Dr Dragan Zlatović*

Stručni članak

UDK: 347.78(497.13)

doi: 10.46793/GP.1301.041Z

ZAŠTITA NAZIVA USTANOVE U HRVATSKOM PRAVU

Rad primljen: 03. 03. 2021.

Rad ispravljen: 06. 05. 2022.

Rad prihvaćen za objavljivanje: 26. 09. 2022.

Naziv ustanove je jedno od njenih glavnih obilježja kojima se ustanova prije svega identificira u području svog djelovanja i po čemu se razlikuje od drugih subjekata. Ujedno, s obzirom na raznolikost djelatnosti kojima se ustanove bave, neovisno što se u načelu radi o obavljanju javne službe odnosno o neprofitnom djelovanju, ustanove također sudjeluju u svojevrsnoj tržišnoj utakmici u kojoj se preko svog naziva i promiču, odnosno reklamiraju. Stoga se zaštiti naziva ustanove od nelojalnog djelovanja drugih subjekata mora posvetiti dužna pozornost, prije svega u postojanju jasne i konzistentne pravne regulative, koja će omogućiti titularima brzu i učinkovitu zaštitu od možebitnih povreda njihovih registriranih prava.

Ključne riječi: neprofitne organizacije, ustanova, naziv ustanove, trgovačko društvo, tvrtka.

I UVOD

Problematika zaštite tvrtke trgovačkog društva pomno je raspravljena u pravnoj doktrini i judikaturi, tim više što je regulacija te zaštite cjelovito propisana zakonima koji uređuju materiju trgovačkih društava, nelojalnu konkurenciju, prava intelektualnog vlansištva odnosno kaznenopravnu zaštitu.

S druge strane, relativno je rijetko u stručnoj i znanstvenoj literaturi elaborirana zaštita naziva jedne druge vrste pravnih osoba, odnosno ustanova kao neprofitnih oragnizacija, ali sa širokim spektrom djelatnosti koje se najčešće obavljaju kao javne službe. Također temeljni zakon o ustanovama kao i posebni zakoni u pojedinom području njihova djelovanja ne daju cjelovit pravni okvir za zaštitu naziva ustanove, već se upućuje na odgovarajuću primjenu propisa o trgovačkim društvima.

Nakana nam je ukazati na pravni okvir uređenja zaštite naziva ustanove u hrvatskom pravu, s ciljem ukazivanja na potrebu noveliranja propisa o ustanovama, u kojima bi se jasno i sveobuhvatno uredila ova važna oblast.

II ZAŠTITA NAZIVA USTANOVE

A. Opći pojam i cilj ustanove

Pojam ustanove u hrvatskom pravu određen je Zakonom o ustanovama.[1] Prema odredbama čl. 1, st. 1. i  2. ZU, ustanova je pravna osoba čije je osnivanje i ustrojstvo određeno Zakonom o ustanovama, a osniva se za trajno obavljanje djelatnosti od javnog interesa sukladno posebnom zakonu.[2]

Zadnjom novelom ZU iz 2019. upravo je intervenirano u određenje pojma ustanove ne navodeći više eksplicitno djelatnosti od javnog interesa koje iste pravne osobe obavljaju.[3] Prema ranijem zakonskom rješenju radilo se o djelatnostima odgoja, obrazovanja, znanosti, kulture, informiranja, športa, tjelesne kulture, tehničke kulture, skrbi o djeci, zdravstva, socijalne skrbi, skrbi o invalidima i drugim djelatnostima, koje su bile eksplicitno određene u ZU, ako se ne obavljaju radi stjecanja dobiti. Iako su se ustanove, u pravilu, osnivale i prema ranijoj regulaciji radi obavljanja neke od navedenih djelatnosti, nije bila isključena mogućnost osnivanja ustanove za obavljanje neke druge djelatnosti koju zakonodavac nije primjerično predvidio.[4]

Tako je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o ustanovama[5] izvršena nužna nomotehnička i terminološka prilagodba čl.1. ZU te se, imajući u vidu da odredba st. 2. toga članka u izvornom tesktu ZU-a ne sadrži iscrpan popis djelatnosti za čije se obavljanje ustanova može osnovati, a koje se ne obavljaju radi stjecanja dobiti, kao i to da su odnosne djelatnosti već posebnim zakonima određene kao djelatnosti od javnog interesa, utvrđuje da se ustanova osniva za trajno obavljanje djelatnosti od javnog interesa sukladno posebnom zakonu. U odnosu na dosadašnje uređenje izostavljena je i opća odredba o primjeni propisa o trgovačkim društvima na ustanovu koja djelatnost obavlja i radi stjecanja dobiti, kao nedovoljno precizna, imajući u vidu da se na odgovarajuću primjenu Zakona o trgovačkim društvima i drugih mjerodavnih propisa konkretno upućuje dalje u tekstu ZU-a, u odredbama kojima se detaljnije uređuju pojedini elementi poslovanja takvih ustanova.[6]

Cilj osnivača ustanove nije ostvarenje dobiti već zadovoljenje određenog opsega i razine potreba interesa građana.[7] Stoga se ustanova, u pravilu, ne osniva radi stjecanja dobiti, što ne znači da u obavljanju svoje djelatnosti ne može naplaćivati svoje usluge. Ustanova može čak stalno ili povremeno ostvarivati dobit.[8]

B. Pojam, pravna priroda i načela zaštite naziva ustanove

Naziv ustanove je oznaka ustanove, jednako kao tvrtka trgovačkog društva odnosno osobno ime fizičke osobe. Naziv ustanove je ime ustanove pod kojim ustanova djeluje i sudjeluje u pravnom prometu. Kako se upravo po nazivu određena ustanova kao njegov nositelj razlikuje od ostalih pravnih subjekata, temeljna funkcija naziva ustanove ogleda se u individualiziranju ustanove.

Naziv ustanove mora se jasno razlikovati od naziva druge ustanove. Na temelju načela isključivosti naziva ustanove u sudski se registar ne može upisati: a) naziv ustanove koji je jednak već upisanom nazivu ustanove, ni b) naziv ustanove koji se jasno ne razlikuje od već upisanog naziva ustanove. Sud na to pazi po službenoj dužnosti.

Isključivošću se štiti opravdani interes ustanove da štiti svoj položaj u poslovnom djelovanju tako što će se druge subjekte spriječiti da upotrebljavaju isti ili sličan naziv ustanove. Uvriježeno je pravilo da svaka ustanova može imati samo jedan naziv i da svaki naziv pripada samo jednoj ustanovi.

Naziv ustanove određuje se aktom o osnivanju ustanove i statutom ustanove. Prema čl. 13, st. 2. Zakona o ustanovama, akt o osnivanju ustanove obvezno sadrži odredbe o nazivu i sjedištu ustanove. Nadalje, Zakon o ustanovama u čl. 53. navodi kao temeljni opći akt ustanove statut ustanove, ali pobliže ne određuje njegov obvezni sadržaj, osim što navodi kako statut sadržava odredbe kojima se sukladno aktu o osnivanju ustanove pobliže uređuje ustrojstvo, ovlasti i način odlučivanja tijela ustanove, te uređuju druga pitanja od značenja za obavljanje djelatnosti i poslovanje ustanove. Uobičajeno je u praksi da statut ustanove sadrži i odredbe o nazivu i sjedištu ustanove. Također, prema čl. 14. st.1. toč. 3. ZU, akt o osnivanju podružnice ustanove iz čl. 9. ZU obvezno sadrži odredbe o nazivu i sjedištu podružnice. Naziv i sjedište ustanove mijenja se na način predviđen osnivačkim aktom ustanove odnosno statutom ustanove u skladu s odredbom čl. 27. ZU.[9]

Naziv ustanove i sve njegove promjene upisuju se u sudski registar. Podaci sadržani u nazivu ustanove moraju biti istiniti (načelo istinitosti naziva).

Dakle, naziv ustanove konstituira se upisom u sudski registar i to u postupku upisa osnivanja ustanove u sudski registar, jer je naziv ustanove jedan od podataka koji se obvezno upisuju u registar. Radi se o neizostavnom elementu upisa, jer ukoliko nema podataka o nazivu ustanove, registarski sud neće provesti upis.

Temeljna načela zaštite naziva ustanove u hrvatskom pravu su:

a) načelo istinitosti – prema kojem svi podaci navedeni u nazivu ustanove moraju biti istiniti;

b) načelo jedinstvenosti – svaki dio ustanove mora poslovati pod istim nazivom ustanove, s tim da joj se može dodati oznaka koja upućuje da je posrijedi dio ustanove. Taj dio može biti ustrojen kao podružnica ustanove, ali i ne mora, što ovisi o unutrašnjem ustroju svake ustanove o čemu osnivač ustanove odnosno ustanova odlučuju potpuno autonomno;

v) načelo zakonitosti – sud će odbiti upisati u sudski registar naziv ustanove koji nije u skladu s odredbama Zakona o ustanovama i podredno Zakona o trgovačkim društvima, kao supsidijarnog pravnog vrela. Time se štiti naziv ustanove i propisuje sankcija u slučaju kada naziv ustanove nema one sastojke koji se zakonom traže;

g) načelo različitosti – sastojci naziva ustanove moraju biti takvi da ne stvaraju zabunu glede djelatnosti, dojma o identitetu ili povezanosti s drugim pravnim subjektom. Nazivi ustanova se moraju jasno razlikovati jedan od drugog. Svojim sadržajem naziv ustanove ne smije stvarati zabunu glede djelatnosti, identifikacije s drugom ustanovom, pravnom ili fizičkom osobom, a niti vrijeđati prava drugih osoba;

d) načelo isključivosti – naziv ustanove se mora jasno razlikovati od naziva već registrirane ustanove. Dakle, u sudski registar se ne može upisati naziv ustanove  koji je jednak ranije upisanom nazivu ustanove ili naziv ustanove koji se jasno ne razlikuje od ranije upisanog naziva ustanove na što sud pazi po službenoj dužnosti;

đ) načelo prvenstva – ako se sudu radi upisa u sudski registar prijave isti nazivi ustanova ili nazivi ustanova koji se međusobno jasno ne razlikuju, sud će upisati onaj naziv ustanove koji je ranije prijavljen;

e) načelo javnosti – podaci o nazivu i sve promjene naziva ustanove koji se upisuju u sudski registar omogućavaju trećima da se informiraju uvidom u sudski registar. Kako je sudski registar javna knjiga, time je ispunjena pretpostavka javnosti naziva ustanove;

ž) načelo stalnosti – zbog svake promjene na strani nositelja naziva ustanove ne mora se mijenjati naziv (primjerice kod statusnih promjena odvajanja ili pripajanja, odnosno promjene djelatnosti kada se ne briše bitna djelatnost naznačena u samom nazivu ustanove).[10]

Pravna narav naziva ustanove proizlazi iz njegove vezanosti za ustanovu kao nositelja, jer predstavlja ime koje određuje ustanovu kao pravni subjekt. Stoga možemo govoriti o osobnopravnom elementu pravne naravi naziva ustanove.

Nužno, takvo određenje dovodi do potrebe osiguranja adekvatnih vidova zaštite naziva ustanove. Nositelj naziva ustanove ima apsolutno pravo uporabe toga naziva ustanove u odnosu na sve treće. Stoga možemo osobnopravnom elementu pridodati i imovinskopravnu komponentu pravne prirode naziva ustanove. Kod ove druge komponente, a s obzirom na svoju razlikovnu funkciju, naziv ustanove, kao i tvrtka trgovačkog društva, ima obilježja prava industrijskog vlasništva u širem smislu s pravnim učincima koji iz toga proizlaze.

Iako je, naime, riječ o osobnom pravu, ne može se zanemariti činjenica da je naziv ustanove značajna nematerijalna vrijednost zbog toga što se uz nju vezuju goodwill ustanove čije se djelovanje iskazuje nazivom i s kojim se ono određuje u javnosti i prema trećima.

V. Glavna obilježja i sastojci naziva ustanove

Sastojci naziva ustanove implicitno i eksplicitno proizlaze iz odredbe čl. 17. ZU, u kojem se između ostaloga navodi da naziv ustanove mora uz naznaku kojom se pobliže obilježava ime ustanove sadržavati obvezno naznaku koja upućuje na djelatnost ustanove.[11] Sastojci naziva ustanove određeni su ZU i posebnim zakonima koji uređuju određeno područje djelovanja ustanova. S obzirom na sastojke, naziv ustanove može biti:

osoban –  u kojem se osim obvezatnih sastojaka koje mora imati svaki naziv ustanove, nalaze i imena nekih osoba – građanska imena i prezimena ili samo prezimena fizičkih osoba (njem. Personenfirma);

a) nstvaran –  kada ime upućuje na djelatnost ustanove (njem. Sachfirma);

b) mješovit – ima i osobne i stvarne sastojke.[12]

Sastojci naziva ustanove mogu biti obvezni i fakultativni.

Obvezni sastojci su oni za koje se propisuje kako ih naziv mora sadržavati i bez kojih se naziv ustanove ne može upisati u sudski registar , jer nije valjan. To su:

1. naznaka kojom se pobliže obilježava ime ustanove;

2. naznaka koja upućuje na djelatnost ustanove;

3. oznaka posebnog stanja ako se ustanova  u njemu nalazi.

Fakultativni sastojci naziva ustanove mogu se unositi uz uvjet da naziv time ne postane nepregledan i da ne sprječava jasno razlikovanje prema drugim nazivima ustanova. Tim se sastojcima naziv ustanove želi učiniti što različitijim od ostalih ili se želi istaknuti neka posebna svojstva, npr. starost, djelatnost, pripadnost nekom udruženju odnosno zajednici. S fakultativnim sastojcima se ne smije pretjerivati, posebice tako da se izgubi osjećaj važnosti obveznih sastojaka koji su ipak bitni za temeljnu ulogu naziva ustanove. Dakle, naziv ustanove može sadržavati neobvezne (fakultativne) dodatke, bilo stvarne ili osobne sastojke, te razne grafičke oznake kao što su slike, skice, cteži, vinjete i sl.[13]

Sastojci naziva ustanove ne mogu biti takvi da stvaraju zabunu glede djelatnosti, utiska o identitetu ili povezanosti s drugom ustanovom, pravnom ili fizičkom osobom, te da vrijeđaju prava intelektualnog i industrijskog vlasništva ni druga prava drugih osoba. Dakle, naziv ustanove bi se trebao razlikovati od primjerice tvrtke nekog trgovačkog društva upisanog u sudski registar. Ovdje je utvrđeno načelo različitosti kao jedno od temeljnih načela zaštite naziva ustanove izuzetno bitnih za određivanje vidova i opsega zaštite naziva, a sve u cilju zaštite drugih osoba u prometu te zaštite javnog interesa.

Iznimka je učinjena glede povezanih ustanova koje su udružene u zajednicu ustanova sukladno čl. 70. ZU,  koje mogu u svojim nazivima upotrebljavati zajedničke sastojke (čl. 17. st. 3. ZU). Naime, ustanove se mogu, uz suglasnost osnivača, udruživati u zajednice ustanova, koje su pravne osobe upisane u sudski registar. Na naziv, sjedište, djelatnost i ustrojstvo zajednice ustanova primjenjuju se na odgovarajući način odredbe ZU o nazivu, sjedištu, djelatnosti i ustrojstvu ustanova. U tom slučaju, u zajednicu ustanova udružene ustanove mogu uz svoj naziv upotrebljavati i ime zajednice ustanova čije su članice.[14] Zabrana stvaranja zabune, o kojoj se govori u čl. 17. st. 2. ZU, primjenjuje se i u odnosu prema osobama koje nisu upisane u sudski registar, nego su upisane u nekom drugom registru, primjerice slučaj s obrtom koji također ima svoju tvrtku.

Nazivi ustanova se moraju jasno razlikovati jedan od drugog. Razlike moraju biti takve da u uobičajenom djelovanju sprječavaju zamjenu naziva ustanova, pa samim time i ustanova čiji su to nazivi. Cilj je naziva ustanove da omogući identifikaciju ustanove kao pravne osobe, ali tako da to ne dovede do mogućnosti zamjene u djelovanju odnosno pravnom prometu. Pri tome je mjerodavan ukupan dojam koji naziv ustanove ostavlja na obične ljude, dakle i ovdje se primjenjuje kriterij sličan onome u pravu intelektualnog vlasništva, posebice žigovnom pravu.

Nazivi ustanova se uspoređuju onako kako se koriste u poslovnom prometu pa je dovoljno i da se radi o skraćenim nazivima. Suglasnost nositelja naziva ustanove da netko drugi u svoj naziv ustanove unese sastojke njegovog naziva ustanove samo je iznimka od pravila, jer je primarno bitno zaštititi javni interes.

Prema čl. 17. st. 4. Pravilnika o načinu upisa u sudski registar[15] predviđeno je ograničenje glede najvećeg dopuštenog opsega naziva ustanove, na način da tekst naziva može sadržavati najviše tisuću dvadeset i četiri (1024) znaka, a skraćenog naziva najviše pet stotina dvanaest (512) znakova. Tekst prijevoda naziva može sadržavati najviše tisuću dvadeset i četiri (1024) znaka, a tekst prijevoda skraćenog naziva najviše pet stotina dvanaest (512) znakova.

G. Pobliže uređivanje naziva ustanova posebnim propisima

U određenim djelatnostima koje obavljaju javne ustanove, posebnim se propisima pobliže određuje kriteriji za dodjelu određenim naziva ustanova. Takve situacije nalazimo u zdravstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.[16]

Na temelju čl. 70. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti,[17] Republika Hrvatska osniva Državni zdravstveni zavod, kliniku kao samostalnu ustanovu, kliničku bolnicu i klinički bolnički centar. Prema čl. 120. ZZZ-a kliničke ustanove su klinika, klinička bolnica i klinički bolnički centar. Klinika jest zdravstvena ustanova ili dio zdravstvene ustanove koja uz obavljanje zdravstvene djelatnosti obavlja najsloženije oblike zdravstvene zaštite iz neke specijalističko-konzilijarne djelatnosti te se u njoj izvodi nastava visokih učilišta i provodi znanstveni rad za djelatnost za koju je osnovana. Klinički zavod jest dio zdravstvene ustanove koji ispunjava navedene uvjete propisane za kliniku, a obavlja djelatnost dijagnostike. Klinička bolnica jest opća bolnica u kojoj najmanje dvije od navedenih djelatnosti (interna medicina, kirurgija, pedijatrija, ginekologija i porodiljstvo) nose naziv klinika, kao i najmanje još dvije druge djelatnosti drugih specijalnosti odnosno dijagnostike. Klinički bolnički centar jest opća bolnica u kojoj osim naziva klinika za djelatnost interne medicine, kirurgije, pedijatrije, ginekologije i porodiljstva, naziv klinika ima više od polovice ostalih specijalnosti i u kojima se izvodi više od polovice nastavnog programa studija medicine, dentalne medicine, farmacije i medicinske biokemije odnosno sestrinstva.[18]

Uvjete koje moraju ispunjavati ove ustanove na tercijarnoj razini zdravstvene djelatnosti za dodjelu naziva kliničke ustanove, posebnim podzakonskim propisom propisuje ministar nadležan za zdravstvo.[19] U  području zdravstvene zaštite i djelovanja zdravstvenih ustanova, a u svezi s čl. 257. ZZZ-a, Pravilnikom o uvjetima koje moraju ispunjavati zdravstvene ustanove ili dijelovi zdravstvenih ustanova za dodjelu naziva klinika ili klinička ustanova[20] su utvrđeni uvjeti koje moraju ispunjavati zdravstvene ustanove ili dijelovi zdravstvenih ustanova u kojima se izvodi studij u nastavnom području struke biomedicine i zdravstva (stručni studij), odnosno studij u znanstvenom području biomedicine i zdravstva (sveučilišni studij) i poslijediplomski stručni ili znanstveni studij. Zdravstvene ustanove ili njihov dio koje izvode kliničku nastavu temeljem nastavne potrebe jesu klinika, klinička bolnica i klinički bolnički centar (kliničke ustanove). Iznimno, dijelu zdravstvene ustanove koji ispunjava uvjete propisane Pravilnikom, a obavlja djelatnost dijagnostike, umjesto naziva „klinika“ dodjeljuje se naziv „klinički zavod“. Klinička ustanova može biti samo ona zdravstvena ustanova u kojoj se provodi vrhunski stručni rad u praksi, koja provodi znanstvena i stručna istraživanja, vodi brigu o unaprjeđivanju nastave i nastavnih funkcija djelatnika te nastavi daje istaknuto mjesto u okviru svoje osnovne djelatnosti. Naziv klinika (klinički zavod), klinička bolnica i klinički bolnički centar dodjeljuje ministar nadležan za zdravstvo za razdoblje od četiri godine. Postupak za dodjelu naziva klinička ustanova obnavlja se svake četiri godine. Tako je primjerice u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu upisana zdravstena ustanova pod nazivom Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29 (MBS: 080318507).

Posebne odredbe o dodjeli naziva određenim ustanovama sadrži i Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.[21] Naime, odredbom čl. 50. ZZDVO-a pobliže se uređuje naziv visokih učilišta. Tako naziv sveučilište, fakultet i umjetnička akademija, odnosno riječ „akademija“ uz naziv područja umjetnosti te veleučilište i visoka škola, ili drugi naziv koji sadrži neki od tih pojmova, mogu nositi samo visoka učilišta osnovana prema ZZDVO-u. Sud ili drugo nadležno državno tijelo neće odobriti upis u odgovarajući registar pravne osobe ili njene podružnice koja nosi neki od tih naziva, ili ako ti pojmovi čine dio naziva, ako ta pravna osoba nije osnovana u skladu sa ZZDVO-om. Umjetnička akademija u svom nazivu može umjesto riječi „umjetnička“ koristiti naziv područja umjetnosti u kojemu djeluje (npr. Sveučilište u Zagrebu Muzička akademija, Sveučilište u Zagrebu Likovna akademija i Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu za razliku od Akdemija za umjetnost i kulturu u Osijeku i Umjetnička akademija u Splitu).

Ove nazive  mogu iznimno koristiti i pravne osobe koje nisu ustrojene prema ZZDVO-u, ako je to moguće prema posebnom zakonu ili ako uporabu naziva odobri ministar.[22]

D. Uporaba naziva država i međunarodnih organizacija i njihovih simbola, kao i osobnih imena fizičkih osoba u nazivu ustanove

Prema čl. 18. ZU, riječi „Hrvatska“, „Republika“, „država“ i njihove izvedenice, te druga državna znamenja, uključujući njihovo oponašanje, mogu se unijeti u naziv ustanove samo zakonom, uredbom ili na temelju rješenja ministarstva nadležnog za poslove opće uprave ako se time ne vrijeđa ugled i dostojanstvo Republike Hrvatske.[23]

Dakle, ne ograničava se zakonska regulacija samo na upotrebu riječi “Hrvatska“ nego i na njene izvedenice, posebice pridjev „hrvatski“ u odgovarajućem padežu i rodu. Nadalje, naziv ustanove ne može sadržavati grb, zastavu ni druge državne ambleme Republike Hrvatske (npr. zastava i lenta predsjednika RH) u smislu Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske,[24] kao niti ih oponašati u heraldičkome smislu. Smatramo kako naziv ustanove ne bi mogao sadržavati ni stihove iz himne Republike Hrvatske. Ipak, to bi bio dopušteno u slučaju ako su takvi nazivi utvrđeni zakonom, uredbom odnosno rješenjem nadležnog ministarstva. Naime, odredbom čl. 4. Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske je propisano kako se iznimno, ako je statutom ili drugim propisom pravnih osoba predviđeno, dijelovi grba ili zastave Republike Hrvatske mogu rabiti kao sastavni dio drugih amblema odnosno znakova, pod uvjetom da se time ne vrijeđa ugled i dostojanstvo Republike Hrvatske.

Vlada Republike Hrvatske je Zaključkom[25] ovlastila  Ministarstvo uprave[26] da sukladno čl. 18. st. 1. ZU, daje suglasnost za unošenje u tvrtku trgovačkog društva odnosno u naziv ustanove riječi "Hrvatska", „Republika“, „država“ te njihovih izvedenica, kao i zastave i grba Republike Hrvatske, uključivši i njihovo oponašanje. Ovo odobrenje odnosi se na ustanove koje će obavljati djelatnosti odgoja i obrazovanja, znanosti, kulture, informiranja, sporta, tjelesne kulture, tehničke kulture, skrbi o djeci, zdravstva, socijalne skrbi, skrbi o invalidima i druge djelatnosti sukladno ZU. Kako se prema odredbi čl. 25. ZU na zaštitu naziva ustanove primjenjuju na odgovarajući način odredbe Zakona o trgovačkim društvima, kao zakona kojim se uređuje zaštita tvrtke trgovačkog društva, to je Ministarstvo pravosuđa i uprave ovlašteno u upravnom postupku donijeti rješenje iz čl. 18, st. 1. ZU. Zahtjev za dobivanje suglasnosti za unošenje riječi "Hrvatska" ili njenih izvedenica u naziv ustanove, podnosi se Ministarstvu pravosuđa i uprave, s odgovarajućim obrazloženjem koje opravdava traženje predmetne suglasnosti.

Zahtjev podnosi odgovorna osoba ustanove, sa sljedećim prilozima: a) punomoć za zastupanje, ako zahtjev podnosi opunomoćenik; b) nacrt osnivačkog akta ustanove koje se osniva, odnosno izmijenjeni osnivački akt za ustanovu koje se mijenja (bez ovjere javnog bilježnika); v) dokaz o uplaćenim upravnim pristojbama. Sva navedena dokumentacija dostavlja se u originalu, osim nacrta osnivačkog akta predmetne ustanove.[27] Za eventualno unošenje riječi „Croatia“ u naziv ustanove nije potrebno ishoditi rješenje o odobrenju iz čl. 18. st. 1. ZU.[28]

Prema čl. 18. st. 2. ZU, naziv jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i njezine izvedenice, te njezin grb i zastava, uključujući njihovo oponašanje, mogu se unijeti u naziv ustanove samo zakonom ili uz prethodno odobrenje nadležnog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, sukladno zakonu kojim se uređuje lokalna i područna (regionalna) samouprava.

Tako je odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi[29] propisano kako se pitanja vezana za naziv općina, gradova i županija uređuju posebnim zakonom, i to Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj.[30] ZPŽGO ne sadrži odredbe o kriterijima i postupku dodjele odobrenja za korištenje naziva jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u nazivima drugih pravnih osoba, odnosno u nazivima ustanova. Stoga je uputno u takvim situacijama postupati per analogiam u smislu čl. 10. st. 10. ZLPS.

Naime, odredbom čl. 10, st. 1. ZLPS regulirano je kako jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave može imati grb i zastavu. Grb i zastava jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave utvrđuju se statutom ili statutarnom odlukom uz odobrenje tijela državne uprave nadležnog za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Prema čl. 10, st. 10. ZLPS, na temelju mjerila koja općim aktom utvrdi predstavničko tijelo, općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan može odobriti uporabu grba i zastave pravnim osobama radi promicanja interesa općine, grada ili županije. Dakle, da bi neka ustanova koristila grb i zastavu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave nužno je slijedeće:

– predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave (općinsko vijeće, gradsko vijeće i županijska skupština) mora općim aktom utvrditi mjerila za uporabu grba i zastave jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave od strane drugih pravnih osoba;

– osnivač ustanove mora podnijeti zahtjev za uporabu grba i/ili zastave jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave u svojemu nazivu, uz nacrt osnivačkog akta odnosno akt o izmjeni i dopuni osnivačkog akta;

– na temelju utvrđenih mjerila i podnesenog zahtjeva izvršno tijelo jedinice lokalne i jedinice područne (regionalne) samouprave (u općini općinski načelnik, u gradu gradonačelnik i u županiji župan) donosi rješenje o odobrenju uporabe grba i zastave jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave određenoj ustanovi u njenom nazivu.

Posebna je situacija kada javnu ustanovu osniva jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave sukladno čl. 7, st. 1, toč. 2. ZU. Akt o osnivanju ustanove u tom slučaju prema odredbi čl. 35, st. 1, toč. 5. ZLPS-a donosi predstavničko tijelo i lokalne i područne (regionalne) samouprave. Kako se naziv ustanove utvrđuje  aktom o osnivanju ustanove prema čl. 13. st.1. toč. 2 ZU, ukoliko osnivač ustanove želi u nazivu ustanove implementirati naziv jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i/ili njezin grb i/ili zastavu, tada će uporabu tih naziva odnosno simbola jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave kao osnivača javne ustanove odobriti predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave bez naknadne potvrde izvršnog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

ZU postavlja i ograničenja u pogledu uporabe naziva druge države ili međunarodne (međudržavne) organizacije, njezinog grb, zastave te drugog službenog znakovlja. Njih bi se moglo unijeti u naziv ustanove naziv ustanove samo na temelju rješenja ministarstva nadležnog za poslove opće uprave i uz prethodni pristanak druge države ili međunarodne (međudržavne) organizacije sukladno čl. 18, st. 3. ZU. Dakle, ovdje sud neće dozvoliti upis naziva ustanove u sudski registar ukoliko se ne prilože odobrenja nadležnih organa i to Ministarstva pravosuđa i uprave RH i nadležnog organa prema propisima države odnosno međunarodne organizacije o čijim se nazivima odnosno znakovlju u predmetnom slučaju radi. Uz rješenje nadležnog državnog tijela, sud u postupku upisa naziva ustanove u sudski registar može tražiti od podnositelja i dokaz o tome može li se prema propisima određene države odnosno pravilima određene međunarodne organizacije o kojima je riječ odobriti takva upotreba.

Kod odlučivanja o odobrenju upotrebe ovih državnih i međunarodnih naziva i simbola, mora se uzeti u obzir postoje li opravdani razlozi za njihovu uporabu u nazivu ustanove. Ovisno o djelatnosti ustanove cijenit će se opći interes da se ne šteti ugledu država odnosno međunarodnih organizacija, te s druge strane omogućava li se njihovim korištenjem u nazivu ustanove poseban povlašten položaj te ustanove u njenom djelovanju u odnosu na druge pravne subjekte bez takve asocijativnosti u nazivu/tvrtki.

Prema čl. 18, st. 4. ZU, naziv etničke i nacionalne zajednice ili manjine, njezin grb, zastava ili znak, mogu se unijeti u naziv ustanove samo na temelju rješenja tijela državne uprave u čiji djelokrug ulazi djelatnost ustanove. Dakle, ovdje će uredovati nadležna ministarstva ovisno o djelatnosti ustanove koja želi koristiti takav naziv. Ovdje se ne traži rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave kao u slučajevima iz čl. 18, st. 1. i 3. ZU, osim u slučaju kada je u djelokrugu toga Ministarstva djelatnost same ustanove koja traži dopuštenje za naziv ustanove u slučaju iz čl. 18, st. 4. ZU.

Ovdje upućujemo i na odredbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.[31] Tako je odredbom čl. 15, st. 1. Ustavnog zakona propisano kako pripadnici nacionalnih manjina radi očuvanja, razvoja, promicanja i iskazivanja svog nacionalnog i kulturnog identiteta mogu osnivati udruge, zaklade i fundacije te ustanove za obavljanje djelatnosti javnog priopćavanja, kulturne, izdavačke (nakladničke), muzejske, arhivske, knjižnične i znanstvene djelatnosti. Ove ustanove, kao i uostalom i drugi subjekti iz citirane odredbe, mogu u svom nazivu iskazivati da su nacionalne manjine njihovi osnivači.

Protiv rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave odnosno nadležnog tijela državne uprave u slučajevima iz čl. 18, st. 1, 3. i 4. ZU može se tužbom pokrenuti upravni spor pred upravnim sudovima u roku od 30 dana od dostave rješenja u smislu čl. 24. Zakona o upravnim sporovima.[32]

Bilo bi nužno uskladiti ovu odredbu ZU s odgovarajućom odredbom čl. 15. ZTD-a, koja uređuje isto pitanje ali u odnosu na tvrtke trgovačkih društava, posebice u svjetlu Zakona o izmjenama Zakona o trgovačkim društvima.[33] Naime, novelirani ZTD više ne spominje suglasnost nadležnog državnog tijela, nego se po novoj regulativi riječi “Hrvatska” i njezine izvedenice te druga državna znamenja, uključujući njihovo oponašanje, mogu unijeti u tvrtku uz naznaku ili kao dio naznake kojom se pobliže obilježava ime društva samo na temelju rješenja ministarstva nadležnog za poslove opće uprave. Dakle, ukoliko netko želi u svoju tvrtku unijeti riječ “Hrvatska” ili njezine izvedenice, kao i druga državna znamenja (koja se više eksplicitno ne enumeriraju – op. aut.) mora u tom smislu postaviti zahtjev Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, koje o tome odlučuje rješenjem kojim može odobriti takvo zatraženo unošenje ili isto odbiti. Ne radi se stoga o pravu na upotrebu ovih riječi odnosno državnih znamenja i njihovog oponašanja u tvrtki trgovačkog društva, nego o mogućnosti propisanoj zakonom, pod uvjetom da je takva upotreba dopuštena. Protiv rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave iz čl. 15, st. 1. ZTD-a nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.[34]

Prema  čl. 19. ZU, u naziv ustanove može se unijeti ime ili dio imena neke fizičke osobe na način da se time ne vrijeđa čast i ugled te osobe i samo uz njen pisani pristanak, a ako je ta osoba umrla, uz pisani pristanak njenih nasljednika (npr. Leksikografski zavod Miroslav Krleža; Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca i sl). U naziv ustanove se može unijeti ime ili dio imena neke povijesne ili druge znamenite osobe samo na način kojim se ne vrijeđa dostojanstvo te osobe i samo uz njen pisani pristanak, a ako je ta osoba umrla samo ako ga se koristi na prikladan način uz pisani pristanak nasljednika. Vrijeđa li ustanova svojim djelovanjem ili na koji drugi način čast, ugled i dostojanstvo osobe čije je ime uneseno u njezin naziv, ta osoba, a ako je osoba umrla njeni nasljednici, imaju pravo tražiti brisanje njenog imena iz naziva ustanove.

Pristanak živuće osobe daje se u pisanoj formi i prilaže se prijavi za upis u sudski registar. Potpis osobe u pisanom pristanku morao bi biti ovjeren od strane javnog bilježnika.[35] Pristanak osobe nužan je kada je u nazivu ustanove:

- puno ime i prezime osobe;

- samo početno slovo imena i prezime osobe;

- pseudonim dobro poznate ili čuvene osobe;

- nadimak i prezime dobro poznate ili čuvene osobe, čime se jasno asocira na određenu osobu.

Pristanak nije potreban kada naziv ustanove sadrži samo ime, ali ne i prezime određene osobe, jer se time s obzirom na raširenost imena u populaciji ne stvara spona s točno određenom osobom.

U slučaju unošenja imena umrle osobe u naziv ustanove, pri čemu se pod imenom podrazumijeva ime i prezime te osobe, nužan je pristanak njezinih nasljednika, kako oporučnih tako i zakonskih, koji se legitimiraju rješenjem o nasljeđivanju. U postupku nasljeđivanja, s obzirom kako se ne radi o predmetu nasljeđivanja, ne utvrđuje se pravo na korištenje imena pokojnika. Pristanak na uporabu imena umrle osobe moraju dati svi nasljednici. Nema li umrla osoba nasljednika, to pravo sukladno pravilima o ošasnoj imovini iz čl. 20, st. 2. Zakona o nasljeđivanju[36] pripada onoj administrativnoj jedinici u kojoj je umrla osoba imala zadnje prebivalište.

Đ. Oznake posebnog stanja ustanove u nazivu ustanove

Stečajnim zakonom[37] se uređuju pretpostavke za otvaranje predstečajnoga postupka, predstečajni postupak, pravne posljedice njegova otvaranja i provedbe, pretpostavke za otvaranje stečajnoga postupka, stečajni postupak, pravne posljedice njegova otvaranja i provedbe, stečajni plan, osobna uprava dužnika nesposobnoga za plaćanje te pretpostavke i učinci oslobađanja dužnika od preostalih obveza. Stečajni postupak provodi se radi skupnoga namirenja vjerovnika stečajnoga dužnika, unovčenjem njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava vjerovnicima. Kako se stečajni postupak može, između ostalih, provesti nad pravnom osobom, to znači da i ustanova može biti stečajni dužnik. Ipak, u čl. 3, st. 2. SZ-a navedene su određene iznimke, odnosno pravne osobe nad kojima se ne može provesti stečajni postupak. Među njima SZ eksplicitno navodi i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje[38] i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje[39], koji su po svojemu pravnom statusu javne ustanove sukladno ZU i posebnim zakonima.

Prema čl. 72. ZU, nad ustanovom se može provesti stečaj u skladu s propisima o stečaju. Tako prema čl. 5. SZ-a, stečajni postupak se može otvoriti ako sud utvrdi postojanje stečajnoga razloga, odnosno nesposobnost za plaćanje i prezaduženost. Dužnik, pa tako i ustanova, može predložiti otvaranje stečajnoga postupka i ako učini vjerojatnim da svoje već postojeće obveze neće moći ispuniti po dospijeću (prijeteća nesposobnost za plaćanje). Ostatak stečajne mase predat će se sukladno čl. 73. ZU  osnivaču ustanove.

Otvaranjem stečajnog postupka ustanova ne prestaje, prestaje samo tečevna flaktivnost ustanove. U cilju postizanja svrhe i ciljeva stečajnog postupka, ustanova i u toj fazi nastavlja djelovati pa i sklapati pravne poslove. Dakle, ukoliko se ustanova nalazi u takvom posebnom stanju, takvo se stanje mora implementirati u naziv ustanove, te tako upozoriti treće osobe koje s ustanovom djelatno komuniciraju. Stoga se takvo posebno stanje ustanove mora naznačiti i u nazivu ustanove, kako bi se s jedne strane zaštitile treće osobe, a s druge strane na taj način javno obznanilo stanje ustanove.

Izrijekom je propisano kako se nazivu ustanove koja je u stečaju ili u likvidaciji prema čl. 20. ZU ima dodati oznaka "u stečaju" ili "u likvidaciji", te se tako upisuje u sudski registar. Naziv ustanove tada sadržava sve do tada upisane sastojke, ali se tim sastojcima dodaje jedna od navedenih oznaka posebnih stanja.

Prema čl. 65. Zakona o sudskom registru[40] registarski sud će po službenoj dužnosti upisati rješenja iz stečajnog postupka koja se po posebnom zakonu, a tako pripusuje i ZU, obvezno upisuju u registar, te će upisati uz naziv ustanove naznaku „u stečaju“, stečajnog upravitelja, te brisati prethodno upisane osobe ovlaštene za zastupanje ustanove odnosno ravnatelja ustanove.

Prema čl. 71, st. 2. ZU, u slučajevima prestanka ustanove  iz čl. 71, st 1. točke 1, 2, 3, 4, 6. i 7. provodi se postupak likvidacije ustanove uz odgovarajuću primjenu propisa o likvidaciji javnog trgovačkog društva.[41] Kada registarski sud utvrdi da postoje razlozi za prestanak subjekta upisa, donijet će pozivom na odredbu čl. 64, st. 5. ZSR  rješenje o upisu nastanka razloga za prestanak subjekta upisa, imenovanju likvidatora i promjeni naziva ustanove s naznakom „u likvidaciji“. Nadalje, prema čl. 68. Pravilnika o načinu upisa u sudski registar,[42] nakon imenovanja likvidatora i otvaranja postupka likvidacije registarski sud po službenoj dužnosti upisuje odluku o imenovanju likvidatora, ime i prezime, prebivalište i OIB likvidatora, ovlasti u zastupanju ako je imenovano više likvidatora, odnosno odgovarajuće podatke za pravnu osobu, ako je za likvidatora imenovana pravna osoba te naznaku uz naziv „u likvidaciji“.

Odredbom čl. 25. ZU propisana je suspidijarna primjena odgovarajućih odredbi o tvrtki društva iz Zakona o trgovačkim društvima[43] na pitanja u svezi naziva ustanove. Tako je utvrđeno kako se na zaštitu naziva ustanove primjenjuju na odgovarajući način odredbe zakona kojim se uređuje zaštita tvrtke trgovačkog društva. Ovu odredbu treba šire tumačiti, odnosno na sva ona pitanja koja odredbama ZU nisu adekvatno regulirana, a postoji odgovarajuća regulaciju u ZTD-u. Stoga bi se i na ustanovu primjenjivala odredba čl. 121. ZTD-a koja uređuje tvrtku i potpisivanje trgovačkog društva nad kojim se provodi likvidacijski postupak. Tako se ima odgovarajuće primjenjivati ovu odredbu na način da se likvidatori moraju potpisivati tako da uz naziv ustanove navedu naznaku „u likvidaciji“. Dodatkom „u likvidaciji“ (in liqu, per liqu i sl.) nije došlo do promjene naziva ustanove. Ukoliko likvidator ne postupi po citiranoj obvezi iz čl. 121. ZTD-a pravni posao u kojem likvidator nije uz naziv ustanove stavio naznaku iz koje proizlazi da je ustanova u likvidaciji nije nevaljan. Ipak takav propust čini likvidatora odgovornim za moguću štetu. Nadalje, upućujemo i na odredbu čl. 370. ZTD-a, prema kojoj nakon što se odluka o otvaranju likvidacije društva upiše u sudski regsitar, u tvrtku društva mora se navesti oznaka “u likvidaciji“. I ova odredba se supsidijarno primjenjuje na ustanovu u likvidaciji.

Stoga, unošenjem ovih oznaka („u stečaju“, „u likvidaciji“) u naziv ustanove jasno se izdvaja i označava ustanova u stečaju odnosno u likvidaciji od drugih ustanova koje nisu u takvom posebnom statusu. Time se daje trećima na znanje kako takva ustanova nema više tečevnih ciljeva, te da takvu ustanovu više ne vode redovna tijela ustanove, nego drugi organi, tj. stečajni upravitelj odnosno likvidatori.

U slučaju prestanka postupka likvidacije zbog toga što je ustanova odlučila da ne prestane nego da nastavi dalje djelovati, tada će ustanova promijeniti naziv ustanove na način da se iz naziva ispusti posebna oznaka koja je upućivala na likvidaciju. Takva će se oznaka brisati iz sudskog registra na temelju posebnog prijedloga. Obustavi li se stečajni postupak radi naknadnog nestanka stečajnog razloga, iz naziva ustanove brisat će se oznaka koja je upućivala da se ustanova nalazila u stečaju. Ovdje upućujemo na odredbe čl. 63. ZSR i čl. 64. i 65. Pravilnika.

Kako se ove posebne oznake u nazivu ustanove upisuju u sudski registar, ustanova u stečaju odnosno ustanova u likvidaciji dužna je u obavljanju djelatnosti i poslovanju  upotrebljavati naziv i skraćeni naziv u obliku i sadržaju u kojem je upisan u sudski registar, dakle s naznakom da je ustanova „u stečaju“ ili „u likvidaciji“ (npr. Ustanova za zdravstvenu njegu Kupanovac u stečaju, Školska 26, Sveti Đurađ). Ukoliko to ne učini, ustanova čini prekršaj iz čl. 77, st. 1, toč. 2. ZU, te će se kazniti novčanom kaznom od 2000,00 do 10.000,00 kuna, a novčanom kaznom od 1000,00 do 5000,00 kuna i odgovorna osoba ustanove, u ovim slučajevima stečajni upravitelj odnosno likvidator, ako posebnim zakonom nije predviđeno što drukčije.

Zakonom o sanaciji javnih ustanova[44] uređuje se postupak sanacije javnih ustanova osnovanih od strane Republike Hrvatske, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te drugih osnivača sukladno posebnom propisu i to kod javnih ustanova kod kojih osnivač ne može pokriti nastale gubitke ili ispunjavati novčane obveze u zakonom utvrđenim rokovima. Sanacija javnih ustanova provodi se radi postizanja financijske stabilnosti javnih ustanova i jačanja odgovornosti u njihovom upravljanju te time povećanja kvalitete i efikasnosti u pružanju javnih usluga. I u slučaju sanacije ustanova po ovom Zakonu i posebnim propisima radi se nesumnjivo o posebnom stanju ustanove, međutim, navedeni zakon ne uvodi obvezu promjene naziva ustanove dodavanjem posebne oznake (npr. „u sanaciji“).[45]

E. Skraćeni naziv ustanove

Prema čl. 21, st. 1. ZU ustanova može upotrebljavati i skraćeni naziv. Dakle, kod ustanove je primjenjen isti pristup kao i kod trgovačkog društva, koji ima tvrtke, a može imati i skraćenu tvrktu. Stoga je postojanje naziva ustanove kao temeljnog obilježja iste obvezno, a postojanje skraćenog naziva ustanove je fakultativno. Hoće li ustanova imati skraćeni naziv autonomna je i dispozitivna odluka same ustanove, odnosno njenih osnivača. To je slučaj pretežito kada je sam naziv ustanove dugačak, pa upotreba skraćenog naziva u djelovanju ustanove olakšava komunikaciju s trećima. Skraćeni naziv mora sadržavati prepoznatljivi dio naziva ustanove.

Ukoliko se ustanova odluči imati i skraćeni naziv, skraćeni se naziv ustanove upisuje u sudski registar i pod njime ustanova može nastupati u svom poslovanju i pravnom prometu. Kod toga je ustanova dužna upotrebljavati skraćeni naziv u obliku i sadržaju u kojemu je upisan u sudski registar. Skraćeni naziv ustanove određuje se i upotrebljava na jeziku i pismu kako je to određeno za naziv ustanove.

Neke ustanove, posebice agencije u posebnom zakonu, uredbama o osnivanju ili statutu sadrže odredbe o skraćenom nazivu, kao primjerice u slučajevima:

- Financijska agencija – FINA (čl. 2, st. 2. Zakona o Financijskoj agenciji);

- Agencija za nadzor financijskih usluga – HANFA (čl. 3, st. 2. Statuta);

- Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih – ASOO (čl. 7, st. 2. Statuta);

- Hrvatska novinska izvještajna agencija – HINA (čl. 2, st. 2. Zakona o Hrvatskoj izvještajnoj novinskoj agenciji);

- Javna ustanova Lučka uprava Vukovar – Lučka uprava Vukovar (čl. 5. Statuta);

- Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu – NSK (čl. 3. Statuta);

- Hrvatsko narodno kazalište Split – HNK Split (čl. 3. Statuta);

- Državni arhiv u Zagrebu – DAZG (čl. 4. Statuta);

- Hrvatska radiotelevizija – HRT (čl. 2, st. 1. i 2. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji);

- Hrvatska akreditacijska agencija – HAA (čl. 1. Uredbe).

Ž. Jezik naziva ustanove

S obzirom na to da se ustanova u poslovnom prometu identificira sa svojim nazivom, odluka o tome kako nazvati ustanovu jedna je od važnijih odluka njegovih osnivača. Pri donošenju te odluke nadležni organi su ograničeni u izboru određenim pravilima. Isto tako, izbor ograničavaju i pravila o jeziku naziva ustanove.

Prema čl. 22. ZU, naziv ustanove mora biti na hrvatskom jeziku ispisan latiničnim pismom.[46] Navedena odredba ZU temelji se na odredbi čl. 12. Ustava Republika Hrvatske.[47]

Ovdje se vrši razlikovanje u odnosu na tvrtke trgovačkih društava jer prema čl. 20, st. 1. Zakona o trgovačkim društvima[48] naznaka imena tvrtke trgovačkog društva mora biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu ili na službenom jeziku države članice Europske unije i latiničnom pismu, a mogu se koristiti i arapski brojevi, dok ostali sastojci sastojci tvrtke moraju biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.[49]

ZU kada uređuje pravila o jeziku naziva ustanove ne referira se na potencijalnu upotrebu brojeva u nazivu ustanove, iako se to često u praksi događa posebice kada su u pitanju nazivi školskih ustanova. Ovdje bi se moglo na odgovarajući način primijeniti odredbe čl. 20. ZTD-a o tvrtci trgovačkog društva u smislu upućujuće odredbe čl. 25. ZU. Naime, kod tvrtke trgovačkih društava mogu se rabiti brojevi i to isključivo arapski brojevi, ali ne i rimski brojevi jer bi to moglo dovesti do zbrke radi li se o rimskim brojvima ili velikom latinskom slovu (npr. pet (5) ili V i sl). Ipak, kako ne postoji izričita odredba u ZU, ne bi bilo nedopušteno u nazivu ustanove koristiti kako arapske tako i rimske brojeve (npr. I. gimnazija Zagreb). Preporuča se ukoliko se već navode brojevi u nazivu ustanove da se to napiše slovima, a ne brojem (npr. Prva gimnazija Varaždin).

Naziv ustanove može sadržavati pojedine strane riječi ako su uobičajene u hrvatskom jeziku, ili ako za njih nema odgovarajuće riječi u hrvatskom jeziku, ili ako se radi o riječima na mrtvom jeziku. Ako se radi o riječima u nazivu ustanove na mrtvom jeziku, u pravilu će to biti grčki i latinski jezik (npr. Arheološki muzej Narona Metković). Ovdje upućujemo i na odgovarajuću primjenu odredbe čl. 20, st. 12. ZTD-a, koja propisuje kako tvrtka trgovačkoga društva može sadržavati pojedine strane riječi drugih jezika ako one čine ime, odnosno tvrtku člana društva ili robni ili uslužni žig člana zaštićen u Republici Hrvatskoj, odnosno njegova društva registriranog u Republici Hrvatskoj, ili ako su uobičajene u hrvatskom jeziku, ili ako za njih nema odgovarajuće riječi u hrvatskom jeziku, ili ako se radi o riječima na mrtvom jeziku. Naime, dopušteno je koristiti u nazivu tvrtke i riječi na stranom jeziku ako one čine ime osobe (npr. Edward Bernays Visoka škola za komunikacijski menadžment).

Neke ustanove, posebice agencije u posebnom zakonu, uredbama o osnivanju ili statutu sadrže odredbe o nazivu na stranom jeziku, kao primjerice u slučajevima:

- Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti – HAKOM – Croatian Regulatory Authority for Network Industries (čl. 3, st. 2. Statuta);

- Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije – HAMAG-BICRO – Croatian Agency for SMEs, Innovations  and Investments (čl. 3. Statuta);

- Agencija za ugljikovodike – AZU – Croatian Hydrocarbons Agency (čl. 3. Statuta);

- Agencija za znanost i visoko obrazovanje  - AZVO – Agency for Science and Higher Education – ASHE (čl. 3, st. 3. i 4. Statuta);

- Agencija za mobilnost i programe EU – AMPEU – Agency for Mobility and EU Programmes – AMEUP (čl. 4, st. 2. i 3. Statuta);

- Agencija za zaštitu osobnih podataka – AZOP – Croatian Agency for Protection of Personal Data – CAPPD (čl. 3. Statuta);

- Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja – AZTN – Croatian Competiton Agency – CCA (čl. 3. Statuta);

- Javna ustanova “Park prirode Biokovo” - Public institution Nature Park Biokovo (čl. 5. Statuta);

- Hrvatski registar brodova – HRB - Croatian Register of Shipping – CRS (čl. 7. Statuta);

- Hrvatska akademska i istraživačka mreža – CARNET - Croatian Academic and Research Network – CARNET (čl. 5. Statuta).[50]

Ustanova koja je osnovana s ciljem zaštite i promicanja odgoja, obrazovanja, kulture i informiranja pripadnika etničke i nacionalne zajednice ili manjine može imati dvojezični naziv, i to na hrvatskom jeziku ispisan latiničnim pismom i jeziku i pismu te etničke i nacionalne zajednice ili manjine (npr. Osnovna škola Borovo – Osnovna škola Borovo). Ovdje je nužno konzultirati odredbe čl. 15. Ustava Republike Hrvatske i čl. 10, 11, i 15. Ustavnog zakona. Posebice u ovom kontekstu ističemo odredbu čl. 10. Ustavnog zakona koja glasi: “Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo slobodno služiti se svojim jezikom i pismom, privatno i javno, uključujući pravo na jeziku i pismu kojim se služe isticati oznake, napise i druge informacije u skladu sa zakonom.”

Ustanova koja obavlja djelatnost na području jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave u kojoj je, uz hrvatski jezik i latinično pismo, uvedena i službena upotreba jezika i pisma pripadnika etničke i nacionalne zajednice ili manjine, dužna je istaknuti dvojezični naziv na hrvatskom jeziku ispisan latiničnim pismom, a na drugom mjestu na jeziku i pismu etničke i nacionalne zajednice ili manjine. Ovdje je nužno konzultirati odredbe čl. 12. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.[51]

Ustanova može imati dvojezični naziv i to na hrvatskom jeziku ispisan latiničnim pismom i na nekom stranom živom ili mrtvom jeziku uz prethodno pribavljenu dozvolu ministarstva nadležnog za poslove uprave (npr. Polytechnic of Šibenik). U dopisivanju s fizičkim i pravnim osobama u inozemstvu ustanova može uz naziv, koji je upisan u sudski registar, upotrebljavati i prijevod naziva na stranom živom ili mrtvom jeziku. Odredbe čl. 22, st. 1-7. ZU primjenjuju se i na skraćeni naziv ustanove.

Z. Uporaba naziva ustanove

Naziv i skraćeni naziv u obliku i sadržaju u kojemu je upisan u sudski registar ustanova je dužna upotrebljavati u skladu s odredbom čl. 23. ZU. Upis naziva ustanove u sudski registar ima konstitutivni učinak, jer tada ustanova stječe pravo upotrebe naziva ustanove, ali i[52] obvezu upotrebljavati ga upravo onako kako je upisan u registar.

Koliko je ta odredba bitna za pravnu poziciju ustanove kao stranke u sudskim postupcima analogijom pokazuje i presuda Visokog trgovačkog suda RH-a[53] iz koje proizlazi da stranke u postupku (pa tako i ustanove – op.aut.) moraju biti točno označene kako bi se nedvojbeno moglo razabrati tko je osoba koju je sud presudom obvezao na činidbu, odnosno u čiju korist je činidbu naložio kako bi se presude mogle ovršiti.[54]

Ako je uz naziv ili skraćeni naziv u sudski registar upisan i naziv ili skraćeni naziv u prijevodu na strani jezik i pismo, naziv ili skraćeni naziv na stranom jeziku i pismu ustanova može upotrebljavati samo zajedno s nazivom na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.[55]

Na poslovnom papiru ustanove (pismima, računima i dr.)[56] mora se otisnuti njen naziv, sjedište, sud kod kojega je upisana u sudski registar i broj pod kojim je to učinjeno, tvrtka i sjedište pravnih osoba kod kojih se vode njeni računi i brojevi tih računa. Isto vrijedi i za sadržaj internetske stranice ustanove.[57]

Na dopisima koje upućuje osobama s kojima se nalazi u poslovnom odnosu ili s kojima je već započela prijepisku, ustanova može upotrebljavati poslovni papir na kojemu su otisnuti samo njen naziv ili skraćeni naziv i sjedište.[58]

Naziv ustanove mora se istaknuti na zgradi u kojoj je njeno sjedište, odnosno u kojoj ustanova obavlja djelatnost radi koje je osnovana. Dakle, obvezno je isticanje naziva ili skraćenog naziva ustanove na njenim poslovnim prostorijama. Ukoliko se poslovne prostorije ustanove nalaze na više različitih mjesta, na svakoj se mora istaknuti naziv ustanove. U cilju transparentnog predstavljanja korisnicima djelatnosti ustanove, nije dovoljno da ustanova istakne svoj naziv samo na poslovnoj prostoriji koja predstavlja poslovnu adresu odnosno sjedište ustanove, nego se to mora učiniti na svim njenim poslovnim prostorijama neovisno gdje se nalaze i neovisno radi li se ili ne o podružnici ustanove.

Mrežne (internetske) starnice ustanova postale su neizostavan dio njihovog identiteta. Kako se i ustanova može pojaviti kao davatelj usluga informacijskog društva ona mora prema čl. 6, st. 1. Zakona o elektroničkoj trgovini[59] u obliku i na način koji je neposredno i stalno dostupan korisnicima i nadležnim tijelima državne uprave Republike Hrvatske pružiti informacije kao što su primjerice naziv davatelja usluga i sjedište pravne osobe davatelja usluga.

I. Modaliteti pravne zaštite naziva ustanove

1. Pravni okvir zaštite naziva ustanove

Naziv ustanove uživa višestruku pravnu zaštitu. Zaštita ustanove pruža se na temelju Zakona o ustanovama, te Zakona o trgovačkim društvima i drugih propisa. Te se zaštite međusobno ne isključuju, pa ako su za više njih ispunjene pretpostavke, može se titular naziva koristiti najpogodnijom, najčešće onom koja predstavlja manji teret dokazivanja za onoga tko zaštitu traži.

2. Zaštita naziva ustanove primjenom odredbi                                  Zakona o trgovačkim društvima

Prema odredbi čl. 25. ZU, na zaštitu naziva ustanove primjenjuju se na odgovarajući način odredbe zakona kojim se uređuje zaštita tvrtke trgovačkog društva, dakle prvenstveno odredbe čl. 28-31. ZTD-a.[60] Sukladno načelu zakonitosti, a slijedom odredbe čl. 25. ZU u svezi s odredbom čl. 28. ZTD-a, sud će odbiti upis u sudski registar naziv ustanove koji nije u skladu s odredbama ZU.

Prema načelu isključivosti, a slijedom odredbe čl. 25. ZU u svezi s čl. 29. ZTD-a, u sudski registar ne može se upisati naziv ustanove koji je jednak ranije upisanom nazivu ili nazivu koji se jasno ne razlikuje od ranije upisanog naziva, o čemu sud pazi po službenoj dužnosti (ex officio). Naziv podružnice ustanove mora sadržavati dodatak kojim se osigurava da se ona jasno razlikuje od već upisanog naziva. Načelo isključivosti osigurava da se nitko ne može koristiti tuđi naziv niti ga oponašati ako mu nije prenesen uz uvjete koji su propisani zakonom.

Prema načelu prvenstva, s slijedom odredbe čl. 25. ZU u svezi s čl. 30. ZTD-a, ako se sudu radi upisa u sudski registar prijave isti nazivi ustanova ili nazivi koje se međusobno jasno ne razlikuju, sud će upisati onaj naziv koji je ranije prijavljen. Iznimno od toga, upisat će se kasnije prijavljeni naziv ako podnositelj kasnije prijave dokaže da je u vrijeme podnošenja ranije prijave taj naziv, odnosno njegove bitne sastojke upotrebljavao na tržištu kao oznaku svoga poduzeća ili kao robni ili uslužni znak za označavanje svojih proizvoda ili usluga te da je to činio prije podnositelja ranije prijave.

Odgovarajućom primjenom čl. 31. ZTD-a, ustanova kojoj druga osoba upotrebom ili upisom istog ili sličnog naziva, koji je upisan u sudski registar, vrijeđa njena prava ili ugrožava njen položaj u tržišnoj utakmici ili postoji opasnost da njena prava i položaj u tržišnoj utakmici budu povrijeđeni, odnosno ugroženi ili se druga osoba upotrebom naziva nepovlasno koristi njenim poslovnim ugledom ili ga prisvaja, može tužbom zahtijevati da druga osoba prestane upotrebljavati taj naziv, da se naziv ili tvrtka te druge osobe izbriše iz sudskog registra, te da ju se obveže da nadoknadi štetu pričinjenu upotrebom naziva.

Ovi uvjeti ne moraju biti kumulativno ispunjeni, pa je dovoljno za podizanje tužbe da je ostvaren jedan od ovih uvjeta. Kad se radi o upotrebi istog naziva, nije potrebno posebno dokazivati okolnosti u smislu čl. 31. ZTD-a u svezi čl. 25. ZU, budući da i sama mogućnost povrede daje pravo na zaštitu.[61]

Ovaj vid zaštite s obzirom da se radi o povredi nečijih prava ovisi o dispoziciji samog nositelja prava, a zaštita se pruža protiv uporabe ili upisa tuđeg naziva ustanove. ZTD ovdje koristi pojam „druge osobe“ u smislu povreditelja prava na tvrtku odnosno naziv, što se može šire tumačiti tako što povreditelj može biti trgovac (npr. trgovačko društvo) ali i netrgovac (npr. druga ustanova).[62]

Ovom tužbom se može tražiti:

- da druga osoba prestane upotrebljavati predmetni naziv;

- da se tvrtka/naziv druge osobe izbriše iz sudskog registra;

- da se druga osoba obveže nadoknaditi štetu pričinjenu upotrebom naziva.[63]

Zaštita se ostvaruje tužbom koja se podnosi trgovačkom sudu koji vodi sudski registar u kojem je upisan naziv odnosno tvrtka druge osobe, čijim upisom nastaje spomenuta opasnost, ugrožavanje ili povreda naziva ustanove.[64] Tužba se može podignuti u roku od tri godine od upisa druge tvrtke odnosno naziva u sudski registar. Ova se zaštita prostire ne samo na nazive već upisane u sudski registar, nego i na naziv ustanove koji je uredno prijavljen sudskom registru, jer mu od tada teče pravo prvenstva.[65]

Kod toga je potrebno naglasiti da tužitelj koji traži da se drugoj osobi zabrani uporaba naziva/tvrtke koja se jasno ne razlikuje od njegovog naziva ustanove nije dužan dokazati da je došlo do zabune kod potrošača odnosno korisnika usluga, nego je dovoljno da postoji mogućnost zamjene.[66] Zahtjev za brisanje tvrtke/naziva iz sudskog registra ne znači zahvat u pravnu osobnost tuženika nego se traži u stvari da isti nastavi poslovati pod novom tvrtkom/nazivom koja neće zadirati u ranija prava tužitelja. Kod zahtjeva za naknadu štete na tužitelju je teret dokaza da je nastala šteta, te o kakvoj se šteti radi i o njenoj visinika, te da je do štete došlo zbog protupravnog ponašanja tuženika koji je neovlašteno rabio tvrtku tužitelja. Krivnja tuženoga se pretpostavlja.[67]

3. Zaštita naziva ustanove primjenom odredbi                                        Zakona o sudskom registru

Prema čl. 49, st. 1. Zakona o sudskom registru, registarski sud po službenoj dužnosti provjerava je li pod istim nazivom upisan ili uredno prijavljen za upis u registar neki drugi subjekt upisa. Naziv subjekta upisa mora se jasno razlikovati od tvrtke ili naziva drugog subjekta upisa na području Republike Hrvatske. Dakle, mora se jasno razlikovati ne više samo na području istog registarskog suda, nego se cijelo državno područje smatra istom referentnom registarskom bazom za utvrđivanje kolizija suprostavljenih oznaka. Kada utvrdi da se naziv subjekta upisa jasno ne razlikuje od tvrtke ili naziva drugog subjekta upisa koji je već upisan u registar ili koji je uredno podnio prijavu za upis, a ne radi se o slučaju iz čl. 30. st. 2. ZTD-a[68], registarski sud će pozvati predlagatelja, da u određenom roku promijeni naziv i podnese izmijenjenu prijavu s odgovarajućim ispravama, Registarski sud odbit će zahtjev za upis u registar, ako predlagatelj ne postupi po zaključku suda.

4. Zaštita naziva ustanove primjenom odredbi propisa o zaštiti tržišnog natjecanja i propisa o zaštiti intelektualnog i industrijskog vlasništva

a) Zaštita naziva ustanove primjenom odredbi propisa o zaštiti tržišnog natjecanja

Odredba čl. 25. ZU upućuje kako se na zaštitu naziva ustanove imaju adekvatno primijeniti propisi o zaštiti tvrtke trgovačkog društva, čime se direktno upućuje na odredbu čl. 31. ZTD-a.

Bez obzira na zaštitu koju predviđaju odredbe čl. 31, st. 1. i 2. ZTD-a o tužbi zbog povrede naziva ustanove upisom odnosno uporabom istog ili sličnog naziva (tvrtke), ustanova može zaštitu svojih prava glede upotrebe i upisa naziva ustanove pozivom na čl. 31, st. 3. ZTD-a ostvarivati i na temelju propisa o zaštiti tržišnog natjecanja, te drugih propisa o zaštiti intelektualnog i industrijskog vlasništva.[69]

Zaštita od nelojalne utakmice (nepoštenog trgovanja) uređena je odredbama čl. 63-65. Zakona o trgovini.[70] Naime, prema čl. 5, st. 1, podstavka 6. ZoT-a djelatnost trgovine mogu uz trgovca u smislu čl. 4. ZoT-a obavljati i pravne osobe (udruge, zadruge, ustanove i sl.) koje prema posebnim propisima radi ostvarivanja svojih ciljeva, a sukladno odredbama statuta ili drugih općih akata, svoje proizvode prodaju na malo izvan prodavaonica na način iz članka 10. stavka 1. podstavka 2., 3., 4., 9. i 13. ZoT-a, ako ispunjavaju uvjete iz čl. 12. ZoT-a koje ne trebaju iznimno ispunjavati u slučaju kada se prodaja robe i/ili usluga obavlja prigodnom prodajom (sajmovi, izložbe i sl).  Pod nepoštenim trgovanjem, koje je ex lege zabranjeno, podrazumijevaju se prema čl. 63. ZoT-a radnje trgovca kojima se radi tržišnog natjecanja povređuju dobri trgovački običaji.

Uz ovu generalnu klauzulu nelojalne utakmice u čl. 64. ZoT-a, navedeni su primjerični slučajevi nepoštenog trgovanja, među kojima i reklamiranje, oglašavanje ili ponuda robe ili usluga navođenjem podataka ili upotrebom izraza s kojima se iskorištava ugled drugog trgovca, njegovih proizvoda ili usluga, odnosno proizvoda drugog trgovca, te prodaja robe s oznakama ili podacima ili izgledom koji stvaraju ili bi mogli stvoriti zabunu glede izvora, načina proizvodnje, količine, kakvoće ili drugih osobina robe.[71]

Sudska praksa je zauzela stajalište koje je primjenjivo i na zaštitu naziva ustanove, posebice kada ona obavlja i određene komercijalne djelatnosti, prema kojemu  neovlaštena upotreba imena odnosno tvrtke kao i reklamiranje u kojem je iskorišteno ime ili naziv drugog trgovca predstavlja djelo nepoštenog tržišnog natjecanja (nelojalne konkurencije, nelojalne utakmice, nepoštenog trgovanja).[72]

Naknada štete nastala zabranjenim radnjama nepoštenog tržišnog natjecanja, pa tako vezano i za neovlaštenu upotrebu tuđeg naziva ustanove iz čl. 5, st. 1, podst. 6. ZoT-a, ostvaruje se u sudskom postupku. Ovu tužbu iz čl. 72. ZOT-a može podnijeti samo ona ustanova na koju se odnosi čl. 5, st. 1, podst. 6. ZoT-a koja je oštećena te odgovarajuće komorske asocijacije. Pravo na ovu tužbu zastarijeva protekom roka od jedne godine od dana kada tužitelj sazna za djelo i učinitelja (subjektivni rok), a najkasnije tri godine od dana izvršenja djela (objektivni rok). To su prekluzivni rokovi i ne mogu se produživati. Poslije isteka roka od tri godine, sud će po službenoj dužnosti odbaciti tužbu podnesenu poslije isteka tog roka.

b) Zaštita naziva ustanove primjenom odredbi propisa o zaštiti intelektualnog i industrijskog vlasništva

Zaštita tvrtke pa tako i zaštita naziva ustanove ostvaruje se i prema propisima o intelektualnom odnosno industrijskom vlasništvu. Među pravima intelektualnog vlasništva tvrtka se tako štiti žigovnim pravom.[73]

Žig se bitno razlikuje od drugih oznaka koje imaju distinktivnu funkciju i koja se rabe u poslovnom prometu za označavanje roba i usluga odnosno predstavljaju oznake samog poduzetnika. Određena kolizijska pravila vezana za odnos žiga i primjerice oznaka zemljopisnog podrijetla uređena su u Zakonu o žigu,[74] međutim nužno je ukazati i na razlike između žiga i oznaka (simbola) koji imaju sasvim drugačiju funkciju. Posebice se to odnosi upravo na tvrtku trgovačkog društva odnosno naziv ustanove, jer ove oznake mogu često koincidirati i stvoriti određene probleme u pravnom prometu.[75]

Stoga je nužno pojmovno odrediti žig kako bi se istaknule njegove razlike od tvrtke odnosno naziva. Žig se prema zakonskoj definiciji određuje kao zaštićeni znak koji se može sastojati od bilo kakvih znakova, osobito riječi, uključujući osobna imena, ili od crteža, slova, brojki, boja, oblika proizvoda ili pakiranja proizvoda, ili zvukova, pod uvjetom da su takvi znakovi prikladni za razlikovanje proizvoda ili usluga jednoga poduzeća od proizvoda ili usluga drugih poduzeća i prikazivanje u registru na način koji omogućuje nadležnim tijelima i javnosti da odrede točan i jasan predmet zaštite koju žig pruža nositelju žiga (čl. 6. ZoŽ).

Dakle, uspoređujući definicije ovih instituta proizlazi ključna razlika između tvrtke odnosno naziva i žiga, jer tvrtka predstavlja znak koji ukazuje na određeno trgovačko društvo, a naziv na određenu ustanovu, a ne na određenu robu ili uslugu za razliku od žiga. Pri tome napominjemo kako nositelj žiga može prema čl. 7, st. 1. ZoŽ-a biti svaka fizička i pravan osoba, pa tako nositelj žiga može biti i ustanova kao oblik pravne osobe.

U praksi može doći do brojnih konflikata između uporabe tvrtke odnosno naziva i žiga, posebice stoga što tvrtka odnosno naziv određenog nositelja često predstavlja i njegov žig (npr. Kazalište Mala scena®), odnosno nečiji žig često može biti uporabljen kao tvrtka odnosno naziv drugog pravnog subjekta. Načelno, tuđa se tvrtka (naziv) ne može rabiti kao žig bez dopuštenja ovlaštenika. Ipak, to se relativizira propisivanjem relativnih razloga za odbijanje registracije žiga. Tako se prema čl. 10, st. 4. ZoŽ-a u svezi s čl. 45. ZoŽ-a propisuje mogućnost pokretanja opozicijskog postupka u postupku registracije žiga. Na temelju prigovora imatelja tvrtke (naziva) upisane u sudski registar prije dana podnošenja prijave za registraciju žiga u odnosu na koji se podnosi prigovor, uzimajući u obzir, ako je to primjereno, pravo prvenstva koje je zatraženo u odnosu na takav žig, neće se registrirati žig ako je tvrtka (naziv) ili bitni dio tvrtke (naziva) istovjetan ili sličan žigu i proizvodi ili usluge koje su predmet djelatnosti te tvrtke (naziva) istovjetni su ili slični onima iz prijave žiga i rabe se u trgovačkom prometu, osim ako je podnositelj prijave u trenutku podnošenja prijave imao istovjetnu ili sličnu tvrtku (naziv).[76]

5. Kaznenopravna zaštita naziva ustanove

Kazneni zakon[77] u čl. 261. uređuje kako će se kaznom zatvora kazniti do tri godine onaj tko neovlašteno uporabi tuđu tvrtku ili u nju unese obilježja koja stvaraju zabunu glede predmeta poslovanja trgovačkog društva, identiteta ili povezanosti s drugim društvom i na taj način pribavi imovinsku korist ili prouzroči štetu. Kaznena odgovornost propisana je i za pokušaj ovog kaznenog djela.[78]

Iako se ova odredba odnosi na zaštitu tvrtke, neovisno o odredbi čl. 25. ZU, ova se zaštita ne bi mogla protezati na zaštitu naziva ustanova. Naime, odredbom čl. 25. ZU je propisano da se na zaštitu naziva ustanove primjenjuju mutatis mutandis odredbe zakona kojim se uređuje zaštita tvrtke trgovačkog društva. Dakle, predviđena je odgovarajuća primjena jednog implicite određenog zakona i to onoga koji uređuje statusna pitanja trgovačkih društava, pa tako i zaštitu tvrtke trgovačkog društva. Radi se, naime, isključivo o primjeni Zakona o trgovačkim društvima u pogledu zaštite naziva ustanove. Nije predviđena odgovarajuća primjena drugih zakona koji reguliraju druge modalitete zaštite tvrtke  trgovačkog društva.

Kako se odredba čl. 261. KZ-a ne bi mogla ekstenzivno tumačiti, posebice radi načela zakonitosti iz čl. 2. KZ-a (nullum crimen sine lege certa), te kako se u preciznom zakonskom opisu tog kaznenog djela (lex stricta) ne spominje izrijekom i naziv ustanove kao objekt kaznenog djela, to neovlaštena upotreba tuđeg naziva ustanove ne bi podlijegala kaznenoj odgovornosti u smislu važećeg hrvatskog zakonodavstva. Kazneno djelo neovlaštene uporabe tvrtke nalazi se u KZ u Glavi XXIV – Kaznena djela protiv gospodarstva, pa bi bilo preširoko to kazneno djelo primijeniti kod neovlaštene uporabe naziva ustanove.[79]

J. Promjena naziva ustanove

Naziv ustanove je oznaka ustanove kojom se ista identificira u pravnom djelovanju kao pravna osoba. Kako se naziv ustanove određuje osnivačkim odnosno temeljnim aktom ustanove (akt o osnivanju, statut), jasno je kako kroz djelovanje ustanove može doći do potrebe promjena njenih oznaka i obilježja, pa tako i do promjena naziva. Međutim, sama ustanova promjenu naziva ne može donijeti aktima svojim organa odnosno tijela, nego isključivo do toga može doći odlukom osnivača ustanove (čl. 27, st. 1, u svezi s čl. 12. ZU).

Pod promjenom naziva ustanove smatra se naročito:

- dopuna naziva ustanove novim riječima ili znakovima;

- dopuna naziva ustanove tako da se dodani tekst izražava i na drugom jeziku i/ili pismu;

- dopuna naziva ustanove riječima određivanja posebnog stanja ustanove u smislu čl. 20. ZU (“u stečaju”,“u likvidaciji”);

- skraćivanjem naziva izostavljanjem određenih riječi iz naziva;

- skraćivanjem naziva izostavljanjem riječi iz naziva na drugom jeziku;

- brisanjem naziva na drugom jeziku;

- određivanjem potpuno novog naziva ustanove;

- promjena skraćenog naziva ustanove.[80]

Promijenjeni naziv ustanove mora sadržajno i po svom obliku biti u skladu s odredbama ZU o nazivu ustanove.

Odredbom čl. 27, st. 2. ZU propisano je kako se promjena sjedišta ustanove upisuje u sudski registar, međutim to ne znači kako se u sudski registar ne upisuje i promjena naziva ustanove. Iako je to propušteno eksplicitno učiniti ovom odredbom, odredbom čl. 24. Zakona o sudskom registru je izrijekom navedeno kako se u registar upisuje i naziv, skraćeni naziv i prijevod naziva ako ih subjekt ima i promjene tih podataka.

K. Naziv podružnice ustanove

Podružnica ustanove je ustrojbeni dio ustanove kojeg je ustanova nositelj, koja nema svojstvo pravne osobe, odvojena je od sjedišta ustanove, s određenom samostalnošću trajnijem obavljanju dijela djelatnosti ustanove.

Prema čl. 9. ZU, ustanova može imati jednu ili više podružnica (odjel, zavod, centar, i sl.) koje obavljaju djelatnost i posluje pod nazivom ustanove i svojim nazivom, i moraju pri tome navesti svoje sjedište i sjedište ustanove. Prijavu za upis podružnice u sudski registar podnosi ustanova. Prema čl. 36, st. 2, toč. 1. i st. 3. Zakona o sudskom registru za podružnicu ustanove upisuje se i naziv podružnice, kao i promjene naziva podružnice.[81]

Prema čl. 28. ZU, na naziv podružnice ustanove primjenjuju se na odgovarajući način odredbe ZU o nazivu ustanove. U odluci o osnivanju podružnice ustanove mora se obvezno navesti naziv i sjedište ustanove kao osnivača, odnosno naziv i sjedište podružnice.[82]

L. Prekršajna odgovornost zbog nepravilne uporabe naziva ustanove

Kada već nije predviđena kazneno-pravna zaštita naziva ustanove, jer se hrvatski zakonodavac nije na to odlučio smatrajući kako je kazneno-pravna reakcija ultima ratio societatis, te kako postoje drugi primjereniji modaliteti zaštite naziva ustanove, ipak se određene sankcije zbog povreda prava na naziv ustanove mogu izreći zbog počinjenja prekršaja propisanih zakonom.

Prekršajna odgovornost zbog nepravilne uporabe naziva ustanove propisana je odredbom čl. 77, st. 1, toč. 2. ZU. Ovdje se radi o generalnoj prekršajnoj regulaciji, međutim, posebnim zakonima u području djelovanja ustanova može biti i drukčije predviđeno.

U slučaju kada ne postoji posebna regulativa odnosno u njoj nema drukčijih prekršajnih odredbi, na temelju čl. 77, st. 1,  toč. 2. ZU novčanom kaznom od 2000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj ustanova ako u obavljanju djelatnosti i poslovanju ne upotrebljava naziv i skraćeni naziv u obliku i sadržaju u kojem je upisan u sudski registar (čl. 23. ZU). Za ovaj prekršaj kaznit će se novčanom kaznom od 1000,00 do 5000,00 kuna i odgovorna osoba ustanove.

Ipak u određenim situacijama u pogledu prekršajno-pravne odgovornosti primijenit će se posebni zakoni. Tako je, primjerice odredbom čl. 113a, st. 1, toč. 5. ZZDVO propisano kako će se novčanom kaznom od 30.000,00 do 100.000,00 kuna kazniti za prekršaj pravna osoba koja suprotno čl. 50. ZZDVO koristi naziv sveučilište, fakultet, umjetnička akademija, odnosno riječ: „akademija“ uz naziv područja umjetnosti te veleučilište i visoka škola, ili drugi naziv koji sadrži neki od tih pojmova.

Novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se za navedeni prekršaj fizička osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi (čl. 113a, st. 2. ZZDVO). Za ovaj prekršaj ovlašteni podnositelj zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka je ministar ili osoba koju on ovlasti. Osobi koja je počinitelj prekršaja iz čl. 113a, st. 1, toč. 5. i st. 2. ZZDVO može se izreći zaštitna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti fizičkoj osobi i odgovornoj osobi u pravnoj osobi, odnosno zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti pravnoj osobi, u trajanju od 3 mjeseca do godine dana.

III ZAKLJUČAK

Naziv ustanove je jedno od njenih glavnih obilježja kojima se ustanova prije svega identificira u području svog djelovanja i po čemu se razlikuje od drugih subjekata. Ujedno, s obzirom na raznolikost djelatnosti kojima se ustanove bave, neovisno što se u načelu radi o obavljanju javne službe odnosno o neprofitnom djelovanju, ustanove također sudjeluju u svojevrsnoj tržišnoj utakmici u kojoj se preko svog naziva i promiču odnosno reklamiraju. Stoga se zaštiti naziva ustanove od nelojalnog djelovanja drugih subjekata mora posvetiti dužna pozornost, prije svega u postojanju jasne i konzistentne pravne regulative, koja će omogućiti titularima brzu i učinkovitu zaštitu od možebitnih povreda njihovih registriranih prava.

Dragan Zlatović, LLD*

PROTECTION OF INSTITUTION NAMES IN CROATIAN LAW

Summary

The name of the institution is one of its main features by which the institution is primarily identified in the field of its activities and how it differs from other entities. At the same time, given the diversity of activities in which institutions are engaged, regardless of whether it is in principle public service or non-profit activity, institutions also participate in a kind of market competition in which their name is promoted or advertised. Therefore, due attention must be paid to the protection of the name of the institution from unfair actions of other entities, especially in the existence of clear and consistent legal regulations, which will provide holders with quick and effective protection against possible violations of their registered rights.

Key words: non-profit organizations, institution, name of institution, company, firm.

---

^* Docent, pročelnik Upravnog odjela Veleučilišta u Šibeniku, Republika Hrvatska, zlatovic@vus.hr.

[1] Zakon o ustanovama (ZU), Narodne novine, br. 76/93., 29/97., 47/99., 35/08. i 127/19.

[2] T. Antić, Ustrojstvo i djelokrug javnog sektora, Pravni fakultet u Rijeci, Rijeka, 2014, 39.

[3] J. Vučković, K. Orešković, Novela Zakona o ustanovama, Pravo i porezi br. 1, 2020, 18.

[4] D. Medvedović, Zakon o ustanovama s kratkim komentarom, napomenama i stvarnim kazalom, Zagreb, 1995, 9-10, 23-24.

[5] Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ustanovama (ZID ZU 2019), Narodne novine, br. 127/19.

[6] Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ustanovama, https://www.sabor.hr/sites/default/files/uploads/sabor/2019-11-12/133002/PZ_657.pdf, datum posjete: 30.06.2020, 13.

[7] D. Medvedović, Osnivanje ustanove, Informator br. 4156, 1994, 5.

[8] D. Medvedović, Pojam i glavna obilježja ustanova, Informator br. 4136, 1993, 9.

[9] D. Medvedović, Osnivanje ustanove : drugi dio, Informator br. 4157, 1994, 6.

[10] Up. V. Gorenc (ur.) et. al., Komentar Zakona o trgovačkim društvima : IV izmijenjena i dopunjena naklada, Zagreb, 2008, 31.

[11] N. Petrović, Obavljanje djelatnosti ustanove, Slobodno poduzetništvo br. 4, 2004, 53.

[12] V. Gorenc (ur.) et al., op.cit., 30.

[13] Up. M. Bračun, Tvrtka društva, Financije i pravo, br. 1, 2017, 128.

[14] Vid. D. Zlatović, Pravni okvir udruživanja ustanova, u: Godišnjak 27. Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse (ur. Đuro Sessa), Zagreb, 2020, 440.

[15] Pravilnik o načinu upisa u sudski registar, Narodne novine, br. 121/19 (u daljem tekstu: Pravilnik).

[16] S. Ivanda, op.cit., 45.

[17] Zakon o zdravstvenoj zaštiti (ZZZ), Narodne novine, br. 100/18. i 125/19.

[18] Vid. J. Čizmić, LJ. Žunić, Osnove zdravstvenog prava, Split, 2014, 132; Z. Bošković, O kliničkim ustanovama, Pravo i porezi br.7, 1997, 749.

[19] T. Babić, S. Roksandić, Osnove zdravstvenog prava, Zagreb, 2006, 85.

[20] Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati zdravstvene ustanove ili dijelovi zdravstvenih ustanova za dodjelu naziva klinika ili klinička ustanova, Narodne novine, br. 119/03, 11/04 i 150/08.

[21] Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (ZZDVO), Narodne novine, br. 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07 - OUSRH, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14 - O, RUSRH, 60/15 - OUSRH i 131/17; dalje: ZZDVO

[22] ZZDVO ne propisuje što se događa ako nazive koje prema odredbi čl. 50, st. 1. u svezi st. 3. ZZDVO mogu imati samo visoka učilišta osnovana prema ZZDVO, ima neka druga pravna osoba koja je upisana s tim nazivom ili tvrtkom u registar, a poseban zakon to ne omogućava, pravna osoba nije ni zatražila odobrenje nadležnog ministra ili ministar ne odobri takvo korištenje (D. Rajčić, Komentar Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Zagreb, 2005, 161. 

[23] Up. J. Barbić, Tvrtka, Pravo u gospodarstvu br. 5, 1998, 735.

[24] Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske, Narodne novine, br. 55/90, 26/93. i 29/94.

[25] Zaključak klasa: 022-03/13-07/211 urbroj: 50301-09/06-13-2 od 1. kolovoza 2013. godine, Narodne novine, br. 101/13.

[26] Sada Ministarstvo pravosuđa i uprave prema Zakonu o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave (Zakon o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave, Narodne novine, br. 85/20).

[27] Unošenje riječi „Hrvatska“ ili njenih izvedenica u tvrtku trgovačkog društva, https://uprava.gov.hr/o-ministarstvu/ustrojstvo/5-uprava-za-politicki-sustav-i-organizaciju-uprave-1075/unosenje-rijeci-hrvatska-u-tvrtku-trgovackog-drustva/14449, datum posjete: 4.7.2020.

[28] D. Medvedović, Zakon o ustanovama s kratkim komentarom, napomenama i stvarnim kazalom, Zagreb, 1995, 42.

[29] Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (ZLPS), Narodne novine, br. 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/1., 144/12, 19/13 – pročišćeni tekst, 137/15 – ispravak , 123/17 i 98/19.

[30] Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (ZPŽGO), Narodne novine, br. 86/06, 125/06 - ispr., 16/07 - ispr., 95/08 - odluka USRH, 46/10 - ispr., 145/10, 37/13, 44/13, 45/13 i 110/15.

[31] Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, Narodne novine, br. 155/02, 47/10, 80/10 i 93/11 (u daljem tekstu: Ustavni zakon).

[32] Zakon o upravnim sporovima (ZUS), Narodne novine, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17.

[33] Zakon o izmjenama Zakona o trgovačkim društvima, Narodne novine, br. 32/22.

[34] Vid. J. Barbić, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima, Informator br. 6725, 2022, 16.

[35] D. Medvedović, Zakon o ustanovama s kratkim komentarom, napomenama i stvarnim kazalom, Zagreb, 1995, 43.

[36] Zakon o nasljeđivanju, Narodne novine, br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 , 33/15 i 14/19.

[37] Stečajni zakon (SZ), Narodne novine, br. 71/15, 104/17 i 36/22.

[38] Prema čl. 97. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (ZOZO), Narodne novine, br. 80/13, 137/13 i 98/19), Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Zavod) je javna ustanova na koju se primjenjuju propisi o ustanovama, ako ZOZO-om nije drukčije utvrđeno. Zavod ima svojstvo pravne osobe s pravima, obvezama te odgovornošću utvrđenom ZOZO-om i Statutom. Vid. čl. 3. Statuta Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Narodne novine, br. 18/09, 33/10, 8/11, 18/13, 1/14 i 83/15.

[39] Prema čl. 141, st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Zakon o mirovinskom osiguranju (ZMIO), Narodne novine, br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15,120/16, 18/18 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18, 115/18 i 102/19), Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (Zavod) je javna ustanova na koju se primjenjuju propisi o ustanovama, ako ZMIO-om nije drukčije uređeno. Zavod ima svojstvo pravne osobe s pravima, obvezama te odgovornošću utvrđenom ZMIO-om i Statutom. Vid. Statut Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Narodne novine, br. 28/14, 24/15 i 73/19).

[40] Zakon o sudskom registru (ZSR), Narodne novine, br. 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11, 148/13, 93/14, 110/15, 40/19 i 32/22.

[41] Vid. čl. 113-128. ZTD-a; D. Zlatović, Upravljanje trgovačkim društvima, Libertin naklada, Rijeka, 2014, 158-160.

[42] Pravilnik o načinu upisa u sudski registar, Narodne novine, br. 121/19 (u daljem tekstu: Pravilnik).

[43] Zakon o trgovačkim društvima (ZTD), Narodne novine, br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/1., 152/11 – pročišćeni tekst, 111/12, 68/13, 110/15,  40/19 i 32/22.

[44] Zakon o sanaciji javnih ustanova, Narodne novine, br. 136/12, 151/14, 27/16 i 73/19.

[45] D. Zlatović, Novosti u pravnom uređenju sanacije javnih ustanova u području zdravstvene djelatnosti, Pravo i porezi, br. 2, 2013, 43-47.

[46] D. Medvedović, Zakon o ustanovama s kratkim komentarom, napomenama i stvarnim kazalom, Zagreb, 1995, 45.

[47] Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine, br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14; Vid. čl. 12. Ustava RH: „(1) U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo; (2) U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom“.

[48] Zakon o trgovačkim društvima (ZTD), Narodne novine, br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11 – pročišćeni tekst, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19 i 32/22.

[49] Za izvornu regulativu vid. J. Barbić, Pravo društava : knjiga prva : opći dio, Zagreb, 1999, 268.

[50] Up. S. Ivanda, op.cit., 44.

[51] Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, Narodne novine, br. 51/00 i 56/00; Šire vid. M. Arlović, Pravo nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, Zagreb, 2015, 389-393.

[52] Tako analogijom kod: A. Eraković, Komentar Zakona o trgovačkim društvima sa sudskom praksom, napomenama, prilozima i abecednim kazalom pojmova, Zagreb, 2008, 456.

[53] Presuda Visokog trgovačkog suda RH, Pž 6475/04-3 od 21.6.2007.

[54] M. Bračun, op.cit., 138.

[55] Prema čl. 14, st. 1, toč. 6. Pravilnika o načinu upisa u sudski registar, za upis znakovlja (imena, prezimena, naziva i tvrtki) izvan latiničnog pisma koriste se međunarodni standardi za putne isprave (ICAO Document 9303 potvrđenog normom ISO/IEC 7501 Machine readable travel documents).

[56] Poslovno pismo je svako priopćenje volje koje ustanova izjavljuje prema vani, te se ne radi o internim priopćenjima unutar ustanove (J. Barbić, Pravo društava : knjiga prva : opći dio, Zagreb, 1999, 292-293).

[57] Vid. D. Terek, Upotreba tvrtke na poslovnom papiru trgovačkog društva, Računovodstvo i financije br. 2, 2004, 129-132.

[58] Vid. D. Terek, Upotreba tvrtke u poslovanju trgovačkih društava, Računovodstvo i financije br. 11, 2010, 214.

[59] Zakon o elektroničkoj trgovini, Narodne novine, br. 173/03, 67/08, 36/09, 130/11, 30/14 i 32/19.

[60] Vid. J. Barbić, Pravo društava : knjiga prva : opći dio, Zagreb, 1999, 297.

[61] Per analogiam, vid. Presudu Vrhovnog suda RH, Rev-121/95, Informator, br. 4607-4608, 1998. U presudi se između ostaloga navodi: “Sudovi nižeg ranga pravilno su zaključili da se radi o istom imenu tvrtke, da tužitelj kao ranije upisan ima prednost pred tuženikom i da tužitelj ima poslovni interes da se tuženik ne služi istim imenom kao tužitelj bez obzira na to je li njegov poslovni interes stvarno ugrožen, budući da je dovoljno da takva mogućnost postoji. Stoga se ne mogu prihvatiti prigovori iz revizije da tužitelj nema poslovni interes za zabranu imena tuženikove tvrtke s obzirom na to da tuženik ne ugrožava poslovanje tužitelja i ne ugrožava njegov položaj u tržišnoj utakmici kao i da ne vrijeđa njegova prava. Naime, ovaj revizijski sud prihvaća ocjene sudova nižeg stušanja da nije potrebno utvrđivati navedene okolnosti, već je dovoljno da se radi o istom nazivu tvrtke.“

[62] V. Gorenc (ur.) et. al., op.cit., 48.

[63] Slovenski Zakon o gospodarskih družbah (ZGD) osim navedenih tužbenih zahtjeva priznaje i mogućnost traženja objave presude na trošak tužene strane (Up. Š. Ivanjko, M. Kocbek, Pravo družb – statusno gospodarsko pravo : drugo izdanje, Ljubljana, 1996, 109. Per analogiam iz hrvatske sudske prakse primjenjivo na zaštitu naziva ustanova navodimo i sljedeću rješidbu: “Trgovac kojemu druga osoba upotrebom ili upisom iste ili slične tvrtke vrijeđa njegovo pravo ili ugrožava njegov položaj u tržišnoj utakmici može tužbom zahtijevati da druga osoba prestane upotrebljavati tu tvrtku, kao i da se tvrtka te druge osobe izbriše iz sudskog registra“ (VTS RH, Pž-887/06 od 7.3.2006).

[64] Vid. čl. 31, st. 2. ZTD-a.

[65] Per analogiam, vid. Presudu Vrhovnog suda RH, br. II Rev 159/1994-2 od 29.1.1997.

[66] Per analogiam, vid. Presudu VTS RH, Pž-1308/06 od 23.1.2007.

[67] J. Barbić, Pravo društva, Knjiga prva : Opći dio : 3. izmijenjeno izdanje, Zagreb, 2008, 299.

[68] Čl. 30. ZTD-a glasi: „(1) Ako se sudu radi upisa u sudski registar prijave iste tvrtke ili tvrtke koje se međusobno jasno ne razlikuju, sud će upisati onu tvrtku koja je ranije prijavljena; (2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, upisat će se kasnije prijavljena tvrtka ako podnositelj kasnije prijave dokaže da je u vrijeme podnošenja ranije prijave tu tvrtku, odnosno njene bitne sastojke upotrebljavao na tržištu kao oznaku svoga poduzeća ili kao robni ili uslužni znak za označavanje svojih proizvoda ili usluga te da je to činio prije podnositelja ranije prijave“.

[69] Vid. D. Zlatović, Nelojalna konkurencija – zaštita prava intelektualnog vlasništva od nepoštenog trgovanja, Rijeka, 2015, 250-256.

[70] Zakon o trgovini (ZoT), Narodne novine, br. 87/08, 116/08, 76/09, 114/11, 68/13, 30/14, 32/19, 98/19 i 32/20.

[71] U čl. 71, st. 1, alineja  9. ranije važećeg Zakona o trgovini iz 1996. godine (Zakon o trgovini, Narodne novine, br. 11/96, 75/99, 76/99, 62/01, 109/01, 49/03, 96/03 i 103/03) bilo je predviđeno da se nepoštenim tržišnim natjecanjem podrazumijeva osobito i neopravdana upotreba imena, firme, marke ili koje druge oznake drugog trgovca. Ova odredba je u novom ZoT-u ispuštena, ali smatramo da bi svaka neovlaštena upotreba tuđe tvrtke (naziva) predstavljala povredu dobrih poslovnih običaja pa tako i djelo nepoštenog trgovanja iz čl. 63. ZoT-a.

[72] Vid. VTS RH, Pž-5123/99 od 7.11.2000.

[73] D. Zlatović, Žigovno pravo i ustavnopravna zaštita žiga, Pravo u gospodarstvu br. 1, 2003, 83-101

[74] Zakon o žigu (ZoŽ), Narodne novine, br. 14/19.

[75] A. Verona, Pravo industrijskog vlasništva, Zagreb, 1978, 188.

[76] Vid. J. Čizmić, M. Boban, D. Zlatović, Nove tehnologije, intelektualno vlasništvo i informacijska sigurnost, Split, 2016, 304.

[77] Kazneni zakon (KZ), Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19.

[78] D. Zlatović, A. Galić, Komparativni pregled kaznenopravne zaštite tvrtke u pravu Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Glasnik prava br. 1, 2019, 130.

[79] Š. Pavlović, Kazneni zakon, Rijeka, 2012, 558.

[80] Up. D. Medvedović, Zakon o ustanovama s kratkim komentarom, napomenama i stvarnim kazalom, Zagreb, 1995, 47.

[81] Vid. D. Zlatović, Upis podružnice ustanove u sudski registar, Informator, br. 6647, 2020, 21.

[82] S. Petrović, P. Ceronja, Osnove prava društava: 7. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Zagreb, 2013, 25.

* Assistant professor, head of the administrative department Polytechnic of Sibenik, Republic of Croatia.