Pregledni naučni članak
UDK: 347.824.2:656.7
doi: 10.46793/GP.1401.35S
PRAVNI POLOŽAJ POSEBNIH GRUPA PUTNIKA U AVIO-SAOBRAĆAJU
Rad primljen: 18. 03. 2023.
Rad ispravljen: 23. 09. 2023.
Rad prihvaćen za objavljivanje: 26. 09. 2023.
Putnici koji koriste usluge avio-saobraćaja imaju garantovan skup prava kojima se obezbeđuje njihovo uživanje ovih usluga na saobrazan način. Za sve putnike važi opšti režim prava koji se odnosi na odgovornost avio-prevozioca regulisan odredbama Montrealske konvencije, kao i režim posebnih prava garantovan po osnovu Uredbe 261/04 o pravilima odštete i pomoći putnicima u avio-saobraćaju u slučaju otkaza ili dužeg kašnjenja leta. Van tog opšteg režima, postoji poseban režim prava, odnosno javljaju se posebne grupe putnika za koje postoje izvesne specifičnosti u regulisanju njihovih prava u avio-saobraćaju. U te grupe putnika spadaju potrošači, osobe sa smanjenom pokretljivošću ili sa invaliditetom, deca i osobe sa pratnjom. Pored njih, iako im nijednim pravnim pravilom nije pružena dodatna zaštita, izvesne specifičnosti se javljaju kod putnika koji putuju u poslovne svrhe. U radu će se pružiti prikaz postojeće regulative koja se odnosi na prava putnika u avio-saobraćaju, kroz analizu posebnih grupa putnika u avio-saobraćaju. Takođe, razmotriće se određeni pravac promene regulative u ovoj oblasti.
Ključne reči: avio-saobraćaj; prava putnika; potrošači; osobe sa smanjenom pokretljivošću ili invaliditetom; deca kao putnici.
I UVOD
U avio-saobraćaju, kao jednoj od dinamičnih i efikasnih grana saobraćaja koja podrazumeva prelazak velikog broja kilometara, pruža se opsežna zaštita putnicima. Postoji opšti režim zaštite koji se garantuje svim putnicima u avio-saobraćaju, bez obzira na njihov pravni položaj ili svojstva u kojima koriste usluge avio-saobraćaja. Opšti pravni režim zaštite odnosi se na pravila Montrealske konvencije,[1] koja reguliše pitanje odgovornosti avio-prevozioca, a potom i na pravila nekih drugih pravnih akata, koji regulišu zaštitu putnika na evropskom i na nacionalnom nivou. Za pomenuti evropski sistem zaštite relevantna je Uredba (EU) 261/04[2] o opštim pravilima odštete putnika u avio-saobraćaju u slučaju otkaza ili dužeg kašnjenja leta (u daljem tekstu: Uredba 261/04), koja uz prihvatanje pravila Montrealske konvencije o odgovornosti avio-prevozioca uvodi posebna prava u slučaju poremećaja u vazdušnom saobraćaju (uskraćivanje ukrcaja, otkaz leta, kašnjenje leta).[3] Srpsko pravo je u velikoj meri usklađeno sa ovim aktima, te važeći Zakon o obligacionim i osnovama svojinsko-pravnih odnosa u avio-saobraćaju[4] pruža skup posebnih prava putnicima u avio-saobraćaju, u skladu sa Montrealskom konvencijom i Uredbom 261/04.[5]
Izvan opšteg režima pravne zaštite postoji poseban režim, koji važi za grupe putnika čiji položaj ili svojstva u kojima koriste usluge avio-saobraćaja čini osetljivijim ili ugroženim grupama, te se njihova prava pojačano štite, na osnovu gore pomenutih akata i nekih drugih pravnih dokumenata. Posebni režim omogućava grupama putnika na čije potrebe treba obratiti posebnu pažnju da uživaju posebna prava i imaju prednost u ostvarivanju prava iz opšteg režima zaštite. Zaštita koja se pruža posebnim grupama putnika ima određenih specifičnosti u odnosu na zaštitu koja se pruža prema opštem režimu i time se i posebne grupe putnika izdvajaju od putnika u avio-saobraćaju uopšte.
U posebnu grupu putnika najpre možemo svrstati potrošače. Specifičnosti u regulisanju zaštite ove grupe putnika potiču otuda što se potrošači javljaju kao ekonomski slabija strana u odnosima u koje stupaju, te se njima pruža dodatna pravna zaštita imperativnim pravnim pravilima.[6] Takođe, pored potrošača, posebnim pravilima zaštićene su osobe sa smanjenom pokretljivošću ili sa invaliditetom, kako bi se otklonila potencijalna opasnost od diskriminacije ovih putnika u avio-saobraćaju. Dodatno se štite i deca, na osnovu posebnih pravilnika koje izdaju avio-prevozioci, kao i organizacije koje se staraju o pravima avio-putnika (Evropska agencija za bezbednost vazdušnog saobraćaja[7], Međunarodna agencija civilnog vazduhoplovstva[8]). Pored ovih grupa putnika, postoje i putnici koji putuju u poslovne svrhe, čija posebna zaštita nije regulisana na osnovu pravnih akata, kao ni pravilnicima avio-kompanija, niti organizacija koje se bave zaštitom putnika u ovoj oblasti. Ipak, i položaj ove grupe putnika je nešto drugačiji u odnosu na ostale putnike, te ćemo i nju posebno analizirati.
Autor će u radu analizirati pravni položaj posebnih grupa putnika u avio-saobraćaju, predstavljajući postojeća rešenja uz razmatranje eventualne potrebe njihove revizije u pojedinim segmentima. Takođe, razmotriće se potreba pružanja dodatnog vida zaštite putnika koji putuju u poslovne svrhe, uz osvrt na njihov položaj usled pandemije virusa kovid-19. Na samom kraju rada, daće se osvrt na pravna pravila koja se odnose na realizaciju prava putnika, odnosno na to kojim se telima mogu i u kom roku obratiti ukoliko su njihova prava povređena.
II POTROŠAČI KAO KORISNICI USLUGA AVIO-SAOBRAĆAJA
Potrošači se u ugovornim odnosima u koje stupaju javljaju kao slabija strana, te se njihov pravni položaj uređuje tako što se imperativnim pravnim pravilima njima određuje pojačana zaštita. Otuda se pojačana zaštita potrošača javlja i u oblasti avio-saobraćaja. Kada govorimo o relevantnim pravnim aktima koji regulišu ovu oblast, u našem zakonodavstvu primenjujemo pravna pravila Zakona o zaštiti potrošača (u daljem tekstu: ZZP). ZZP produkt je usklađivanja našeg prava sa pravom Evropske unije, pa su njegove odredbe u velikoj meri usklađene sa aktima koji oblast zaštite potrošača regulišu na evropskom nivou, poput Direktive o pravima potrošača, Direktive o nepoštenim ugovornim odredbama, kao i Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi. Za oblast avio-saobraćaja, kao i pružanja turističkih usluga, u pogledu zaštite potrošača relevantna je još i Direktiva o paket-aranžmanima.
Za analizu položaja potrošača najpre ćemo razmatrati odredbe ZZP-a. Za predmet ovog rada relevantna su nam pravila koja se odnose na informisanje, na nepoštenu ili obmanjujuću poslovnu praksu i na usluge od opšteg ekonomskog interesa. Najpre, kod prava na informisanje ZZP-om je predviđena obaveza predugovornog informisanja, koja podrazumeva vid pojačane zaštite prava potrošača. ZZP-om nisu predviđena posebna prava vezana za predugovorno informisanje, koja bi se odnosila na potrošače kao korisnike usluga u avio-saobraćaju. Ipak, smatramo da bi se pravila o predugovornom informisanju svakako odnosila i na korisnike usluga u avio-saobraćaju, te da postoji obaveza da i oni budu informisani u pogledu osobina usluge koja im se pruža, o avio-prevoziocu, prodajnoj ceni i načinu plaćanja, o mogućnostima za izjavljivanje reklamacije, kao i o načinu vansudskog rešavanja sporova.[9] Ovaj stav potvrđuje i činjenica da je izuzetno važna obaveštenost potrošača o vrsti i osobinama usluga koje dobija zaključenjem ugovora, kao i pravovremena obaveštenost o tačnoj ceni putne karte.[10]
Sa odredbama ZZP-a koje se odnose na informisanje povezane su odredbe koje se odnose na nepoštenu ili obmanjujuću poslovnu praksu, s obzirom da se pogrešno ili nepotpuno informisanje putnika kao potrošača može smatrati jednim vidom nepoštene ili obmanjujuće poslovne prakse.[11] Nepoštena poslovna praksa podrazumeva ponašanje trgovca suprotno pravilima profesionalne pažnje, koje narušava ili preti da bitno naruši ekonomsko ponašanje prosečnog potrošača.[12] Takvo ekonomsko ponašanje ugrožava ponašanje prosečnog potrošača na taj način što se potrošaču ne pruža dovoljna obaveštenost za donošenje ekonomskih odluka.[13] Sa druge strane, obmanjujuća poslovna praksa takođe jeste takvo ponašanje trgovca koje preti da naruši ekonomsko ponašanje prosečnog potrošača u pogledu donošenja odluka i to na taj način, što će ga dovesti u zabludu (pogrešno informisati) u pogledu cene, bitnih elemenata proizvoda (usluga), položaja ili osobina trgovca, prava potrošača itd.[14]
Kada je reč o uslugama od opšteg ekonomskog interesa, u našoj stručnoj javnosti prisutan je stav da se usluge avio-saobraćaja smatraju uslugama od opšteg ekonomskog interesa.[15] Prema zakonskoj definiciji, uslugama od opšteg ekonomskog interesa se smatraju usluge čiji kvalitet i načine pružanja uređuje ili kontroliše državni organ ili drugi imaoci javnih ovlašćenja.[16] Zagovornici ovog stava smatraju da činjenica da Direktorat za civilno vazduhoplovstvo daje dozvolu za pružanje usluga i kontroliše njihov kvalitet doprinosi tome da se avio-saobraćaj smatra uslugom od opšteg ekonomskog interesa.[17] Smatramo da je takav stav opravdan ako uzmemo u obzir značaj avio-industrije, činjenicu da ona predstavlja rizičan poduhvat sa velikim finansijskim ulaganjima, gde je iz tog razloga prisutan i uticaj države.
Ako bismo avio-saobraćaj smatrali uslugom od opšteg ekonomskog interesa, ta činjenica bi imala dvostruki značaj i to u pogledu: 1) obaveze posebnog predugovornog informisanja potrošača, 2) uspostavljanja komisije za reklamaciju, čiji bi članovi bili predstavnici udruženja za zaštitu potrošača.[18] Kada govorimo o pravu na predugovorno informisanje, izvan pravila predviđenih članom 12. ZZP-a, koje smo već analizirali, dodatna pravila su predviđena članom 86. ZZP-a. Istim članom predviđena su dodatna pravila o obaveštavanju potrošača, od kojih smatramo da bi sledeća bila relevantna za avio saobraćaj: obaveštenje o posebnim ponudama i popustima kao i uslovima njihove realizacije, obaveštenje o načinu ostvarivanja prava na naknadu, odnosno ostvarenja povraćaja novca ukoliko pružena usluga ne odgovara kvalitetu, obaveštenje o mogućnosti promene uslova ugovora i raskidu pre isteka ugovorenog roka.[19] Putnici koji se štite kao potrošači imaju prednost i kod formiranja komisija za reklamaciju. Prednost putnika koji su potrošači sastoji se u tome da kod usluga od opšteg ekonomskog interesa članovi komisija za prijem reklamacija moraju biti predstavnici evidentiranih udruženja.[20] U našem pravu, članom 97. ZOVAZ-a, predviđeno je da putnik (potrošač) najpre upućuje reklamaciju avio-prevoziocu, pa potom Direktoratu za civilno vazduhoplovstvo.[21] Mi nismo došli do posebnih podataka o tome da li članovi komisija zaista i jesu predstavnici evidentiranih udruženja, ali i avio-prevozioci i Direktorat za civilno vazduhoplovstvo imaju formirane posebne službe koje rešavaju reklamacije.
Za predmet ovog rada, a vezano za odredbe ZZP-a, relevantna nam pored ovih, mogu biti i pravila o nepravičnim ugovornim odredbama. Njihov značaj proizilazi iz činjenice da u avio-saobraćaju avio-prevozioci nameću potrošačima opšte uslove poslovanja. Opšte je poznato da je institut nepravičnih ugovornih odredbi najznačajniji za kontrolu sadržine opštih uslova poslovanja. Primer jedne od nepravičnih ugovornih odredaba koja je naročito relevantna za avio-saobraćaj jeste odredba kojom se ograničava ili isključuje odgovornost avio-prevozioca za smrt i telesne povrede potrošača.[22]
Izvan pravila koja su predviđena ZZP-om, izvesna pravila su sadržana i u Zakonu o obligacionim i osnovama svojinskopravnih odnosa u avio-saobraćaju, koja proizilaze iz Direktive o paket-aranžmanima. Ovo iz razloga što se u pravu Evropske unije putnik koji putuje preko paket-aranžmana, dakle kao jedna ugovorna strana iz oblasti koju uređuje Direktiva, smatra potrošačem.[23] Domaći zakon propisuje pravilo o pravu na povraćaj troškova kod putnika koji putuje preko paket-aranžmana, s tim što se pravo na nadoknadu isključuje ukoliko isto proizilazi iz posebnih propisa kojima se uređuju paket-aranžmani (poput Direktive o paket-aranžmanima).[24]
Izvan ove, specifičnost u uživanju posebnih prava potrošača odnosi se i na ostvarivanje prava na naknadu štete. Prema rešenjima Direktive, potrošačima je pružena dodatna zaštita, na taj način što oni imaju mogućnost da štetu naknade od avio-prevozioca, kao i svi ostali putnici, a primarno štetu mogu naknaditi od turističkih agencija preko kojih su uplatili putne aranžmane.[25] Time je njihovo pravo na naknadu štete dodatno obezbeđeno time što bi ostvarenje ovog prava bilo izvesnije. Međutim, prilikom korišćenja ove pogodnosti, javlja se problem prenošenja odgovornosti sa turističke agencije na avio-prevozioca i obrnuto, što može proizvesti nemogućnost u ostvarivanju prava potrošača. Do takve situacije dolazi zato što kod putnih aranžmana najpre avio-prevozilac treba da plati naknadu turističkoj agenciji kao intermedijaru koji je rezervisao let, a potom turistička agencija iz tih sredstava treba da isplati naknadu putniku.[26]
Za vreme pandemije virusa kovid-19 ovakav sistem zaštite putnika koji putuju preko paket-aranžmana nije funkcionisao. Naime, na samom početku pandemije, kada su masovno otkazivani letovi, potrošači su se javljali sa zahtevima za naknadu štete turističkim agencijama koje su ih upućivale na avio-prevozioce, koji nisu ispoštovali svoju obavezu naknade prema turističkim agencijama koje su rezervisale let.[27] Sa druge strane, dešavale su se situacije da avio-prevozioci ponovo upute putnike na turističke agencije sa kojima su zaključili ugovor o putnim aranžmanima, koje bi se izgovarale da ne mogu da naknade štetu njihovim korisnicima (potrošačima) dok se najpre one ne namire od avio-prevozilaca.[28]
III PUTNICI SA INVALIDITETOM I OSOBE SA SMANJENOM POKRETLJIVOŠĆU
Kako smo i razmotrili na početku rada, postoji tendencija u avio-saobraćaju da se posebno štite neke grupe putnika koje mogu biti naročito ugrožene ili se javljaju kao slabije strane. Jedna od takvih grupa putnika jesu upravo putnici sa invaliditetom i lica sa smanjenom pokretljivošću. Namera dodatne zaštite putnika koji su lica sa invaliditetom ili osobe sa smanjenom pokretljivošću se javlja sa ciljem otklanjanja neravnopravnosti ove grupe putnika u odnosu na ostale putnike, kao i sa namerom saobraznog pružanja usluga ovim putnicima, s obzirom na njihove posebne potrebe.
U pravu Evropske Unije zaštitu ove grupe putnike reguliše Uredba 261/04 koja članom 11. daje prioritet ovoj grupi putnika u odnosu na ostale putnike, a zaštita putnika sa invaliditetom je regulisana i Uredbom 1107/2006 o pravima osoba sa invaliditetom i osoba sa smanjenom pokretljivošću u vazdušnom saobraćaju[29] (u daljem tekstu: Uredba 1107/2006). U našem pravu su ove uredbe implementirane, a Zakonom o obligacionim i osnovama svojinsko-pravnih odnosa su posebnim odeljkom (članovi 37-50.) propisane odredbe kojima se detaljnije reguliše zaštita ove grupe putnika.
Analizom posebnih prava ove grupe putnika možemo uočiti izvesne specifičnosti koje razlikuju ovu grupu putnika od opšteg režima. Jedna od specifičnosti odnosi se na pravo na informisanje, gde postoji ne samo pravo ove grupe putnika na informisanje, već i njihova obaveza obaveštavanja avio-prevoznika o tome da će koristiti usluge konkretnog avio-prevoznika. Postojanje obaveze informisanja je u interesu putnika i ostvarenja njegovih prava, s obzirom da je propisana sa ciljem da osoblje aerodroma bude unapred pripremljeno za dolazak putnika koji ima invaliditet ili smanjenu pokretljivost, a kako bi se takvom putniku pružio adekvatan tretman. Avio-prevozilac se obaveštava i o tačkama dolaska i tačkama odlaska sa aerodroma, kako bi telo koje upravlja aerodromom moglo da ovim osobama pruži adekvatnu negu i pomoć pri kretanju kroz prostor aerodroma[30]. Ovde treba napomenuti da se kao mesto dolaska na aerodrom mogu smatrati sva moguća mesta za iskrcavanje, a to su: glavni ulaz terminala, šalter za čekiranje, parking aerodroma, železnička ili metro stanica, autobuska ili taksi-stanica[31]. Prilikom analiziranja postojanja obaveze putnika sa invaliditetom na informisanje aerodroma o svom dolasku, treba istaći činjenicu da postoji zakonska obaveza osoblja aerodroma da prođe obuku i stalno stiče znanja o potrebama ove grupe putnika.[32]
Dodatne karakteristike koje izdvajaju režim prava ove grupe putnika, u odnosu na opšti režim zaštite putnika, ogledaju se u pravu na zbrinjavanje i donekle, u pravu na naknadu štete. Prilikom analiziranja prava na zbrinjavanje, uočavamo iz pravnih akata koji regulišu ovu oblast da postoji obaveza pružanja prednosti ovoj grupi putnika. Naime, u slučaju otkaza ili kašnjenja leta, ovi putnici imaju prednost i posebno se stara o kvalitetu usluga (smeštaj, ishrana, prevoz do smeštaja) koje se ovim putnicima pružaju. Takođe, u situaciji kada dođe do prebukiranja jednog leta, kada je avio-prevoznik izdao više karata nego što ima mesta na letu, onda putnici sa invaliditetom imaju prednost da ipak putuju letom koji su primarno rezervisali. Ukoliko se ovo ne može omogućiti putnicima, tada oni imaju prednost prilikom pružanja alternative, odnosno preusmeravanja na drugi let u što kraćem mogućem periodu. Ovo su neke od specifičnosti kojima se daje prednost putnicima sa invaliditetom, a u pogledu prava na zbrinjavanje i preusmerenje puta.
Analizom pravne regulative, a kada je u pitanju pravo na naknadu štete, samo se donekle, u nedovoljnoj meri, favorizuje ova grupa putnika, a nekim pravilima se čak otežava ostvarivanje njihovih prava. Načelno, kada je u pitanju pravo na naknadu štete, pravni položaj ove grupe putnika je isti kao i kod ostalih grupa. Postoje i posebna pravila koja se odnose na pravo na naknadu štete ove grupe putnika u slučaju oštećenja njihovih pomagala. U skladu sa intencijom ograničavanja iznosa odgovornosti avio-prevozioca i ovde je odgovornost ograničena, i to u znatnoj meri, na iznos od 1 300 evra.[33] Upravo se u ovom iznosu ograničenja odgovornosti vidi otežani položaj ove grupe putnika, s obzirom da su pomagala najčešće skuplja i njihova cena se može kretati u rasponu od 10 000 do 15 000 evra.[34]
IV DECA KAO PUTNICI U AVIO-SAOBRAĆAJU
Relevantna regulativa u avio-saobraćaju ne izdvaja decu kao posebnu grupu putnika, niti propisuje posebna pravila za njihovu zaštitu. U Uredbi 261/04 spominje se samo potreba pojačane zaštite i pružanja prednosti deci bez pratnje.[35] Međutim, nekim posebnim pravilima pristupilo se problemu regulisanja pravnog položaja dece kao putnika u avio-saobraćaju. Tu prvenstveno mislimo na pravila i preporuke koje su donele Evropska agencija za bezbednost vazdušnog saobraćaja (EASA)[36] i Međunarodna agencija civilnog vazduhoplovstva (ICAO).[37] Pravila koja su predvidele ove organizacije doneta su u formi preporuka i instrukcija državama u cilju regulisanja nekih pitanja koja se odnose na putovanje dece u avio-saobraćaju. Ova pravila bi dalje trebalo da razrade države na nacionalnom nivou, kao i avio-kompanije, koje bi donele svoja pravila i u svojim opštim uslovima poslovanja predvidele odredbe koje se odnose na putovanje dece.
Radi predstavljanja nekih posebnih pravila koja regulišu posebnu zaštitu i bezbednost dece u vazdušnom saobraćaju, najpre treba razdvojiti dve grupe dece u odnosu na kriterijum starosnog doba. Prva grupa jesu odojčad (infants), koji su starosne dobi do 24 meseci.[38] U drugu grupu spadaju deca starosne dobi između 2 i 12 godina života.[39] Zavisno od toga u koju grupu spada dete koje putuje avionom, važe drugačija pravila. Ta pravila se najčešće odnose na neke karakteristike sedišta i pojasa za decu, kao i na to da li dete može ili ne može putovati bez pratnje. Kod pitanja zaštite dece kao putnika u avio-saobraćaju, treba obratiti pažnju na činjenicu da se pravila razlikuju zavisno od države poletanja, kao i zavisno od aerodroma sa kog se poleće. Države su obavezne da se pridržavaju uputstava kako da regulišu ovo pitanje, ali pravila nisu unifikovana i ista u svakom području.
Ono što je već i spomenuto, pravila koja izdvajaju decu kao posebnu grupu putnika, jesu ona koja se odnose na sedište, pojas i bezbednost dece u toku leta. Pravilo je da odojčad mogu sedeti samo na sedištima za decu, uz izuzetak da uz roditelje mogu da sednu i na sedišta za odrasle uz stalno vezan pojas, kako za vreme uzletanja i spuštanja, tako i za vreme turbulencija i uopšte sve vreme u toku prevoza.[40] Za ostale starosne grupe koje se smatraju decom u avio-saobraćaju važi pravilo da mogu da koriste sedišta za decu, kao i sedišta za odrasle, uz pravilo o vezivanju pojasa. Kod sedišta za decu, uvek treba voditi računa o pravilima koje ima svaki avio-prevozilac zasebno, a koja se odnose na veličinu i širinu sedišta, kao i na to da li je to sedište podesno i bezbedno za konkretan let.[41] Cilj ovakvih pravila o sedištu za decu jeste da se ona zaštite od potencijalnih povreda sudeći po tome da su ona posebno osetljiva grupa. Ipak, pravila koja regulišu ovo pitanje imaju jedan nedostatak, a to je da nije zabranjeno da avio-prevozilac ne smesti roditelje tako da sede pored deteta ukoliko prethodno nisu rezervisali karte.[42]
Pravila kojima se vodi računa o bezbednosti dece u avio-saobraćaju imaju još neke nedostatke. Ti nedostaci odnose se na to da putovanje sa decom može proizvesti mnoge neprijatnosti, kako za decu, tako i za roditelje. Najpre, prilikom čekiranja, može se desiti da porodice čekaju od 15 do 45 minuta prilikom provere prtljaga, u koji spadaju i kolica.[43] Takođe, veliki problem za roditelje jeste kašnjenje leta koje izaziva dodatne poteškoće deci, kojoj je često teško da izdrže čekanje i neizvesnost, te im treba posvetiti posebnu pažnju.[44] U tom smislu, trebalo bi reformisati postojeću regulativu u pravcu pojačane zaštite roditelja sa decom kod prava na zbrinjavanje.
V POTREBA REGULISANJA PRAVA PUTNIKA KOJI PUTUJU U POSLOVNE SVRHE
Prilikom analize pravnog položaja prethodnih grupa putnika, uočili smo neke specifičnosti u pogledu uživanja posebnih prava u avio-saobraćaju u odnosu na opšti režim. Iz izloženog moglo se uočiti da se prethodnim grupama putnika pruža određeni vid dodatne, pojačane zaštite prilikom korišćenja usluga avio-saobraćaja. Putnici koji putuju u poslovne svrhe, za razliku od prethodnih grupa putnika, ne uživaju pojačanu zaštitu i ne garantuju im se posebna prava. Ipak, zbog određenih specifičnosti, mi ovu grupu putnika izdvajamo kao posebnu.
Kada govorimo o putnicima koji putuju u poslovne svrhe, pre svega mislimo na putnike kojima su njihove kompanije rezervisale let, kako bi izvan granica njihovog mesta poslovanja obavile neku poslovnu aktivnost (pregovori za zaključenje ugovora, zaključenje ugovora, otvaranje novog postrojenja). Pritom, treba imati u vidu da se putnicima koji putuju u poslovne svrhe mogu smatrati i preduzetnici koji o svom trošku rezervišu let, kako bi obavili neku poslovnu aktivnost u vezi sa njihovim predmetom poslovanja. Putnicima koji putuju u poslovne svrhe možemo smatrati i one putnike koji koristeći usluge avio-saobraćaja putuju od kuće do posla ili ukoliko rezervišu let kako bi određeni vremenski period negde radili, gde mislimo i na studente koji preko programa putuju u strane zemlje, kako bi tamo radili i studirali. Potreba dodatne zaštite kod ovih putnika postoji iz razloga što činjenica da oni odlažu svoj put ili ne mogu da stignu na vreme na svoje mesto odredišta ima značajne finansijske implikacije na njih. Imajući u vidu finansijske implikacije kod ove grupe putnika, smatramo da bi trebalo promeniti pravac regulative u pogledu prava na naknadu štete i prava na zbrinjavanje.
Naime, imajući u vidu posledice po poslovne aktivnosti ovih putnika u slučaju otkaza ili kašnjenja leta, njima bi se šteta mogla naknaditi u većem iznosu od onog uobičajeno predviđenog za sve putnike, zavisno od posledica po njihove poslovne aktivnosti zbog poremećaja u avio-saobraćaju. Još jedan od potencijalnih načina za povećanje naknade kod ove grupe putnika jeste procentualno povećanje paušalne naknade koja se isplaćuje putnicima zbog poremećaja u avio-saobraćaju. Smatramo da bi bilo efektnije da se pravnim pravilima koja regulišu ovu oblast poveća iznos paušalne naknade za ovu grupu putnika u određenom procentu (na primer, 10%). Neizvodljivo bi bilo u svakom slučaju pojedinačno ceniti iznos naknade, a s obzirom na stepen ugroženosti poslovnih aktivnosti, budući da bi se to kosilo sa principom ograničavanja odgovornosti do određenog iznosa, a i sama naknada bi bila neizvesna, te bi mogla da postane preveliki namet avio-prevoziocima.
Kada je reč o pravu na zbrinjavanje, kao i o pravu na preusmerenje puta, tu smatramo da bi trebalo predvideti dodatnu zaštitu ovih putnika, s tim da bi se postojanje prednosti ove grupe putnika cenila u svakom konretnom slučaju. Logično je da ova grupa putnika neće imati prednost u odnosu na neke grupe putnika čiji je položaj naročito ugrožen, poput putnika sa invaliditetom. Ipak, uzimajući u obzir poslovne interese ove grupe putnika, smatramo da kod prava na zbrinjavanje, pored pružanja usluga smeštaja, obezbeđivanja obroka i omogućavanja obavljanja telefonskog poziva, koje se pružaju svakom putniku, ovoj grupi putnika treba dodatno omogućiti da koriste internet, kako bi obavili sve neophodne aktivnosti (poput sastavljanja mejlova, onlajn sesija) vezane za njihove poslove.
Na kraju izlaganja o putnicima koji putuju u poslovne svrhe, možemo konstantovati da pitanje regulisanja njihove zaštite za sada još uvek nije prisutno u javnosti. Pored toga, ako bismo uzeli pravo na naknadu štete, kao pravo kojim bi se oni dodatno štitili, svesni sve češćih finansijkih kriza aerodroma, pada njihovih akcija, kao i težnji avio-prevozilaca da se smanji ili potpuno ukine i postojećom regulativom predviđeno pravo na naknadu štete, čini se da promena ove regulative još uvek nije verovatna.
VI REALIZACIJA PRAVA PUTNIKA
Neophodan preduslov ostvarivanja prava posebnih grupa putnika o kojima smo govorili jeste postojanje efikasnog mehanizma realizacije njihovih prava, odnosno pravila kojima se jasno propisuju nadležnost (telo) za postupanje po zahtevu putnika, rokovi i postupak pred nadležnim telom. Takođe, potrebno je da postoji hijerarhija, u smislu kom se telu treba prvo obratiti uz jasno definisane rokove. Pitanje realizacije prava putnika regulisano je Uredbom 261/04 gde postoji obaveza država članica za ustanovljavanjem nacionalnih tela koja bi rešavala o reklamacijama putnika. Takođe, u odnosu na to kojim telima se mogu obratiti u slučaju povrede prava, postoje neka posebna pravila koja se odnose na neke posebne grupe putnika, a tu mislimo na potrošače i putnike sa invaliditetom.
Pravilo je da se putnik najpre obraća avio-prevoziocu kako bi uputio reklamaciju, pa tek ukoliko on ne odgovori ili odgovori na neadekvatan način, putnik se obraća narednoj instanci. Ovo pravilo se primenjuje na sve putnike, bez obzira na njihovo svojstvo i posebna pravila koja se primenjuju na njih. Kada govorimo o opštem režimu koji važi za putnike, pravilo je prema Uredbi 261/04 da je posle avio-prevozioca sledeća instanca kojoj se putnik obraća nacionalno telo države članice.
Naime, ukoliko avio-prevozilac ne odgovori u roku od šest nedelja, ili putnik bude nezadovoljan odgovorom, putnik se obraća nacionalnom telu države članice (National Eforcement Body) u kojoj se dogodila povreda prava putnika ili nacionalnom telu države članice odredišta leta, ukoliko se povreda prava dogodila izvan teritorije Evropske unije, a u vezi leta koji je krenuo sa teritorije Evropske unije.[45] Sličan postupak predviđen je i Zakonom o obligacionim i osnovama svojinsko-pravnih odnosa u vazdušnom saobraćaju uz razliku u pogledu rokova. Tako, u domaćem pravu putnik ima pravo na prigovor avio-prevoziocu u roku od 90 dana, a ako prigovor ne bude uvažen u roku od 60 dana, putnik ima pravo da se žali Direktoratu za civilno vazduhoplovstvo, koji predstavlja nacionalno telo u našoj zemlji.[46]
Sa druge strane, Uredbom 1107/2006, slično kao i Uredbom 261/04, postoji obaveza ustanovljavanja posebnih nacionalnih tela za izvršavanje uredbe.[47] Zavisno od države članice, neke od njih imaju posebno nacionalno telo koje se bavi pritužbama osoba sa invaliditetom, a u nekima se o pritužbama osoba sa invaliditetom razmatra u okviru istog nacionalnog tela uspostavljenog Uredbom 261/04 (kod nas Direktorat za civilno vazduhoplovstvo odlučuje i o pritužbama osoba sa invaliditetom). Relevantno nacionalno telo za rešavanje po pritužbi putnika sa invaliditetom jeste ono koje je smešteno u državi članici gde se nalazi aerodrom, ako je mesto polaska deo Evropske Unije ili nacionalno telo mesta polaska ili prve države članice na koju se sleti, ako je mesto polaska izvan teritorije Evropske unije.[48]
Na putnike koji su potrošači primenjuju se pravila iz Uredbe 261/04 u pogledu realizacije prava. Pored tog mehanizma, ova grupa putnika ima mogućnost da se obrati udruženjima za zaštitu potrošača, kao i potrošačkom ombudsmanu. Ovo je pravilo evropskog prava predviđeno za putnike koji zahtev ističu u zemlji različitoj od one u kojoj je smešten aerodrom poletanja ili u kojoj je let vođen,[49] a smatramo da prema opštim pravnim načelima i shvatanjima, ovo pravilo važi i u našem pravu, uz napomenu da u našem pravu još uvek ne postoji ustanova potrošačkog ombudsmana.
VII ZAKLJUČAK
Avio-saobraćaj, kao relativno mlada grana prevoza u odnosu na neke druge grane prevoza, doživeo je tokom svoje istorije ubrzani procvat i razvoj. Tome je doprinela i činjenica da je zbog specifičnosti ove grane saobraćaja bilo potrebno pravno regulisanje, kako izvršenja samog prevoza, svojinsko-pravnih odnosa na vazduhoplovu, tako i zaštite putnika. Daleko više, ova potreba je postala na početku razvoja avio-saobraćaja, kada su se ljudi upuštali u rizični poduhvat putovanja vazduhoplovom, koji je tada bio tek otkriveno prevozno sredstvo. Kako je život uvek glavni uzročnik nastanka pravnih pravila, tako su i razne životne situacije do kojih može doći na jednom letu doprinele razvoju avio-saobraćaja, a samim tim i nastanku i razvoju vazduhoplovnog prava.
Razvoj vazduhoplovnog prava kretao se u pravcu opsežne zaštite prava putnika korisnika usluga avio-saobraćaja. Stoga je i predmet ovog rada bilo predstavljanje pravnog položaja posebnih grupa putnika uz analiziranje postojećih rešenja i predlaganje pravaca promene regulative. U tom pogledu izdvojili smo potrošače, putnike sa invaliditetom, decu kao putnike i putnike koji putuju u poslovne svrhe, kao posebne grupe putnika sa različitim pravnim položajem. Za svaku od ovih grupa putnika postoje različiti pravci u pogledu reforme pravne regulative koja se odnosi na njihova prava, kako bi njihova zaštita bila efikasnija.
U tom smislu, a u vezi sa pravnim položajem potrošača kao posebne grupe putnika, ono što je neophodno kako bi ova grupa putnika u potpunosti uživala svoja prava, jeste potpuno uključenje predstavnika udruženja za zaštitu potrošača u komisije za reklamaciju. Dalje, kod putnika sa invaliditetom, koji se dodatno štite u pogledu prava na zbrinjavanje i prava na naknadu štete, treba otkloniti nedostatak koji se ogleda u značajnom ograničenju iznosa naknade štete u slučaju oštećenja pomagala. Iz tog razloga, smatramo da bi bilo celishodno u budućnosti povećati gornji iznos naknade.
Izvan ove dve grupe, određeni predlozi u pogledu promene regulative postoje kod dece kao putnika i putnika koji putuju u poslovne svrhe, iako postojećom regulativom nisu predviđena posebna pravila kojima se oni štite. Pravni položaj dece kao putnika samo je delom regulisan na taj način što su izvesna pravila data u formi preporuka organizacija, kao što su EASA i ICAO, kao i opštim uslovima poslovanja svakog prevozioca. Ipak, smatramo da je neophodno u budućnosti u postojeći sistem zaštite uvesti i posebna pravila, koja bi se starala o interesima roditelja sa decom i to naročito u pogledu prava na zbrinjavanje. Sa druge strane, za putnike koji putuju u poslovne svrhe ne postoje ni pravila u vidu preporuka kojima bi se oni dodatno štitili, ali smatramo da bi bilo celishodno regulativu u ovoj oblasti menjati u pravcu pružanja dodatne zaštite ovim putnicima i to u pogledu prava na zbrinjavanje i na naknadu štete, a uzimajući u obzir njihove poslovne interese.
Na uživanje prava gore pomenutih posebnih grupa putnika utiču aktuelne tendencije u avio-saobraćaju, kao i uspostavljanje sklada između mnogobrojnih i različitih interesa. Kako se životne i društvene prilike menjaju, tako se menjaju i tendencije u avio-saobraćaju. Tako je pandemija virusa kovid-19 doprinela tome da poslovanje avio-kompanija ne bude više do te mere unosno, s obzirom da je vrednost njihovih akcija pala usled mera ograničavanja kretanja. Posledice toga osetne su i danas, kada su sve češće situacije otkazivanja letova zbog štrajka osoblja aerodroma.
Pored toga, potreba održivog razvoja, sve veće posledice globalnog zagrevanja doprinose tome da se razmišlja u pravcu drugačijeg organizovanja ove vrste saobraćaja u smislu smanjivanja broja organizovanih letova. Ovo sve ima uticaja na to koliki će biti nivo zaštite putnika, kao i na to da li će pravac zaštite putnika u avio-saobraćaju ići u pravcu proširivanja ili smanjivanja prava putnika. Ovde se sukobljavaju interesi organizacija za zaštitu potrošača, čije su inicijative za pojačanu zaštitu potrošača i uopšte putnika u avio-saobraćaju uvek prisutne i interesi avio-prevozioca, koji imaju sve većih problema sa nelikvidnošću, te im odgovaraju manji nameti i obaveze od onih koje im nameće postojeći sistem zaštite putnika.
Samim tim teško je predvideti u kom će se pravcu kretati regulativa u ovoj oblasti, kao i kakav će biti nivo zaštite posebnih grupa putnika, kao ni da li će se regulativa promeniti u pravcu proširenja njihovih prava. Otuda se čini da u avio-saobraćaju, poput nesavršenosti Ikarovih krila, postoji mnoštvo prepreka koje treba urediti i otkloniti, kako bismo dosegli za nebom.
Aleksandra Sekulić *
LEGAL POSITION OF SPECIAL GROUPS OF PASSENGERS IN AIR TRANSPORT
Summary
Passengers using air transport services have a guaranteed set of rights that ensure their use of these services in a reasonable manner. All passengers are subject to the general regime of rights related to the liability of the air carrier regulated by the regulations of the Montreal Convention, as well as the special rights guaranteed on the basis of Regulation 261/04 on compensation and providing assistance to passengers in the event of denied boarding and of cancellation or long delay of flights. Apart from of that general regime, there is a special regime of rights, that is, there are special groups of passengers for whom there are certain specificities in the regulation of their rights in air traffic. These groups of passengers include consumers, people with reduced mobility or with disabilities, children and people with monitoring. In addition to them, even though they are not provided with additional protection by any legal rule, certain specificities occur for travelers who travel for business purposes. The paper will provide an overview of the existing regulation related to the rights of passengers in air traffic, through the analysis of special groups of passengers in air traffic. Also, a certain direction of regulation change in this area will be observed.
Key words: air transport; air passenger rights; consumers; disabiled person; children as air passengers.
* Saradnik u nastavi Pravnog fakulteta Univerziteta u Kragujevcu, aleksandra14sekulic@gmail.com.
[1] Zakon o potvrđivanju konvencije o objedinjavanju izvesnih pravila za međunarodni prevoz vazdušnim putem, Službeni glasnik – Međunarodni ugovori, br. 38/200.
[2] Regulation (EC) of the European Parliament and the Council of 11 February 2004 establishing common rules on compensation and assistance to passengers in the event of denied boarding and of cancellation or long delay of flights, and repealing Regulation (EEC) No 295/91, Official Journal of the European Union, No 261/2004.
[3] S. Janković, Pravne posledice poremećaja u putničkom avio-saobraćaju nastalih usled covid – 19, Pravo i privreda br. 4, 2021, 524.
[4] Zakon o obligacionim i osnovama svojinsko-pravnih odnosa u vazdušnom saobraćaju (ZOVAZ), Službeni glasnik Republike Srbije, br. 87/2011 i 66/2015.
[5] Odredbe ZOVAZ-a (član 8-14) identične su odredbama Uredbe 261/04 (član 4-9), dok je članom 26. ZOVAZ-a predviđena primena pravila Montrealske konvencije u pogledu odgovornosti avio-prevozioca.
[6] Vid. Zakon o zaštiti potrošača (ZZP), Službeni glasnik Republike Srbije, br. 88/2021.
[7] U daljem tekstu: EASA.
[8] U daljem tekstu: ICAO.
[9] Vid. ZZP, član 12.
[10] Vid. S. Janković, (Ne)izvesnost cene putne karte u vazdušnom saobraćaju, Pravo i privreda, br. 3, 2022.
[11] D. Vujisić, Posebna prava putnika kao potrošača u vazdušnom saobraćaju, Pravo i privreda br. 4-6, 2018, 619.
[12] ZZP, član 17.
[13] ZZP, član 17.
[14] ZZP, član 18.
[15] Vid. Redakcija Paragraph Lex, Prava putnika prilikom uskraćivanja ukrcavanja u avion, otkaza ili kašnjenja leta, https://www.paragraf.rs/100pitanja/prava_gradjana/prava -putnika-prilikom-uskracivanja-ukrcavanja-u-avion-kasnjenja-ili-otkazivanja-leta.html, januar 2018, datum posete: 26. 01. 2023.
[16] Vid. ZZP, član 5. st. 1. tač. 24.
[17] Redakcija Paragraph Lex, Prava putnika prilikom uskraćivanja ukrcavanja u avion, otkaza ili kašnjenja leta, https://www.paragraf.rs/100pitanja/prava_gradjana/prava-putnika-prilikom-uskracivanja-ukrcavanja-u-avion-kasnjenja-ili-otkazivanja-leta.html, januar 2018, datum posete: 26. 01. 2023.
[18] Vid. Redakcija Paragraph Lex, Prava putnika prilikom uskraćivanja ukrcavanja u avion, otkaza ili kašnjenja leta, https://www.paragraf.rs/100pitanja/prava_gradjana/ prava-putnika-prilikom-uskracivanja-ukrcavanja-u-avion-kasnjenja-ili-otkazivanja-leta.html, januar 2018, datum posete: 26. 01. 2023; ZZP, član 82.
[19] Vid. ZZP, član 86.
[20] Šta su usluge od opšteg ekonomskog interesa, http://www.apos.rs/sta-su-usluge-od-opsteg-ekonomskog-interesa/, datum posete: 02. 02. 2023.
[21] Prava putnika, Obaveštenja i vesti, https://cad.gov.rs/strana/25221, datum posete: 04. 02. 2023.
[22] ZZP, član 43.
[23] Steer, European Comission, Final report - Study on the current level of protection of air passenger rights in EU, Brussels, 2020, 145 i dalje.
[24] ZOVAZ, član 13.
[25] European Courts of Auditors, Special report - Air Passenger’s Rights during the COVID – 19 pandemic, Luxembourg, 2021, 25.
[26] Ibid.
[27] Ibid.
[28] Ibid.
[29] Regulation (EC) of the European Parliament and of the Council 5 July 2006 concerning the rights of disabled persons and persons with reduced mobility when travelling by air, Official Jorunal of the European Union, No 1107/2006.
[30] ZOVAZ, član 49.
[31] ZOVAZ, član 46.
[32] Vid. Fokus ESS-a, ebu-focus-air-travel-en_sr.docx (live.com), mart 2020, datum posete: 28. 11. 2022.
[33] Ibid.
[34] Ibid.
[35] Regulation (EC) of the European Parliament and the Council of 11 February 2004 establishing common rules on compensation and assistance to passengers in the event of denied boarding and of cancellation or long delay of flights, and repealing Regulation (EEC) No 295/91, Official Journal of the European Union, No 261/2004, član 11.
[36] https://www.easa.europa.eu/en, European Union Aviation Safety Agency, datum posete: 30. 01. 2023.
[37] https://www.icao.int/Pages/default.aspx, International Civil Aviation Organization, datum posete: 30. 01. 2023.
[38] EASA, Leaflet - Flying with children, Cologne, 2019, 2.
[39] Ibid.
[40] Ibid.
[41] Vid. EASA, Leaflet - Flying with children, Cologne, 2019, str 2-8; J. Junginger, Flying with families: Common problems and your rights as air passenger, https://www.airhelp.com/en-int/blog/flying-with-families-common-problems-and-your-rights-as-passengers/, 12. Januar 2023, datum posete: 27. 01. 2023.
[42] J. Junginger, Flying with families: Common problems and your rights as air passenger, https://www.airhelp.com/en-int/blog/flying-with-families-common-problems-and-your-rights-as-passengers/, 12. Januar 2023, datum posete: 27. 01. 2023.
[43] Ibid.
[44] Ibid.
[45] Vid. M. Petrović, A. Turkalj, Prava putnika u zračnom prometu, u: Paragraf (ur. A. Vasilj, B. Činčurak Erceg), Pravni fakultet Sveučilišta u Osijeku, Osijek 2017, 153.
[46] N. Jovanović, Saobraćajno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Centar za izdavaštvo i informisanje, Beograd 2017, 421.
[47] Regulation (EC) of the European Parliament and of the Council 5 July 2006 concerning the rights of disabled persons and persons with reduced mobility when travelling by air, Official Jorunal of the European Union, No 1107/2006, recital 16.
[48] Ibid.
[49] Steer, European Comission, Final report - Study on the current level of protection of air passenger rights in EU, Brussels, 2020, 115.
* Teaching associate, Faculty of Law, University of Kragujevac.