Snežana Miladinović*

 

P  R  I  K  A  Z

 

 

MANUALE DI DIRITTO CIVILE  -  IL CONTRATTO

Francesco Caringella - Giuseppe de Marzo

( Percorsi, II edizione) Guiffrè Editore, Milano, 2008.

 

 

            “Neke  knjige su nezasluženo zaboravljene, ni jedna nije nezasluženo zapamćena” pisao je veliki engleski pjesnik Vistan Hju Odn (Wystan Hugh Auden). Knjiga, koju sa zadovoljstvom predstavljamo čitalačkoj publici, ima sve uslove da u pravničkim krugovima bude zasluženo zapamćena. Da bi to bila, potrebno je samo uložiti vrijeme, a knjiga će višestruko uzvratiti širinom novog horizonta koji se pred čitaocem otvara.

Ove redove posvećujemo knjizi “Manualle di diritto civile – Il contratto”, koju su napisali Francesco Caringella  i Giuseppe de Marzo.

Činjenica je da ugovorno pravo ide u susret novinama koje sa sobom donosi proces njegove unifikacije na evropskom tlu. Na putu izučavanja ugovornog prava današnjice i njegovih perspektiva, jedna od značanih stanica jeste Priručnik građanskog prava posvećen ugovorima koju su napisali italijanski autori Francesco Caringella  i Giuseppe de Marzo.

Na oko hiljadu i pet stotina strana autori su izložili složenu materiju Ugovornog kao dijela Obligacionog prava. Knjigu je objavio svjetski čuveni izdavač  - Guiffrè Editore iz Milana. Radi se o tekstu koji plijeni kako stilom, tako i izuzetnom pravničkom kulturom zahvaljujući kojima je tekst posvećen ugovornom pravu jednako stručan koliko i dopadljiv i zanimljiv.

Ljepoti teksta izdavač je dao i adekvatnu formu – knjiga je lijepo, savremeno opremljena, tekst štampan pregledno, tako da omogućava lako snalaženje u ovom obimnom, činjenicama, teorijskim razmatranjiva, zakonskim rješenjima i sudskim odlukama, bogatom tekstu. Na početku svakog poglavlja nabrojana su pitanja koja se u poglavlju razmatraju. Na marginama stranica vidno su istaknuta pitanja o kojima se u tekstu govori ili pak članovi italijanskog Građanskog zakonika koji regulišu ta pitanja.

Tekst knjige je podijeljen na dva dva dijela. Prvi dio knjige posvećen je opštem dijelu ugovornog prava, dok su u drugom dijelu obrađeni pojedini ugovori.

Tekst prvog dijela je podijeljen na osam poglavlja, a praćen je brojnim primjerima iz sudske i poslovne prakse. Definicije, uslovi postojanja pojedinih pravnih instituta, važnije podjele i zaključci markirani ili, na drugi način, vizuelno istaknuti, što doprinosi lakšem praćenju teksta. Primjeri iz sudske prakse koje autori nakon toga daju, stvaraju kompletnu sliku teorijski i normativno objašnjenog instituta i time doprinose sticanju trajno primjenjivog znanja, što je, i što treba da bude, cilj svakog udžbenika. 

Knjiga je i tehnički veoma dobro urađena, a ostvaren je očigledan cilj autora – da se istaknu i izdvoje suštinska pitanja, da se na njih skrene pažnja, da se neosjetno ovlada stručnom terminologijom i olakša učenje. Upućivanjem na veliki broj izvora datih u fusnotama, autori ukazuju na literaturu za dalje i detaljnije izučavanje pojedinih instituta, ali i na drugačija zakonska rješenja i doktrinarna shvatanja pojedinih autora, što tekstu daje dodatni značaj.

Prvi odjeljak je posvećen autonomiji volja saugovarača - ugovornoj autonomiji koja je osnova nastanka ugovora i temeljni princip ugovornog prava. U okviru ovog odjeljka obrađen je pojam, razvoj i sadržina autonomije volje saugovarača. To je osnova na kojoj je izvršeno definisanje ugovora i na kojoj su ustanovljena i utemeljena sva ostala poglavlja knjige.

Drugi odjeljak je posvećen zaključenju ugovora, tj. postizanju saglasnosti volja saugovarača. U ovom odjeljku su detaljno obrađeni uslovi neophodni za zaključenje ugovora tj. saglasnost volja saugovarača, kauza ugovora, predmet i forma ugovora. Unutar ovog poglavlja obrađeni su bitni elementi, ali i tzv. sporedni elementi ugovora. Detaljno su analizirani uslov, rok i nalog i njihov uticaj na ugovorni odnos. 

Treći odjeljak je posvećen ugovornim stranama. Čine ga četiri poglavlja od kojih je prvo posvećeno opštim pitanjima: pojmu ugovorne strane, sposobnosti ugovaranja, ugovorima zaključenim intuitu paersone. Drugi dio je posvećen ugovornom zastupanju i prokuri, dok je treći dio posvećen ugovorima o punomoćstvu. Četvrti dio sadrži objašnjenje cesije, uslove potrebne da bi do nje došlo, kao i odnosima koji nastaju zakljućenjem ugovora o ustupanju potraživanja - cesiji.

Četvrti odjeljak je posvećen zaključenju ugovora. Nakon opštih razmatranja koja se tiču zaključenja ugovora, analiziran je pojam volje u Ugovornom pravu i u vezi sa njim princip konsensualizma koji je, uz slobodu ugovaranja, dominantan princip ugovornog prava. Drugi dio je posvećen ponudi i prihvatu ponude, njihovom pojmovnom određenju, uslovima koje treba da ispunjavaju, kao i njihovoj sadržinskoj podurnosti kao uslovu nastanka ugovora. Obrađena su i pitanja mjesta i vremena zaključenja ugovora. Unutar trećeg dijela ovog odjeljka obrađena je ponuda učinjena neodređenom broju lica, zatim su analizirani realni ugovori, formularni ili ugovori po pristupu, kao i ugovori zaključeni elektronskim putem. Detaljno je objašnjen postupak zaključenja ugovora, tj. postizanja saglasnosti volja, počev od pripremnih radnji do zaključenja ugovora. Posebna poglavlja posvećena su predugovorima i pregovorima za zaključenje ugovora.

Peti odjeljak je posvećen složenoj materiji dejstva ugovora. U prvom poglavlju ovog odjeljka detaljno je obrađena složena materija tumačenja ugovora. Analizirana je pravna priroda tumačenja, predmet tumačenja, objektivno i subjektivno tumačenje i njihova pravila. Značajna pažnja, između ostalog, posvećena je i tumačenju u skladu sa načelom bona fides i autentičnom tumačenju. Drugo poglavlje posvećeno je integraciji ugovora tj. popunjavanju ugovornih praznina. Ukazano je na neophodnost postojanja jasnih pravila integracije ugovora, kako onih koja se odnose na kogentnu, tako i onih koji se odnose na supletivnu integraciju. Detaljno su analizirana i pitanja odnosa principa pravičnosti i principa savjesnosti i poštenja i integracije ugovora.

Šesti odjeljak je posvećen dejstvima ugovora. Obrađena su dejstva ugovora između saugovarača, ali dejstvo ugovora u odnosu na treća lica. Ugovor je zakon za stranke i on proizvodi dejstvo inter partes. Zato se dejstvima ugovora među ugovornim stranama mora posvetiti posebna pažnja. Autori su značajnu pažnju i prostor posvetili i ugovorima u korist trećih lica. Treći dio ovog odjeljka posvećen je složenim pitanjima ispunjenja ugovornih obaveza.

Odjeljak sedmi obrađuje nepostojeće, ništave i rušljive ugovore. Poseban dio ovog poglavlja posvećen je problematici postupka poništenja ugovora. Peti i posljednji dio ovog odjeljka, posvećen je fiktivnim i simulovanim ugovora.

Osmi odjeljak posvećen je gašenju, prestanku ugovora.

 Drugi dio knjige posvećen je posebnom dijelu Ugovornog prava tj. obrađuje pojedine ugovore obligacinog prava. Detaljno je objašnjen ugovor o kupoprodaji i njegovi modaliteti, kao  ugovor o razmjeni. Obrađeni su ugovor o zakupu i ugovor o zajmu, ali i ugovori o špediciji, komisionu… Posebna pažnja je posvećena ugovorima o pružanju usluga koji su danas posebno aktuelni. Analizirani su i bankarski i berzantski ugovori, posebno ugovor o bankarskim garancijama, ugovor o kreditiranju i tekućem računu.

Posebna poglavlja posvećena su aleatornim ugovorima i tzv. atipičnim ugovorima kakvi su lizing, faktoring, franšizing i slično.

Knjiga je izvanredno štivo za sve one koji se bave imovinskim pravom, a prije svega Ugovornim pravom. Knjigu mogu koristiti kako studenti postdiplomskih, magistarskih i doktorskih studija. Zahvaljujući svojoj sadržini, načinu izlaganja i minucioznom teorijskom objašnjavanju pojedinih instituta ugovornog prava, knjiga predstavlja nezaobilazan tekst i za pravnike praktičare i poslovne ljude kada se suoče sa složenim pitanjima iz domena obligaciono-pravnih, ugovornih odnosa.

Tekst ove knjige odlikuju jasna struktura, preglednost i jasnoća. Izloženi su brojni teorijski stavovi, ukazano na istorijski razvoj pojedinih instituta, data je uporedno-pravna analiza i ukazano na razvojne tendencije koje su se ispoljile u evropskom zakonodavstvu. Tekst sadrži minuciozne analize odredaba italijanskog Građanskog zakonika, ali i pozivanje na vladajuće doktrinarne stavove i stanovišta sudske prakse. Autori se pozivaju na brojne teoretičare i njihove radove, kritički analiziraju njihova stanovišta i iznose svoja mišljenja, argumentujući ih brojnim, čvrstim argumentima.

Nakon čitanja teksta, koji smo vam sa zadovoljstvm predstavili, nameće se samo jedno pitanje, ono isto pitanje koje je tako davno postavio i Konfucije: “Zar nije veliko zadovoljstvo učiti i ponovo učiti?”[1]



* Dr Snežana Miladinović, vanredni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore

 

[1] Konfucije, Laoce, Čuangce - Izabrani spisi, Prosveta, Beograd, 2006., str. 270.