Mirsen Alibašić*
Pregledni naučni članak
UDK: 343.434
UGROŽAVANJE SIGURNOSTI KONKLUDENTNIM RADNJAMA
Rad primljen: 10. 12. 2023.
Rad ispravljen: 25. 09. 2024.
Rad prihvaćen za objavljivanje: 27. 09. 2024.
Lična sigurnost čoveka se može ugroziti na različite načine, pa su odrebde Krivičnog zakonika Republike Srbije kojima se propisuje krivično delo ugrožavanje sigurnosti u članu 138 od posebne važnosti. Naime, ugrožavanje lične sigurnosti se može izvršiti verbalno, pisano, znacima, crtežima, konkludentnim radnjama i slično, međutim u ovom radu se posvećuje pažnja konkludentnim radnjama koje se ne mogu jezički tumačiti i koje se razlikuju od drugih neverbalnih oblika radnji koji mogu imati više različitih značenja. Takođe, u sudskoj praksi je znatno manji broj osuda za ugoržavanje sigurnosti konkludentnim radnjama u odnosu na osude za ugrožavanje sigurnosti na verbalan način. Stoga, predmet ovog rada jeste istraživanje i analiza pojavnih oblika konkludentnih radnji koje predstavljaju pretnju u smislu krivičnog dela ugrožavanja sigurnosti, kao i njihov odnos sa radnjama drugih krivičnih dela. Metodi u radu koji se primenjuju jesu normativni metod, analiza sadržaja i studije slučaja. Cilj istraživanja jeste da se utvrde pomoćni kriterijumi na osnovu kojih se konkludentne radnje mogu smatrati pretnjom i na taj način prepoznaju kao krivično delo u praksi.
Ključne reči: Ugrožavanje sigurnosti, konkludentne radnje, pretnja, krivično delo.
I UVOD
Pravo čoveka na osećaj lične sigurnosti, odnosno da živi u spokojstvu i miru i da ga drugi u tome ne ugrožavaju, je zaštićeno Krivičnim zakonikom (KZ)[1] u članu 138 kao krivično delo ugrožavanje sigurnosti, koje pripada grupi krivičnih dela kojima se štite sloboda i prava čoveka i građanina. Lična sigurnost svakog pojedinca se može ugroziti pretnjom, ali u ovom u radu se ispituju oblici ugrožavanja sigurnosti konkludentnim radnjama naspram zakonskih propisa i sudske prakse.
S obzirom da se u ovom radu istražuju pojavni oblici konkludentnih radnji kojima se ugrožava lična sigurnost, neophodno je najpre osvrnuti se na zakonsku definiciju krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti. Naime prema članu 138 st.1 KZ ugrožavanje sigurnosti je definisano na sledeći način: „Ko ugrozi sigurnost nekog lica pretnjom da će napasti na život ili telo tog lica ili njemu bliskog lica, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine“.[2] Navedena zakonska definicija ne ukazuje na načine na koje se može izvršiti pretnja. Stoga, način na koji je pretnja upućena nije presudan, bilo da je to verbalno, pisano ili konkludentnim radnjama.[3] Krivično delo je dovršeno nastupanjem konkretne opasnosti – ugrožavanjem lične sigurnosti pasivnog subjekta, što pretpostavlja da je izjava koja sadrži pretnju saznata od strane lica kome je upućena.[4] Pritom, nastupanje posledice utvrđuje se subjektivno sa aspekta pasivnog subjekta i zavisi "od ličnog osećja pasivnog subjekta" (AS u Beogradu Kž.2 Po3 45/11) odnosno "nastupanje posledice podrazumeva stvaranje osećanja ugroženosti kod lica kome je upućena pretnja" (OS u Beogradu Kž.765/09 i OS u Nišu 1154/14).
U praksi se ne pravi posebna razlika u otkrivanju, dokazivanju i oceni dokaza kod krivičnog dela ugrožavanja sigurnosti u slučaju da je ono učinjeno konkludentnim radnjama, međutim od važnosti je predstaviti pravne aspekte definicije konkludentnih radnji i utvrditi određene kriterijume na osnovu kojih će se prepoznati i dokazati pretnje u sudskom postupku učinjene konkludentnim radnjama.
II KONKLUDENTNE RADNJE KOJE IMAJU KARAKTER PRETNJE
U ovom delu rada biće predstavljena teorijska razmatranja o neophodnim uslovima da bi se određeno ponašanje moglo razumeti kao pretnja u krivičnom pravu i koje su pravne definicije odnosno odrednice konkludentnih radnji na osnovu kojih se one razlikuju od drugih faktičkih oblika radnje.
Naime, pretnja predstavlja stavljanje u izgled nekog zla licu kojem se preti. Pretnja mora biti ozbiljna i moguća, što se procenjuje pre svega sa aspekta lica kome je upućena. Dovoljno je da lice koje preti predstavi licu kome preti da ostvarivanje zla zavisi od njegovog uticaja.[5] Važno je istaći da pretnja ne mora biti neposredna, odnosno može se pretiti i napadom na život ili telo koji će uslediti u nekoj bliskoj budućnosti. Takođe, osim vremenski, pretnja ne mora biti ograničena ni prostorno. Nije značajno da li je onaj koji preti zaista imao nameru da pretnju stvarno i realizuje. Kod krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti reč je o kvalifikovanoj pretnji kojom se stavlja u izgled da će se napasti na život ili telo pasivnog subjekta ili njemu bliskog lica.[6] Karakteristično obeležje krivičnog dela ugrožavanja sigurnosti ogleda se u tome što je, za razliku od velikog broja drugih krivičnih dela kod kojih je pretnja (kao radnja izvršenja ili deo radnje izvršenja, kod dvoaktnih krivičnih dela) sredstvo za postizanje nekog drugog cilja, kod ovog krivičnog dela kvalifikovana pretnja je sama sebi cilj.[7] S obzirom na to da je ozbiljnost pretnje osnovni element radnje izvršenja ovog krivičnog dela, iz toga proizilazi da će se u svakom konkretnom slučaju procenjivati da li je pretnja zaista ozbiljna, i kao takva da li je pasivni subjekt pretnju ozbiljno shvatio.[8] Nije dovoljno da umišljaj učinioca obuhvata samo pretnju kao radnju izvršenja. On mora obuhvatiti i posledicu, tj. mora biti upravljen na ugrožavanje sigurnosti pasivnog subjekta.[9]
Kada govorimo o konkludentnim radnjama, to su radnje koje nisu neposredna, direktna, rečima ili pismeno izražena izjava volje, ali predstavljaju ponašanje iz kojeg se može posredno, ali sa sigurnošću, uzimajući u obzir okolnosti, izvesti zaključak da lice njima izražava određenu volju. Konkludente radnje predstavljaju određeno ponašanje osobe iz kojeg se posredno, ali ipak sa sigurnošću, može zaključiti da je izrazila svoju saglasnost za preduzimanje određene radnje ili zaključenje pravnog posla, odnosno da je izrazila određenu pravno relevantnu volju. Ako su konkludentne radnje dovoljno specifične i određene, to znači da se njihovo značenje ne može lako protumačiti na više različitih načina, što povećava njihovu verodostojnost kao dokaza. Međutim, ako su konkludentne radnje manje specifične ili dvosmislene, to može dovesti do sumnju njihovu sposobnost da se smatraju izražavanjem volje ili namere neke osobe[10] Konkludentnom radnjom smatra se takvo ponašanje, takva izjava volje koja znači i nešto drugo, ali koja na nesumnjiv način pokazuje prisustvo određene volje. Potrebno je da se ponašanje, koje ima više od jednog smisla, bez ikakve sumnje, s obzirom na konkretne okolnosti, ima uzeti kao ponašanje koje sadrži određenu volju za činjenje.[11] Bitno je konkludentnu radnju učiniti tako da ima karakter očitovanja volje od strane lica prema kojem je konkludentna radnja usmerena.[12] Konkludentne radnje naročito imaju pravni značaj u građanskom pravu gde je teorija doprinela njihovoj analizi mnogo više pažnje.[13] S druge strane, određena ponašanja ne možemo sa sigurnošću tumačiti kao pretnje na život i telo konkludentnom radnjom, kao što je trovanje psa čuvara, ubijanje stoke, kasni noćni telefonski pozivi u kojima se samo ćuti ili lupanje na vratima u kasnim noćnim satima.[14]
Na osnovu prethodno navedenog proizilazi da je kod ugrožavanja sigurnosti konkludentnim radnjama neophodno ceniti sve uslove koji se odnose na postojanje pretnje, kao i uslove na osnovu kojih se određeno ponašanje može smatrati konkludentnom radnjom. Tipičan primer jeste presuda Apelacionog suda u Kragujevcu u kojoj se navodi da je okrivljeni učinio krivično delo ugrožavanje sigurnosti s obzirom da je oštećenom rekao "zaklaću te" dok je istovremeno rukom simulirao presecanje vrata, a što je kod oštećenog izazvalo strah i uznemirenost.[15] Međutim, u praksi se dešavaju slučajevi koji su kompleksniji, pa je neophodno detaljnije analizirati konkludentne radnje koje imaju karakter pretnje.
III POMOĆNI KRITERIJUMI ZA TUMAČENJE KONKLUDENTNIH RADNJI KOJIMA SE UGROŽAVA LIČNA SIGURNOST
Radi ispitivanja postojanja potrebnih uslova na osnovu kojih bi se moglo smatrati da je nečija sigurnost ugrožena konkludentnim radnjama, od značaja je predstaviti određene kriterijume koji će služiti kao smernice za njihovo tumačenje u tom smislu, s obzirom na to da konkludentne radnje nije moguće jezički tumačiti, a pritom je potrebno utvrditi da predstavljaju ozbiljnu i moguću pretnju koja je usmerena na ugrožavanje nečijeg života ili tela.
1) Ispitivanje ranijih odnosa okrivljenog i oštećenog. Informacije o ranijim odnosima okrivljenog i oštećenog mogu biti korisne u smeru eventualnog postojanja motiva za ugrožavanje sigurnosti zbog loših odnosa i ranijih netrepeljivosti, zatim zbog ranijih načina komunikacije i međusobnog poznavanja u ponašanju. U jednoj odluci Vrhovnog kasacionog suda se navodi da je nesumnjivo kod oštećenih izazvan osećaj ugroženosti, s obzirom da se po njihovim izjavama radi o licu za koga od ranije znaju da je više puta krivično odgovarao, koji je kritičnom prilikom uputio pretnju držeći ruku iza leđa kao da ima oružje u ruci, istovremeno izgovarajući ''da će im prosuti mozak ako otkupe još jedan kilogram kajsija ili ako nešto progovore ili mu nešto opsuju''.[16] Pritom, u sudskim odlukama se često obrazlaže da se ozbiljnost i ostvarenost pretnje okrivljenog ima ceniti prema načinu izvršene komunikacije, ranijih odnosa stranaka i drugih okolnosti, a sve u cilju utvrđivanja postojanja osnovnih elemenata krivičnog dela ugrožavanja sigurnosti.[17] Vrhovni kasacioni sud u jednoj svojoj odluci, između ostalog, obrazlaže da je okrivljeni učinio krivično delo ugrožavanje sigurnosti s obzirom na to da je u dužem vremenskom trajanju ozbiljno pretio oštećenoj i izrazito agresivno se ponašao što je kod oštećene izazvalo osećaj ugroženosti sopstvenog života.[18] Sa druge strane, Osnovni i Viši sud u Užicu povodom jednog slučaja su uzimajući u obzir ranije odnose okrivljenog i oštećenog, zaključili da upućena pretnja nije ozbiljna imajući u vidu neposredno utvrđene činjenice o tome da između okrivljenog i oštećenog već duže vreme postoje poremećeni komšijski odnosi i da je kritičnom prilikom između okrivljenog i oštećenog nastala verbalna rasprava u kojoj okrivljeni prilazi oštećenom, do momenta samoinicijativnog zaustavljanja na udaljenosti od oko 2-3 metra od oštećenog, drži u rukama macolu, a u toj raspravi i oštećeni u isto vreme u rukama drži opasno oruđe - metalne vile, zbog čega se radnja prilaženja sa macolom u rukama nije mogla smatrati ozbiljnom pretnjom.[19]
2) Ispitivanje šireg konteksta predmetnog slučaja. Od značaja je ispitati šta je neposredno prethodilo konkludentnoj radnji kojom se ugrožava nečija lična sigurnost i u kojim okolnostima je konkludentna radnja izvršena. Vrhovni kasacioni sud u svojoj odluci obrazlaže da je izvršena pretnja napadom na život i telo oštećenih konkludentnim radnjama okrivljenog i to tako što je okrivljeni, nakon što mu je oštećena BB rekla da prestane da seče drva trimerom na kome je bio postavljen nož i da će pozvati policiju, prišao oštećenoj i udario je rukom po njenoj levoj ruci, a zatim je uključenim trimerom nastavio da seče grane i isti je uperio prema oštećenima BB i VV koje su se nalazile u njegovoj neposrednoj blizini i trimerom mahao u visini njihovih glava, govoreći da je njegov put, što je nesumnjivo kod oštećenih stvorilo osećaj straha i ugroženosti za sopstveni život i telesni integritet.[20] Zatim, u jednom predmetu Vrhovnog kasacionog suda se uzimaju u obzir sve okonosti predmetnog slučaja, pa se obrazlaže da je okrivljeni AA "...ugrozio sigurnost više lica - oštećenih BB i VV, pretnjom da će napasti na njihov život i telo, na taj način što je oštećenima, koji su stajali kod kapije porodične kuće, prišao trčećim korakom i obratio im se rečima: "Sad ću da vam .....psovka (prim. autora)......", te je nakon što su oštećeni ušli u dvorište i zatvorili kapiju i držali istu sa dvorišne strane, udario u istu, izbacio je iz šarki i oborio, kojom prilikom su se oštećeni uznemirili, te proizlazi da se u navedenim radnjama okrivljenog stiču sva zakonska subjektivna i objektivna obeležja krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti.[21] U presudi Apelacionog suda u Beogradu se navodi da je oštećena subjektivno shvatila kao pretnju za svoj život i telo radnje okrivljenog pripadnika navijačke grupe, koja joj je u periodu trajanja utakmice slala poruke i koja je na utakmici skandirala razne gadosti, te da je kritičnom prilikom na stadionu P. doneta plastična lutka za koju je shvatila da predstavlja nju samu, jer, dok su skandirali njeno ime, pevali razne pesme…, navijači su lutku šutirali u glavu, udarali i bacali, pa, kada se uzme u obzir navedena pesma , a imajući u vidu da je Ć. bio novinar koji je ubijen tako što je u njega ispaljeno sedamnaest hitaca, sve ovo smatra ozbiljnom pretnjom i pozivom na njeno ubistvo.[22]
3) Ispitvanje istovremenih reči koje su izrečene prilikom vršenja konkludentne radnje. Od naročite pomoći jeste situacija ako su neposredno pre konkludentne radnje ili istovremeno ili odmah nakon nje izrečene određene reči pasivnom subjektu od strane okrivljenog na osnovu kojih bi se moglo utvrditi bliže značenje i smisao konkludentnih radnji. U odluci Vrhovnog Kasacionog suda se navodi da je okrivljeni AA ugrozio sigurnost oštećenih BB i VV pretnjom da će napasti na njihov život i telo, na taj način što je prišao do putničkog vozila u kome je na mestu vozača sedela oštećena BB, jednom rukom je otvorio vozačeva vrata, drugu ruku je podigao i sa podignutom desnom rukom najpre se obratio oštećenoj BB rečima: "Hoćeš sada da te bijem, .....psovka (prim. autora)......, moj auto ne radi" i nakon što mu je ona odgovorila da ga viđa kako vozi auto, istoj je uputio reči pretnje govoreći "Doći ću tamo odrobijaću i tebe i VV, kunem se u bratanicu i u unuče", a koje reči pretnje je oštećena BB po dolasku kući prenela svom suprugu oštećenom VV, te su navedene reči pretnje kod oštećenih BB i VV izazvale osećanje straha za svoj život i telo ...", pa jasno i nedvosmisleno proizlazi da se u opisanim radnjama okrivljenog AA stiču sva bitna zakonska obeležja krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti.[23] Takođe, Okružni sud u Beogradu je ukinuo oslobađajuću prvostepenu presudu i vratio je na ponovno odlučivanje sa obrazloženjem da je okrivljeni ugrozio sigurnost oštećenog tako što je oštećenom psovao majku, galamio na njega i rekao mu: "ako počneš da gradiš prebiću ti obe ruke", a nakon toga pošao prema njemu u nameri da ga i fizički napadne, ali je u tome bio sprečen od strane radnika, s obzirom da prvostepeni sud ne obrazlaže da je okrivljeni pored usmene pretnje, pokušajem fizičkog napada, što znači konkludentnom radnjom, ugrozio sigurnost privatnog tužioca, pa je potrebno u ponovnom postupku utvrditi da li je radnja okrivljenog - polaženje prema oštećenom u nameri da ga fizički napadne, izazvala strah ili uznemirenje kod oštećenog i na taj način ugrozila njegovu sigurnost.[24] Presudom Višeg suda u Čačku se navodi da je okrivljeni uputio oštećenoj ozbiljnu, stvarnu i konkretnu pretnju s obzirom da joj je uz pokazivanje pištolja za pojasom saopštio "da će joj pucati u kolena da bi bila kao biljka".[25]
Ispitivanje navedenih kriterijuma podseća na ispitivanje ozbiljnosti i usmerenosti pretnje kojom se nečija lična sigurnost ugrožava, međutim u ovom slučaju se radi o ispitivanju toga da li se ugrožava sigurnost pasivnog subjekta s obzirom na oblik i način ispoljavanja konkludentne radnje i kontekst konkretnog slučaja. Ovako postavljeni kriterijumi se svakako mogu primeniti u slučajevima kada je pretnja upućena verbalno, ali smatramo da bi to u sučaju konkludentnih pretnji bilo više korisno.
IV ODNOS KRIVIČNOG DELA UGROŽAVANJA SIGURNOSTI SA DRUGIM KRIVIČNIM DELIMA
Kada se radi o odnosu krivičnog dela ugrožavanja sigurnosti sa drugim krivičnim delima, od značaja je posvetiti pažnju na odnos sa onim krivičnim delima koja se takođe mogu učiniti konkludentnim radnjama ili sličnim radnjama, poput nanošenja telesnih povreda, ugrožavanja opasnim oruđem pri tuči ili svađi, proganjanje, nasilje u porodici i nasilničko ponašanje.
U odnosu na krivična dela protiv života i tela, u slučaju ostvarenja pretnje neće postojati i krivično delo ugrožavanja sigurnosti, već samo laka ili teška telesna povreda, odnosno krivično delo ubistva, tj. radiće se o idealnom sticaju.[26] Najpre treba reći da ako bi pretnja bila realizovana napadom na život ili telo pasivnog subjekta ili njemu bliskog lica, krivično delo ugrožavanja sigurnosti bilo bi konzumirano odgovarajućim krivičnim delom protiv života ili tela.[27] U obrnutom slučaju, kada na primer okrivljeni najpre telesno povredi oštećenog, a potom uputi pretnju, postojaće realni sticaj krivičnih dela. Tako se na primer u odluci Okružnog suda u Beogradu obrazlaže:..da je okrivljeni pretio da će izudarati oštećenu, pa da ju je istom prilikom i izudarao, u tom slučaju bi se radilo o jednom krivičnom delu i to krivičnom delu lake telesne povrede, s obzirom da je okrivljeni u toj situaciji svoju pretnju realizovao. Međutim, kako je okrivljeni privatnoj tužilji naneo lake telesne povrede i pretio da će napasti na njen život, time je ostvaren sticaj krivičnog dela lake telesne povrede i krivičnog dela ugrožavanja sigurnosti.[28]
Kada je reč o odnosu između krivičnog dela ugrožavanja sigurnosti i krivičnog dela ugrožavanja opasnim oruđem pri tuči i svađi iz čl. 124. st. 1. KZ, koje takođe pripada grupi krivičnih dela protiv života i tela, prema većinskom shvatanju naših autora, ako su u konkretnom slučaju ostvarena bića oba dela, neće postojati sticaj (zapravo, sticaj je i ovde samo prividan), već će postojati samo jedno krivično delo, i to krivično delo ugrožavanja sigurnosti.[29] Ovo stoga što je u tom slučaju mašenje oružja ili opasnog oruđa samo način izražavanja pretnje (konkludentnom radnjom) kojom se ugrožava sigurnost pasivnog subjekta, čemu treba dodati i to da je posledica krivičnog dela ugrožavanja opasnim oruđem pri tuči i svađi postavljena kao apstraktna opasnost (a ima i shvatanja da ovo krivično delo ne sadrži posledicu), dok se kod krivičnog dela ugrožavanja sigurnosti zahteva nastupanje posledice u vidu konkretnog ugrožavanja sigurnosti pasivnog subjekta, pritom reč je o težem delu u smislu zaprećene kazne.[30] Presudom Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu se obrazlaže da je krivično delo iz čl. 124. KZ pripremna radnja za postojanje krivičnog dela iz čl. 138. KZ, jer za postojanje krivičnog dela iz čl. 124. KZ je potrebno da se učinilac pri tuči ili svađi maši oružja, opasnog oruđa ili drugog sredstva podobnog da telo teško povredi ili zdravlje teško naruši, dok za postojanje krivičnog dela iz čl. 138. KZ, to mašenje za oružje mora dovesti do posledica u vidu izazivanja kod oštećenog osećanja ugrožavanja sigurnosti pretnjom na život i telo. Kako se u konkretnom slučaju okrivljeni mašio oružja, a potom to oružje uperio prema oštećenom preteći mu da će ga izbušiti, zbog čega je kod oštećenog nastalo osećanje ugrožavanja sigurnosti života, iz kog razloga radnje krivičnog dela iz čl. 124. KZ su radnje koje predstavljaju sastavni deo krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz čl. 138. KZ, a u konkretnom slučaju se radi o istom činjeničnom opisu.[31]
Od važnosti je ukazati na odnos krivičnog dela ugrožavanja sigurnosti sa krivičnim delom proganjanje iz člana 138a KZ koje je relativno novo krivično delo. Kod proganjanja pretnja je usmerena na napad na život ili telo ili slobodu drugog lica ili njemu bliskog lica (138a st.1 tač. 4 KZ), dok je kod ugoržavanja sigurnosti pretnja usmerena samo na život ili telo. Takođe, kod krivičnog dela proganjanja se zahteva ponavljanje pretnje, dok je za ugrožavanje sigurnosti dovoljna jedna pretnja.[32] Zbog toga će postojati prividan sticaj proganjanja ili ugrožavanja sigurnosti u zavisnosti od toga šta je u konkretnom slučaju ostvareno.[33] Pre nego što je proganjanje propisano kao krivično delo, sudovi su donosili osuđujuće presude za krivično delo ugrožavanje sigurnosti u onim slučajevima gde su okrivljeni preduzimali radnje za koje bi danas bili osuđeni za proganjanje. Tako na primer, u obrazloženju odluke Apelacionog suda u Novom Sadu navodi se da je okrivljeni ugrozio sigurnost maloletne oštećene kada je u periodu od kraja 2010. godine do 16.10.2012.godine oštećenu u više navrata hvatao za ruku, povukao je prema sebi, uputivši joj reči „Pođi sa mnom, moramo da razgovaramo“, potom je u više navrata sačekivao u parku ili ispred trafike u blizini škole u centru ovog naselja, tako što se tu sakrio, a kada bi oštećena izašla iz škole istoj je prišao i povišenim tonom govorio „Volim te, stani da razgovaramo“, na šta je oštećena bežala kući, on je trčao za njom prateći je i ponavljajući ove reči, a kada maloletna oštećena usled bolesti nije odlazila u školu, dolazio je do njene kuće, pozivao je da izađe, pa nema sumnje da je maloletna oštećena, usled takvog ponašanja okrivljenog, bila dovedena u stanje straha, prepasti i lične nesigurnosti u znatnom stepenu.[34]
Po pitanju odnosa krivičnog dela ugrožavanja sigurnosti i krivičnog dela nasilja u porodici iz člana 194 KZ, neće postojati ugrožavanje sigurnosti iz razloga što su u konkretnom slučaju (npr. u situaciji kada se kao jedna od alternativno propisanih radnji izvršenja ovog krivičnog dela javlja pretnja da će se napasti na život ili telo, a kao jedna od alternativno propisanih posledica da je time došlo do ugrožavanja spokojstva člana porodice) ostvarena sva obeležja nekog posebnog dela, koje će imati prednost po osnovu specijaliteta.[35] U ovom slučaju se radi o idealnom sticaju po osnovu specijaliteta, gde krivično delo nasilje u porodici predstavlja specijalni oblik krivičnog dela ugrožavanja sigurnosti, s obzirom na radnju i posledicu, kao i s obzirom na to da je krivično delo nasilje u porodici teže delo.[36] Pritom, u sudskoj praksi preovlađuje stav da kod krivičnog dela nasilja u porodici nije neophodno utvrditi da se pasivni subjekt osetio ugroženim, te da ugrožavanje treba procenjivati objektivno s obzirom na preduzetu radnju.[37] Naravno, da bi postojalo krivično delo nasilja u porodici oštećeni mora imati svojstvo člana porodice u odnosu na okrivljenog, u smislu čl.112 st.1 tač.28 KZ. Tako na primer, Viši sud u Čačku u žalbenom postupku navodi da je prostepeni sud doneo pravilnu odluku ocenjujući situaciju da je okrivljeni oženjen i otac dvoje dece, ali je bio u spornom periodu u emotivnoj vezi sa oštećenom, kojoj je kritičnog dana pretio, u alkoholisanom stanju razbijao stvari u stanu, tada je učinio krivično delo ugrožavanje sigurnosti iz čl. 138. st. 1. KZ, a ne krivično delo nasilje u porodici iz čl. 194. st. 1. KZ jer se ne može se govoriti da su okrivljeni i oštećena bili u vanbračnoj zajednici i da se predmetna radnja okrivljenog može kvalifikovati kao krivično delo nasilje u porodici iz čl. 194. st. 1. KZ, posebno iz razloga što je u čl. 112. st.1 tač. 28. KZ, jasno je definisano ko se smatra članom porodice, a oštećena nije imala takvo svojstvo, jer nije član porodice okrivljenog.[38]
U pogledu odnosa između osnovnih oblika krivičnog dela ugrožavanja sigurnosti i krivičnog dela nasilničkog ponašanja iz čl. 344. st. 1. KZ, načelno će postojati realan sticaj ovih dela, ali se izvesne dileme mogu javiti u pogledu kvalifikovanog oblika krivičnog dela ugrožavanja sigurnosti koji podrazumeva da je došlo do uznemirenja građana i osnovnog oblika krivičnog dela nasilničkog ponašanja, kod kog je, između ostalog, inkriminisano i grubo vređanje ili zlostavljanje drugog koje je dovelo do značajnijeg ugrožavanja spokojstva građana. U tom slučaju treba uzeti da postoji samo osnovni oblik krivičnog dela nasilničkog ponašanja, i to po osnovu specijaliteta, jer ako pođemo od toga da je radnja izvršenja ista (kvalifikovana pretnja), kod krivičnog dela nasilničkog ponašanja intenzivnije je izražena (dalja) posledica dela (ne traži se da je došlo samo do uznemirenosti građana, već do značajnijeg ugrožavanja njihovog spokojstva).[39] Vrhovni kasaconi sud obrazlaže da postoji prividni idealni sticaj po osnovu konsumpcije u slučaju kada je jedno krivično delo sadržano u drugom pri čemu uvek teže delo konzumira lakše, tako što ostvarenje tog težeg dela obuhvata i ono lakše delo koje je u njemu sadržano.[40] Tako na primer, u presudi istog suda se navodi da su ispunjeni svi elementi krivičnog dela nasilničko ponašanje, a ne krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti, u slučaju kada je okrivljeni AA na javnom mestu, ispred kafića VV, verbalno provocirao oštećene BB i GG, pa pošto oštećeni nisu obraćali pažnju na okrivljenog, on je sa nožem u ruci krenuo ka oštećenom BB, a nakon što su ga oštećeni savladali i oborili kako bi pustio nož, okrivljeni je počeo da im upućuje pretnje, pri čemu je navedeni događaj izazvao osećaj uznemirenosti i straha i ugrožavanja spokojstva kod oštećenih.[41] Takođe, Viši sud u Čačku obrazlaže da je okrivljeni učinio krivično delo nasilničko ponašanje i da se ne može raditi o krivičnom delu ugrožavanja sigurnosti, s obzirom na to da je kritičnog jutra došao do ulaznih vrata oštećene, kojom prilikom je došlo do njihove verbalne rasprave, potom je oštećenoj pretio da će je ubiti, stavljao joj nož pod grlo, usled čega je oštećena pala i zadobila lake telesne povrede, a na datu viku i galamu je izašao oštećeni – sused iz susednog stana, koji je pokušao da ih umiri ali ga je okrivljeni ubo nožem u predeo ruke.[42]
V ZAKLJUČAK
Ugrožavanje sigurnosti konkludentnim radnjama ne zauzima posebnu pažnju u naučnim istraživanjima, niti u sudskim odlukama, s obzirom na to da sud primenjuje iste one odrednice prilikom dokazivanja i ocene dokaza koje se inače primenjuju kod ugrožavanja sigurnosti na verbalan ili pismeni način. Iako se ne vodi konkretna statistika o broju osuda za ugrožavanje sigurnosti konkludentnim radnjama, zastupamo mišljenje o tome da su osuđujuće presude u tim slučajevima znatno manje nego onda kada se radi o verbalnom ugrožavanju sigurnosti. Zbog toga smatramo da je poželjno utvrditi i primeniti u postupku određene kriterijume koji će pomoći u bližem pronalaženju značenja određenih konkludentnih radnji i njihovom prepoznavanju kao pretnje kojom se ugrožava nečija lična sigurnost, što je svakako predmet ovog rada. Na taj način će se obezbediti efikasnija krivičnopravna zaštita lične sigurnosti svakog građanina i u većoj meri suzbijati ponašanja koja nisu dozvoljena.
Sa druge strane, smatramo da se određenim ponašanjima tj. konkludentnim radnjama ne može učiniti krivično delo ugrožavanje sigurnosti ukoliko nije jasno očitovanje volje lica koje preduzima te radnje, odnosno ukoliko se njegovim radnjama mogu pripisati dva ili više različitih značenja u objektivnom smislu. Teorija i praksa sagledavaju objektivni aspekt ovog krivičnog dela samo u smislu procene da li je konkretna pretnja bila ozbiljna, međutim, s obzirom na to da se radi o pretnji učinjenoj konkludentnim radnjama, taj objektivni aspekt se mora primeniti i u smislu tumačenja o tome da li je pretnja konkludentnim radnjama kvalifikovana odnosno usmerena na život i telo konkretnog pojedinca. Na primer, uništenje nečije imovine, ubijanje stoke, praćenje, presretanje i slično, svakako mogu izazvati osećaj lične nesigurnosti kod pasivnog subjekta, ali se o takvim radnjama ne može govoriti isključivo o tome da je njihov delatnik hteo da napadne na život i telo nekog pojedinca, naročito ukoliko nema drugih situacionih okolnosti koje bi na to ukazale. U suprotnom to bi vodilo stvaranju pravne nesigurnosti, širokom tumačenju sudova i neopravdano otežanom položaju okrivljenog u postupku.
Mirsen Alibašić *
ENDANGERING PERSONAL SAFETY BY CONCLUSIVE ACTIONS
Summary
A person's personal safety can be threatened in various ways, which happens often in reality, so the provisions of the Criminal Code that prescribe the criminal offense of Endangering safety, in addition to other criminal offenses, are of particular importance. It is indisputable that someone's safety can be threatened verbally, in writing, with signs, drawings, implicit actions and so this paperwork, with the help of judicial practice, investigates the forms of a qualified threat to the life and body of another person, which was made by implicit conclusive actions. The reasons for this are because conclusive actions cannot be interpreted linguistically and because they are different from other forms of behavior that can have many different meanings. At the same time, in court practice, the number of convictions for endangering safety by conclusive actions is significantly lower compared to convictions for endangering safety verbally. Therefore, the subject of this work is the research and analysis of the forms of conclusive actions that represent a threat in terms of the criminal offense of Endangering personal safety from Article 138 of the Criminal Code, as well as their relationship with the actions of other criminal offenses. The methods used in the work are the normative method, content analysis and case studies. The purpose of the research is to determine auxiliary criteria on the basis of which conclusive actions can be considered a threat, as well as to recognize in practice threats made in this way.
Key words: endangering personal safety, conclusive actions, threat, criminal offence.
* Advokat u Novom Pazaru, mirsen.alibasic@hotmail.com
[1] Krivični zakonik, Službeni glasnik RS, br. 85/2005, 88/2005 - ispr., 107/2005 - ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013, 108/2014, 94/2016 i 35/2019.
[2] Osim prvog stava, ovo krivično delo iz člana 138 KZ ima drugi i treći stav koji glase: (2) Ko delo iz stava 1. ovog člana učini prema više lica ili ako je delo izazvalo uznemirenost građana ili druge teške posledice, kazniće se zatvorom od tri meseca do tri godine. (3) Ko delo iz stava 1. ovog člana učini prema predsedniku Republike, narodnom poslaniku, predsedniku Vlade, članovima Vlade, sudiji Ustavnog suda, sudiji, javnom tužiocu i zameniku javnog tužioca, advokatu, policijskom službeniku i licu koje obavlja poslove od javnog značaja u oblasti informisanja u vezi sa poslovima koje obavlja,kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina.
[3] Z. Stojanović, Propisivanje i primena krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti u krivičnom pravu Srbije, u: Kaznena Reakcija u Srbiji, (ur. Đ. Ignjatović), knj. 3, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2013, 5.
[4] N. Delić, Krivično pravo - posebni deo, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2021, 76-78.
[5] Z. Stojanović, Komentar Krivičnog zakonika, Službeni Glasnik, Beograd, 2018, 131.
[6] Ibid., 510.
[7] S. Mijović, Krivično delo ugrožavanja sigurnosti i njegova obeležja, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Novom Sadu, No. 1, Vol. 51, Novi Sad, 2017, 238.
[8] A. Đekić, Krivično delo ugrožavanje sigurnosti i njegova obeležja u krivičnom zakonodavstvu RS i Srbije, Bezbjednost, policija i građani, No.2, Vol.17, Banja Luka, 2021, 89.
[9] Z. Stojanović, Propisivanje i primena krivičnog dela ugrožavanja sigurnosti u krivičnom pravu, op.cit., 8.
[10] Pravni blog, Šta su konludentne radnje, https://www.pravniblog.com/gradansko-pravo/sta-su-konkludentne-radnje/ , 17.08.2023. godine.
[11] M. Radovanović-Vučković, Konkludentna radnja naknadnog odobrenja, Glasnik Advokatske komore Vojvodine, No.9, Vol. 52, Novi Sad, 1980, 9.
[12] P. Miladin, Šutnja i konkludentne radnje u obaveznim odnosima, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, No.58, Vol.4, Zagreb, 2008, 928.
[13] Tako na primer volja za sklapanje ugovora može se izraziti ponašanjem iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti o njenom postojanju, sadržaju i identitetu davaoca izjave. Dakle, volja za sklapanje ugovora ne mora se izjaviti samo rečima, može se izjaviti i konkludentnim radnjama – L. Rakar, Institut pisane potvrde kao pandan šutnja u obveznom pravu, Diplomski rad, Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2023, 7. Naime, to su one radnje koje nisu preduzete pre svega da bi se manifestovala određena volja za zaključenje ugovora, ali iz kojih se prema okolnostima i običajima koji važe u prometu, može zaključiti o postojanju takve volje – M. Mijačić, Prihvatanje ponude ćutanjem ponuđenog, Zbornik Pravnog fakulteta u Nišu, br. 17/17, Niš, 1977, 280.
[14] Sasvim drugačije smatra Jovan Ćirić u svom objavljenom članku (J. Ćirić, Ugrožavanje sigurnosti, Pravni život, No. 9, Vol. 21, Beograd, 2011) - da navedene radnje predstavljaju nesimnjivo pretnju po život i telo drugog lica, međutim, zbog razloga pravne sigurnosti, preciznosti zakonskih normi i izbegavanja ostavljanja prostora za šira tumačenja zakona, u ovom radu se zastupa suprotan stav.
[15] Presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Kž3.13/2021 od 13.10.2021. godine.
[16] Presuda Vrhovnog kasacionog suda, Kzz. 120/12 od 30.01.2013. godine.
[17] Presuda Osnovnog suda u G. Milanovcu K 196/18 od 18.12.2018. i presuda Višeg suda u Čačku Kž 14/19 od 04.03.2019. godine
[18] Presuda Vrhovnog Kasacionog suda Kzz.675/2015 od 02.09.2015.godine.
[19] Presuda Osnovnog suda u Užicu K 34/16 od 01.03.2016. godine i presuda Višeg suda u Užicu Kž 39/16 od 10.05.2016. godine.
[20] Presuda Vrhovnog kasacionog suda, Kzz. 17/20 od 29.01.2020. godine.
[21] Presuda Vrhovnog kasacionog suda Kzz. 297/22 od 12.04.2022. godine.
[22] Presuda Apelacionog suda u Beogradu Kž 1.6051/2010 od 15.03.2011.godine. Ova presuda nije osuđujuća niti se njom potvrđuje osuđujuća prvostepena presuda iz razloga što tokom postupka nije dokazano da je okrivljeni preduzimao konkretne radnje koje je oštećena doživela kao pretnju za njen život i telo. Međutim, važno je ukazati na činjenični opis predmetnog slučaja s obzirom na širi kontekst i preteći karakter radnji, uključujući i preteće konkludentne radnje pripadnika navijačnih grupa.
[23] Presuda Vrhovnog kasacionog suda, Kzz. 799/20 od 14.10.2020. godine.
[24] Rešenje Okružnog suda u Beogradu, Kž. 2/02 od 17.01.2002. godine.
[25] Presuda Višeg suda u Čačku, Kž.188/2014 od 30.07.2014. godine.
[26] Z. Stojanović, Propisivanje i primena krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti u krivičnom pravu Srbije, op.cit., 9.
[27] S. Mijović S., op.cit., 258.
[28] Presuda Okružnog suda u Beogradu, Kž. 1118/01 od 16.07.2001. godine. Međutim, postoje i drugačija sudska tumačenja poput u presudi Okružnog suda u Beogradu, Kž. 551/03 od 24.03.2003. godine, u kojoj se navodi da su žalbeni navodi branioca neosnovani o tome da je u konkretnom slučaju okrivljeni realizovao svoju pretnju na taj način što je drvetom pogodio u leđa okrivljenog, te stoga nema krivičnog dela ugrožavanja sigurnosti, jer je pretnja realizovana te bi se u konkretnom slučaju samo moglo eventualno raditi o krivičnom delu lake telesne povrede, ukoliko ima dokaza za to.
[29] Đ. Đorđević, Verbalni sukobi i ugrožavanje života i telesnog integriteta, Pravni život, br. 9/ 60, Beograd, 2011, 180.
[30] S. Mijović, op.cit., 259.
[31] Presuda Osnovnog suda u G. Milanovcu, K 167/15 od 15.10.2015. godine i Presuda Višeg suda u Čačku, Kž 7/16 od 25.01.2016. godine.
[32] I. Đokić, Proganjanje – Nova inkriminacija kao nastavak krivičnopravnog ekspanzionizma u Republici Srbiji, u: Zbornik radova, (ur. O. Vujović), knj. 2, Pravni fakultet Univerziteta u Prištini, Kosovska Mitrovica, 2018, 180.
[33] Z. Stojanović, Komentar Krivičnog zakonika, op.cit., 517.
[34] Rešenje Apelacionog suda u Novom Sadu Kž.1.2972/13 od 27.09.2013. godine.
[35] S. Mijović, op.cit., 258.
[36] Z. Stojanović, Propisivanje i primena krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti u krivičnom pravu Srbije, op.cit., 9.
[37] Z. Stojanović, Komentar Krivičnog zakona, op.cit., 634.
[38] Presuda Osnovnog suda u G. Milanovcu, K. br. 195/19 od 09.06.2022. godine i Presuda Višeg suda u Čačku, Kž. br. 150/22 od 13.10.2022. godine.
[39] S. Mijović, op.cit., 259.
[40] Presuda Vrhovnog kasacionog suda, Kzz. 316/20 od 21.05.2020. godine.
[41] Presuda Vrhovnog kasacionog suda, Kzz. 637/2022 od 29.06.2022. godine.
[42] Presuda Višeg suda u Čačku Kž.33/2021 od 09.03.2021. godine.
* Lawyer in Novi Pazar