Tamara Mladenović*
Originalni naučni članak
UDK: 347.61/.64-055.423
doi: 10.46793/GP.1502.03M
DEJSTVO PRAVNE PROMENE POLA NA RODITELJSTVO I RODITELJSKOPRAVNI ODNOS**
Rad primljen: 03. 12. 2024.
Rad prihvaćen za objavljivanje: 25. 12. 2024.
Konfuzija roditeljskopravnog odnosa koji nastaje ili je već uspostavljen između transrodnog roditelja i deteta je sve aktuelnija tema u pravnim i sociološkim okvirima. Uklanjanje uslova sterilizacije, kao jednog od bitnijih koraka ka pravnom priznavanju željenog pola transseksualnih osoba, motivisanog brigom za očuvanjem tradicionalnih porodičnih uloga kreiralo je situacije koje za nacionalne zakonodavce predstavljaju značajan izazov. On se ogleda u potrebi za pronalaženjem rešenja koje će na adekvatan način pravno urediti odnose između lica izmenjenog pola i njihove biološke dece. U državama koje izričito regulišu pitanje uticaja transrodnosti pojedinca na njegov roditeljski status čitav proces otpočet je kao posledica odluka usvojenih od strane sudskih organa. Uprkos trendu ka efikasnijoj zaštiti rodnog identiteta transseksualnih osoba, u okvirima evropskog pravnog područja primetna je preovlađujuća nespremnost država da upis transrodnih roditelja u matične knjige rođenih za dete usaglase sa njihovim novopriznatim polom. U radu su izložene prednosti i nedostaci različitih pristupa ovom problemu, kao i eventualne posledice nepostojanja konkretnih zakonskih normi unutar pravnog sistema Republike Srbije. Imajući u vidu da predstavlja važan faktor u procesu odlučivanja, pravu deteta da zna svoje poreklo je posvećena naročita pažnja.
Ključne reči: transseksualna lica, sterilizacija, roditeljskopravni odnos, materinstvo, očinstvo, pravo deteta da zna svoje poreklo.
I UVOD
Društvene norme o važnosti rodnih uloga majke i oca kreiraju sliku uravnoteženog partnerstva u kojem svaki pol na različiti način doprinosi kvalitetu roditeljstva. U tom kontekstu, Čarls Dikens (Charles Dickens) jednu od mnogih priča za decu započinje na uobičajeni način: „Bio jednom jedan kralj koji je imao kraljicu; on je bio najmuževniji među svojim polom, a ona najnežnija među svojim. Imali su devetnaestoro dece i neprestano su ih dobijali još“.[1] Citat podvlači tradicionalne figure unutar porodične strukture, kroz kralja koji oličava snagu i vođstvo i kraljicu koja predstavlja ženstvenost. Njihov veliki broj dece naglašava očekivanje da se roditeljske uloge ispunjavaju na konvencionalan način. Međutim, upotrebljni izraz koji čitavu priču smešta u prošlo vreme u savremenim okolnostima može biti doslovno shvaćen. Dramatična izmena društvenog oblika i pravnog shvatanja porodice tokom poslednjih pola veka dovodi do komplikovanih pitanja u vezi roditeljskopravnog odnosa i ostvarivanja potomstva.[2]
Razvoj nauke i tehnologije uticao je na promenu unutar porodičnih odnosa. Pored nastanka porodice u okolnostima u kojima to inače ne bi bilo ostvarivo, razvoj medicine kreirao je mogućnost polnog prilagođavanja. Hormonski tretmani i hirurške intervencije dostupne su transrodnim[3] osobama u cilju usklađivanja njihovog rodnog identiteta i spoljašnjih polnih karakteristika.[4] Činjenica da većina država evropskog pravnog područja danas obezbeđuje proceduru pravne promene pola podstaknuta je praksom Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: ESLJP) u slučaju Gudvin protiv Ujedinjenog Kraljevstva (Goodwin v. United Kingdom) iz 2002. godine[5]. Sud je ustanovio pozitivnu obavezu država da omoguće transseksualnim osobama pravnu promenu pola u kontekstu prava na poštovanje privatnog života, uz zadržavanje polja slobodne procene u pogledu uslova koje će predvideti za priznavanje željenog pola.[6] Očekivano, odluka u slučaju Gudvin relativno je brzo uticala na izmenu zakonodavstva pomenute države koja je već 2004. godine usvojila Zakon o priznavanju pola (The Gender Recognition Act 2004).[7] Međutim, usklađivanje zakonodavstva Republike Srbije sa praksom ESLJP u ovom pogledu ne samo da je potrajalo, već je imalo i specifično rešenje. Tako je, tek 2018. godine Zakonom izmena i dopuna zakona o matičnim knjigama[8] otvoren put ka usvajanju Pravilnika o načinu izdavanja i obrascu potvrde nadležne zdravstvene ustanove o promeni pola.[9] Uslovi za pravnu promenu pola predviđeni ovim podzakonskim aktom daju mogućnost opredeljenja transseksualnoj osobi za jedan od dva načina pravne promene pola. Najpre, neophodno je da je licu dijagnostifikovana rodna disforija[10] i da je pod nadzorom lekara sprovedena jednogodišnja hormonska terapija.[11] Druga, zahtevnija opcija podrazumeva sprovođenje hirurške intervencije polnog prilagođavanja, koja može podrazumevati i sterilizaciju.[12] Nakon toga, zdravstvena ustanova će na zahtev transseksualne osobe, odnosno po službenoj dužnosti, izdati i dostaviti potvrdu o promeni pola nadležnom organu uprave u cilju donošenja rešenja o pravnoj promeni pola, na osnovu kojeg se ova činjenica upisuje u matične knjige rođenih.[13]
Kako odluka u slučaju Gudvin ni na koji način nije postavila granice polja slobodne procene država članica u pogledu određivanja uslova za pravnu promenu pola, praksa ESLJP je to postepeno činila u godinama koje su usledile.[14] Jedan od značajnijih koraka napravljen je u odluci A.P., Garson i Niko protiv Francuske (A.P., Garҫon and Nicot v. France) iz 2017. godine. U navedenom predmetu, ESLJP je zauzeo stav prema kome zahtevanje od pojedinca da se podvrgne sterilizaciji ili bilo kojoj medicinskoj proceduri koja može rezultirati sterilizacijom u cilju omogućavanja promene pola predstavlja kršenje čl. 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima[15] (u daljem tekstu: EKLJP).[16] Propisivanjem obavezne sterilizacije kao jednog od uslova transseksualnoj osobi se nameće izbor između dva segmenta privatnog života, odnosno telesnog integriteta i rodnog identiteta.[17] Čak i ranije, slične stavove su imali nacionalni sudovi u Nemačkoj, Švedskoj i Italiji, čime je otpočet put ka progresivnom slabljenju zahteva koji se pred transseksualnu osobu postavljaju kao uslovi.[18]
U prošlosti se na neplodnost gledalo kao na „cenu koju treba platiti“[19] u postupku promene pola. Biti transseksualan i biti roditelj su smatrani međusobno isključivim.[20] Na taj način, od pojedinca se očekivalo da načini nemoguć izbor između želje da se ostvari u ulozi roditelja i nastojanja da njegov rodni identitet bude pravno prepoznat. Međutim, isključujući sterilizaciju kao prihvatljiv uslov za pravno priznavanje željenog pola, ESLJP ostavlja otvorenu mogućnost da transseksualne osobe postanu biološki roditelji putem prirodnog začeća ili biomedicinski potpomognute oplodnje.[21] Uzimajući u obzir da PoPP ne uslovljava transseksualne osobe sterilizacijom možemo zaključiti kako je, u okvirima domaćeg poretka, kreiran pravni prostor u kome je navedenim pojedincima priznato apsolutno pravo na slobodno roditeljstvo. Eventualno uspostavljanje roditeljskopravnog odnosa između transseksualnih osoba i njihove biološke dece samo je jedna u nizu pravnih posledica upisa podataka o pravnoj promeni pola u matične knjige rođenih koja nije mogla biti regulisana podzakonskim aktom.[22] Većina nacionalnih zakonodavaca evropskih država ne reguliše mogućnost uspostavljanja roditeljskopravnog odnosa u ovakvim situacijama, uz neopravdano očekivanje da do takvih slučajeva u praksi neće doći.[23] Napuštanje uslova za pravnu promenu pola, uz istovremeno neregulisanje posledica takve promene, suštinski dovodi do neizvesnosti i konfuzije u roditeljskopravnom odnosu. [24] Na taj način, stvara se raskorak između pola u biološko-genetičkom smislu, sa jedne, i pravnom smislu, sa druge strane.[25] Kao posledica kombinacije društvenih i medicinskih dešavanja raste broj sporova u vezi sa roditeljskopravnim statusom transseksualnih lica, pred kojima zakonodavci uskoro više neće moći da zatvaraju oči.
II PRAVO NA PRAVNU PROMENU POLA U KONTEKSTU PRAVILA O RODITELJSTVU
A. Odsustvo evropskog konsenzusa o dejstvu pravne promene pola roditelja
Ukidanjem prethodnog uslova sterilizacije ili neplodnosti, motivisanog pretpostavljenom neprikladnošću roditeljske uloge transrodnih osoba, iskrsavaju nova pravna pitanja na terenu uspostavljanja roditeljskopravnog odnosa. Ključna među njima su kako regulisati situacije u kojima transrodni muškarci rađaju decu i transrodne žene postaju biološki očevi i da li države pri upisu podataka o roditeljima u matične knjige rođenih za dete treba da se rukovode biološkim polom roditelja ili njihovim pravno promenjenim polom. Odgovor na ova pitanja zahteva razmatranje težine koju bi trebalo priznati mnoštvu suprotstavljenih principa, poput pravne sigurnosti, koherentnosti javnih registara, prava na poštovanje privatnog i porodičnog života kako roditelja, tako i dece, prava deteta da zna svoje poreklo, njegovog najboljeg interesa i zabrane diskriminacije.[26]
U situacijama u kojima transrodna osoba koja je izvršila pravnu promenu pola iz ženskog u muški rodi dete dolazi do nemogućnosti primene drevnog porodičnopravnog pravila prema kome se majkom deteta smatra žena koja ga je rodila.[27] Sa druge strane, kada lice koje je pravnim putem promenilo pol iz muškog u ženski postane biološki otac deteta nastaje problem primene pravila za utvrđivanje očinstva na osobu koja je u matične knjige rođenih upisana kao žena.[28] Gotovo svi zakonodavci evropskog pravnog prostora su se ovim problemima bavili tek nakon što su iskrsavali u praksi i nadležne organe suočavali sa nemogućnošću adekvatne primene postojećih zakonskih normi. Ipak, interesantna je činjenica kako su gotovo identični slučajevi u različitim državama doveli do potpuno drugačijih rešenja.
Iako je opšteprihvaćeno pravilo da je majka deteta uvek poznata, engleskim sudijama je 2019. godine, u predmetu TT and YY v The Registrar General for England and Wales[29], bilo neophodno čitavih 58 stranica da definišu termin „majka“.[30] Fredi MekKonel (Freddy McConnell)[31], transrodni muškarac, je u postupku biomedicinski potpomognute oplodnje zatrudneo i 2018. godine rodio sina, u presudi označenog kao YY. Prilikom registracije rođenja, MekKonel je upisan kao majka deteta, budući da je nosio i rodio dete. Kako je upis bio u suprotnosti sa njegovim pravno izmenjenim polom, podneo je tužbu sudu radi preispitivanja odluke matičara da ga upiše kao „majku“, a ne kao oca ili alternativno da ga registruje pod neutralnim izrazom „roditelj“ deteta.[32] U svom zahtevu istakao je kako je takva registracija u suprotnosti sa pravom na poštovanje privatnog i porodičnog života njega i njegovog sina po članu 8. EKLJP. Međutim, stavovi engleskih sudova su bili drugačiji. Relativno dugačka presuda se može svesti na par ključnih argumenata. Najpre, pravilo da je majka deteta osoba koja nosi i rađa dete ostaje nepromenjeno. Drugo, pravni status „majke“ proizlazi iz uloge koju lice ima u biološkom procesu začeća, gestacije i rađanja deteta. Najvažniji stav zauzet u ovom slučaju jeste taj da deskriptivni izrazi „majka“ i „otac“ nisu nužno rodno zasnovani, iako je to zapravo bio slučaj do pre nekoliko decenija, i na osnovu njih zakon može prepoznati „majke“ koje su muškarci i „očeve“ koji su ženskog roda.[33] Postoji materijalna razlika između pola osobe i njenog statusa roditelja. Biti “majka“ status je koji se dodeljuje osobi koja prolazi kroz fizički i biološki proces nošenja i rađanja deteta.[34] Najzad, pravna promena pola ne utiče na roditeljski status pojedinca, bez obzira da li je dete rođeno pre ili nakon izdavanja potvrde o priznavanju željenog pola.[35] U presudi je istaknuto kako ovakva registracija predstavlja mešanje države u prava zagarantovana članom 8. EKLJP, ali da je ono srazmerno, neophodno i opravdano usled potrebe za administrativno koherentnom šemom registracije rođenja.[36] Primećeno je i da u trenutku odlučivanja nije postojala odluka ESLJP-a po pitanju koje se u konkretnom slučaju nameće[37], niti evropski konsenzus u državama u pogledu regulisanja sličnih situacija.
Ovom odlukom Engleska i Vels su među prvima sebe svrstali u kategoriju država koje prihvataju pristup neusklađenosti pravno priznatog pola i statusa roditelja. U takvim uslovima dolazi do zamagljivanja rodno zasnovanih binarnih roditeljskih uloga. Paradoksalno, ta situacija je neretko rezultat namere nadležnih organa da očuvaju tradicionalne rodno binarne i biološke veze prilikom uspostavljanja roditeljskopravnog odnosa. Takav pristup uočen je i u zakonodavstvima Nemačke[38], Danske i Norveške, nastao kao posledica kombinacije izmenjenog zakona o pravnoj promeni pola i nepromenjenih pravila o utvrđivanju očinstva i materinstva, usled čega dolazi do situacija u kojima postoje muške „majke“ i ženski „očevi“.[39]
Sa druge strane, model koji omogućava registraciju transrodnih roditelja u skladu sa njihovim pravno izmenjenim polom nastao je u Švedskoj, zakonodavnom reformom iz 2018. godine. Izmena je podstaknuta slučajevima iz prakse švedskih sudova, koji su zauzeli sasvim suprotne stavove u odnosu na engleske i nemačke povodom gotovo identičnih činjeničnih stanja. Nakon ukidanja uslova sterilizacije 2013. godine Švedska poreska agencija, koja nadzire javne registre, je u dva navrata odbila upis transrodnih roditelja u skladu sa njihovim promenjenim polom.[40] U oba slučaja bila je reč o transrodnim muškarcima koji su rodili dete, jedan nakon, a drugi pre pravne promene pola. Kako su od strane nadležne poreske uprave bili upisani kao majke, pokrenuli su postupke pred upravnim sudovima zahtevajući izmenu podataka u javnom registru sa „majka“ na „otac“. Argumentacija je uglavnom bila ista. Svodila se na nepodudarnost između muškog pravno priznatog pola i registracije kao majke u matičnim knjigama rođenih za dete, koja predstavlja pogrešnu primenu zakona jer nije u skladu sa stvarnošću.[41] Takva registracija kršila je njihovo i pravo njihove dece na poštovanje privatnog i porodičnog života, te predstavljala oblik diskriminacije. Poreska agencija je osporila ove navode, tvrdeći kako je upis transrodnih muškaraca pod kategoriju majke zasnovan na činjenici rađanja, a u skladu sa pravilom da je majka uvek poznata. Poput engleskih i nemačkih sudova, poreska uprava je pomenuti princip tumačila na način da se osoba koja rađa dete upisuje u matične knjige kao majka bez obzira na pol, čime je odvojila roditeljski status od pravno priznatog pola. Osvrćući se na posledice tražene promene, tužena strana je dodala da bi drugačiji upis kreirao situacije u kojima dete ima „dva oca i nijednu majku“, za šta nije postojao osnov u tada važećem švedskom zakonodavstvu.[42] Međutim, prvostepeni i drugostepeni sudovi su zauzeli jedinstveni stav u svojim odlukama. Zaključeno je da pravnu prazninu postojećeg zakona ne treba tumačiti na štetu pojedinaca, već u skladu sa obavezama koje Švedska ima na osnovu međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima. Pozivajući se na praksu ESLJP-a, sudovi su istakli kako član 8. EKLJP podrazumeva obavezu države članice da prizna apsolutno dejstvo pravno izmenjenom polu. Posredi je bio i javni interes za obezbeđenjem tačnosti informacija koje se upisuju u javne registre, pri čemu označavanje tužioca kao „oca“ ne bi bilo pogrešno, niti u suprotnosti sa ciljem upisa.[43]
Presude su kreirale obavezu Švedske poreske agencije da izmeni praksu registracije, te transrodne roditelje u matičnim knjigama rođenih za dete upisuju u skladu sa njihovim pravno izmenjenim polom. Uprkos promeni pola koja se odigrava u različito vreme, pre ili nakon rođenja deteta, ova dva slučaja dele ishod i mnogobrojne argumente u obrazloženju.[44] Stoga inovativni model usklađenosti pravno promenjenog pola i statusa roditelja podrazumeva da novi pol roditelja deteta utiče na roditeljski status ne samo za ubuduće, već i retroaktivno.[45] Ovako široko dejstvo novopriznatog pola dovodi do izmene postojećih podataka u matičnoj knjizi rođenih za dete, što može negativno uticati na njegovo pravo na identitet.[46] Nakon Švedske, ovakav pristup usvojio je i Island.[47]
Najzad, najsavremeniji pristup rodno neutralnog roditeljstva moglo bi se reći da pruža solomonsko rešenje. Model je prepoznat unutar zakonodavstva Malte, a izvan evropskog područja i u državama poput Izraela, Kanade, Australije i SAD-a.[48] Njegova suština ogleda se u prostom ukidanju upisa roditelja deteta rodno zasnovanim terminima, već jednostavno izrazom „roditelj“.[49] Eliminacijom rodnih referenci pomenuta zakonodastva priznaju porodičnu raznolikost i izbegavaju situacije nepodudarnosti statusa roditelja i rodnog identiteta, tretirajući cisrodne i transrodne roditelje na isti način.[50] Ova ideja predložena je i od strane MekKonela u ranije pomenutom slučaju engleske sudske prakse. Prigovor nije počivao na registraciji njegove uloge u začeću i rađanju deteta, već na upotrebi visoko društveno utemeljenog rodnog izraza u te svrhe. Međutim, sud je bio stava da je neizvesno kako bi ostali članovi društva prihvatili činjenicu da će umesto kao „majka“ i „otac“ biti upisani u matičnu knjigu rođenih za dete pod izrazom „roditelj 1“ i „roditelj 2“.[51] Ipak, pravni teoretičari su uglavnom naklonjeni napuštanju rodno zasnovanog definisanja roditelja. Polazeći upravo od situacija u kojima muškarci rađaju, a žene postaju očevi, oni ukazuju na potrebu preispitivanja čitavog niza pravila porodičnog prava u pravcu potpune rodne neutralnosti.[52]
B. Nesaglediv uticaj pravne promene pola roditelja na roditeljskopravni odnos u nedostatku zakonodavne regulative domaćeg pravnog poretka
I u Republici Srbiji nedostatak konkretnih normi kojima bi bile regulisane pravne posledice promene pola mogao bi izazvati prilične poteškoće prilikom uspostavljanja roditeljskopravnog odnosa između transrodnih osoba i njihove dece. Možemo krenuti od situacije koja se dogodila u Engleskoj i zapitati se kako bi postupili nadležni organi kada bi transrodni muškarac, Fredi MekKonel bio domaći državljanin. Prema izričitoj zakonskoj odredbi Porodičnog zakona RS majka deteta je žena koja ga je rodila.[53] Za uspostavljanje materinstva sama činjenica rođenja deteta nije dovoljna, već je neophodan upis majke deteta u matičnu knjigu rođenih.[54] U situaciji u kojoj dete rađa osoba koja je pravnim putem promenila pol iz ženskog u muški navedeno zakonsko pravilo je praktično nemoguće primeniti. Hipotetički posmatrano, u ovakvim okolnostima bi ishod u potpunosti zavisio od odluke nadležnog matičara. Ipak, slučajni ili namerni propust zakonodavca da reguliše dejstva promene pola nije dovoljno opravdanje za ovlašćivanje matičara da odlučuje o tome da li i kakav uticaj navedena promena ima na roditeljskopravni odnos transrodne osobe i deteta.
Iako to nije izričito predviđeno, stav domaće pravne teorije je da pravna promena pola deluje za ubuduće (ex nunc).[55] Međutim, kao jedan od argumenata navedeno je i to da bi retroaktivnost ugrozila interese dece rođene pre izvršene promene pola njihovih roditelja.[56] Prihvatanje ovakvog shvatanja dovodi do zaključka da bi prilikom upisa transrodnog roditelja u matične knjige rođenih za decu rođenu nakon promene pola značaj imao njegov novi pol. Takav pristup nije nepoznat uporednom pravu. U zemljama Beneluksa i u Irskoj izričito je predviđeno da je za ranije rođenu decu relevantan biološki pol roditelja, dok se prilikom upisa dece rođene nakon izdavanja sertifikata o polnom priznavanju primenjuje pravno izmenjeni pol.[57] Posledica takvog zakonskog regulisanja pravnog odnos roditelja i dece jesu situacije u kojima je transseksualna osoba istovremeno upisana u matične knjige kao majka jednog deteta, a otac drugog, u zavisnosti od trenutka njihovog rođenja. Sledstveno, pomenuti roditelji bivaju zatočeni u svojevrsnom „limbu“ između dva pola i različitih roditeljskih statusa.[58]
Za pravo Republike Srbije može biti od značaja presedan Apelacionog suda Poljske, države koja ima identična zakonska pravila za uspostavljanje roditeljskopravnog odnosa i pravnu promenu pola kao domaće pravo. Transrodni muškarac je rodio dete prirodnim putem pri čemu matičar nije mogao da ga upiše u matične knjige rođenih na osnovu važećih propisa. Iako je prvostepeni sud bio stava da se tužilac upiše kao otac deteta,[59] Apelacioni sud je preinačio presudu. Prema ovoj odluci transrodni muškarac se upisuje kao majka prema ranijem, ženskom imenu, dok se nasumično odabrano muško ime unosi u rubriku za upis podataka o ocu.[60] Ovakvo shvatanje bilo bi najadekvatnije za primenu u okvirima domaćeg zakonodavstva, koje se praktično svodi na prihvatanje rešenja engleskih sudova da promena pola roditelja nema ikakvog uticaja na njihov roditeljskopravni status.
Adekvatnost engleskog pristupa domaćem pravnom sistemu posebno je uočljiva kod utvrđivanja očinstva. U situacijama u kojima je biološki otac promenio pol u ženski nakon začeća deteta dolazi do poteškoća prilikom primene pravila o utvrđivanju očinstva. Najpre, ukoliko je transrodna žena, odnosno nekadašnji muškarac, u trenutku rođenja deteta u braku sa njegovom majkom[61] matičar će biti dužan da ga upiše kao oca na osnovu pravne pretpostavke o očinstvu muža majke.[62] Primena engleskog pristupa u opisanoj situaciji omogućila bi upis oca prema ranijem, muškom imenu i biološkom polu. Sa druge strane, kada je reč o detetu rođenom izvan braka, a čiji je biološki otac pravno promenio pol nakon začeća, u odsustvu engleskog modela i uz važeća zakonodavna rešenja bilo bi apsolutno nemoguće uspostaviti roditeljskopravni odnos između ta dva lica. Prema PZ-u, očinstvo dece rođene van braka utvrđuje se priznanjem i sudskim putem.[63] Jedan od osnovnih materijalnih uslova punovažnog priznanja jeste da izjava o priznanju potiče od muškarca.[64] Ako bismo pravno relevantnim u ovom smislu smatrali novi pol osobe koja daje izjavu o priznanju onda do njega ne bi moglo ni doći, budući da je reč o transrodnoj ženi. Mogućnost utvrđivanja očinstva sudskom odlukom bi takođe bila uskraćena, jer se pravo na podnošenje tužbe priznaje muškarcu koji tvrdi da je otac deteta.[65] Transrodna žena se ne bi mogla pojaviti ni kao tužena strana, jer ostala aktivno legitimisana lica tužbu moraju podneti protiv muškarca koga smatraju ocem deteta, a koji nije priznao očinstvo. Na ovaj način bi pravo deteta da zna svoje poreklo bilo ograničeno. Međutim, kako bi se tada radilo o njegovom ograničenju iz pravnih razloga, isto bi moralo biti izričito predviđeno zakonom na osnovu procene zakonodavca kako su prava i interesi transrodnih roditelja pretežniji.[66]
Izbegavanje zakonodavca da uredi pitanja uticaja pravne promene pola transseksualnih osoba na njihov roditeljski status u domaćem pravu bi mogla negativno uticati na pravo deteta da zna istinu o svom poreklu i kroz eventualne zloupotrebe važećih propisa. Kako je nošenje i rađanje deteta vidljiva činjenica, mogućnost izigravanja pravila prisutna je isključivo kod utvrđivanja očinstva na osnovu pretpostavke i priznanja, kao socioloških konstrukcija. Osoba koja je pravnim putem promenila pol u Republici Srbiji ima pravo na zaključenje braka u skladu sa svojim novopriznatim polom. Ukoliko bi transrodni muškarac, odnosno lice koje je promenilo pol iz ženskog u muški zaključilo brak sa ženom koja u toku trajanja braka rodi dete takav muškarac bi snagom pravne pretpostavke mogao biti upisan u matičnu knjigu rođenih kao otac, iako biološki to nije.[67] Sličan primer može predstavljati i davanje izjave o priznanju vanbračnog očinstva od strane transrodnog muškarca. U svetlu aktulenih domaćih propisa odlučivanje o upisu podataka bi, ponovo, u potpunosti bilo u rukama nadležnog matičara. Upis podataka o ocu mogao bi biti odbijen ukoliko matičar posumnja u njihovu tačnost.[68] Pretpostavka i priznanje očinstva su načini uspostavljanja roditeljskopravnog odnosa konstruisani radi efikasnijeg i ekonomičnijeg, ali ne i lažnog upisa podataka u matičnu knjigu rođenih za dete. Ipak, odbijanje je samo jedna opcija koja ne isključuje mogućnost izigravanja postojećih propisa.
Očigledna je potreba za zakonodavnim odgovorom na prisustvo muškaraca koji rađaju decu[69], žena koja obezbeđuju semene ćelije i nebinarnih roditelja. U tom pravcu, profesorka Didak (Diduck) navodi kako „nove porodice i novo roditeljstvo zahtevaju savremenija pravila i jezik“.[70] Tipičan primer „novog roditeljstva“ predstavljaju transrodna lica u ulozi bioloških roditelja. Tačno je da upotreba rodno-zasnovanih jezičkih termina prilikom upisa roditelja u matične knjige koji je u suprotnosti sa njihovim pravno izmenjenim polom stvara jaz između roditeljskih uloga koje su im priznate zakonom i onih koje igraju u porodičnoj stvarnosti.[71] Pravni kritičari tvrde da formalni pravni procesi, poput registracije rođenja, oblikuju društvenu stvarnost koju navodno samo beleže.[72] Međutim, jedina oblast u okviru koje pravo Srbije još uvek navodi polnu pripadnost roditelja, i to sa razlogom, jeste oblast uspostavljanja ili osporavanja roditeljskopravnog odnosa, dok se kod vršenja roditeljskog prava koristi generičan i neutralan izraz „roditelj“. Roditeljskopravni status je pravna konstrukcija koja ne sadrži pretenzije na bilo kakvo normativno značenje mimo zakona. Iako može biti značajno za pojedine roditelje i decu u smislu njihove identifikacije, prisutan je stav da svrha zakonskog roditeljstva nije nužno pružanje „objektivne istine“ ili odražavanje „stvarnosti“.[73] Umesto toga, treba ga shvatiti kao sredstvo dodeljivanja pojedincu statusa roditelja u pravne svrhe. U nedostatku posebnih odredbi, model odvajanja roditeljskog statusa od pravno izmenjenog pola deluje najprihvatljivije. Oslobađanje od pretpostavke da nuklearna porodica podrazumeva prisustva dva roditelja, odnosno majke i oca, predstavlja najveći izazov sa kojim se susreću pravni sistemi prilikom regulisanja trasrodnog roditeljstva.[74] To, između ostalog, objašnjava veliku prevalenciju prvog modela u odnosu na preostala dva. Njegova rasprostranjenost ukazuje na nespremnost zakonodavaca da transrodnim licima priznaju status roditelja u skladu sa njihovim pravno priznatim polom.
III PRAVNA PROMENA POLA RODITELJA DETETA I PRAVO DETETA DA ZNA SVOJE POREKLO
Pravo deteta da zna svoje biološko poreklo, proklamovano članom 7. Konvencije UN o pravima deteta[75] biva dovedeno u pitanje na posve specifičan način stvaranjem mogućnosti sticanja potomstva od strane transseksualnih osoba. Za razliku od uobičajenih situacija u kojima se ovo pravo ograničava, ovde naročito kompleksan zadatak može predstavljati odlučivanje o tome koje rešenje je zaista u najboljem interesu deteta. Kao sve važniji akter u kreiranju i legitimizaciji ideja o porodičnom životu, ESLJP je nedavno dobio priliku da svoje stavove iskaže i po pitanju problema uticaja pravne promene pola roditelja na roditeljskopravni odnos.
Dva slučaja, različitog činjeničnog stanja, vođena su protiv iste države. U prvome, O. H. i G. H. protiv Nemačke (O. H. and G. H. v. Germany) iz 2023. godine[76] podnosioci predstavke su nemački državljani O. H. i G. H., transrodni roditelj i njegovo dete. O. H. je rođen kao osoba ženskog pola, koja je 2011. godine pravnim putem promenila pol u muški. Samo dve godine kasnije, upotrebom semenih ćelija donora O. H. rađa sina, te od matične službe zahteva da bude upisan kao otac deteta koje je rodio. Ipak, na osnovu stava nemačkih sudova O. H. je upisan u matičnu knjigu rođenih za dete kao majka, prema svom ranijem imenu. U drugom slučaju, A. H. i drugi protiv Nemačke (A. H. and Others v. Germany)[77] radilo se o troje lica - transrodnoj ženi A. H., njenoj partnerki G. H. koja je rodila dete L. D. H., začeto upotrebom semenih ćelija A. H. Na osnovu toga, A. H. je upisana u matične knjige rođenih kao otac deteta, iako je želela da i ona bude registrovana kao majka. U predstavkama upućenim Sudu u Strazburu, podnosioci se pozivaju na član 8. EKLJP, navodeći kako odbijanje nadležnih organa da dozvole upis transrodnog roditelja u skladu sa pravno izmenjenim polom predstavlja kršenje prava na poštovanje privatnog i porodičnog života.[78]
U oba slučaja, ESLJP je istakao kako dejstvo pravne promene pola na roditeljski status postavlja osetljiva etička i moralna pitanja, koja obezbeđuju široko polje slobodne procene državama članicama. Štaviše, nemačke vlasti su u ovim slučajevima morale odvagati brojne privatne i javne interese naspram prava transrodnog roditelja, poput prava deteta da zna svoje poreklo i interesa za stabilnom pravnom vezom sa svojim roditeljima, kao i javnog interesa oličenog u doslednosti i tačnosti podataka koji se upisuju u javne registre. Sud je primetio i kako je namera nemačkog zakonodastva po pitanju registracije transrodnog roditelja deteta u skladu sa njihovim biološkim polom, kako za decu rođenu pre, tako i onu rođenu nakon tranzicije bila jasna.[79] Kao najznačajnije, navedeno je da pravne kategorije materinstva i očinstva nisu međusobno zamenljive, već ih treba razlikovati na osnovu uloge roditelja u procesu začeća.[80] Time je potvrđen stav Saveznog vrhovnog suda Nemačke koji počiva na činjenici da bi dete bilo uskraćeno za vitalne informacije o svom poreklu ukoliko registracija rođenja ne bi razjasnila tačnu reproduktivnu funckiju roditelja na kojoj je utemeljen odnos između njega i deteta.[81] ESLJP je prihvatio i da roditeljskopravni odnos koji je u skladu sa reproduktivnom funkcijom roditelja omogućava stabilnu vezu deteta sa majkom i ocem, nepromenjivu čak i u situaciji da transrodni roditelj naknadno zahteva poništenje potvrde o promeni pola.[82] Činjenica da je nemački zakonodavac onemogućio uticaj pravne promene pola na roditeljski status odgovara najboljem interesu deteta da sazna konkretan doprinos dotičnog roditelja njegovom, odnosno njenom začeću.[83] ESLJP je u oba slučaja insistirao na argumentu da postojanje roditeljskopravnog odnosa između transrodnih roditelja i njihove dece nije bilo dovedeno u pitanje. Da li je registracija od strane nadležnih organa u matičnim knjigama bila tačna ili ne nema odlučujući značaj, naročito uzimajući u obzir ograničeni broj situacija u kojima bi se zahtevalo podnošenje izvoda iz matične knjige rođenih i obelodanjivanje rodnog identiteta podnosilaca predstavke.[84] Shodno tome, ESLJP navodi da su nemački sudovi postigli pravičnu ravnotežu suprotstavljenih interesa, te da nema povrede člana 8. EKLJP.[85]
Suprotna odluka ESLJP-a u izloženim slučajevima bi imala transformišući uticaj na nebrojano načina. Osim što bi podrila temelje tradicionalno shvaćenog očinstva i materinstva, odvajanjem biološke povezanosti jajnih ćelija sa majkom i semenih ćelija sa ocem, presuđivanje u korist podnosilaca predstavke omogućilo bi doživljavanje očinstva kao direktne i autonomne roditeljske veze sa detetom, koja ne predstavlja derivat odnosa materinstva.[86] Interesantna činjenica je da ESLJP nije uvažio ni pristup rodno neutralne registracije roditelja. Prema njegovom tumačenju, zamena termina „majka“ i „otac“ sa „roditelj 1“ i „roditelj 2“, predložena od strane podnosilaca predstavke, ne bi pružila adekvatnu zaštitu njihovih prava, s obzirom da bi izraz „roditelj 1“ neosporno ukazivao na osobu koja je dete rodila.[87] Uticajan faktor koji je doprineo presudama u dva navedena slučaja bio je nedostatak evropskog konsenzusa po pitanju dejstva pravne promene pola roditelja na roditeljskopravni odnos, što opravdava priznavanje širokog polja slobodne procene državama od strane ESLJP-a. U većini zemalja članica Saveta Evrope zastupljen je pristup neusklađenosti pravno priznatog pola i roditeljskog statusa, iskazan kroz opštu nevoljnost zakonodavaca da predvide registraciju transrodnih roditelja prema njihovom željenom polu.[88] Međutim, ESLJP je odsustvo konsenzusa o spornom pitanju mogao prenebregnuti pozivanjem na postojeća nacionalna rešenja izvan evropskog pravnog područja, ali i na međunarodna pravna dokumenta. Rezolucija Parlamentarne skupštine Saveta Evrope iz 2018. godine istakla je odgovornost država da obezbede ispravno navođenje rodnog identiteta transrodnih roditelja u matičnim knjigama rođenih za njihovu decu.[89] U okviru Evropske unije, rezolucija Evropskog parlamenta iz 2021. godine pozvala je države članice da obezbede „mere za olakšavanje priznanja pravno izmenjenog pola transrodnih roditelja“ kao neophodne u ostvarivanju prava na poštovanje privatnog i porodičnog života.[90]
Presude ESLJP-a u slučajevima protiv Nemačke pokazatelji su realnosti da, koliko je pomenuta rešenja lako proklamovati na ovako opštem nivou, toliko ih je teško primeniti u praksi. Sve to ukazuje na realnu nemogućnost prava da, po svaku cenu, oblikuje biološke činjenice i sociološki duboko utemeljene principe, kojima zapravo treba da se prilagodi. Širokim tumačenjem ideje ljudskih prava dolazi do eskalacije individualizma koji neprestano traži više.[91] Pravni termini „majka“ i „otac“ najmanje su pravni.[92] Oni održavaju preovlađujuće sociološko, psihološko, kulturološko, religijsko, pa čak i književno značenje pojmova koji predstavljaju iskonske kategorije.
IV ZAKLJUČAK
Pokušaji ukalupljivanja novih porodičnih struktura u postojeće zakonodavne režime koji počivaju na tradicionalnom shvatanju roditeljstva pokazali su se kao prilično teško ostvarivi. Premda se transrodni roditelji suočavaju sa problemima uzrokovanim kontinuiranim oslanjanjem na binarni, dvoroditeljski model konvencionalne nuklearne porodice, nakon stavova ESLJP-a iskazanih u nedavno donetim presudama protiv Nemačke opravdano je očekivati da će, u narednom periodu, Švedska ostati izuzetak u načinu regulisanja uticaja pravne promene pola roditelja na roditeljskopravni odnos.
Širina polja slobodne procene koja je državama garantovana u konkretnom slučaju praktično znači da je primena ma kojeg pristupa uređenja transrodnog roditeljstva dovoljna da se ispune zahtevi Evropske konvencije o ljudskim pravima. Sledstveno, može se pretpostaviti da države neće imati ikakvih sklonosti ka odustanku od decenijama starih pravila uspostavljanja roditeljskopravnog odnosa u cilju prilagođavanja manjinskim porodičnim strukturama. Navedeno ne znači da zakonodavci, poput domaćeg, treba da ignorišu potrebu za pravnim uređenjem uticaja promene pola pojedinca na njegov roditeljski status u situacijama koje se, na osnovu važećih pravnih propisa ne bi mogle okarakterisati kao nezamislive.
Tamara Mladenović*
THE IMPACT OF LEGAL GENDER RECOGNITION ON PARENTHOOD AND PARENTAL RELATIONSHIP
Summary
The evolving nature of parenthood involving transgender parents and their children has become a significant issue in both legal and social discourse. One key development in this area has been the removal of the sterilization requirement, a critical step toward the legal recognition of a transgender individual’s gender. This change, motivated by concerns about preserving traditional family structures, has created complex legal challenges for legislators. These challenges are particularly evident in the need to establish clear legal frameworks that govern the relationship between trans individuals and their biological children. In jurisdictions that specifically address the intersection of transgender and parental status, legal changes have often been driven by judicial decisions. Despite the broader trend toward greater protection of trans individuals’ gender identities, European states generally remain hesitant to align the registration of trans parents in the birth certificates of their children with their legal gender. This paper explores the advantages and disadvantages of various approaches to this issue, as well as the potential consequences of the absence of clear legal provisions in the legal system of the Republic of Serbia. The right of the child to know his or her origin is a critical factor in these discussions and receives particular attention in the analysis.
Key words: transgender persons, sterilization, legal parenthood, maternity, paternity, the right of the child to know his or her origin.
* Asistent Pravnog fakulteta Univerziteta u Kragujevcu, tmladenovic@jura.kg.ac.rs.
** Rad je rezultat naučnoistraživačkog rada autora u okviru Programa istraživanja Pravnog fakulteta Univerziteta u Kragujevcu za 2024. godinu, koji se finansira iz sredstava Ministarstva nauke, tehnološkog razvoja i inovacija Republike Srbije
[1] C. Dickens, The Magic Fishbone, Constable and Co. LTD., London, 1867, 7.
[2] C. Fenton-Glynn, Deconstructing Parenthood: What makes a “Mother”?, The Cambridge Law Journal, no. 79, 2020, 34.
[3] Antonim ovom pojmu je termin cisrodnost koji se upotrebljava za osobe čiji osećaj rodnog identiteta odgovara polu dodeljenom po rođenju. Vid. D. Karsay, Jumping ropes: Experiences of trans parents in Europe & Central Asia, TGEU, 2022, 10.
[4] M. Sabatello, Advancing Transgender Family Rights through Science: A Proposal for an Alternative Framework, Human Rights Quarterly, Vol. 33, 2011, 43. Radi razumevanja koncepta rodnog identiteta, važno je razgraničiti pojmove pola i roda. Dok se pol prvenstveno odnosi na biološke atribute poput hromozoma, prevalencije hormona i spoljašnje i unutrašnje anatomije, rod podrazumeva društveno konstruisane uloge, ponašanja i aktivnosti koje dato društvo smatra prikladnim za muškarce i žene, te predstavlja socio-psihološku kategoriju. Vid. Human Rights and Gender Identity, Commissioner for Human Rights, Council of Europe, Strasbourg, 29 July 2009, 3; M. Brodie Maier, Parental Gender Designations on Children’s Birth Certificates: The Need for a Modifiable Form, DePaul Journal of Women, Gender and the Law, Vol. 8, Issue 1, 2019, 2.
[5] Case of Goodwin v. United Kingdom, European Court of Human Rights, Strasbourg, Application no. 28957/95, 11 July 2002.
[6] V. Vlašković, Problem opstanka braka nakon pravne promene pola jednog od supružnika, u: Usklađivanje pravnog sistema Srbije sa standardima EU (ur. S. Soković), knj. 9, Pravni fakultet Univerziteta u Kragujevcu, Institut za pravne i društvene nauke, Kragujevac, 2021, 425.
[7] Mada Ujedinjeno Kraljevstvo nije bilo prvo evropsko zakonodavstvo koje je predvidelo ovu mogućnost. Ne samo u Evropi, već i u čitavom svetu, prva u nizu država koja je regulisala pravnu promenu pola, davne 1972. godine, bila je Švedska. Ibid, 169.
[8] Čl. 45 b. st. 5. Zakona o matičnim knjigama, Službeni glasnik RS, br. 20/2009, 145/2014 i 47/2018.
[9] Pravilnik o načinu izdavanja i obrascu potvrde nadležne zdravstvene ustanove o promeni pola (PoPP), Službeni glasnik RS, br. 103/2018.
[10] Ovaj medicinski termin označava osećanje nelagodnosti koje osoba pripisuje nepodudarnosti između sopstvenog rodnog identiteta i rodne uloge, na jednoj strane, i biološkog pola, na drugoj strani. Vid. M. Draškić, Transseksualitet i brak, Nomos, Beograd, 1994, 1.
[11] PoPP, čl. 3. st. 1. tač. 1.
[12] PoPP, čl. 3. st. 1. tač. 2.
[13] PoPP, čl. 5.
[14] U teoriji je istaknut stav kako odluka u slučaju Gudvin predstavlja primer „genitocentrizma“. Termin je skovala profesorka Aleks Šarpe (Alex Sharpe) kako bi označila uobičajenu pretpostavku da izgled genitalija osobe određuje njen pravni pol. Dok je slučaj Gudvin bio prekretnica u priznavanju prava na promenu pola u Evropi, istovremeno je reprodukovao ideju zasnovanu na shvatanju da pravni pol osobe mora odgovarati fizičkom izgledu pojedinca na cisnormativan način. L. Holzer, Legal gender recognition in times of change at the European Court of Human Rights, ERA Forum, 23(2), 2022, 174; Ova ideja napuštena je u odluci X i Y protiv Rumunije (X and Y v. Romania) u kojoj ESLJP ističe kako države više ne mogu zahtevati sprovođenje hirurške intervencije polnog prilagođavanja kao uslov pravne promene pola. Case of X and Y v. Romania, European Court of Human Rights, Strasbourg, Application no. 2145/16 and 20607/16, 19 January 2021; Prema podacima iz 2022. godine, najmanje devet evropskih država dozvoljavaju promenu pola odraslim licima bez propisivanja bilo kakvih uslova. L. Holzer, op. cit., 170.
[15] Article 8, European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms, Council of Europe, Rome, 4 November 1950 - CETS 5.
[16] Case of A. P., Garҫon and Nicot v. France, European Court of Human Rights, Strasbourg, Application no.79885/12, 52471/13 and 52596/13, 6 April 2017, para. 131.
[17] V. Vlašković, Medicinske usluge polnog prilagođavanja kao uslov za pravnu promenu pola u svetlu prakse Evropskog suda za ljudska prava, u: XXI vek – vek usluga i uslužnog prava (ur. D. Vujisić), knj. 12, Pravni fakultet Univerziteta u Kragujevcu, Institut za pravne i društvene nauke, Kragujevac, 2021, 201.
[18] A. Margaria, Trans Men Giving Birth and Reflections on Fatherhood: What to Expect?, International Journal of Law, Policy and The Family, 34, 2020, 229.
[19] Profesor Šerpe (Scherpe) je još označava kao „pravnu ucenu“. Vid. J. Scherpe, The Present and Future of European Family Law, Vol. IV of European Family Law, Edward Elgar, Cheltenham-Northampton, 2016, 127.
[20] S. McGuinness, A., Alghrani, Gender and Parenthood: The Case for Realignment, Medical Law Review, 16 (2), 2008, 265.
[21] A. Margaria, op. cit., 226.
[22] V. Vlašković, Medicinske usluge polnog prilagođavanja..., 202.
[23] Što je i potvrđeno u odluci Saveznog ustavnog suda Nemačke iz 2011. godine, u kojoj se navodi činjenica da je mali broj transseksualnih osoba kod kojih će pravni pol biti u suprotnosti sa uspostavljanjem njihove roditeljskopravne uloge. Vid. 1 BvR 3295/07, vom 11. Januar 2011, https://www.bundesverfassungsgericht.de/SharedDocs/ Pressemitteilunfen/EN/2011/bvg11-007.html, datum posete: 30. 10. 2024.
[24] Sa druge strane, državama koje su zadržale uslov obavezne sterilizacije, poput Češke, Turske ili Rumunije, motivaciju upravo predstavlja sprečavanje prokreativne prakse koja se smatra nepoželjnom i problematičnom i potpuno eliminisanje rizika od zabune u porodičnim odnosima, sa naglašenim strahom od „trudnih muškaraca“. U tom smislu: A. Margaria, op. cit., 229.
[25] V. Vlašković, Medicinske usluge polnog prilagođavanja..., 204.
[26] D. Alaattinoǧlu, A. Margaria, Trans parents and the gendered law: Critical reflections on the Swedish regulation, Oxford University Press, Vol. 21, No. 2, 2023, 606.
[27] V. Vlašković, Medicinske usluge polnog prilagođavanja..., 204.
[28] Ibid.
[29] R (On the Application of TT) v Registrar General for England and Wales [2019] EWHC 2384 (Fam).
[30] C. Fenton-Glynn, op. cit., 37; A. Walawalker, Trans Man Named Mother Of His Child Is “Breach of Human Rights”, Experts Say, 2019, https://eachother.org.uk/freddy-mcconnell-human-rights-breach/, datum posete: 05. 11. 2024.
[31] U presudi označen kao TT iz razloga anonimnosti. Njegov identitet otkrio je dokumentarac „Morski konjić“ (Seahorse), emitovan od strane Bi-Bi-Sija (BBC) u septembru 2019. godine. A. Brown, Trans Parenthood and the Meaning of ‘Mother’, ‘Father’ and ‘Parent’ – R (McConnell and YY) v Register General for England and Wales [2020] EWCA Civ 559, Medical Law Review, Vol. 29, No. 1, 2021, 158; J. SlothNielsen, R. SlothNielsen, Mothers and Others: Transgender birth, birth registration and the rights of the child, with focus on the United Kingdom and South Africa, International Journal of Discrimination and the Law, Vol. 20, No. 4, 2020, 217.
[32] J. SlothNielsen, R. SlothNielsen, op. cit., 204.
[33] A. Brown, op. cit., 160.
[34] R (On the Application of TT) v Registrar General for England and Wales [2019] EWHC 2384 (Fam), para. 279.
[35] A. Brown, op. cit., 160; M. Holden, Is a transgender man who gives birth a mother? Yes, says UK court, 2019, https://www.reuters.com/article/world/is-a-transgender-man-who-gives-birth-a-mother-yes-says-uk-court-idUSKBN1WA1JW/, datum posete: 13. 11. 2024.
[36] Ibid, 167.
[37] Mada se u presudi navodi u tom trenutku nerešeni slučaj pred ESLJP protiv Nemačke povodom zakonskog definisanja majke od strane podnositelja predstavke u sličnoj situaciji. R (On the Application of TT) v Registrar General for England and Wales [2019] EWHC 2384 (Fam), para. 73, 78.
[38] Nemački sudovi su zauzeli identične stavove kao engleski u situaciji u kojoj je dete rođeno od strane transrodnog muškarca, koji je potom upisan kao majka deteta i to pod svojim ranijim, ženskim imenom. A. Margaria, op. cit., 230. Sudovi obeju država nedvosmisleno naglašavaju potrebu očuvanja stabilne administrativne šeme registracije rođenja u kojoj se osoba koja rodi dete dosledno upisuje kao majka, na osnovu pravila mater semper certa est. Jedan od ubedljivijih argumenata koji leži u osnovi ovakvog izbora je davanje značaja pravu deteta da zna svoje poreklo. D. Alaattinoǧlu, A. Margaria, op. cit., 618.
[39] Ibid, 617.
[40] J. SlothNielsen, R. SlothNielsen, op. cit., 208.
[41] D. Alaattinoǧlu, A. Margaria, op. cit., 610.
[42] Ibid, 611.
[43] Slična presuda doneta je 2018. godine od strane suda u Italiji u slučaju u kome je transrodnoj ženi nakon promene pola omogućena izmena podataka u matičnoj knjizi rođenih za dete, sa „otac“ na „majka“. Vid. Tribunale di Trento, Sentenza 21, marzo 2018, http://schuster.pro/tribunale-di-trento-sentenza-21-marzo-2018-atti-nascita-figli-genitore-trans/, datum posete: 14. 11. 2024.
[44] D. Alaattinoǧlu, A. Margaria, op. cit., 613.
[45] Mada švedski zakon, za razliku od ranijeg sudskog tumačenja, u slučajevima u kojima roditelj izvrši pravnu promenu pola nakon rođenja deteta zapravo prepušta Švedskoj poreskoj agenciji da, po sopstvenom nahođenju u svakom konkretnom slučaju, odluči da li će takva promena uticati na izmenu podataka u matičnoj knjizi rođenih za dete. U tom smislu: D. Alaattinoǧlu, A. Margaria, op. cit., 615.
[46] L. Davis, Deconstructing Tradition: Trans Reproduction and the Need to Reform Birth Registration in England and Wales, International Journal of Transgender Health, University of Bristol, 2020, https://research-information.bris.ac.uk/ws/portalfiles/portal/255139969/LD_ Bristol_AM_for_Pure_1_x.pdf, datum posete: 15. 11. 2024.
[47] Ibid, 604.
[48] C. Fenton-Glynn, op. cit., 35.
[49] Osim što rešava pitanje da li roditeljski status treba da se zasniva na biološkom polu ili pravno izmenjenom polu, ovakav pristup pogoduje i registraciji nebinarnih roditelja.
[50] D. Alaattinoǧlu, A. Margaria, op. cit., 617.
[51] C. Fenton-Glynn, op. cit., 35. Sa druge strane, mogućnost upisa roditelja rodno-neutralnim izrazom koja bi bila dostupna samo za transrodna lica ocenjena je kao vid diskriminacije. L. Davis, op. cit., datum posete: 15. 11. 2024.
[52] V. Vlašković, Medicinske usluge polnog prilagođavanja..., 205; Tako, profesor Hering (Herring) govori u prilog uvođenja „bespolnog porodičnog prava“ (sexless family law). J. Herring, Family Law, Eight Edition, Pearson, London, 2017, 15. Profesor Šerpe (Scherpe) navodi kako je opravdano termine „muškarac“ i „žena“ zameniti izrazom „osoba“. U tom pravcu postavlja i pitanje zašto je državama uopšte omogućeno da zahtevaju upis pola u registre građanskog statusa, kada već to ne čine u pogledu nekih drugih elemenata identiteta, poput veroispovesti ili rase. Vid. J. Scherpe, op. cit., 131. Možemo se složiti oko činjenice da pripadnost određenom polu u većini država ipak izaziva izvesne pravne posledice, poput razlike u starosnoj dobi kao uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju, za razliku od pomenutih elemenata identiteta sa kojima je pokušano napraviti paralelu.
[53] Čl. 42. Porodičnog zakona RS (PZ), Službeni glasnik RS, br. 18/2005, 72/2011 – dr. zakon i 6/2015.
[54] Z. Ponjavić, V. Vlašković, Porodično pravo, Službeni glasnik, Beograd, 2022, 200.
[55] Što se može zaključiti i na osnovu podatka da promena pola jednog od supružnika do koje dolazi u toku trajanja braka ne izaziva njegovu ništavost, jer je u trenutku zaključenja braka postojala različitost polova kao uslov njegove punovažnosti. V. Vlašković, Problem opstanka braka..., 2021, 427.
[56] Ibid, 426.
[57] Sa jednim izuzetkom predviđenim u zakonodavstvu Holandije, prema kome se transrodni muškarac (nekadašnja žena) koji rodi dete upisuje kao njegova majka, na osnovu pravila mater semper certa est. F. Swennen, The changing concept of ‘family’ and challenges for family law in the Benelux countries, u: European Family Law (ur. J. Scherpe), Vol. II, Edward Elgar, Cheltenham – Northampton, 2016, 18; B. Sloan, The changing concept of ‘family’ and challenges for family law in Ireland, u: European Family Law (ur. J. Scherpe), Vol. II, Edward Elgar, Cheltenham – Northampton, 2016, 155; M. van den Brink, J. Tigchelaar, The equality of the (non) trans-parent: women who father children, u: Equality and human rights: nothing but trouble? (ur. M. van den Brink, S. Burri, J. Goldschmidt), SIM, Utrecht, 2015, 249.
[58] C. Fenton-Glynn, op. cit., 37.
[59] Što je teško primenjivo u praksi država sa nepromenjenim propisima o uspostavljanju roditeljskopravnog odnosa, s obzirom na to da se očinstvo nikada ne utvrđuje činom rođenja. Za ovakav stav bile bi neophodne posebne odredbe o priznanju očinstva od strane transrodnog muškarca ili njegovog utvrđivanja sudskim putem.
[60] Trans parenthood – legal analysis, https://www.liga-europe.org/files/uploads/2022/09/pl_-_trans_parenthood_-_legal_analysis.pdf, datum posete: 18. 11. 2024.
[61] Do čega bi praktično moglo doći s obzirom da i nakon pravne promene pola jednog od supružnika brak opstaje, za razliku od rešenja Poljske u kojoj dolazi do prinudnog razvoda i nemogućnosti primene pretpostavke. Ibid.
[62] PZ, čl. 45, st. 1.
[63] PZ, čl. 45. st. 4.
[64] PZ, čl. 46.
[65] PZ, čl. 55. st. 2.
[66] Z. Ponjavić, V. Vlašković, op. cit., 267.
[67] Švedski model je takvu situaciju predupredio propisivanjem pravila prema kome se pretpostavka bračnog očinstva neće primenjivati na bračne parove kod kojih su jedan ili oba supružnika promenila pol. Tada se očinstvo uspostavlja u posebnom upravnom ili sudskom postupku. Mada je ovo razlikovanje opravdavano odsustvom genetske veze u navedenim slučajevima, a koja predstavlja osnov pretpostavke očinstva, upravo je ova odredba izazvala kritike švedskog zakona. Vid. D. Alaattinoǧlu, A. Margaria, op. cit., 614.
[68] U slučaju postojanja osnovane sumnje da je podatak koji se upisuje u matičnu knjigu netačan, predviđena je dužnost matičara da ga proveri pre upisa. Vid. Čl. 21. st. 3. Zakona o matičnim knjigama.
[69] G. Trebay, He's Pregnant. You're Speechless, 2008, https://www.nytimes.com/2008/06/22/ fashion/22pregnant.html, datum posete: 26. 11. 2024.
[70] A. Diduck, ‘If Only we can Find the Appropriate Terms to Use the Issue Will Be Solved’: Law, Identity and Parenthood, Child and Family Law Quarterly, Vol. 19, No. 4, 2007, 458.
[71] I sam Fredi MekKonel oštro kritikuje ovakvo rešenje, ističući kako nema potrebe da čovečanstvo robuje jezikom koji ono lično kreira. Vid. F. McConnell, Why We Need Gender-Inclusive Terms for 'Father' and 'Mother', https://www.vice.com/en/article/ gender-inclusive-definition-father-mother-parent/, datum posete: 28. 11. 2024.
[72] A. Brown, op. cit., 174.
[73] U tom smislu, u nizu slučajeva zakonski roditeljskopravni odnos biva uspostavljen uprkos nepostojanju biološke veze između deteta i roditelja. A. Brown, op. cit., 178.
[74] D. Alaattinoǧlu, A. Margaria, op. cit., 619.
[75] Article 7, Convention on the Rights of the Child, UN General Assembly, New York, 20 November 1989, United Nations, Treaty Series, vol. 1577, p. 3.
[76] Case of O.H. and G.H. v. Germany, European Court of Human Rights, Strasbourg, Applications nos. 53568/18 and 54741/18, 04 April 2023.
[77] Case of A.H. and Others v. Germany, European Court of Human Rights, Strasbourg, Application no. 7246/20, 04 April 2023.
[78] Judgment O. H. and G. H. v. Germany, Press Release issued by the Registrar of the Court, ECHR 105 (2023), https://hudoc.echr.coe.int, datum posete: 30. 11. 2024.
[79] U nemačkom Zakonu o transseksualnim licima izričito je predviđeno da odluka o pravnoj promeni pola nema uticaja na prirodu odnosa između transseksualne osobe i njene/njegove dece, izuzev u slučaju one usvojene nakon promene pola. Na osnovu činjenice da je ovo dejstvo vremenski ograničeno samo u pogledu usvojene dece, Sud je zaključio kako je isto neograničeno u ostalim situacijama. Vid. J. SlothNielsen, R. SlothNielsen, op. cit., 207.
[80] Judgment O. H. and G. H. v. Germany, Press Release issued by the Registrar of the Court, ECHR 105 (2023), https://hudoc.echr.coe.int, datum posete: 30. 11. 2024.
[81] A. Margaria, op. cit., 233. Ovo zapažanje kritikovano je od strane pravnih teoretičara. Povodom upisa transrodnog muškarca kao majke u matične knjige, profesorka Fenton-Glin (Fenton-Glynn) navodi kako pravo deteta da zna svoje poreklo ne opravdava upotrebu termina “majka“ u konkretnom slučaju. Uzimajući u obzir očiglednu zabrinutost Suda da bi bilo kakve izmene u sistemu registracije rođenja sprečile decu da dobiju podatke o svom poreklu, ona ukazuje na njenu neopravdanost usled činjenice da registracija transrodne osobe koja rađa dete kao oca ne znači da dete gubi svoje biološko poreklo. Takav upis samo omogućava da transrodni roditelji budu upisani onako kako žele u matične kljige rođenih za svoju decu. L. Davis, op. cit., datum posete: 30. 11. 2024.
[82] Što, po mišljenju Saveznog ustavnog suda Nemačke, nije puka teorijska mogućnost. Judgment O. H. and G. H. v. Germany, Press Release issued by the Registrar of the Court, ECHR 105 (2023), https://hudoc.echr.coe.int, datum posete: 30. 11. 2024.
[83] Judgment A.H. and Others v. Germany, Press Release issued by the Registrar of the Court, ECHR 106 (2023), https://hudoc.echr.coe.int, datum posete: 30. 11. 2024.
[84] D. Alaattinoǧlu, A. Margaria, op. cit., 608.
[85] Judgment O. H. and G. H. v. Germany, Press Release issued by the Registrar of the Court, ECHR 105 (2023), https://hudoc.echr.coe.int; Judgment A. H. and Others v. Germany, Press Release issued by the Registrar of the Court, ECHR 106 (2023), https://hudoc.echr.coe.int, datum posete: 30. 11. 2024.
[86] A. Margaria, op. cit., 241. Registracija transrodnog muškarca koji je rodio dete kao oca u matičnim knjigama rođenih uglavnom kreira situacije u kojima nedostaju podaci o majci deteta. Iako nije nemoguće da majka bude nepoznata, neshvatljivo je da podataka o njoj nema onda kada je otac upisan u matičnu knjigu rođenih. To ukazuje na bazičnost odnosa između majke i deteta, koja teško može biti ignorisana.
[87] A. H. and Others v. Germany, Legal Summary, April 2023, 4, https://hudoc.echr.coe.int/fre?i =002-14049, datum posete: 30. 11. 2024.
[88] A. Margaria, op. cit., 242.
[89] Resolution 2239 of Parliamentary Assembly on Private and family life: achieving equality regardless of sexual orientation, Council of Europe, 10 October 2018, par. 4.6.
[90] Resolution 2679 (RSP) of European Parliament on LGBTIQ rights in the EU, 14 September 2021, par. 4.
[91] Z. Ponjavić, Porodično pravo, od institucije do autonomije ličnosti, Pravni život br. 10, 2015, 26.
[92] V. Vlašković, Medicinske usluge polnog prilagođavanja…., 205.
* Assistant, Faculty of Law, University of Kragujevac.