitih prava industrijskog vlasništva. Naime, KZ FBiH u odredbi čl. 262. za neovlaštenu upotrebu pronalazačkog prava predviđa kaznu zatvora od tri mjeseca do pet godina, a u odredbi čl.263. za neovlašteno korištenje tuđeg uzorka ili modela kaznu zatvora do tri godine, odnosno u slučaju kad se neovlašteno objavi predmet prijave modela ili uzorka novčanu kaznu i kaznu zatvora do 5 godina. Kako su firma i žig nesporno bitni segmenti ne samo intelektualnog kapitala nego i ukupne vrijednosti i imovine poduzetnika, određivanje relativno niskih kazni zatvora za krivotvorenje žigova i neovlaštenu upotrebu firme u odnosu na neovlaštene upotrebe izuma odnosno industrijskog dizajna nisu utemeljene ni po kriminalnopolitičkim, niti kaznenopravnim aspektima, a posebice ne po ekonomskim i gospodarskim aspektima.[39]
Kazneni postupak za ovo kazneno djelo po službenoj dužnosti pokreće i vodi nadležni državni tužitelj jer za to postoje opravdani kaznenopravni i kriminalnopolitički razlozi budući da je namjera počinitelja da obmani korisnika ili potrošača (dolus coloratus).
Prema članku 141. stavak 1. točka a) KZ FBiH sud može odrediti da se javno objavi o trošku počinitelja presuda kojom se proglašava krivim počinitelj kaznenog djela koji je pravna osoba. Naime, samo se pravnoj, a ne i fizičkoj osobi, mogu za krivično djelo izreći, pored sigurnosne mjere oduzimanja predmeta iz člana 78. KZ FBiH, i sigurnosna mjera objave presude.
Sigurnosna mjera objave presude izriče se kad bi bilo korisno da javnost sazna za osudu, naročito ako bi objava presude bila od koristi za otklanjanje opasnosti za život ili zdravlje ljudi ili za sigurnost prometa ili za privredu. S obzirom na značaj krivičnog djela i potrebu da javnost sazna za osudu, sud će ocijeniti hoće li se presuda objaviti u štampi, na radiju ili televiziji ili u više navedenih sredstava javnog informiranja, i ujedno hoće li se objaviti obrazloženje presude u cijelosti ili u izvodu, uzimajući pritom u obzir da se načinom objave omogući obaviještenost svih u čijem je objava presude interesu.
Zakonska regulativa kaznenopravne zaštite poslovnog imena, kako se tvrtka imenuje u pravu Republike Srpske po uzoru na zakonska rješenja iz prava Republike Srbije[40], preciznije regulira ovu materiju i to kao zaštita ultima ratio, odnosno kada se drugim granama prava i pravnim sredstvima nije postigla zaštita poslovnog imena kao konkretnog privrednog dobra.[41]
Tako je u čl. 260. st. 1. KZ RS propisano osnovno djelo na način da će se onaj tko u namjeri da obmane kupce ili korisnike usluga posluži tuđim poslovnim imenom ili unese pojedina obilježja poslovnog imena u svoje poslovno ime, svoju geografsku oznaku porijekla, svoj žig ili u svoju drugu posebnu oznaku robe ili usluga, kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine.
Dakle, u osnovnom obliku izvršenja ovog kaznenog (krivičnog) djela imamo alternativno postavljene dvije radnje izvršenja.[42]
U stavku 2. istog članka KZ RS predviđen je teži kvalificirani oblik ovog kaznenog djela, te će se onaj tko svrhu prodaje u većoj količini ili vrijednosti nabavlja, proizvodi, prerađuje, stavlja u promet, daje u zakup ili skladišti robu iz stava 1. čl.260 KZ RS ili se bavi pružanjem usluga neovlašteno koristeći tuđe oznake, kazniti kaznom zatvora od jedne do pet godina.
Također je predviđen najteži oblik ovog djela u vidu organiziranog kriminalnog djelovanja, te ako je počinitelj kvalificiranog djela iz st.2.čl.260. KZ RS organizirao mrežu preprodavača ili posrednika ili je pribavio imovinsku korist koja prelazi iznos od 50.000 KM, kaznit će se kaznom zatvora od dvije do deset godina i novčanom kaznom. Evidentno je kako se i ovaj najteži oblik izvršenja ovog djela se sastoji iz dvije alternativno predviđene radnje, od kojih se prva radnja sastoji u organiziranju mreže preprodavača ili posrednika, dok se druga radnja izvršenja ovog krivičnog djela ogleda u pribavljenoj imovinskoj koristi[43]. Eksplicitno je u odredbi st.4. čl. 260. KZ RS predviđeno obvezno oduzimanje predmeta iz st.1.-3. čl. 260. KZ.
U kontekstu prava Bosne i Hercegovine nužno je ukazati i na rješenja Krivičnog zakona Brčko distrikta BiH ("Službeni glasnik Brčko distrikta BiH", br. 33/2013 - prečišćen tekst, 47/2014 - ispravka 26/2016, 13/2017 i 50/2018; u daljnjem tekstu: KZ BD). Neovlaštena upotreba tuđe firme uređena je odredbom čl. 258. KZ BD u kojoj je propisano da ovo djelo čini onaj tko se u cilju obmane kupca ili korisnika usluga posluži tuđom firmom (ili žigom, zaštitnim znakom ili posebnom oznakom robe) ili unese pojedina obilježja tuđe oznake u svoju firmu, žig, zaštitni znak ili posebnu oznaku robe. Za ovo kazneno djelo zapriječena je kazna zatvora do jedne godine.
V Zaključak
Iako je u sustavu pravne zaštite tvrtke (firme, poslovnog imena) preferiran onaj modalitet sudske zaštite tvrtke iz temeljnih propisa o trgovačkim (privrednim) društvima, to ne isljučuje mogućnost kaznenopravne zaštite tvrtke prema pozitivnom kaznenom zakonodavstvu. Kroz analizu novog kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, aktualizira se ovaj modalitet zaštite u smislu njegovog kvalitetnijeg prepoznavanja odnosno usporedbe rješenja u komparabilnim pravnim sustavima u cilju izmjena postojeće regulacije.
Dragan Zlatović, LLD*
Ante Galić, LLM*
COMPARATIVE OVERWIEV OF CRIMINAL LAW PROTECTION OF A COMPANY NAME IN LAW OF REPUBLIC OF CROATIA AND BOSNIA AND HERZEGOVINA
Summary
Although the legal protection of the business name system is preferable to the modalities of the court's protection of the company from the basic regulations on commercial (economical) companies, this does not exclude the possibility of criminal law protection of the company according to positive criminal legislation. Through the analysis of the new criminal legislation of the Republic of Croatia and Bosnia and Herzegovina, this modality of protection is updated in terms of its better quality recognition or comparison of solutions in comparable legal systems in order to change the existing regulation.
Key words: company name, criminal legislation, trademark, intellectual property.
* Docent, pročelnik Upravnog odjela Veleučilišta u Šibeniku, Republika Hrvatska, zlatovic@vus.hr
* Asistent Veleučilišta u Šibeniku, tajnik Grada Šibenika, Republika Hrvatska.
[1] Za pojam tvrtka (njem. Firma, fr. raison sociale, denomination sociale, tal. regionale sociale, denomonazione sociale) rabi se i pojam firma kao istoznačnica. Cit. M. Džidić, Gospodarska društva – pravni položaj gospodarskih subjekata, Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru, 2010, 89. U nekim zakonodavstvima, primjerice u Republici Srbiji pojam firme je u važećem Zakonu o privrednim društvima zamijenjen pojmom poslovno ime. V. čl. 22. Zakona o privrednim društvima Republike Srbije („Službeni glasnik RS“, br. 56/11, 99/11, 83/14, 5/15, 44/18 i 95/18), koje obvezno sadrži naziv, pravnu formu i mjesto u kome je sjedište društva, dok je naziv karakteristični dio poslovnog imena po kome se to društvo razlikuje od drugih društava.
[2] Tako i J. Barbić, Pravo društava, knjiga prva, Opći dio, Organizator, Zagreb, 1999, 254; V. Gorenc, Trgovačko pravo - Društva, Školska knjiga, Zagreb, 1996, 44; T. Guhl, A. Koller, J. N., Druey, Das Schweizerische Obligationenrecht, achte auflage, Schulthess Polygraphischer Verlag, Zuerich, 1995, 778.
[3] Ovakvo zakonsko određenje pojma tvrtke poznaju i druga zakonodavstva, primjerice u njemačkom pravu par. 17. st. 1. Handelsgesetzbuch-a odnosno u čl. 12. slovenskog Zakona o gospodarskih družbah (ZGD). Za detaljnije vidi kod K. Schmidt, Handelsrecht, 4. auflage, Carl Heymanns Verlag KG, Koeln-Berlin-Bonn-Muenchen, 1994, 344, odnosno Š. Ivanjko, M. Kocbek, Pravo družb – statusno gospodarsko pravo, drugo izdanje, ČZ Uradni list Republike Slovenije, Ljubljana, 1996, 102.
[4] Vidi čl. 11. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima.
[5] J. Barbić, op.cit., 284.
[6] Temeljna načela zaštite tvrtke prema hrvatskom pravu društava jesu: načelo istinitosti, načelo jedinstvenosti, načelo zakonitosti, načelo različitosti, načelo isključivosti, načelo prvenstva, načelo javnosti, te načelo stalnosti. Detaljnije D. Zlatović, Upravljanje trgovačkim društvima, Libertin naklada, Rijeka, 2014, 49.
[7] Ibid., 255.
[8] Vidi čl. 26. st. 1. ZTD-a.
[9] Vidi čl. 29. st. 2. ZTD-a.
[10] Detaljnije J. Barbić, Pravo društava, knjiga prva – Opći dio, Organizator, Zagreb, 1999, 275-290.
[11] Usp. M. Bračun, Tvrtka društva, Financije i pravo, Effectus, Zagreb, vol. 5, br. 1, 2017, 127.
[12] Vidi čl.14. st.1. ZTD-a
[13] J. Barbić, op.cit., 280.
[14] O ranijoj regulaciji statusa privrednih društava u Bosni i Hercegovini detaljnije kod M. Trifković, M. Simić, V. Trivun, V. Silajdžić, F. Mahmutćehajić Novalija, Poslovno pravo: uvod u pravo, osnovi obligacija i privredna društva, Ekonomski fakultet, Sarajevo, 2014, te M. Simić, V. Silajdžić, (adapt.), Korporativno upravljanje – Priručnik za firme u Bosni i Hercegovini, IFC, Sarajevo, 2009, 22.
[15] O kaznenim djelima protiv gospodarstva iz KZ RH detaljnije kod L. Cvitanović, et al., Kazneno pravo – Posebni dio, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2018, 346. i dr.
[16] Detaljnije J. Barbić, op.cit., 295-303.
[17] Cit. F. Bačić, Š. Pavlović, Kazneno pravo – Posebni dio, Informator, Zagreb, 2001, 370.
[18] V. B. Pavišić, V. Grozdanić, P. Veić, Komentar Kaznenog zakona, III. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Narodne novine, Zagreb, 2007, 635.
[19] Detaljnije o ovim kaznenim djelima kod P. Novoselec, S. Roksandić Vidlička, S., Gospodarska kaznena djela u novom Kaznenom zakonu, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Zagreb, vol.17, br. 2, 2010, 699. i dalje.
[20] Detaljnije o ovim kaznenim djelima kod Š. Pavlović, Kazneni zakon, Libertin naklada, Rijeka, 2012, 558-559. i 616-617.
[21] Odluka Županijskog suda u Bjelovaru, Kž-285/00, od 18.siječnja 2001., Sudska praksa Županijskog suda u Bjelovaru, br. 26/01, V. A. Garačić, Kazneni zakon u sudskoj praksi, Posebni dio, 2. izdanje, Organizator, Zagreb, 2009, 471.
[22] Odredbama čl. 27.-30. KZ-a definirane su određene vrijednosne odrednice bitne za utvrđivanje težine kaznenog djela. Tako je vrijednost imovine, imovinske štete, imovinske koristi, porezne obveze i državne potpore velikih razmjera ako prelazi 600.000,00 kuna. Razaranja prouzročena kaznenim djelima su velika ako prelaze 600.000,00 kuna. Vrijednost imovine je većeg opsega ako prelazi 200.000,00 kuna. Vrijednost stvari, imovinskog prava i imovinske koristi je velika ako prelazi 60.000,00 kuna. Vrijednost imovinske koristi i štete je znatna ako prelazi 60.000,00 kuna. Vrijednost stvari, imovinskog prava i imovinske koristi je mala ako ne prelazi 1000,00 kuna.
[23] Loc.cit.
[24] V. K. Turković, i dr., Komentar Kaznenog zakona, Narodne novine, Zagreb, 2013, 334.
[25] Tako L. Cvitanović, L. et al., op.cit, 368.
[26] Iako se nelojalne konkurencija izričito ne spominje u zakonskom opisu kaznenog djela, obmana kupca ili korisnika usluuga kao cilj radnji jasno ukazuje na konkurentsku usmjerenost ovog kaznenog djela. Detaljnije u Z. Tomić, Krivično pravo : Posebni dio, Magistrat, Sarajevo, 2003. i M. Babić, I. Marković, Krivično pravo, posebni dio, Banja Luka, 2007. Za stariju pravnu situaciju vidi kod M. Trifković, Nelojalna utakmica, Svjetlost, Sarajevo, 1990, 158-159.
[27] O starijoj inkriminaciji iz čl.225 a Krivičnog zakonika iz 1951.godine , po kojoj je neovlaštena uporaba žiga i unašanje njegovih bitnih obilježja u drugi žig ili tvrtku kvalificirana kao krivično djelo koje se goni po prijedlogu odnosno po službenoj dužnosti ako je učinjeno u namjeri obmane kupaca (dolus coloratus), kod A. Verona, Zaštita robnih i uslužnih žigova, Naša zakonitost, br. 9-12/62, 484. i B. Zlatarić, Krivični zakonik u praktičnoj primjeni, Zagreb, 1956, II. O ranijoj inkriminaciji iz čl.165. KZJ kod F. Bačić, Krivično pravo - Posebni dio ( I ), Pravni fakultet u Zagrebu, 1979, 185.
[28] Npr. tako je člankom 473. Kaznenog zakonika Italije predviđeno kazneno djelo koje nosi naziv „Krivotvorenje, promjene ili uporaba znakova razlikovanja intelektualnih ili industrijskih proizvoda“, koje obuhvaća radnje krivotvorenje ili mijenjanje zaštićenih znakova razlikovanja. O tome vidjeti više A.Vanzetti, V. di Cataldo, Manuale di Diritto Industriale, sec.ed., Giuffre Editore, Milano, 1996, 123.
[29] Tako za hrvatsku legislativu M. Verović, Usklađenost kaznenopravne zaštite prava industrijskog vlasništva u Republici Hrvatskoj s tendencijama zaštite u Europskoj uniji, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, Rijeka, (1991), v. 31, br. 1, 2010, 658, te M. Verović, Neka pitanja o zaštiti poslovne tajne u poslovnom procesu, Hrvatska pravna revija, Zagreb, 2009, br. 9, 34-41.
[30] Cit. V. Antonić, Krivičnopravna zaštita, u “Priručnik iz oblasti intelektualnog vlasništva”, CLDP, BiH, 2013, str. 298. Detaljnije kod D. Zlatović, Nelojalna konkurencija i pravo intelektualnog vlasništva u Bosni i Hercegovini – pravni izvori, oblici pravne zaštite i sudska praksa, Privredna štampa, Sarajevo, 2014, str. 475. i dalje.
[31] Djelo postoji nezavisno od toga da li je cilj i ostvaren. Cit. Z. Tomić, Krivično pravo II - Posebni dio, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2007, 205.
[32] S obzirom na raspoložive recentne presude Suda BiH u ovim kaznenim predmetima najčešće se radi o počiniteljima koji su strani, pojnajviše kineski državljani, a također i krivotvorena roba označena tuđim, najčešće čuvenim žigovima je kineskog porijekla.Ovo upućuje na moguće kanale tijeka takve robe, što traži stalni carinski nadzor prometa robe na granici.
[33] Tako i M. Šuperina, T. Kolar-Gregorić, L. Cvitanović, Zaštita industrijskog vlasništva – prava žiga u hrvatskom kaznenom pravu i praksi, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Zagreb, vol. 14, br. 2/2007, 978.
[34] Tako V. Antonić, op.cit., 299. Za sudsku praksu u BiH vidi presudu u predmetu Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 K 094481 11 Kps od 28.06.2011.g. prema kojoj je optuženi M. P. oglašen krivim da je tokom 2008.g. u mjestu M..., kao vlasnik „m.Company“, s ciljem obmane kupca, informativnom centru „Mir M..“ d.o.o. prodao 60 religioznih kipića, a koje je prethodno uvezao iz Kine i na kojima je utisnut žig F. Pinton i nalijepljene naljepnice i deklaracije s istim potpisom, iako je znao, s obzirom na zemlju uvoza, Kina, i cijenu plaćenih kipića 5 eura po komadu, da se radi o krivotvorenim kipićima umjetnika iz Italije Francesca Pintona“ i da isti kod ovlaštenog uvoznika „V... G..“ košta 40 eura po komadu. Nadalje, vidi presudu u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci broj 71-K-066296-09.K 2 od 12.03.2010. godine kojom je optuženi K. Z. oglašen krivim da je u vremenskom periodu od prosinca 2008. godine do svibnja 2009. godine u B. L. , u svojoj kući u naselju T., ul. B.P., u namjeri da obmane kupce, poslužio se tuđom firmom i to oznakom deterdženta za veš marke „Tide“, tako što je organizirao prepakiranje deterdženta „Onix“ i „Avaks“ u falsificiranu ambalažu „Tide“ koju je predhodno nabavio od NN osobe po nadimku „Pižon“, da bi zatim vrećice deterdženta zatvarao pomoću mašine tzv.varalice i prevozio radi daljnje prodaje u samostalne trgovinske radnje na pijaci u B. L.
[35] O tome vidi presudu Suda BiH, KPS – 117/08, od 16.3.2009. Citiramo dio obrazloženja navedene presude: „Na osnovu okolnosti i uobičajenih procedura pod kojim se u poslovnom prometu vrši kupovina i uvoz robe stranog porijekla, sud zaključuje da je optuženi znao da uvozi robu sa krivotvorenim robnim znakom i da na taj način vrši krivično djelo, te da je bio potpuno svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje. Sud primjećuje da odbrana nije podnosila prigovore u pogledu isključivanja krivične odgovornost“.
[36] Česti su slučajevi u sudskoj praksi da počinitelj priznaje krivicu pred Tužilaštvom - Tužiteljstvom BiH, o čemu se onda sačinjava i potpisuje sporazum, koji se proslijeđuje Sudu BiH koji onda potvrđuje sporazum o priznanju krivice i donosi presudu. O tome vidjeti slučajeve sporazuma o priznanju krivice u predmetima Tužilaštva BiH , KT – 112/08 od 24.2.2009. KT- 25/08 od 24.2.2009.
[37] Tako i Z. Tomić, ibid.
[38] Njemačkim Zakonom o žigovima zapriječena je kazna zatvora do tri godine, dok je za kvalificirani oblik kaznenog djela predviđena kazna zatvora u trajanju do pet godina. Cit. H. W. Giefers, Markenschutz, 4.auflage, R.Haufe Verlag, Freiburg i. Br., 1995, 159. Odredba čl. 261. Kaznenog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15) iz 2011. glasi: (1) Tko neovlašteno uporabi tuđu tvrtku ili u nju unese obilježja koja stvaraju zabunu glede predmeta poslovanja trgovačkog društva, identiteta ili povezanosti s drugim društvom, i na taj način pribavi imovinsku korist ili prouzroči štetu. kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.(2) Za pokušaj kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka počinitelj će se kazniti. Detaljnije D. Zlatović, Kaznenopravna zaštita u području prava intelektualnog vlasništva i kompjutorskog prava u Republici Hrvatskoj, Pravni zapisi, Pravni fakultet Univerziteta Union u Beogradu, god. VI, br. 2, 2015, 394-427.
[39] Vidi presudu Suda BiH, Sarajevo, K-6/08, od 11.3.2008, gdje je izrečena uvjetna osuda uz novčanu kaznu od 3.000,00 km kao sporednu kaznu uz mjeru sigurnosti oduzimanja predmeta izvršenja kaznenog djela.
[40] Detaljnije V. Turanjanin, B. Mihajlović, Zaštita poslovnog imena privrednog društva, Anali poslovne ekonomije, god. V, sv. 1, br. 8, 2013, 110.
[41] Ibid., 119.
[42] Ibid., 121.
[43] Ibid., 124-125.
* Assistant professor, The Polytehnic of Sibenik, Republic of Croatia.
* Assistant, The Polytechnic of Sibenik, Republic of Croatia.