Milan Ječmenić*

 

UDK: 796/799:347.44

Primljeno: 20.08.2012.

Pregledni naučni članak

 

UGOVOR O POSREDOVANjU U SPORTU

 

Predmet pažnje autora u ovom radu je ugovor o posredovanju u sportu prema Pravilniku FSS i Pravilniku FIFA o agentima za igrače, odnosno, ugovor o posredovanju u fudbalu. U ovom radu daćemo pojam ugovora o posredovanju u sportu, zatim ćemo razmotriti ko su ugovorne strane i kakve su obaveze ugovornih strana iz ugovora o posredovanju u sportu i na kraju ćemo navesti primere iz prakse Arbitražnog sportskog suda.

Ključne reči: sportski agenti, posredovanje, Pravilnik FIFA, Pravilnik FSS, ugovor o posredovanju u sportu.

 

I. Uvodna izlaganja

 

Zakonom o sportu Republike Srbije predviđeno je da posredovanje u sportskim transferima predstavlja stručni rad u sportu.1 Stručni rad u sportu mogu obavljati sportski stručnjaci koji ispunjavaju uslove predviđene ovim Zakonom i poseduju dozvolu za rad predviđenu pravilima nadležnog nacionalnog granskog sportskog saveza i pravilima međunarodnog sportskog saveza.2 Delatnost posredovanja u sportskim transferima obavljaju fizička lica u javnosti poznata kao sportski agenti. Osim termina sportski agent koriste se i drugi termini za označavanje fizičkih lica koja obavljaju delatnost posredovanja u sportskim transferima kao što su sportski menadžer, posrednik za igrače, agent za igrače, ili zastupnik igrača. Međutim, posredovanje u sportskim transferima nije jedina delatnost koju mogu obavljati sportski agenti. Sportski agenti mogu posredovati ili zastupati sportistu prilikom zaključenja sponzorskih ugovora, reklamnih ugovora, savetovati sportistu u pogledu njegove karijere, ili čak i upravljati imovinom sportiste...3 Iako nije jedina delatnost koju mogu obavljati sportski agenti, posredovanje u sportskim transferima, odnosno pronalaženje zaposlenja za sportistu, je svakako najvažnija delatnost sportskih agenata.

Zakon o sportu Republike Srbije ne sadrži definiciju sportskih agenata. Za razliku od našeg Zakona o sportu, Zakonom o športu Republike Hrvatske, predviđeno je da je menadžer u sportu osoba koja je prema pravilima nacionalnog saveza ovlašćena obavljati poslove posredovanja prelaska sportiste iz jednog sportskog kluba u drugi sportski klub.4

Delatnost sportskih agenata je takođe predmet regulisanja od strane međunarodnih i nacionalnih sportskih saveza. Međunarodni fudbalski savez, međunarodni košarkaški savez, međunarodni ragbi savez i međunarodni atletski savez  usvojili su pravilnike kojima je regulisana delatnost sportskih agenata prilikom posredovanja u sportskim transferima u dotičnim sportovima.

Bez obzira na vrstu sporta u kojem deluju, delatnost sportskih agenata u pogledu obaveza koje imaju prema svojim klijentima je slična. U ovom radu ograničićemo se na delatnost sportskih agenata u fudbalu, jer ipak je fudbal „najvažnija sporedna stvar na svetu“. Međunarodni fudbalski savez (FIFA) je 2000. godine doneo Pravilnik o agentima za igrače (u daljem tekstu: Pravilnik FIFA) koji je stupio na snagu 1. 1. 2001. godine kojim su predviđeni uslovi pod kojim neka osoba može obavljati delatnost agenta za igrače, prava i obaveze agenta za igrače, prava i obaveze sportista i klubova kao njihovih klijenata, kao i način rešavanja sporova u vezi delatnosti agenata za igrače. U međuvremenu Pravilnik FIFA je menjan i dopunjavan, pa je trenutno na snazi Pravilnik FIFA iz 2008. godine.5

Pravilnikom FIFA predviđena je obaveza za nacionalne fudbalske saveze da uvedu i primenjuju ovaj pravilnik, kao i da donesu svoje vlastite pravilnike koji će sadržavati načela utvrđena ovim pravilnikom i mogu odstupiti od ovog pravilnika samo u delu u kojem odredbe ovog pravilnika nisu u skladu sa zakonima koji važe na teritoriji tog saveza. Shodno tome, Fudbalski savez Srbije je 6. 6. 2007. godine doneo Pravilnik Fudbalskog saveza Srbije o agentima za igrače ( u daljem tekstu: Pravilnik FSS). Pravilnikom FSS uređena su pitanja vezana za rad agenata za igrače i uslovi pod kojima neko može obavljati delatnost agenta za igrače, prava i obaveze agenata, obaveze igrača i klubova koji koriste usluge agenata, kao i način rešavanja sporova.6

Delatnost posredovanja u transferima igrača sportski agenti mogu obavljati na osnovu ugovora o posredovanju u sportu koji zaključuju sa sportistom ili klubom kao njihovim klijentima. Predmet pažnje autora u ovom radu je ugovor o posredovanju u sportu prema Pravilniku FSS i Pravilniku FIFA o agentima za igrače, odnosno, ugovor o posredovanju u fudbalu. U ovom radu daćemo pojam ugovora o posredovanju u sportu, zatim ćemo razmotriti ko su ugovorne strane i kakve su obaveze ugovornih strana iz ugovora o posredovanju u sportu i na kraju ćemo navesti primere iz prakse Arbitražnog sportskog suda.

 

II. Pojam ugovora o posredovanju u sportu

 

Ugovor o posredovanju u sportu je ugovor kojim se sportski agent obavezuje da će dovesti sportistu u vezu sa klubom radi pregovora o zaključenju ugovora o radu, ili da će dovesti jedan klub u vezu sa drugim klubom radi pregovora o zaključenju ugovora o transferu, kao i da će sa zainteresovanim klubom pregovarati o zaključenju ugovora o radu, odnosno ugovora o transferu i da će tokom pregovora štititi interese svog klijenta, sportiste, odnosno kluba, a sportista, odnosno klub se obavezuju da sportskom agentu isplate određenu nadoknadu ako ugovor o radu, odnosno ugovor o transferu bude zaključen.

Ugovor o posredovanju u sportu mora biti zaključen u pismenoj formi, a u ugovoru izričito mora biti navedeno ko je odgovoran za plaćanje sportskog agenta i na koji način.7 Ugovor o posredovanju u sportu obavezno sadrži imena stranaka, period na koji je zaključen, naknadu koja se plaća sportskom agentu, opšte uslove plaćanja, datum zaključenja i potpise stranaka8, a može biti zaključen na period od najviše dve godine, s tim što se ne može prećutno produžiti, već sam putem novog pismenog ugovora i to za novi period od najviše dve godine.9 Ukoliko je sportista maloletan, ugovor o posredovanju u sportu takođe potpisuju njegovi zakonski zastupnici u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom zemlje u kojoj sportista ima prebivalište.10

 

III. Ugovorne strane iz ugovora o posredovanju u sportu

 

Ugovor o posredovanju u sportu zaključuje se između sportskog agenta, kao jedne ugovorne strane i sportiste, ili kluba, kao druge ugovorne strane. Predmet pažnje autora u ovom radu je ugovor o posredovanju u sportu regulisan Pravilnikom FSS i Pravilnikom FIFA o agentima za igrače, odnosno ugovor o posredovanju u fudbalu, pa su shodno tome ugovorne strane sportski agent i sportista fudbaler, ili fudbalski klub. Inače, Zakonom o sportu predviđeno je da se poslovima posredovanja prilikom prelaska sportiste iz jedne u drugu sportsku organizaciju može baviti i sportsko privredno društvo, odnosno preduzetnik, ako ima angažovano lice sa odgovarajućim sportskim zvanjem i ako ima dozvolu za rad izdatu od strane nadležnog nacionalnog granskog sportskog saveza.11 Međutim, potrebno je nešto više reći o tome ko može obavljati delatnost sportskog agenta.

Pravilnikom FSS predviđeno je da je sportski agent fizičko lice koje uz nadoknadu vrši poslove u vezi transfera igrača u okviru FSS ili iz jednog nacionalnog saveza u drugi i koji poseduje licencu izdatu od strane FSS.12 Dakle, sportski agent može biti samo fizičko lice koje poseduje licencu, odnosno dozvolu za rad koju izdaje FSS.

Postupak dobijanja licence počinje podnošenjem pismene prijave FSS od strane fizičkog lica koje namerava da se bavi ovom delatnošću, a prijavu može podneti fizičko lice koje ima status srpskog državljanina, ili status stranog državljanina koji ima prebivalište na teritoriji Republike Srbije i tu živi u kontinuitetu najmanje dve godine i koje nije krivično osuđivano i nije pod istragom i koje nema neku funkciju u stranim, ili domaćim fudbalskim savezima, ili asocijacijama klubova, ili organizacijama i udruženjima koji su povezani sa ovim institucijama.13

Poslove u vezi odobravanja licenci za sportske agente u FSS obavlja Komisija za izdavanje licenci za agente14, a koja će posle provere pismene prijave i kandidata u pogledu ispunjenosti uslova pozvati kandidata na polaganje pismenog ispita prema terminima koje određuje FIFA.15 Kandidat koji položi ispit moraće da zaključi profesionalnu polisu osiguranja od odgovornosti sa osiguravajućom kompanijom koja je međunarodno priznata.16

Sportski agent u svom radu se obavezno mora pridržavati odredbi iz Statuta i Pravilnika FIFA, konfederacija, FSS, kao i drugih nacionalnih saveza na čijoj teritoriji obavlja delatnost17, a u suprotnom može biti kažnjen ukorom, kritikom, upozorenjem, novčanom kaznom, suspenzijom licence i kao krajnjom merom oduzimanjem licence. Kazne se mogu izreći i kumulativno.18

Bez obaveze posedovanja licence, u pregovorima za zaključenje ugovora o radu mogu posredovati za sportistu, njegovi roditelji, braća i sestre, ili supružnici.19 Takođe, bez obaveze posedovanja licence, u pregovorima za zaključenje ugovora o radu, ili ugovora o transferu, može posredovati advokat ovlašćen u skladu sa zakonima koji važe na teritoriji zemlje njegovog prebivališta.20

 

IV. Obaveze sportskog agenta iz ugovora o posredovanju u sportu

 

Ugovor o posredovanju u sportu je dvostrano obavezan ugovor. Iz ovog ugovora obaveze nastaju kako za sportskog agenta, tako i za njegovog saugovarača, što u zavisnosti od okolnosti konkretnog ugovora može biti sportista, ili klub. U ovom delu rada razmotrićemo obaveze sportskog agenta iz ugovora o posredovanju u sportu.

Može se reći da u izvršenju obaveza sportskog agenta iz ugovora o posredovanju u sportu postoje dve faze. U prvoj fazi, sportski agent ima obavezu da svog saugovarača, sportistu, ili klub, dovede u vezu sa klubom koji je zainteresovan da sa njima pregovara o zaključenju ugovora o radu, odnosno ugovora o transferu. U drugoj fazi sportski agent pregovara sa zainteresovanim klubom o zaključenju ugovora o radu, odnosno ugovora o transferu i tokom pregovora štiti interese svog klijenta, sportiste, odnosno kluba.

Naravno, ugovor o posredovanju u sportu može biti zaključen i tako da sportski agent ima jedino obavezu da dovede u vezu zainteresovane strane, a da će onda pregovore o zaključenju ugovora o radu, odnosno ugovora o transferu sa zainteresovanim klubom voditi direktno sportista, odnosno klub. Međutim, u praksi ugovor o posredovanju u sportu se najčešće zaključuje tako da sportski agent ima obavezu da pregovara sa zainteresovanim klubom o zaključenju ugovora o radu, odnosno ugovora o transferu i da tokom pregovora štiti interese svog klijenta, sportiste, odnosno kluba. Osim ovih obaveza, sportski agent ima obavezu obaveštavanja prema svom klijentu, sportisti, odnosno klubu, zatim obavezu da vodi knjigovodstvo o svom poslovanju, kao i obavezu da tokom obavljanja svoje delatnosti izbegava sve sukobe interesa. U nastavku ćemo nešto više reći o svakoj od obaveza koje sportski agent ima na osnovu ugovora o posredovanju u sportu.

Sportski agent ima obavezu da svog klijenta, sportistu, odnosno klub, dovede u vezu sa klubom koji je zainteresovan da sa njima pregovara o zaključenju ugovora o radu, odnosno ugovora o transferu i u izvršenju ove obaveze mora postupati sa pažnjom dobrog stručnjaka. Sportski agent, usled delatnosti koju obavlja, poseduje kontakte u fudbalskom svetu i poznaje situaciju na fudbalskom tržištu, pa je usled toga i angažovan. Ispunjenje ove obaveze sportskog agenta sastojalo bi se u istraživanju fudbalskog tržišta i prikupljanju podataka o klubovima koji su zainteresovani za angažovanje sportista, a zatim bi sledila komunikacija sa njima i povezivanje sa klijentima sportskog agenta.

Sportski agent ima obavezu da svog klijenta, sportistu, odnosno klub, obaveštava o svim okolnostima koje su od značaja za zaključenje ugovora o radu, odnosno ugovora o transferu, i to ne samo o okolnostima koje su mu poznate, već i o okolnostima koje su mu morale biti poznate. O kojim će to okolnostima sportski agent morati da obavesti svog klijenta, sportistu, odnosno klub, zavisiće od okolnosti konkretnog slučaja. Uopšteno se može reći da bi sportski agent morao obavestiti svog klijenta, sportistu, odnosno klub, o svim okolnostima koje su od značaja za njihovu odluku o zaključenju ugovora o radu, odnosno ugovora o transferu uopšte, ili o zaključenju ugovora o radu, odnosno ugovora o transferu sa klubom sa kojim ih je sportski agent doveo u vezu. Tako bi sportski agent morao proveriti u kakvoj je finansijskoj situaciji klub sa kojim je svoje klijente doveo u vezu, a morao bi znati da je klub u teškoj finansijskoj situaciji ukoliko mu je blokiran račun, ili se vode sporovi zbog neisplaćenih dugovanja prema igračima, ili klubovima. Bitna obaveza sportskog agenta je takođe da o svakoj prilici za zaključenje ugovora o radu, odnosno ugovora o transferu, obavesti svog klijenta, sportistu, odnosno klub.

Kada kontakt između zainteresovanih strana bude uspostavljen i zainteresovane strane odluče da stupe u pregovore o zaključenju ugovora o radu, odnosno ugovora o transferu, sportski agent ima obavezu da pregovara sa zainteresovanim klubom o uslovima pod kojima će biti zaključen ugovor o radu, odnosno ugovor o transferu, kao i da tokom pregovora štiti interese svog klijenta, sportiste, odnosno kluba. Ovu obavezu sportski agent mora izvršavati sa pažnjom dobrog stručnjaka. Sportista najčešće nema, ili ima vrlo malo iskustva u pregovaranju. Sa druge strane, sportski agent ima dosta iskustva u pregovaranju, poseduje dobre pregovaračke sposobnosti i poznaje ugovorno pravo.21 Osim toga, sportski agent ima više saznanja o platama ostalih sportista. Ovde ćemo ukazati i na to da je vrlo bitna funkcija sportskog agenta tzv. izolaciona funkcija. Tokom pregovora o zaključenju ugovora o radu sa klubom, predstavnici kluba će vrlo često iznositi kritike na račun igre sportiste, a u cilju smanjenja njegove plate, što itekako negativno može uticati na učinak sportiste ukoliko dođe do zaključenja ugovora o radu.22 Ukoliko sportski agent pregovara sa klubom o zaključenju ugovora o radu, samo od njega zavisi šta će sportista čuti. Sportski agent mora delovati u najboljem interesu sportiste. Sportski agent mora dati sve od sebe da za svog klijenta ishodi najpovoljniji mogući ugovor, a naročito u pogledu finansijske nadoknade koju će njegov klijent dobiti po osnovu zaključenog ugovora o radu, odnosno ugovora o transferu.23 Pored toga bi u obzir dolazile premije, bonusi, obezbeđenje stana, ili automobila za sportistu od strane kluba sa kojim je zaključen ugovor o radu. Naravno, sportski agent nema obavezu da u tome i uspe, već samo da nastoji da za svog klijenta ishodi najpovoljniji ugovor o radu, odnosno ugovor o transferu.

Sportski agent mora voditi minimum knjigovodstva o svom poslovanju, a naročito se mora osigurati da može predočiti dokaz o svojoj delatnosti u bilo koje vreme putem dokumenata i drugih zapisa. Na prvi zahtev svog klijenta sportski agent mora izdati račun koji sadrži njegovu naknadu, izdatke i sve druge troškove.24

Sportski agent tokom obavljanja svoje delatnost mora izbegavati sve sukobe interesa. Pretpostavimo da tokom pregovora o zaključenju ugovora o radu između sportiste i kluba sportski agent posreduje za obe strane jer ima zaključene ugovore o posredovanju i sa sportistom i sa klubom. Kako sportski agent ima obavezu da sa odgovarajućom pažnjom tokom pregovora štiti interese svog klijenta, u ovom slučaju on tu svoju obavezu ne bi mogao ispuniti na adekvatan način iz prostog razloga što su interesi sportiste i kluba u koliziji. Interes sportiste je svakako da ostvari što bolju finansijsku nadoknadu po osnovu ugovora o radu, dok je interes kluba svakako da plati što manje. Ne sme se naravno zaboraviti ni interes sportskog agenta da i on ostvari što veću nadoknadu za posao koji obavlja. Shodno tome, Pravilnikom FIFA predviđeno je da sportski agent može štititi interese samo jedne strane u određenom poslu, a naročito je sportskom agentu zabranjeno imati ugovor o posredovanju u sportu, sporazum o saradnji, ili zajedničke interese sa jednom od drugih strana, ili sa jednim od sportskih agenata druge strane koji sudeluju u transferu igrača, ili u zaključenju ugovora o radu.25

Međutim, ovo nije jedini vid sukoba interesa koji može nastati u obavljanju delatnosti sportskog agenta. Sportski agenti gotovo uvek imaju zaključene ugovore o posredovanju u sportu sa više klijenata. Može se dogoditi da dvoje sportista koji imaju zaključene ugovore o posredovanju u sportu sa istim sportskim agentom konkurišu za isti posao u istom klubu.26 Sportski agent prema obojici ima iste obaveze, da ih obaveštava o svakoj prilici za zaključenje ugovora o radu i o okolnostima od značaja za zaključenje ugovora o radu, kao i da u pregovorima za zaključenje ugovora o radu štiti njihove interese. Obavezu obaveštavanja sportski agent će svakako moći da ispuni prema obojici, ali obavezu da štiti njihove interese u pregovorima neće moći da izvrši na adekvatan način, budući da bi u takvoj pretpostavljenoj situaciji interesi sportista bili u koliziji. U takvom slučaju, sportski agent bi, pošto obavesti svoje klijente o potencijalnom sukobu interesa, morao raskinuti jedan od ugovora o posredovanju u sportu i posvetiti se jednom od klijenata.27

Sportski agent može zaključiti ugovor o radu u ime i za račun sportiste, odnosno ugovor o transferu u ime i za račun kluba ukoliko je na to posebno ovlašćen.

 

V. Obaveze sportiste i kluba iz ugovora o posredovanju u sportu

 

Osnovna obaveza saugovarača sportskog agenta iz ugovora o posredovanju u sportu, što prema okolnostima konkretnog ugovora može biti sportista, ili klub, je da isplati naknadu sportskom agentu. Sportski agent stiče pravo na naknadu u trenutku zaključenja ugovora o radu, odnosno ugovora o transferu, koji je zaključen kao rezultat pregovora koje je obavio sportski agent. Pravilnikom FSS nije detaljnije uređeno pitanje plaćanja naknade sportskom agentu, pa će se u tom pogledu primenjivati Pravilnik FIFA.

Međutim, pre nego što razmotrimo na koji je način ovo pitanje uređeno Pravilnikom FIFA, moramo ukazati na to da se u praksi kao sporno pitanje pojavilo to ko bi trebalo da plati sportskog agenta, sportista ili klub. Naravno, ovo pitanje se odnosi na slučajeve u kojima sportski agent posreduje za sportistu prilikom pregovora o zaključenju ugovora o radu sa klubom. I jedno i drugo rešenje imaju svojih prednosti i mana.

Ugovorna logika ukazuje na to da sportskog agenta treba da plati onaj ko ga je i angažovao, što je u ovom slučaju sportista. Sportski agent štiti interese sportiste, pa da bi adekvatno to činio treba da bude plaćen od strane sportiste. Plaćanje sportskog agenta od strane sportiste smanjuje mogućnost zloupotreba, naročito u pogledu tajnih isplata koje klub vrši sportskom agentu, a u cilju izigravanja poreskog zakonodavstva.28 Osim toga, ukoliko bi klub plaćao sportskog agenta, onda bi sportski agent svakako bio zainteresovan da sportisti često menjaju klubove.

Međutim, u praksi se pokazalo da sportski agenti imaju poteškoća da se naplate od sportista, a naročito usled toga što većina sportista razmišlja na način „neto prihod posle poreza“, pa je bolje da sportski agent bude plaćen od strane kluba.29 Osim toga, sportski agent može da se osloni na bonitet klubova, a plaćanje sportskog agenta od strane kluba omogućava veću transparentnost i bolji nadzor nad aktivnostima sportskog agenta i naknade koju dobijaju.

Pravilnikom FIFA pitanje naknade sportskog agenta uređeno je na sledeći način. Sportskog agenta može platiti samo klijent koji koristi njegove usluge, sportista ili klub, uz jedan izuzetak. Sportista može dati pismenu saglasnost klubu za plaćanje sportskog agenta u njegovo ime. Plaćanje koje klub vrši u ime sportiste mora sadržati opšte uslove plaćanja koji su dogovoreni između sportiste i sportskog agenta.30 Ipak, ovo nije pravi izuzetak u pogledu toga da sportskog agenta plaća klijent koji ga je angažovao, budući da se u ovom slučaju isplata vrši odbijanjem od plate sportiste.31

Što se tiče načina isplate sportskog agenta postoji razlika u zavisnosti od toga ko je klijent sportskog agenta, sportista, ili klub. Sportski agent koji je u ugovornom odnosu sa klubom ima pravo na naknadu za svoje usluge u obliku plaćanja paušalnog iznosa koji je unapred dogovoren.32

U slučaju da je sportski agent u ugovornom odnosu sa sportistom, u pogledu načina isplate postoje dve mogućnosti. Sportski agent i sportista unapred odlučuju da li će sportista naknaditi sportskog agenta u vidu plaćanja paušalnog iznosa na početku ugovora o radu koji je zaključen na osnovu pregovora koje je obavio sportski agent, ili će sportista plaćati godišnje obroke na kraju svake ugovorne godine.33

Iznos naknade koja se plaća sportskom agentu obračunava se na osnovu godišnjeg bruto prihoda sportiste, što ne uključuje druge pogodnosti kao što je stan, automobil, premije, ili drugi bonusi koji su za sportistu predviđeni ugovorom o radu.34

Iznos naknade koja se plaća sportskom agentu određuju ugovorom o posredovanju u sportu sportista i sportski agent. Međutim, ako sportski agent i sportista ne mogu postići sporazum oko iznosa naknade koja se plaća sportskom agentu, ili ukoliko ugovor o posredovanju u sportu ne predviđa iznos naknade, sportski agent ima pravo na naknadu u iznosu tri posto od osnovnog godišnjeg bruto prihoda sportiste35, a koji će sportista primiti na osnovu ugovora o radu koji je zaključen kao rezultata pregovora koje je obavio sportski agent.36

Pravilnikom FIFA predviđeno je još da ukoliko sportski agent i sportista ne odluče o plaćanju paušalnog iznosa, a ugovor o radu koji je zaključen na osnovu pregovora koje je obavio sportski agent traje duže nego ugovor o posredovanju između sportskog agenta i sportiste, sportski agent ima pravo na godišnju naknadu čak i nakon isteka ugovora o posredovanju. Ovo pravo traje do isteka relevantnog ugovora o radu, ili ako sportista potpiše novi ugovor o radu bez sudelovanja istog sportskog agenta.37

Sportski agent nema pravo na naknadu troškova, osim ukoliko nije drugačije ugovoreno. Naravno, treba ukazati na to da troškovi sportskog agenta mogu biti izuzetno visoki, naročito u slučajevima međunarodnih transfera, a obuhvatali bi putne troškove, troškove smeštaja, kao i telefonske troškove.

Ugovor o posredovanju u sportu može sadržati i klauzulu o ekskluzivitetu, odnosno klauzulu o isključivom posredovanju. Ukoliko ugovor o posredovanju u sportu sadrži takvu klauzulu, sportista, odnosno klub, kao klijenti sportskog agenta, za vreme trajanja ugovora o posredovanju u sportu ne bi imali pravo da zaključe drugi ugovor o posredovanju u sportu sa drugim sportskim agentom. Međutim, kao što i klijenti sportskog agenta imaju ovu dodatnu obavezu u slučaju da je ugovorena klauzula o isključivom posredovanju, tako u tom slučaju i sportski agent ima dodatnu obavezu. Sportski agent je dužan posebno upozoriti svog klijenta na značenje i posledice takve klauzule.

 

VI. Praksa Arbitražnog sportskog suda (CAS)

 

Bruno Heiderscheid vs. Franck Ribéry38

- 15. 4. 2005. nelicencirani sportski agent Bruno Hajderšajd zaključio je ugovor o posredovanju sa Frankom Riberijem na dve godine. Dva meseca kasnije Riberi je zaključio ugovor o radu sa klubom Olimpik iz Marseja, a u tom ugovoru je bilo označeno da je Bruno Hajderšajd sportski agent kluba. 30. 11. 2005. Hajderšajd i Riberi su zaključili novi ugovor o posredovanju važeći do 30. 11. 2007. 2. 5. 2007. Riberi je raskinuo ovaj ugovor, a nedugo zatim prešao u klub Bajern iz Minhena.

- 20. 6. 2007. Hajderšajd je podneo tužbu protiv Riberija Arbitražnom sportskom sudu zahtevajući naknadu prouzrokovane štete u iznosu od preko sedam miliona evra, kao i iznos od deset posto od iznosa transfera Riberija u klub Bajern iz Minhena. Tokom postupka pred Arbitražnim sportskim sudom utvrđeno je da je Hajderšajd bio osuđen na jednogodišnju kaznu zatvora zbog više počinjenih krivičnih dela, pa usled toga nije mogao dobiti licencu za obavljanje delatnosti sportskog agenta. Shodno tome, Riberi je bio doveden u zabludu od strane Hajderšajda, pa je usled toga ugovor o posredovanju ništav. Osim toga, Hajderšajd je zaključio ugovor o posredovanju ne samo sa Riberijem, već i sa klubom, što je Pravilnikom FIFA zabranjeno. Usled toga, Hajderšajdov zahtev je odbijen kao potpuno neosnovan.

Vicenzo Morabito vs. Ittihad Club39

- 9. 11. 2005. licencirani agent Vinćenco Morabito je podneo zahtev protiv fudbalskog kluba Itihad nadležnim organima FIFE zbog neplaćanja nekoliko ugovorenih i obavljenih transfera igrača. FIFA je zahtev odbila budući da Morabito nije podneo bilo kakav dokaz o postojanju pisanog ugovora o posredovanju između njega i fudbalskog kluba Itihad, kao njegovog klijenta.

Morabito je podneo žalbu protiv odluke FIFA Arbitražnom sportskom sudu. Arbitražni sportski sud je potvrdio odluku FIFE uz obrazloženje da Morabito usled nepostojanja nikakvog pisanog dokumenta o zaključenju ugovora o posredovanju između njega i fudbalskog kluba Itihad uopšte nema pravnog osnova za podnošenje tužbe.

Christian Casini vs. Vestel Manisaspor40

- 26. 11. 2007. licencirani sportski agent Kristijan Kasini podneo je nadležnim organima FIFE zahtev protiv kluba Vestel Manisaspor zbog neplaćanja dugovane nadoknade. Kasini je između ostalog tvrdio da je klub Vestel Manisaspor delimično isplatio dugovanu nadoknadu u iznosu od trećine duga i da je time priznao postojanje duga. U svojoj odluci FIFA je navela da sportski agent mora imati pisani ugovor o posredovanju u kome izričito mora biti navedeno ko je odgovoran za plaćanje naknade sportskom agentu i na koji način. Osim toga, u odluci je navedeno da u svakom ugovoru o radu, odnosno ugovoru o transferu koji je zaključen na osnovu pregovora koje je obavio sportski agent, njegovo ime mora biti navedeno. Kako Morabito nije dostavio nikakav pisani ugovor o posredovanju kojim bi dokazao svoje pravo na naknadu, njegov zahtev je odbijen.

 

VII. Zaključak

 

Delatnost posredovanja u sportskim transferima sportski agenti obavljaju na osnovu ugovora o posredovanju u sportu koji zaključuju sa sportistom, ili klubom. Sportski agenti deluju kao posrednici između sportista i klubova, ili između samih klubova. Vrednosti sportskih transfera dostižu milionske iznose, pa tako i zarade sportskih agenata mogu biti izuzetno visoke. Usled toga bilo je potrebno da se delatnost sportskih agenata stavi pod kontrolu. Shodno tome, FIFA i nacionalni fudbalski savezi doneli su Pravilnike o agenatima za igrače kojima su detaljno uređeni uslovi pod kojim neka osoba može obavljati delatnost agenta za igrače, prava i obaveze agenta za igrače, prava i obaveze sportista i klubova kao njihovih klijenata, kao i način rešavanja sporova u vezi delatnosti agenata za igrače. Osim toga, ova pravila odnose se i na ugovor o posredovanju u sportu. U cilju obezbeđenja materijalnog dokaza o zaključenju ugovora o posredovanju u sportu predviđena je obavezna pismena forma. Zatim, predviđeni su elementi koje ovaj ugovor mora obavezno sadržati i period na koji može biti zaključen. U cilju zaštite interesa klijenata sportskog agenta predviđena je obaveza za sportskog agenta da izbegava svaki sukob interesa.

 

Mr. Milan Ječmenić*

 

SPORT MEDIATION CONTRACT

Summary

 

The object of attention of the author in this paper is sport mediation contract according to FSS and FIFA players agents regulations, ie, sport mediation contract in football. In this paper we will present definition of sport mediation contract, then we have to consider who the parties and what are the obligations of the parties from sport mediation contract and in the end we will cite examples from the jurisprudence of the Court of Arbiration for Sport.

Key words: sport agents, mediation, FIFA players agents regulations, FSS players agents regulations, sport mediation contract.



* Student doktorskih studija, Pravni fakultet u Kragujevcu

1 Čl. 25, st. 1, Zakon o sportu Republike Srbije, Sl. glasnik RS, br. 24/2011.

2 Čl. 25, st. 2, Zakon o sportu Republike Srbije, Sl. glasnik RS, br. 24/2011.

3 Study on sports agents in the European Union, http://ec.europa.eu/sport/documents/study_on_sports_agents_in_the.pdf,  datum posete: 11. 4. 2012.

4 Čl. 12, Zakon o športu Republike Hrvatske.

5 Fifa’s Players Agents Regulations (u daljem tekstu Pravilnik FIFA), http://www.fifa.com/mm/document/affederation/administration/51/55/18/players_agents_regulations_2008.pdf.

6 Čl. 1, Pravilnik Fudbalskog saveza Srbije o agentima za igrače (u daljem tekstu Pravilnik FSS), Službeni list FSS „Fudbal“, br. 2/2007.

7 Čl. 19, st. 4, Pravilnik FIFA.

8 Čl. 19, st. 5, Pravilnik FIFA.

9 Čl. 19, st. 3, Pravilnik FIFA.

10 Čl. 19, st. 2, Pravilnik FIFA.

11 Čl. 96, st. 1, Zakon o sportu Republike Srbije, Sl. glasnik RS, br. 24/2011.

12 Čl. 2, st. 1, Pravilnik FSS.

13 Čl. 3, Pravilnik FSS.

14 Čl. 5, st. 1, Pravilnik FSS.

15 Čl. 6, st. 2, Pravilnik FSS.

16 Čl. 10, st. 1, Pravilnik FSS.

17 Čl. 18, st. 1, Pravilnik FSS.

18 Čl. 24, Pravilnik FSS.

19 Čl. 3, st. 1, Pravilnik FIFA.

20 Čl. 3, st. 2, Pravilnik FIFA.

21 Pismeni ispit za dobijanje licence za obavljanje delatnosti sportskog agenta sastoji se od pitanja koja se odnose na poznavanje važećih fudbalskih propisa i pravila, kao i pitanja iz građanskog prava (lična prava) i obligacionog prava (ugovori).

22 Regulation in the market of sports agents. Or no regulation at all? http://international.vlex.com/vid/regulation-market-sports-agents, datum posete: 14. 4. 2012.

23 K. Barnett, Sports agents and professional athletes: The legal relationships surrounding professional sports, http://www.kentlaw.edu/perritt/courses/seminar/barnett Sports Agents and Professional Athletes by Katrina - Final Draft.pdf, datum posete: 15. 4. 2012.

24 Dodatak 1, st. 6, Pravilnik FIFA.

25 Čl. 19, st. 8, Pravilnik FIFA.

26 S. Johnson, „Show me the money!!! Player agents and conflicts of interest“, Australian and New Zealand  Sports Law Journal, 2006, 107.

27 J. Spengler, P. Anderson, D. Connaughton, Introduction to Sport Law, Human Kinetics 2009, 84.

28 Study on sports agents in the European Union, http://ec.europa.eu/sport/documents/study_on_sports_agents_in_the.pdf, datum posete: 17. 4. 2012.

29 M. Stein, How to be a sport agent, London 2008, 74.

30 Čl. 19, st. 4, Pravilnik FIFA.

31 G. Gradev, Fifa Players Agents Regulations and the relating jurisprudence of FIFA and the Court of  Arbitration for Sport, www.gradev.com, datum posete: 18. 4. 2012.

32 Čl. 20, st. 5, Pravilnik FIFA.

33 Čl. 20, st. 2, Pravilnik FIFA.

34 Čl. 20, st. 1, Pravilnik FIFA.

35 Pravilnikom o radu posrednika u transferima igrača Hrvatskog nogometnog saveza predviđeno je da u ovom slučaju sportski agent ima pravo na naknadu u iznosu pet posto od osnovnog godišnjeg bruto prihoda sportiste.

36 Čl. 20, st. 4, Pravilnik FIFA.

37 Čl. 20, st. 3, Pravilnik FIFA.

38 Navedeno prema: G. Gradev, Fifa Players Agents Regulations and the relating jurisprudence of FIFA and the Court of  Arbitration for Sport, www.gradev.com.

39 Navedeno prema: M. Proso, Osiguranje profesionalne odgovornosti menadžera u sportu s posebnim osvrtom na posrednike u transferima nogometnih igrača, u: Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 4/2011, 908.

40 Navedeno prema: G. Gradev, Fifa Players Agents Regulations and the relating jurisprudence of FIFA and the Court of  Arbitration for Sport, www.gradev.com.

* Student of Ph.D. studies at the Faculty of low in Kragujevac, R. of  Serbia