Stručni članak
UDK: 347.724:336.763:061
doi: 10.46793/GP.1301.089TV
TRANSFORMACIJA IZ DRUŠTVA SA OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU U OTVORENO AKCIONARSKO DRUŠTVO
Rad primljen: 16. 11. 2021.
Rad ispravljen: 23. 09. 2022.
Rad prihvaćen za objavljivanje: 26. 09. 2022.
Zakon o privrednim društvima Republike Srpske predviđa četiri forme privrednih društava: ortačka društva, komanditna društva, društva sa ograničenom odgovornošću i akcionarska društva, a u praksi se poslednje dvije forme društava najčešće sreću. Iako su prije, sada više od deset godina, na berzama u Bosni i Hercegovini ostvarivani veliki prometi trgovanjem akcijama kotiranih akcionarskih društava, danas to nije pravilo, već izuzetak. Pomenuvši ovaj izuzetak, ne mogu, a da ne pomenem još jednu okolnost koja se može istim smatrati, a to je promjena pravne forme iz društva sa ograničenom odgovornošću u akcionarsko društvo, što je i tema ovog rada. Jedini zabilježen slučaj ovakve transformacije pravne forme u Bosni i Hercegovini je transformacija koju je izvršilo društvo sa ograničenom odgovornošću „Fratelo trade“ iz Banje Luke 2008. godine, transformišući se u otvoreno akcionarsko društvo kroz postupak inicijalne javne ponude (IJP, engl. IPO). Inicijalna javna ponuda ili „otvaranje“ odnosno „izlazak na berzu“ javlja se kao logičan korak nakon što društva sa ograničenom odgovornošću dostignu maksimum razvoja u ovoj pravnoj formi. Otvaranje im omogućava lakše prikupljanje sredstava za dalji razvoj i unapređenje poslovanja. Uprkos navedenom, ovaj vid transformacije poslovanja kod nas još uvijek nije zaživio, iako je u svijetu aktuelan još od 90-ih godina, a porast broja delistiranih akcionarskih društava ne uliva nadu da će se to skoro dogoditi. Razlog pisanja o ovoj temi je pokušaj da ukažem na IJP (IPO) kao na mogućnost finansiranja daljeg razvoja privrednih društava koji može voditi povećanju broja investitora zainteresovanih za ulaganje u društva koja se odluče za „izlazak na berzu“, a što u konačnici može doprinijeti i razvoju tržišta.
Ključne riječi: akcionarsko društvo, društvo sa ograničenom odgovornošću, transformacija, inicijalna javna ponuda, akcije.
I UVOD
Društva sa ograničenom odgovornošću predstavljaju jednu od četiri pravne forme privrednih društava koje su predviđene Zakonom o privrednim društvima (u daljem tekstu: ZOPD).[1] Pored društava sa ograničenom odgovornošću, pravne forme predviđene ZOPD su: ortačka društva, komanditna društva i akcionarska društva.
U našoj pravnoj teoriji uobičajeno je dvojako određivanje pojma privrednog društva – u širem i u užem smislu. U širem smislu, privredna društva predstavljaju vrstu udruženja građanskog prava čija je distinkcija u odnosu na druge oblike udruženja, njihov cilj, koji je pretežno ekonomskog karaktera, dok ostale oblike udruženja (npr.sportska) karakterišu neekonomski ciljevi. Konkretnije određenje pojma privrednog društva, odnosno njegovo određenje u užem smislu, vrši ZOPD koji u članu 2. stav (1) propisuje: „Privredno društvo je pravno lice koje osnivaju pravna i/ili fizička lica radi obavljanja djelatnosti u cilju sticanja dobiti.“ Sticanje dobiti je najčešći, ali ne i isključivi cilj osnivanja privrednih društava. Zakon o privrednim društvima jasno određuje privredno društvo kao organizaciju koja ima lukrativni cilj koji se sastoji u sticanju dobiti, a izuzetno, pored tog cilja ako se radi o privrednom društvu koje obavlja djelatnost od opšteg interesa, to može biti i cilj da se zadovolji potreba korisnika usluge.[2]
Na području Republike Srpske i regiona privredna društva se najčešće osnivaju u formi akcionarskih i društava sa ograničenom odgovornošću, a u poslednjoj deceniji evidentna je tendencija transformacije sve većeg broja akcionarskih društava u društva sa ograničenom odgovornošću tako da ona postaju brojčano dominantna.
Predmet analize ovog rada su pozitivni propisi Republike Srpske koji uređuju transformaciju društava sa ograničenom odgovornošću u akcionarska društva, a sve sa ciljem da se ukaže na mogućnost uvođenja suprotnog trenda koji bi, ukoliko bi zaživio, mogao predstavljati talas pozitivnih promjena i odličnu mogućnost da kompanije koje su dostigle maksimum svog razvoja u formi društva sa ograničenom odgovornošću, taj razvoj nastave transformacijom u akcionarska društva.
II PROMJENA PRAVNE FORME
Promjena pravne forme privrednog društva (promjena organizacionog oblika, transformacija) je prelazak iz postojeće pravne forme u drugu formu, predviđenu ZOPD. Nakon promjene pravne forme privredno društvo nastavlja da posluje kao isto pravno lice, ali druge pravne forme. Promjena pravne forme dovodi i do promjene osnivačkog akta, kako bi on bio adekvatan novonastaloj situaciji i kako bi istu regulisao. ZOPD ne predviđa zakonska ograničenja u pogledu mogućnosti promjene pravne forme, već samo navodi pravila za svaku pojedinu vrstu ove promjene.
A. Vrste promjena pravne forme privrednih društava
Promjena pravne forme privrednog društva može biti:
1. dobrovoljna ili obavezna (prinudna, zakonska), i,
2. po horizontali ili po vertikali.
U pravilu, promjena pravne forme je slobodna, mada može biti i obavezna i to u situacijama kada privredno društvo više ne ispunjava uslove za određenu pravnu formu, pa se mora transformisati u onu pravnu formu za koju ispunjava uslove. Tako npr. ako iz bilo kog razloga ostane jedan ortak ortačkog društva, taj ortak je dužan da preduzme sve neophodne mjere da uskladi poslovanje društva sa uslovima ZOPD ili da nastavi poslovanje kao preduzetnik, najkasnije u roku od 90 dana od dana kada je ostao jedini ortak društva ili ako iz komanditnog društva istupe svi komplementari. Ako novi komplementari nisu primljeni u roku od 90 dana od dana istupanja poslednjeg komplementara, komanditori mogu u daljem roku od 90 dana donijeti odluku o promjeni pravne forme u društvo sa ograničenom odgovornošću ili akcionarsko društvo, u skladu sa zakonom.[3] U slučaju da se promjena pravne forme ne izvrši u zakonom predviđenom roku to može rezultirati prestankom društva (npr. minimalni osnovni kapital predviđen za postojanje akcionarskog društva ili minimalni broj ortaka za postojanje ortačkog društva). Promjena po horizontali je promjena jedne forme privrednog društva u drugu, između društava lica ili između društava kapitala, dok je promjena pravne forme po vertikali, promjena iz društva lica u društvo kapitala, odnosno promjena pravne forme iz društva kapitala u društvo lica, koja je znatno rjeđa, ali ipak moguća. Prema ZOPD, vrste promjena pravne forme su:
1. promjena pravne forme akcionarskog društva u društvo sa ograničenom odgovornošću;
2. promjena pravne forme akcionarskog društva u ortačko ili komanditno društvo;
3. promjena pravne forme društva sa ograničenom odgovornošću u akcionarsko društvo;
4. promjena pravne forme društva sa ograničenom odgovornošću u ortačko društvo ili komanditno društvo;
5. promjena pravne forme ortačkog i komanditnog društva u društvo sa ograničenom odgovornošću i akcionarsko društvo, i,
6. promjena pravne forme ortačkog društva u komanditno društvo i obrnuto.
ZOPD predviđa da privredno društvo nad kojim se sprovodi postupak dobrovoljne likvidacije može promijeniti pravnu formu do početka diobe i isplate likvidacionog ostatka ortacima, članovima ili akcionarima, koji preostane pošto se podmire povjerioci društva.[4] U slučaju donošenja odluke o promjeni pravne forme, privredno društvo je dužno da obustavi postupak likvidacije, da to registruje i objavi.
B. Nemogućnost promjene pravne forme
Promjena pravne forme je nemoguća pri osnivanju društva koje je ništavo zbog neispunjavanja uslova, te se ne može preoblikovati (iz vlastitog neprava ne može se izvlačiti pravo) jer bi to bilo izigravanje zakona.[5] Promjena pravne forme za vrijeme stečaja, moguća je samo kao mjera reorganizacije u skladu sa Zakonom o stečaju.[6]
V. Postupak promjene pravne forme
Postupak promjene pravne forme u društvima kapitala, počinje donošenjem Odluke o promjeni pravne forme. Ovu Odluku donosi skupština privrednog društva, na osnovu prijedloga upravnog odbora, odnosno direktora. Uz prijedlog odluke o promjeni pravne forme, akcionarima, odnosno članovima se dostavlja Izvještaj o opravdanosti predložene promjene u kojem se navode uslovi i činjenice koji ukazuju na zakonsku i ekonomsku osnovanost iste.
Privredno društvo koje mijenja pravnu formu, dužno je akcionare, odnosno članove obavijestiti o sazivu sjednice skupštine, najmanje 30 dana prije njenog održavanja uz navođenje razloga sazivanja skupštine i mjesta u sjedištu društva na kojem se akcionarima odnosno članovima stavljaju na uvid ZOPD predviđena dokumenta od kojh bi po značaju izdvojila - Obavještenje o pravima akcionara odnosno članova, da ne prihvate Odluku o promjeni pravne forme i da traže procjenu i otkup akcija, odnosno udjela.
Odluku o promjeni pravne forme društva kapitala skupština donosi kvalifikovanom tj. 2/3 većinskom glasova svih akcionara, odnosno članova koji imaju pravo glasa o tom pitanu. Ista većina predviđena je i za usvajanje izmjena osnivačkog akta. Ukoliko društvo kapitala mijenja pravnu formu u društvo lica, za Odluku moraju glasati svi akcionari, odnosno članovi, dok se kod promjene pravne forme društava lica ova Odluka donosi jednoglasno, ako osnivačkim aktom tih društava nije drugačije predviđeno. Ako društvo koje mijenja pravnu formu ima izdate akcije različitih klasa ,odnosno udjele koji članovima daju različita prava, o Odluci se mora izjasniti svaka pojedina grupa akcija, odnosno udjela. Odluka o promeni pravne forme naročito sadrži: (1) poslovno ime, sedište i adresu društva koje menja pravnu formu i društva koje nastaje promenom pravne forme (2) uslove promene (npr. obaveze u pogledu formiranja osnovnog kapitala ako društvo lica menja pravnu formu u društvo kapitala) i (3) način i uslove konverzije akcija ili udela u udele ili u novac i drugu imovinu ili obrnuto, konverzije udela u akcije.[7] Odluka o promjeni pravne forme upisuje se u sudski registar, podnošenjem Prijave za upis koja se preuzima sa sajta Agencije za posredničke, informatičke i finansijske usluge (APIF) , te se uz nju dostavljaju i odgovarajući prilozi.
Isprave neophodne za upis promjene oblika poslovnog subjekta su: (1) odluka skupštine, odnosno drugog organa poslovnog subjekta o promjeni oblika, (2) zapisnik sa sjednice skupštine, (3) dokaz o objavljivanju promjene pravne forme u sredstvima javnog informisanja, (4) odobrenje nadležnog organa i (5) izmjenjen osnivački akt.[8] Pored upisa u sudski registar ova Odluka se objavljuje zajedno sa osnivačkim aktom društva koje je nastalo promjenom pravne forme, te nakon toga nastaju pravne posljedice promjene, odnosno transformacije iz jedne pravne forme u drugu.
Pravne posljedice upisa promjene pravne forme u sudski registar su sljedeće:
1. Društvo posluje kao isto pravno lice, ali u drugoj pravnoj formi;
2. Na društvo nastalo promjenom pravne forme, prelazi sva imovina i obaveze; te se protiv njega nastavljaju sudski i drugi postupci i potraživanja;
3. Ako je akcionarsko društvo promjenilo pravnu formu u društvo sa ograničenom odgovornošću, akcije se konvertuju u udjele, obveznice, novac ili drugu imovinu, a titularima zamjenljivih obveznica, varanata, drugih obveznica i sličnih hartija od vrijednosti koje nisu akcije, obezbjeđuju se najmanje ista posebna prava;
4. Ako je društvo kapitala promjenilo pravnu formu u društvo lica, prestaju sva ovlašćenja organa društva, a akcije ili udjeli u društvu kapitala zamjenjuju se za udjele, novac ili drugu imovinu.
Promjena pravne forme, ne znači prestanak prvobitnog i nastanak novog privrednog društva, već se pravni subjektivitet predmetnog društva nastavlja i ono i dalje posluje kao isto pravno lice, samo sa drugom pravnom formom. Održanje pravnog subjektiviteta ima svoje posledice na planu fiskalnog prava i ugovornog prava (isto društvo ostaje poverilac za ranija potraživanja i dužnik za ranije obaveze, nema novacije) prethodni poverioci zadržavaju svoja prava stečena ugovorima sa prethodnom formom društva (neograničena odgovornost ortaka društva i slično), dok se na nove poverioce protežu garancije koje proizlaze iz nove forme društva (ima shvatanja, ne tako pravno utemeljenih, da se ovo odnosi i na prethodne poverioce-poverioci prethodnog društva sa ograničenom odgovornošću, na primer imaju u novom komanditnom društvu komplementare neograničeno odgovorne i svojom ličnom imovinom); na planu radnog prava, ugovori o radu primenjuju se i dalje.[9]
Promjena pravne forme privrednog društva utiče i na organe društva i njihovu strukturu, u smislu da organi ranijeg društva koji ne postoje u novom društvu, prestaju postojati, dok oni organi koji postoje u novoj formi društva, nastavljaju svoje postojanje ili se osnivaju organi propisani ZOPD za konkretnu formu, a koji nisu postojali u ranijoj formi društva. Zakonodavac je predvidio da se na promjenu pravne forme privrednog društva primjenjuju odredbe ZOPD o osnivanju date forme privrednog društva, te da se Odluka o promjeni pravne forme, ne može pobijati zbog nepravilno utvrđene srazmjere akcija ili udjela.
III TRANSFORMACIJA DRUŠTVA SA OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU U OTVORENO AKCIONARSKO DRUŠTVO
A. Uvodne napomene
Transformacija, odnosno promjena pravne forme iz društva sa ograničenom odgovornošću u otvoreno akcionarsko društvo je jedna od ZOPD predviđenih vrsta promjene pravne forme, na koju se primjenjuju odredbe Zakona o minimalnom osnovnom kapitalu[10] i minimalnoj nominalnoj vrijednosti akcije.[11] Ova promjena rezultira i promjenom obaveznih organa društva, što je prilikom podnošenja prijave za registraciju nadležnom sudu, potrebno dokazati, dostaljanjem adekvatnih priloga (npr. otvoreno akcionarsko društvo može, a ukoliko je riječ o društvu čije su akcije uvrštene na službeno berzansko tržište mora imati internu reviziju, a može imati Odbor za reviziju; otvoreno akcionarsko društvo ima nezavisnog revizora koji se bira na redovnoj godišnjoj skupštini akcionara tekuće godine, za reviziju finansijskih izvještaja za narednu poslovnu godinu). Nakon registracije promjene pravne forme, društvo sa ograničenom odgovornošću nastavlja poslovati kao otvoreno akcionarsko društvo, te se njegovi udjeli pretvaraju u akcije određene nominalne vrijednosti i to u pravilu obične akcije (s pravom glasa).[12] Konverzija udjela u akcije, vrši se njihovim poništenjem u knjizi udjela i upisom u Centralni registar hartija od vrijednosti. Prava trećih lica na udjelima u društvu sa ograničenom odgovornošću, pretvaraju se u prava trećih lica na akcijama.
B. Postupak transformacije
Privredna društva koja su organizovana u formi društava sa ograničenom odgovornošću, mogu se transformisati, odnosno promijeniti pravnu formu u otvorena akcionarska društva. Kada je riječ o ovoj vrsti promjene pravne forme, ZOPD u članu 427. stav (1) propisuje sledeće:
„Odredbe ovog zakona o promjeni pravne forme akcionarskog društva u društvo sa ograničenom odgovornošću primjenjuju se i na promjenu pravne forme društva s ograničenom odgovornošću u akcionarsko društvo, ako odredbama ovog zakona koje se odnose na društvo sa ograničenom odgovornošću nije drugačije uređeno.“
Član 141. ZOPD[13] koji propisuje većinu potrebnu za donošenje odluka u društvu sa ograničenom odgovornošću, za donošenje odluke o promjeni pravne forme predviđa saglasnost svih članova, dok je za donošenje odluke o promjeni pravne forme akcionarskog društva u društvo sa ograničenom odgovornošću potrebna kvalifikovana većina prisutnih i akcionara koji glasaju pisanim putem i koji posjeduju akcije sa pravom glasa o tom pitanju.
Mišljenja sam da je zbog značaja odluke o promjeni pravne forme, posljedica koje njeno donošenje proizvodi, a naročito zbog okolnosti da društva sa ograničenom odgovornošću u većini slučajeva imaju mali broj članova, ispravna odluka zakonodavca da se ova odluka donosi saglasnošću svih članova, tj. jednoglasno.
Odluka o promjeni pravne forme naročito sadrži:
1. poslovno ime, sjedište i adresu društva sa ograničenom odgovornošću koje mijenja pravnu formu i akcionarskog društva kao forme u koju se društvo sa ograničenom odgovornošću pretvara;
2. uslove promjene pravne forme (npr. obaveza formiranja minimalnog iznosa osnovnog kapitala, izbor potrebnih organa, itd);
3. način i uslove konverzije udjela društva sa ograničenom odgovornošću ,u postupku promjene pravne forme, u akcije akcionarskog društva (konverziju odobrava Komisija za hartije od vrijednosti), i,
4. druge podatke u skladu za zakonom ili osnivačkim aktom.
Bez obzira na njeno postojanje, društva sa ograničenom odgovornošću ovu mogućnost koriste vrlo rijetko, ili je uopšte ne koriste.
Potvrda prethodne navedenog je činjenica da od 2008. godine kada je „Fratello Trade“ d.o.o. Banja Luka „izašlo na berzu“[14] i i tako postao prvo privredno društvo u BiH koje je izvršilo transformaciju u akcionarsko društvo, do danas nije zabilježen novi takav slučaj, već upravo suprotno, trend delistiranja privrednih društava s berze bilježi sve veći rast, pa je tako poslednje privredno društvo koje je promijenilo pravnu formu iz akcionarskog u društvo sa ograničenom odgovornošću „Relaks“ a.d. Banja Luka, koje je to učinilo 13.05.2022. godine.
V. Inicijalna javna ponuda
Izlazak na berzu vrši se inicijalnom javnom ponudom (IJP, engl. Initial Public Offering, IPO). Ovaj pojam prvi put se javlja krajem 1990-ih godina sa tehnološkom ekspanzijom tržišta. Inicijalna javna ponuda se tretira kao transakcija putem koje preduzeća iz nekog od zatvorenih oblika postaju javna (engl. go public), odnosno prerastaju u otvoreni korporativni vlasnički oblik.[15] Ova ponuda je proces pri kojem privredno društvo koje je u vlasništvu jednog ili više lica, prvi put prodaje svoje akcije širokom krugu investitora (domaća i strana fizička i pravna lica, investicioni i penzioni fondovi, banke, osiguravajuće kuće, strateški partneri, zaposleni u društvu, itd.). Često se naziva nesezonskom emisijom, dok se kasnije emisije nazivaju sezonskim. Prodajom akcija kroz IJP, društvo povećava kapital (dokapitalizacija), a u praksi se često događa da pored emitovanja novih akcija, postojeći akcionari prodaju i dio svojih akcija.
Društva sa ograničenom odgovornošću se odlučuju za ovaj korak kada dostignu maksimum u dotadašnjem obliku organizovanja, te im za dalji razvoj (npr.uvođenje novih proizvoda, kupovina nove opreme, širenje tržišta, itd) treba dodatni kapital. Vlasnici privrednih društava razvoj poslovanja mogu finansirati: neraspoređenom dobiti iz prethodnih godina, pronalaskom poslovnih partnera, kreditima kod banaka, emisijom obveznica ili se mogu opredjeliti za inicijalnu javnu ponudu akcija – IJP.
1. Faze inicijalne javne ponude akcija s osvrtom na pravnu regulativu u Republici Srpskoj
Postupak inicijalne javne ponude i obaveze njegovih učesnika regulisane su Zakonom o tržištu hartija od vrijednosti („Službeni glasnik RS“, br. 92/06, 34/09,30/12, 59/13, 108/13, 4/17 i 63/21) i Pravilnikom o uslovima i postupku emisije hartija od vrijednosti („Službeni glasnik RS“, br. 99/21). Na sledećoj slici prikazan je šematski prikaz osnovnih koraka koje je potrebno preduzeti kako bi se inicijalna javna ponuda uspješno završila.[16]
Prvi korak u sprovođenju inicijalne javne ponude je mogućnost angažovanja agenta emisije (brokersko društvo ili banka) od strane emitenta, što se najčešće i čini i to radi konsultovanja o iznosu kapitala koji se na ovaj način želi prikupiti, načinu određivanja cijene u javnoj ponudi (početna, fiksna ili raspon cijene), namjeni prikupljenih sredstava (u šta će se uložiti), da li će vlasnici društva pored akcija koje se emituju u procesu IJP prodavati i svoje akcije, te kako će izgledati vlasnička struktura društva nakon javne emisije akcija.
Osnovne uloge agenta emisije su:
- savjetovanje privrednih društava u vezi sa količinom i cijenom po kojoj će se akcije emitovati;
- priprema odluke o emisiji za skupštinu akcionara;
- priprema prospekta i podnošenje zahtjeva za njegovo odobrenje Komisiji za hartije od vrijednosti;
- promocija javne ponude;
- komunikacija sa nadležnim organima i drugim učesnicima, itd.[17]
Potpisnik emisije se obavezuje da će otkupiti sve akcije koje se ne uspiju prodati u postupku javne ponude akcija. Potpisnik ovakvim postupanjem može i zaraditi, ukoliko kupljene akcije naknadno proda investitorima po višoj cijeni od kupovne.
Da bi se mogla vršiti emisija akcija, neophodno je da skupština društva donese odluku o emisiji čija je sadržina propisanom članom 23. stav (1) Zakona o tržištu hartija od vrijednosti[18]:
„Odluka o emisiji hartija od vrijednosti obavezno sadrži:
a) puni naziv i adresu emitenta;
b) oznaku i registarski broj emitenta u registru emitenata kod Komisije;
v) naziv organa koji je donio odluku;
g) datum donošenja odluke o emisiji;
d) ciljeve investiranja, način korištenja sredstava koja će se pribaviti emisijom i očekivane efekte investiranja;
đ) vrstu emisije;
e) redni broj emisije, oznaku vrste i klase hartija od vrijednosti i pojedinačna prava iz hartija od vrijednosti - CFI kod;
ž) broj i nominalnu vrijednost hartija od vrijednosti, kao i ukupnu vrijednost emisije;
z) dospijeće, visinu kamate, način i rokove za isplatu glavnice i kamate (u slučaju emisije dužničkih hartija od vrijednosti);
i) ukupan broj i vrijednost do sada emitovanih hartija od vrijednosti iste klase i iznos registrovanog osnovnog kapitala;
j) prava i ograničenja prava sadržanih u hartiji od vrijednosti;
k) nosioce, rok i način korišćenja prava preče kupovine, ako se emisija vrši uz to pravo;
l) prodajnu cijenu ili način njenog utvrđivanja;
lj) kriterijum uspješnosti emisije;
m) vrijeme početka i završetka upisa i popis mjesta za upis i uplatu hartija od vrijednosti;
n) naznaku o zadržanom pravu emitenta na odustajanje od javne ponude hartija od vrijednosti prije isteka utvrđenog roka za njihov upis i uplatu;
nj) ime, prezime i funkciju ovlašćenih lica emitenta za provođenje emisije hartija od vrijednosti;
o) druge elemente u skladu sa propisom Komisije.“
Sljedeći korak prikazan na šemi je zaključivanje Ugovora o otvaranju privremenog računa za deponovanje uplata, sa bankom depozitarom, kojim se regulišu prava i obaveze ugovornih strana u vezi sa uplatom sredstava u postupku emisije hartija od vrijednosti. Član 25. stav (2) Pravilnika o uslovima i postupku emisije hartija od vrijednosti,[19] predviđa da:
„Ugovor treba obavezno da sadrži sledeće elemente:
a) da je predmet ugovora otvaranje posebnog, privremenog računa, uz navođenje broja računa;
b) da se emitent obavezuje da dostavi odluku o emisiji hartija od vrijednosti, prospekt i eventualne izmjene prospekta, rješenje o odobrenju prospekta, kao i dokaz o objavljivanju javnog poziva za upis i uplatu hartiju od vrijednosti (za javnu ponudu);
v) da se emitent obavezuje da odmah dostavi obavještenje o završetku javne ponude u skladu sa članom 39.stav 3. Zakona, odnosno odluku o prekidu upisa i uplate hartija od vrijednosti u skladu sa članom 37. stav 6. Zakona ili 38. stav 3. Zakona;
g) da emitent ne može raspolagati uplaćenim sredstvima prije okončanja postupka emisije, odnosno prije upisa emisije u Registar emitenata hartija od vrijednosti kod Komisije za hartije od vrijednosti RS, osim u slučaju emisije iz člana 38. stav 2. Zakona;
d) da se banka obavezuje da odmah po isteku roka za upis i uplatu hartija od vrijednosti po osnovu prava prečeg sticanja, dostavi izvještaj o broju hartija od vrijednosti prodatih po osnovu prava prečeg sticanja, kao i licima koja su izvršila upis i uplatu hartija od vrijednosti po osnovu tog prava, ukoliko takva odredba postoji u odluci o emisiji;
đ) da se banka obavezuje da nakon isteka roka za upis i uplatu hartija od vrijednosti, odnosno dana završetka ponude prije isteka roka za upis i uplatu odmah dostavi pismeni izvještaj o rezultatima emisije;
e) da se banka obavezuje da u roku od tri dana od dana prijema rješenja Komisije o poništenju emisije ili prijema odluke emitenta o prekidu emisije izvrši povrat uplaćenih sredstava kupcima, zajedno sa kamatom na depozite po viđenju, koju je emitent na ta sredstva ostvario kod banke po zaključenom ugovoru;
ž) da se banka obavezuje da u roku od tri dana od dana prijema zahtjeva investitora za povrat sredstava, u slučaju otkaza upisa i uplate, u skladu sa članom 34. Stav 5. Zakona, izvrši povrat uplaćenih sredstava kupcima;
z) da se banka obavezuje da u roku od tri dana od dana dostavljanja rješenja Komisije o uspješnom završetku emisije, odnosno od dana dostavljanja dokaza da je Centralni registar hartija od vrijednosti izvršio prenos hartija od vrijednosti koje u postupku kontinuirane javne ponude emituju banke i jedinice lokalne samouprave, a po izvještaju emitenta ili berzanskih posrednika kupaca, odnosno u tom postupku prenese uplaćena novčana sredstva na račun emitenta.“
Bitan korak u postupku inicijalne javne ponude je izrada prospekta. Prospekt je javni poziv za upis i uplatu akcija upućen trećim licima, odnosno poziv da se učini ponuda. Treća lica daju ponude, na način da navode broj akcija koji su spremni kupiti, a ako akcije otkupljuju po većoj cijeni od nominalne, navode i cijenu. Zakonodavac je interese trećih lica zaštitio propisivanjem obavezne sadržine prospekta i odobrenjem prospekta od strane nadležnog organa.[20]
Pored navedenih zakonskih elemenata, prospekt sadrži podatke o bonitetu emitenta, prodajnoj cijeni akcija,[21] namjeni emisijom prikupljenih sredstava,organizaciji na ovaj način nastalog društva, i brojne druge značajne za njegovo poslovanje. Prospekt se dostavlja regulatornom organu, odnosno Komisiji za hartije od vrijednosti, na odobrenje. Zahtjev za odobrenje prospekta, podnosi se najkasnije 30 dana od dana donošenja odluke o emisiji, na obrascu koji propiše Komisija i sa prilozima koji su predviđeni Pravilnikom. Komisija, nakon što pregleda prospekt, odlučuje da li će ga odobriti ili eventualno vratiti emitentu kako bi izvršio potrebne korekcije. Ukoliko Komisija utvrdi da je emitent podnio blagovremen, uredan i potpun zahtjev, a da prospekt sadrži sve podatke i priloge predviđene pozitivnim propisima, izdaće rješenje o odobrenju prospekta, koje je konačno. Nakon donošenja rješenja Komisije slijedi promocija prospekta, odnosno njegovo objavljivanje u medijima (u pravilu u dnevnim listovima), na internet stranici društva i održavanje prezentacija radi privlačenja potencijalnih investitora. Emitent je dužan da najkasnije 15 dana prije početka upisa i uplate akcija, objavi javni poziv za upis i uplatu akcija u formi oglasa, u jednom od dnevnih listova dostupnih na teritoriji Republike Srpske i na internet stranici berze uz obavještenje gdje se prospekt može podići ili naručiti. U javnom pozivu se navodi datum početka upisa i uplate emitovanih akcija, rok u kojem se upis odnosno uplata može izvršiti, te uputstvo o korištenju prava preče kupovine akcija, a sve u skladu sa podacima navedenim u odluci o promjeni pravne forme i prospektu.
Upis i uplata akcija mora započeti u roku od 30 dana od dana prijema rješenja Komisije o odobrenju prospekta i može trajati najduže 90 dana od dana početka upisa i uplate. Postojeći članovi u roku od 15 dana od dana početka upisa i uplate akcija mogu iskoristiti pravo preče kupovine, što znači da sve emitovane akcije mogu postati vlasništvo postojećih članova, a s obzirom da se vrši promjena pravne forme u akcionarsko društvo sada akcionara, i to srazmjerno njihovom učešću u vlasničkoj strukturi društva. S obzirom da se IJP najčešće vrši radi privlačenja potencijalnih investitora zarad razvoja privrednog društva, upis cjelokupnog broja emitovanih akcija od strane postojećih članova tj. akcionara je malo vjerovatan u ovoj vrsti javne ponude. Ukoliko po isteku roka za korištenje prava preče kupovine preostane određeni broj emitovanih akcija, one mogu postati vlasništvo trećih lica koja izvrše upis i uplatu u predviđenom roku u skladu sa uslovima javnog poziva. Akcije se upisuju tako što zainteresovano lice popunjava i potpisuje upisnicu u prostorijama emitenta ili agenta emisije. Upisnica je pismena izjava o upisu akcija, odnosno jednostrana izjava volje koja sadrži: podatke o broju, vrsti i klasi upisanih akcija, njihovoj nominalnoj vrijednosti i cijeni po kojoj se upisuju; izjavu upisnika da je saglasan sa uslovima prospekta, tj. da će uplatiti akcije pod tim uslovima; novčani iznos koji upisnik treba da uplati pri upisu akcija; broj računa za deponovanje uplata; broj računa upisnika zaslučaj da se ukaže potreba da mu se uplaćena sredstva vrate; datum upisa, itd. Emisija se smatra uspiješnom, ako u toku trajanja javne ponude bude uplaćeno najmanje 60% emitovanih akcija, osim ako emitent u prospektu nije predvidio veći procenat kao kriterijum uspješnosti.
Emitent je dužan dostaviti Komisiji izvještaj o rezultatima javne ponude, odnosno o broju i procentu upisanih i uplaćenih akcija, zajedno sa izvještajem banke o izvršenim uplatama na privremenom računu, na osnovu kojeg Komisija donosi rješenje o poništenju ili upisu emisije, zavisno od njene uspješnosti. Ukoliko emisija ne zadovolji kiterijum uspješnosti, upis hartija od vrijednosti se poništava i sva uplaćena sredstva se sa računa za deponovanje vraćaju kupcima, u roku od tri dana od prijema rješenja Komisije. Ukoliko je emisija uspješno okončana, uz izvještaj se podnosi i zahtjev za upis emisije u registar emitenata kod komisije. Rješenjem Komisije o upisu emisije u registar emitenata potvrđuje se njena uspješnost. Emitent je dužan da u roku od 15 dana od prijema rješenja Komisije o upisu emisije u registar emitenata, podnese zahtjev za upis akcija u Centralni registar hartija od vrijednosti. U Centralnom registru otvaraju se vlasnički računi uplatiocima upisanih, pa potom uplaćenih akcija, o čemu Registar obavještava berzu. Poslednja faza je uvrštavanje akcija na berzu, a koje se vrši u roku od godinu dana od upisa akcija u Registar na osnovu izvještaja Registra i time počinje nova razvojna faza privrednog društva.
IV ZAKLJUČAK
Transformacija privrednih društava koja su organizovana u formi društva sa ograničenom odgovornošću u otvorena akcionarska društva je oblik promjene pravne forme kojem društva najčešće pribjegavaju kako bi obezbijedila novčana sredstva koja su im neophodna za dalji razvoj. Prednost finansiranja razvoja privrednog društva kroz IJP je što sredstva prikupljena na ovaj način nemaju rok dospjeća, ni kamatu, a to Društvo čini konkurentnijim na tržištu, jer ono nije opterećeno otplatom duga, što bi npr. bio slučaj da se do sredstava za razvoj društva došlo na osnovu Ugovora o kreditu. Stoga je ovaj način finansiranja razvoja Društva, izuzetno povoljan za periode ekonomske krize, jer je u takvim uslovima za Društvo bolje da neophodna sredstva prikupi na ovaj način, nego kroz kreditno zaduženje koje potom mora vraćati. Društva čiji je kapital povećan emisijom akcija, najčešće kroz nekoliko godina ( dvije ili više) vrše isplatu dividende iz ostvarene dobiti. Ima pak i onih društava koja ne vrše isplatu dividende, već preraspodjeljuju dobit u razvoj.
Pored finansijskog aspekta, prednost inicijalne javne ponude, koja dovodi do prelaska iz društva sa ograničenom odgovornošću u akcionarsko društvo, je i djelovanje na organizaciju Društva. Praksa pokazuje da se nakon prelaska u akcionarsko društvo, privredno društvo organizaciono disciplinuje (razdvaja se vlasnička od upravljačke funkcije, mogućnost postojanja interne revizije, Odbora za reviziju i Nezavisnog revizora, akcionari najčešće svakodnevno prate poslovanje društva, itd). Društva prije inicijalne javne ponude najčešće usvajaju Kodeks korporativnog upravljanja (dokument kojim se definišu odnosi između svih zainteresovanih strana u akcionarskom društvu, akcionara, upravnog i nadzornog odbora, menadžmenta, zaposelnih, države, kreditora, dobavljača, klijenata, lokalne zajednice, itd). Posebna pažnja posvećuje se ravnopravnosti svih akcionara i zaštiti interesa „malih“ akcionara. Poštovanje standarda korporativnog upravljanja je bitan argument za odluku investitora da ulože u Društvo. Istraživanje koje je 2002. godine sproveo McKinsey&Company pokazuje da su investitori spremni platiti i veću cijenu za kupovinu akcija, ako je riječ o Društvu koje poštuje visoke standarde korporativnog upravljanja.
Mišljenja sam da je najveća prednost IJP, odnosno „izlaska na berzu“ lakoća trgovanja na istoj. Akcionari koje se odluče da prodaju dio ili sve svoje akcije u Društvu (izlazak iz vlasništva), to na berzi mogu vrlo lako učiniti, za razliku od vlasnika udjela u društvima sa ograničenom odgovornošću koji to čine u znatno dugotrajnijem postupku koji dodatno komplikuje procjena vrijednosti udjela koji se prodaje, u smislu težine postizanja zadovoljavajuće cijene i za vlasnika i za potencijalnog kupca udjela u društvu sa ograničenom odgovornošću. Kada se akcijama Društva trguje na berzi, ono se svakodnevno vrednuje i akcionari mogu u svakom trenutku znati vrijednost njihovih akcija, odnosno tržišnu vrijednost samog akcionarskog društva. Kada su akcije Društva uvrštene na berzu olakšana je svaka naknadna potreba za prikupljanjem kapitala emitovanjem novih akcija, odnosno sekundaranom javnom ponudom (SJP) koja nije ništa drugo nego svaka javna ponuda akcija koja se vrši nakon inicijalne javne ponude. Olakšica se ogleda u većoj dostupnosti informacija o predmetnom društvu do kojih se može doći na berzi, te samim tim računati i na veći broj investitora.
Nedostaci inicijalne javne ponude prvenstveno se ogledaju u uloženom vremenu i troškovima. Naime, IJP je dugotrajan proces koji može potrajati i po godinu dana, a to iziskuje i velike troškove koje „mala privredna društva“ najčešće ne mogu priuštiti. Drugi nedostatak, a ujedno i najčešći razlog zbog kojeg se vlasnici društava sa ograničenom odgovornošću ne odlučuju za izlazak na berzu je strah od gubitka kontrole nad poslovanjem društva. Ovaj strah ne smatram opravdanim jer su postojeći vlasnici ti koji odlučuju koji procenat vlasništva će ponuditi investitorima. Nakon izlaska na berzu, društvo je obavezno objavljivati finansijske izvještaje, angažovati revizorske kuće radi izrade revizorskih izvještaja koji se takođe objavljuju, pripremati i objavljivati izvještaje o poslovanju, objavljivati događaje koji su od značaja za poslovanje društva, a pored toga, ne smije se zanemariti ni dužnost sprovođenja aktivnosti koje imaju za cilj poboljšanje kvaliteta korporativnog upravljanja.
Imajući u vidu sve gorenavedeno, može se zaključiti da će se „mlada“ društva sa ograničenom odgovornošću koja posluju npr. godinu dana teško odlučiti na IJP, jer dužina postojanja društva ima uticaja na lakoću prikupljanja investitora, a samim tim i uspješnost javne ponude akcija. Dužina poslovanja društva, nakon koje se ono odlučuje za izlazak na berzu,ne može se postaviti kao pravilo, jer varira od države do države, mada regulatorni organi i berze traže da društvo posluje bar dvije/tri godine, odnosno da ima bar dva do tri finansijska, odnosno revizorska izvještaja.
Uprkos tome što pravna regulativa analizirana u ovom radu predviđa mogućnost razmatrane transformacije vršenjem IJP koja je u svijetu od 1990-ih godina veoma zastupljen vid prelaska društava sa ograničenom odgovornošću na sledeći nivo razvoja i uprkos pomenutim razlozima koji idu u prilog ovog vida transformacije, kod nas IJP još nije zaživjela, a tendencija delistiranja akcionarskih društava sa berzanskog tržišta i činjenica da se društva sa ograničenom odgovornošću i dalje oslanjaju na tradicionalne vidove finansiranja svog poslovanja kroz kreditna zaduženja kod banaka, ne uliva nadu da bi se to moglo skoro dogoditi.
Sonja Trtić Vukotić*
TRANSFORMATION FROM A LIMITED LIABILITY COMPANY INTO AN OPEN JOINT STOCK COMPANY
Summary
The Company Law of the Republic of Srpska envisages four forms of companies: partnerships, limited partnerships, limited liability companies and joint stock companies, and in practice the last two forms of companies are most common. Although before, now more than ten years ago, the stock exchanges in Bosnia and Herzegovina had a large turnover by trading in the shares of listed joint stock companies, today this is not the rule, but the exception. Having mentioned this exception, I cannot but mention another circumstance that can be considered the same, and that is the change of legal form from a limited liability company to a joint stock company, which is the topic of this text. The only recorded case of such a transformation of the legal form in Bosnia and Herzegovina is the transformation carried out by the limited liability company „Fratelo trade“ from Banja Luka in 2008, transforming into an open joint stock company through the initial public offering (IPO) procedure. The initial public offering or „opening“ or „going public“ appears as a logical step after limited liability companies reach the maximum development in this legal form. Opening allows them to more easily raise funds for further development and improvement of business. Despite the above, this type of business transformation has not yet taken root in our country, although it has been current in the world since the 1990s, and the increase in the number of delisted joint stock companies does not inspire hope that it will happen soon. The reason for writing on this topic is an attempt to point to the IPO as an opportunity to finance further development of companies that can lead to an increase in the number of investors interested in investing in companies that decide to „go public“, which can ultimately contribute market development.
Key words: joint stock company, limited liability company, transformation, initial public offering, shares.