Jelena Čanović Spasojević*
Pregledni naučni članak
UDK: 347.91/.95
doi: https://doi.org/10.46793/GP.1602.113CS
ROČIŠTA NA DALJINU U PARNIČNOM POSTUPKU - NACIONALNA I UPOREDNOPRAVNA ANALIZA**
Rad primljen: 22. 12. 2025.
Rad ispravljen: 24.12.2025.
Rad prihvaćen za objavljivanje: 25. 12. 2025.
U radu se razmatra mogućnost održavanja sudskih ročišta putem video-konferencijske veze u parničnom postupku, sa posebnim osvrtom na pravni okvir u Republici Srbiji i uporednopravna rešenja. Autor analizira važeće odredbe srpskog Zakona o parničnom postupku i prateće akte koji se odnose na izvođenje dokaza na daljinu, ukazujući na to da u srpskom pravu još uvek ne postoji sistematska regulacija instituta ročišta na daljinu u celini. Predstavljena su iskustva i rešenja u pogledu održavanja ročišta na daljinu drugih država, kako Nemačke, koja je još 2002. godine uvela mogućnost održavanja video-ročišta, a nedavno, 2024. godine, sprovela i reforme u ovoj oblasti, tako i rešenja iz parničnih zakonodavstava Austrije, Hrvatske i Slovenije. Posebno se analiziraju važna procesna i tehnička pitanja, od značaja za pravilno i zakonito suđenje. Na osnovu uvida u postojeće izazove i perspektive, u radu se daju predlozi de lege ferenda za unapređenje nacionalnog procesnopravnog okvira i informaciono-komunikacione elektronske infrastrukture, uključujući potrebne izmene i dopune Zakona o parničnom postupku i drugih, sa njim usaglašenih podzakonskih akata.
Ključne reči: ročište na daljinu, parnični postupak, video-konferencijska veza, srpski Zakon o parničnom postupku, uporedno pravo.
I UVOD
Ubrzani razvoj digitalnih (informaciono-komunikacionih) tehnologija i izazovi poput pandemije COVID-19 doveli su do pravne situacije da ročišta na daljinu (suđenja putem video-konferencijske veze) od izuzetka postanu uobičajena pojava u mnogim pravosudnim sistemima. Tradicionalno, glavna rasprava odvija se usmeno, neposredno i javno u sudnici. Međutim, upotreba audio-vizuelnih sredstava komunikacije omogućava da stranke u postupku, njihovi zastupnici, punomoćnici, svedoci, veštaci, sudije i pomoćno sudijsko osoblje učestvuju u suđenju sa udaljenih lokacija, van zgrade suda, kada je to potrebno. Usled dostupnih mogućnosti i uporednopravne prakse, postavlja se pitanje usklađenosti digitalizacije parničnog postupka i održavanja ročišta na daljinu sa fundamentalnim načelima parničnog procesnog prava, uključujući načelo neposrednosti, načelo kontradiktornosti, javnosti, pravo na pristup sudu i pravo na pravično suđenje. Takođe, nameće se potreba za pronalaženjem balansa između povećanja efikasnosti parničnog postupka i sveobuhvatne zaštite procesnih prava parničnih stranaka i drugih učesnika parničnog postupka. Ovaj rad ima za cilj da pruži prikaz postojećeg pravnog okvira Republike Srbije u pogledu izvođenja dokaza na daljinu i predloženih mogućih rešenja u pogledu održavanja ročišta na daljinu, kao i da ta rešenja uporedi sa onim u drugim državama (Nemačkoj, Austriji, Hrvatskoj i Sloveniji).
II PRAVNI OKVIR U REPUBLICI SRBIJI
Važeći Zakon o parničnom postupku Republike Srbije (ZPP)[1] sadrži određene odredbe koje omogućavaju korišćenje audio i video tehnologije, ali one su pre svega usmerene na izvođenje pojedinih dokaza na daljinu, a ne na održavanje celokupnog glavnog ročišta putem video-konferencijske veze. Drugim rečima, u ZPP-u trenutno ne postoji izričita i sveobuhvatna norma koja bi sudu dozvolila da se ročište za glavnu raspravu održi na daljinu u celosti, uz učešće stranaka bez fizičkog prisustva i van sudnice. Ipak, nekoliko postojećih odredaba ZPP-a može predstavljati delimičnu normativnu osnovu za pojedine segmente održavanja ročišta na daljinu.
Pre svega, u članu 245, stavu 3. ZPP-a propisano je: ,,U slučaju iz stava 2 ovog člana, sud rešenjem može da odluči, po službenoj dužnosti ili na predlog stranaka, da se svedok sasluša putem konferencijske veze, korišćenjem uređaja za tonsko ili optičko snimanje“.[2] Ova odredba smeštena je u okviru glave o izvođenju dokaza svedočenjem, a njena svrha je da omogući da se svedok koji je udaljen (npr. u drugom mestu ili inostranstvu) sasluša bez dovođenja u sudnicu, već uz video ili audio vezu od strane sudije koji se nalazi u sudnici ili drugoj prostoriji u zgradi suda opremljenoj za tu namenu. Slično tome, u članu 277, stavu 2. ZPP-a propisano je: „Sud može da odluči rešenjem, po službenoj dužnosti ili na predlog stranke, da se stranka sasluša putem konferencijske veze, korišćenjem uređaja za tonsko ili optičko snimanje, u skladu sa članom 245. ovog zakona. Protiv tog rešenja nije dozvoljena posebna žalba. Stranke imaju pravo na kopiju snimka.“ Navedene odredbe, koje su unete u ZPP 2011. godine, predstavljale su značajan iskorak ka modernizaciji postupka, odnosno dozvolile su mogućnost da se delovi rasprave (saslušanje svedoka ili stranaka) izvedu putem video-linka.
Odredbama Zakona o parničnom postupku se, načelno, zahteva usmenost i neposrednost u samom postupku, odnosno na ročištima, što implicira da sud treba da izvodi dokaze direktno pred strankama, njihovim zastupnicima i punomoćnicima, kao i da je poželjno fizičko prisustvo svih učesnika parničnog postupka u sudnici. Normom kojom se proklamuje načelo javnosti,[3] garantuje se da su ročišta javna, izuzev u slučajevima zakonskih ograničenja. Ovim osnovnim odredbama se ne zabranjuje održavanje ročišta na daljinu, ali se postavljaju standardi koji se i prilikom suđenja putem video-konferencijske veze moraju ispuniti (npr. da stranke budu u mogućnosti da neposredno daju iskaze, da javnost može da prati postupak, itd.). Članom 115. ZPP-a uređuje se vođenje zapisnika o parničnim radnjama preduzetim na ročištu i važnijim izjavama ili saopštenjima stranaka ili drugih učesnika datih van ročišta, što bi važilo i ako bi se te radnje preduzimale putem video-konferencijske veze. To dalje implicira da bi u praksi zapisničar beležio iskaze kao i obično, uz napomenu da je saslušanje vršeno putem video-konferencijske veze. Važeći ZPP ne obavezuje sudove da audio ili video snimak čuvaju u spisima predmeta (osim ako posebno odluče da sačine snimak), već je zapisnik pisani dokaz o preduzetim radnjama na ročištu ili van ročišta, odnosno o samom toku ročišta. Ukoliko se koristi konferencijska veza, iz ZPP proizilazi, da je dopušteno snimanje iskaza svedoka i stranaka uz dostavljanje kopije snimka strankama.[4] Potrebno je istaći i da se pozivanje na ročište (uredno dostavljanje poziva strankama, svedocima i drugim učesnicima) i dalje vrši prema opštim pravilima o dostavljanju (pa tako i dostavljanju elektronskim putem),[5] dakle, i za ročište na daljinu stranka bi formalno trebalo da dobije poziv da dođe na zakazano ročište, s tim što bi u pozivu morale biti navedene i instrukcije za pristup video-konferencijskoj vezi, odnosno online ročištu (npr. elektronski link, platforma, vreme priključenja i dr.).
U pogledu budućih rešenja, važno je napomenuti da je Ministarstvo pravde Republike Srbije još 2021. godine pripremilo Nacrt zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku,[6] kojim su po prvi put predviđene sveobuhvatne odredbe o elektronskom suđenju. Taj Nacrt, koji zaključno sa 2025. godinom, još uvek nije usvojen, sadrži čitav odeljak o tzv. „e-Sudu“, procesnoj elektronskoj komunikaciji i održavanju ročišta putem video-konferencije. Predloženo je, eksplicitnom odredbom, održavanje ročišta upotrebom video-konferencijske veze, putem E-suda, ako obe stranke to zahtevaju,[7] uz obavezu suda da učesnicima blagovremeno dostavi informacije o vremenu i načinu pristupanja i tehničkim uslovima za učešće.[8] Nacrtom se predviđa da, ukoliko nema saglasnosti stranaka da sve pristupe ročištu na daljinu, svaka stranka koja to zahteva može da učestvuje putem video-konferencijske veze na ročištu koje se održava u sudskoj zgradi,[9] dok drugi učesnici fizički borave u sudnici. Ovo se odnosi i na druge učesnike u postupku, koji takođe mogu biti saslušani putem video-konferencijske veze, po sopstvenom zahtevu.[10] Za sve prethodno predviđene slučajeve, slika i ton bi se istovremeno prenosili i u sudnici i na mestu izdvojene video-konferencijske veze.[11] Dalje, predložen je i novi član ZPP kojim bi se propisalo da, ako neko lice zloupotrebi mogućnost prisustva putem video-konferencije tako što ometa rad ili vređa sud ili druge učesnike u postupku, sud može izreći novčanu kaznu i isključiti ga iz video-konferencijske veze (što odgovara udaljenju iz sudnice u klasičnom suđenju).[12] Žalba na rešenje o novčanoj kazni ili isključenju iz video-konferencijske veze ne bi odlagala izvršenje.[13] Nacrtom Zakona takođe se detaljno uređuje i elektronsko dostavljanje, tako što bi se predvidelo da se dostavljanje može vršiti i elektronski preko platforme e-Suda.[14] Uz to, Nacrtom se uređuje mogućnost tonskog ili optičkog snimanja ročišta, ukoliko su ispunjeni potrebni tehnički uslovi,[15] uz određivanje sadržine snimka[16] i dopuštanja da se tonski zapis prenese u pisani oblik kao sastavni deo zapisnika o sprovedenom ročištu,[17] ali i uz priznanje prava strankama na kopiju snimka, kao i drugim licima ako za to imaju opravdani interes propisan sudskim poslovnikom.[18] Postojanje audio i/ili video zapisa o toku ročišta može biti značajno za potrebe izrade zapisnika ili kontrole (npr. za potrebe drugostepenog suda koji bi razmatrao žalbu).
Ove predložene novine u srpskom zakonodavstvu, u skladu su sa normativnim trendom u regionu. Naime, u Sloveniji je još 2008. godine, a u Hrvatskoj 2019. godine dopunjen nacionalni ZPP pravilima o održavanju ročišta i izvođenju dokaza putem video-konferencije, uz kasnije zakonske i/ili podzakonske intervencije koje su se odnosile na određene tehničke i organizacione aspekte suđenja na daljinu, o čemu će biti više reči u uporednopravnom pregledu. Iako pomenuti srpski Nacrt još nije usvojen, očekuje se da će uskoro doći do normativnog uređenja ove oblasti, budući da je potreba za digitalizacijom pravosuđa uvrštena i u Akcioni plan za Poglavlje 23 (Pravosuđe i osnovna prava) u procesu pridruživanja EU.
III UPOREDNOPRAVNA ANALIZA ROČIŠTA NA DALJINU
Mogućnost održavanja ročišta putem elektronske audio-vizuelne veze postala je deo procesnih zakona kojima se reguliše parnični postupak mnogih zemalja, ali sa različitim pristupima i rezultatima u praksi. U nastavku se daje pregled rešenja u pojedinim državama, sa naglaskom na Nemačku, koja je primer ranog uvođenja video-suđenja, zatim Austriju (koja je u vreme pandemije donela posebna pravila, a kasnije ih i trajno uvela) i zemlje regiona (Hrvatsku i Sloveniju). Ova uporednopravna iskustva otkrivaju prednosti, ali i otpore i teškoće, u široj primeni instituta ročišta na daljinu u parničnom postupku.
A. Nemačka
Savezna Republika Nemačka je jedna od prvih evropskih zemalja koja je zakonski omogućila održavanje ročišta putem video-konferencijske veze u građanskim sporovima. Mogućnost vođenja parničnog postupka putem video-konferencijske veze po prvi put je uvedena reformom nemačkog Zakona kojim je regulisan parnični postupak (Zivilprozessordnung – nemački ZPO)[19] 2001. godine. Odredbom člana 128a ZPO, koja je stupila na snagu 1. januara 2002, propisano je da sud može, uz saglasnost stranaka i na njihov zahtev, dozvoliti da se usmena rasprava održi tako što će se stranke, punomoćnici i drugi učesnici nalaziti na drugom mestu tokom usmene rasprave, odakle će preduzimati procesne radnje, uz istovremeni prenos slike i zvuka u sudnicu. Ova novina bila je deo šire reforme parničnog postupka usmerene ka digitalizaciji pravosuđa. Ipak, u praksi su ročišta u prvoj deceniji primene ostala izuzetno retka usled tehničkih nedostataka (neadekvatna oprema i umreženost), kao i restriktivne normative (odluka je u diskreciji sudije i protiv nje nije dopuštena posebna žalba, a ročišta se ne snimaju).[20]
U drugoj etapi reforme parničnog zakonodavstva 2013. godine, kada je donet Zakon o podsticanju korišćenja video-konferencijske tehnike u sudskim i tužilačkim postupcima, član 128a ZPO je noveliran sa ciljem da se olakša održavanje ročišta na daljinu. Ukinut je dotadašnji uslov saglasnosti obe stranke, a sudu je izričito omogućeno da i po službenoj dužnosti, a ne samo na predlog stranaka, dozvoli održavanje ročišta putem video-konferencijske veze. S obzirom na to da mesto održavanja ročišta formalno ostaje sudnica[21] gde sudsko veće sedi, nakon što sud donese rešenje kojim odobrava video-ročište, stranke i dalje imaju pravo da se pojave lično u sudnici ako to žele.[22] Ove zakonodavne izmene su imale za cilj da omoguće fleksibilniju i širu primenu instituta ročišta na daljinu.[23] Suprotno težnjama, nemački sudovi su i dalje retko zakazivali ročišta na daljinu, kako se čini, zbog rezervi u pravnoj zajednici prema promeni tradicionalnog načina vođenja rasprava.[24]
Do 2020. godine ročišta na daljinu u Nemačkoj bila su više izuzetak nego pravilo, iako su sudovi elektronski i tehnološki bili adekvatno opremljeni.[25] Tek je izbijanje pandemije COVID-19 nateralo sudove da masovnije primenjuju postojeću zakonsku odredbu, pa je u 2020. i 2021. godini broj ročišta održanih putem video-konferencije naglo porastao.[26] Ovakva praksa bila je potvrda utiska da su norme bile primenjive, tehnika u dovoljnoj meri dostupna, a da je glavna kočnica bio konzervativan stav pojedinih ili čak većine sudija i advokata koji su u međuvremenu promenili navike, ali i stav o održavanju ročišta na daljinu.
Nakon pandemije, u Nemačkoj su sazrele inicijative za reformu člana 128a ZPO kako bi se proširile mogućnosti održavanja ročišta na daljinu.[27] To je rezultiralo usvajanjem Zakona o podsticanju upotrebe video-konferencijske tehnike u građanskom pravosuđu,[28] koji je stupio na pravnu snagu u julu 2024. godine. Član 128a ZPO sadržinski je izmenjen tako da je njime sada određeno da se usmene rasprave mogu održati putem video-ročišta u za to pogodnim slučajevima i ako su dostupni (stoje na raspolaganju, prim. aut.) odgovarajući kapaciteti (stav 1). Dakle, zakonodavac je želeo da istakne da je video-ročište poželjno kad god to okolnosti dozvoljavaju. Još važnije, propisano je da se ročište smatra video-ročištem ako u njemu najmanje jedan učesnik, stranka (umešač, zastupnik, punomoćnik, advokat) ili član suda, učestvuje putem audio i video prenosa. To praktično znači da su moguće hibridne rasprave, gde npr. tužilac i sudija sede u sudnici, a tuženi i jedan svedok se priključuju putem video-konferencijskog linka.
Prema važećem ZPO, predsednik veća (u pogodnim slučajevima i uz odgovarajuće kapacitete) može da po zahtevu dozvoli ili po službenoj dužnosti odredi na usmenoj raspravi učešće putem audio i video prenosa za jednog, više ili za sve učesnike postupka, s tim što nezadovoljna stranka (ili drugi učesnik) ima pravo da u roku od dve nedelje uloži prigovor na takvu odluku, o čemu će je sud poučiti.[29] U slučaju kada je sud odredio održavanje ročišta na daljinu, a stranka je izjavila blagovremeni i potpun prigovor, predsednik veća će opozvati odluku o određivanju video-ročišta za tu stranku (odnosno za sve one koji su istakli prigovor), dok će strankama (i drugim učesnicima) koji nisu podneli prigovor dozvoliti da učestvuju putem video i audio prenosa.[30] Ukoliko stranka ili drugi učesnik u postupku bude zahtevao učešće putem video-konferencijske veze, sud će o tome odlučiti imajući u vidu konkretne okolnosti. Zakonom se propisuje i da se odbijanje zahteva stranke za učešće putem audio i video prenosa mora ukratko obrazložiti.[31]
Neke procesne situacije koje su ranije bile predmet tumačenja ili različitih predloga (uslov „prisustva veća u sudnici“ i dr.) sada su takođe normativno jasno uređene. Predsednik veća je dužan da, čak i kada se ročište odvija putem video-konferencijske veze, rukovodi raspravom iz sudnice u zgradi suda (čime se ističe simbolički značaj sudnice kao mesta suđenja). Izuzetno, drugim članovima veća može biti dozvoljeno da se priključe putem video-veze ako za to postoje opravdani razlozi.[32] Iako je bilo predloga da se uvedu potpuno virtuelna video-ročišta u građanskim sudskim postupcima, u kojima predsednik veća više ne bi bio fizički prisutan u sudnici i mogao bi, na primer, da vodi ročište iz svoje kućne kancelarije,[33] ovakvi predlozi nisu konačno prihvaćeni i sadržani u poslednjoj Noveli ZPO. Da bi se obezbedio javni pristup ročištima na daljinu, takva video-ročišta takođe moraju biti emitovana uživo (u realnom vremenu, istovremenim prenosom slike i tona) u javno dostupnoj prostoriji unutar zgrade suda. Konačno, snimanje toka video-ročišta od strane učesnika ili trećih lica izričito je zabranjeno i sud je dužan da upozori prisutne na početku suđenja na tu zabranu.[34] Nasuprot ranijem rešenju (prema kome se ročište na daljinu nije snimalo), sada je izričito dopušteno da sud službeno snimi video-ročište u celini ili delimično u svrhu vođenja zapisnika, što je u skladu sa dopunama člana 160a ZPO, pri čemu stranke moraju biti obaveštene o početku i kraju snimanja.[35] Na kraju, primećujemo da zakonom i dalje nisu predviđene posebne žalbe protiv različitih rešenja koja se mogu doneti u skladu sa odredbama iz člana 128a ZPO (osim navedenog prigovora), što se može razumeti kao čuvanje fleksibilnosti postupka u kontekstu afirmacije održavanja ročišta na daljinu.
Reforma nemačkog parničnog procesnog zakona dodatno je harmonizovala proces digitalizacije pravosuđa sa zahtevima pravičnosti, a u prilog tome može se istaći da stranka koja nema uslove da učestvuje u održavanju ročišta na daljinu može lično doći u sudnicu, što garantuje pravo pristupa sudu. I pored ove reforme, stručna javnost u Nemačkoj deli mišljenje da će stvarna primena zavisiti od spremnosti sudija da promene navike. Zakon je i dalje ostavio diskreciono pravo sudiji da oceni da li je slučaj ,,pogodan“ i da li sud ima „odgovarajuće kapacitete“ za održavanje ročišta na daljinu. Kritičari ističu da je ovakva formulacija krajnje oprezna, i da ostavlja prostor da se praktično svako suđenje može proglasiti nepogodnim ili se uvek može opravdati da nema tehničkih uslova, pa da se odbije video-ročište.[36] Na taj način reformisanim članom 128a, po oceni pojedinih autora, zakonodavac više šalje signal o važnosti digitalizacije, nego što garantuje njenu realizaciju.[37] Ipak, čini se da je otklonjena ključna prepreka, nužnost pristanka obe strane, što će omogućiti da proaktivnija stranka (često advokati to traže radi uštede vremena) inicira video-ročište, a sudija će morati barem da obrazloži eventualno odbijanje.
B. Austrija
U austrijskom parničnom procesnom pravu, koje predstavlja primer postupne i oprezne digitalizacije,[38] postojala je ograničena normativna osnova za korišćenje audio i vizuelnih sredstava komunikacije tokom suđenja i pre pandemije. U članu 277. austrijskog Zakona kojim je regulisan parnični postupak (Zivilprozessordnung – austrijski ZPO)[39] propisano je da će sud, u zavisnosti od tehničkih mogućnosti, sprovesti neposredno izvođenje dokaza korišćenjem tehničke opreme za prenos reči i slike umesto ispitivanja od strane zamoljenog sudije, osim ako ispitivanje od strane imenovanog ili zamoljenog sudije nije svrsishodnije sa stanovišta ekonomičnosti postupka ili je neophodno iz posebnih razloga. Međutim, do 2020. godine austrijskim ZPO nije bila predviđena mogućnost da se ročište održi bez fizičkog prisustva stranaka.
Kako je pandemija COVID‑19 nametnula nužnost da se suđenja održavaju bez fizičkog kontakta ili uz minimalan neposredan kontakt učesnika parničnog postupka, tako je Austrija 2020. godine donela poseban privremeni zakon COVID-19 Justiz-Begleitgesetz (prateći zakon uz COVID-19 u oblasti pravosuđa).[40] Tim Zakonom je po prvi put uvedena mogućnost da se održavanje ročišta ili vođenje usmenog postupka u građanskim sudskim postupcima izvrše i bez fizičkog prisustva stranaka, korišćenjem odgovarajućih tehničkih sredstava komunikacije, uz uslov da je to apsolutno neophodno.[41] Ova privremena mera, uz naknadne produžetke, omogućila je austrijskim sudovima da održavaju suđenja putem video-konferencijske veze. S obzirom na prethodna pozitivna praktična iskustva, a nakon smanjenja intenziteta pandemije, austrijski zakonodavac odlučio je da trajno integriše mogućnost održavanja ročišta na daljinu u svoj parnični postupak, pa su 2023. godine usvojene i stupile na snagu izmene austrijskog ZPO.[42]
Prema članu 132a važećeg austrijskog ZPO, sud može održati ročište bez ličnog prisustva stranaka, njihovih zastupnika ili drugih lica koja učestvuju u ročištu, koristeći odgovarajuća tehnička sredstva komunikacije za audio i video prenos. Mogućnost određivanja i održavanja ročišta na daljinu je uslovljena procesnom ekonomijom, postojanjem tehničkih uslova za sprovođenje samog ročišta i saglasnošću stranaka. Uslov saglasnosti se smatra ispunjenim kada ga stranke daju izričito ili prećutno, tj. ukoliko u razumnom roku ne istaknu prigovor povodom odluke suda o zakazanom ročišta na daljinu. Sud može doneti odluku o održavanju ročišta na daljinu i na osnovu predloga stranaka (što je izričito propisano Zakonom).[43] U Zakonu je posebno izdvojena mogućnost saslušanja veštaka putem video-konferencijske veze, ali i mogućnost saslušanja stranaka i ,,informisanih učesnika“[44] na pripremnom ročištu i bez ispunjavanja posebnih uslova.
Nakon skoro četiri godine od uvođenja prvih vanrednih mera, austrijsko pravosuđe je normativno i tehnički pripremilo okvir za održavanje ročišta na daljinu kao dela redovnog postupka. Iako će u praksi ova mogućnost ostati rezervisana za izuzetne situacije i saglasne stranke, uspostavljen je važan pravni osnov koji omogućava fleksibilnije i modernije vođenje postupaka.
V. Hrvatska
Građansko pravosuđe u Republici Hrvatskoj prošlo je kroz značajnu digitalnu transformaciju poslednjih godina. Još su izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku[45] iz 2019.[46] godine započeti koraci ka digitalizaciji parničnog postupka tako što je, najpre, predviđena mogućnost da sud odluči da se održi ročište van sudske zgrade, kada ustanovi da je to nužno ili da će se na taj način uštedeti u vremenu ili troškovima postupka.[47] Zatim, predviđeno je da sud može da odredi da se ročište održi na daljinu, uz korišćenje odgovarajućih audio-vizuelnih uređaja, ili da se na taj način izvede pojedini dokaz.[48] Protiv rešenja suda o održavanju ročišta van sudske zgrade, ročišta na daljinu ili izvođenju dokaza nije dopuštena žalba.[49] Dakle, hrvatskim zakonom je i pre pandemije uveden institut ročišta na daljinu, pri čemu se kasnije, Novelom ZPP iz 2022. godine[50] dalje menjaju propisi koji su, između ostalih, imali za cilj da omoguće samu realizaciju suđenja na daljinu. Shodno tome, odredbama ZPP je predviđeno da se ročišta pred sudom tonski snimaju, pri čemu će snimak biti dostupan strankama u elektronskom obliku putem informacionog sistema, odnosno na drugi odgovarajući način (ako stranka nije uključena u informacioni sistem).[51] Iste godine donet je i podzakonski akt, Pravilnik o održavanju ročišta na daljinu, kojim je preciznije propisan način održavanja ovih ročišta i izvođenja pojedinih dokaza uz korišćenje odgovarajućih audio-vizuelnih uređaja i tehnoloških platformi za komunikaciju na daljinu.[52] Pravilnikom je određeno značenje pojma ,,ročišta na daljinu“ i dr., propisana je tehnička procedura pozivanja na ročište i pripreme ročišta na daljinu, predviđeni su uslovi mesta pristupanja ročištu[53] i dr. S obzirom na to da su na ovaj način otklonjene i predupređene tehničke prepreke, te da je osigurano da se ročišta sigurno i praktično odvijaju u virtuelnom okruženju,[54] hrvatski sudovi su počeli iste godine da zakazuju pojedina ročišta na daljinu, koristeći platformu Microsoft Teams, uz dostavljanje linkova stranama preko sistema e-Komunikacija.[55]
Prema važećem hrvatskom ZPP, sud može da odluči o održavanju ročišta ili izvođenju pojedinog dokaza na daljinu nakon što o tome pribavi izjašnjenja (,,očitovanja“)[56] stranaka i drugih lica koja bi trebalo da učestvuju na ročištu koje će se održati na daljinu.[57] Sud koji vodi postupak može pribaviti izjašnjenja stranaka i učesnika telefonom, elektronskim putem ili na drugi odgovarajući način, pri čemu će ako o tome ne postoji pisani dokaz biti obavezan da sastavi službenu belešku.[58]
Hrvatska je, kako se čini iz analize relevantnih odredaba, omogućila održavanje ročišta na daljinu uz široka diskreciona ovlašćenja postupajućeg sudije u pogledu donošenja odluke, bez propisivanja uslova saglasnosti stranaka.[59] Suđenje na daljinu se u hrvatskom parničnom postupku može odvijati uz normativno pokriće i razvijenu elektronsku platformu koja podržava čitav proces: od podnošenja podnesaka do održavanja rasprave, komunikacija i korespondencija se mogu odvijati elektronskim putem. Kao što smo uočili, jedna specifičnost hrvatskog rešenja je to što se tonski snimci ročišta učitavaju u sistem e-Komunikacija i dostupni su strankama odmah nakon ročišta,[60] što povećava transparentnost i omogućava proveru šta je tačno rečeno prilikom izlaganja i saslušanja (ovo je značajno jer video-ročišta otežavaju sudiji paralelno vođenje ročišta i diktiranje zapisnika koji bi zapisničar trebalo ručno da otkuca).
G. Slovenija
Pravni sistem Slovenije predstavlja jedan od razvijenijih primera normativne regulacije održavanja sudskih ročišta na daljinu u regionu. Za razliku od pojedinih pravnih sistema koji su ovu mogućnost uvodili ad hoc, prevashodno kao reakciju na pandemiju COVID-19, slovenački zakonodavac je pristupio relativno sistematičnom uređenju ovog instituta, kroz izmene procesnih zakona i donošenje posebnih podzakonskih akata. U slovenački Zakon o parničnom postupku,[61] koji je normativno uređen po ugledu na nemački ZPO,[62] još 2008. godine izmenama i dopunama zakona[63] unete su odredbe (član 114a) kojima se predviđaju mogućnost održavanja ročišta i izvođenja dokaza putem video-konferencije. Prema toj odredbi, sud može dozvoliti da se stranke i njihovi zastupnici nalaze na drugom mestu tokom ročišta i da sa tog mesta obavljaju procesne radnje, ako je obezbeđen audio i video prenos sa mesta gde se ročište održava do mesta gde se nalaze stranke i njihovi zastupnici i obrnuto, a sve uz saglasnost stranaka.[64] Pod istim uslovima, sud može odlučiti da izvede dokaze na daljinu, uvidom, ispitivanjem stranaka i svedoka i dokaze veštaka.[65] Protiv odluke suda o održavanju ročišta na daljinu ili izvođenja dokaza na daljinu nije dozvoljeno izjaviti žalbu.[66] Ovim zakonskim odredbama je normativno uveden institut „ročišta na daljinu” u slovenačko parnično pravo, ali je istovremeno i uslovljen saglasnošću obe stranke. U praksi su, međutim, takva video-konferencijska ročišta u godinama nakon Novele slovenačkog ZPP bila retka, s obzirom na to da su same stranke retko pribegavale toj mogućnosti. I pre Novele je postojala odredba, koja, i sada važeća, dopušta sudu da odluči da se ročište održi van zgrade suda, ako utvrdi da je to neophodno ili da bi se time uštedeli vreme ili troškovi postupka, pri čemu protiv takve odluke nije dozvoljena žalba.[67] Povodom slučaja iz 2019. godine pred Višim sudom u Ljubljani potvrđeno je da bez saglasnosti tuženog nije bilo osnova da prvostepeni sud sprovede saslušanje tužilje putem video-konferencije, odnosno izostanak pristanka druge strane činio je održavanje ročišta na daljinu nemogućim, osim ako bi protivljenje bilo ocenjeno kao zloupotreba procesnih prava, što ovde nije bio slučaj.[68] Iz ovoga bismo mogli da zaključimo, da sud ipak ima diskreciono ovlašćenje da izvrši procenu svih uslova i okolnosti od značaja za određivanje ročišta na daljinu, s obzirom da je dužan da vodi računa o pravu na pravično suđenje i ravnopravnost stranaka u postupku. Prema ZPP, u cilju obezbeđenja bezbednosti i kvaliteta suđenja na daljinu, predviđeno je da sudija, odnosno predsednik veća može naložiti audio ili audio-vizuelni snimak celog ročišta ili dela ročišta, o čemu je dužan da obavesti stranke i druge učesnike na ročištu.[69] Zakonom su predviđene obavezna sadržina snimka (podaci), obaveza sačinjavanja prepisa snimka i čuvanja u informacionom sistemu suda.[70]
Pored ZPP, pojedinim podzakonskim aktima docnije su uređeni tehnički i organizacioni aspekti održavanja ročišta na daljinu i drugih procesnih novina koje su nastale kao rezultat digitalizacije slovenačkog parničnog postupka. Tako su, Pravilnikom o elektronskom poslovanju u parničnom i krivičnom postupku[71] propisani uslovi za elektronsko podnošenje podnesaka i razmenu spisa, dok sudska informaciona mreža koristi jedinstven Polycom sistem za video-konferencije (uz Pexip dodatak za priključenje udaljenih učesnika putem mobilne mreže),[72] oslanjajući se na bezbednu državnu komunikacionu infrastrukturu. Ovi tehnološki preduslovi bili su od ključnog značaja da bi ročišta na daljinu mogla efikasno i češće da se sprovode.
Pravna situacija u vreme pandemije COVID-19 poslužila je kao podsticaj za širu primenu zakonske mogućnosti održavanja ročišta na daljinu u parničnom postupku u Sloveniji. U prvoj fazi pandemije (početkom 2020. godine) rad sudova bio je znatno ograničen s obzirom na to da su Zakonom o privremenim merama u vezi sa sudskim, upravnim i drugim javnopravnim pitanjima radi suzbijanja širenja zarazne bolesti[73] bili obustavljeni rokovi i odlagano je postupanje, osim u hitnim predmetima. Međutim, ubrzo, amandman ovog „COVID-19 Zakona” omogućio je postepeni nastavak sudskih postupaka, uključujući postupanje u predmetima koji nisu hitni, a sve pod uslovom da se obezbedi zaštita zdravlja učesnika.[74] U tom smislu, Vrhovni sud Republike Slovenije doneo je iste godine Naredbu o posebnim merama,[75] kojim je utvrđen okvir za nastavak rada sudova. Ovim aktom prvi put je eksplicitno preporučeno da se ročišta održavaju putem video-konferencijske veze, kada postoje tehnički i prostorni uslovi, radi obezbeđivanja nužnog fizičkog distanciranja. U skladu sa uputstvom, suđenja su se tokom proleća 2020. uglavnom odvijala virtuelno, posredstvom dostupnih video-konferencijskih sistema tamo gde je sud raspolagao odgovarajućom tehničkom opremom. Ovakav režim omogućio je da se prekinu zastoji u radu sudova, uz istovremeno pridržavanje epidemioloških mera. Važno je napomenuti da formalni zakonski uslov, koji se ogleda u saglasnosti stranaka za održavanje ročišta na daljinu, nije ukinut ni tokom pandemije. U praksi se, ipak, očekivalo od stranaka da pokažu procesnu lojalnost i daju pristanak kako bi se suđenja odvijala bez odlaganja. Slovenačka sudska vlast je ukazala da neosnovano protivljenje video-konferencijskom saslušanju u uslovima pandemije može predstavljati zloupotrebu procesnih prava usled svesnog odugovlačenja postupka.[76] I nakon prestanka vanrednih mera, mogućnost održavanja ročišta putem video-veze ostala je trajno dostupna u slovenačkom pravnom okviru, kao jedna od opcija u redovnom parničnom postupku. Ipak, primena zavisi od volje stranaka i tehničke opremljenosti suda. Prema dostupnim izveštajima, nakon 2020. godine beleži se nešto češća upotreba ovog instituta nego ranije, ali i dalje znatno ređe nego što je to slučaj sa klasičnim usmenim suđenjima uz fizičko prisustvo u sudnici.[77] U nastojanju da se iskustva iz pandemije valorizuju, a kako bi se sudovi u Sloveniji podstakli da koriste elektronsku komunikaciju prilikom celokupnog procesa suđenja kad god je to celishodno, obezbeđena je tehnička, institucionalna i finansijska podrška državnih organa (uključujući ministarstvo nadležno za pravosuđe), što je dobar primer inicijative i saradnje u procesu digitalizacije postupka koja će uslediti i kod nas u Srbiji.
IV ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
Ročišta na daljinu, odnosno suđenja održana putem video-konferencijske veze, odavno nisu puka teorijska zamisao, već dostupna mogućnost u sve većem broju evropskih pravnih sistema. Pandemija COVID-19 delovala je kao katalizator ove promene, primoravši sudove širom Evrope, pa i sveta, da isprobaju modele rada koji pre toga nisu bili uobičajeni za građanske sudske postupke. Nakon dve do tri godine intenzivne primene, stekla su se značajna iskustva koja pokazuju da video-suđenja mogu uspešno da zamene klasična u mnogim slučajevima, ali i da ona nisu pogodna za svaku materijalnopravnu i procesnopravnu situaciju, kao i da nose određene rizike po procesna prava stranaka i drugih učesnika u postupku ako se ne sprovedu na zakonit, pravilan i pravičan način.
Na nacionalnom planu, čini se da Republika Srbija u okvirima postojećeg zakonodavstva ima minimalne preduslove (mogućnost saslušanja svedoka i stranaka na daljinu), ali nema sveobuhvatnu pravnu regulativu instituta ročišta na daljinu. Takav nedostatak ostavlja pravnu prazninu koja može dovesti do pravne nesigurnosti i neujednačene prakse u slučajevima korišćenja konferencijske veze, kao i uređaja za tonsko ili optičko snimanje. Stoga je neophodno što pre izmeniti i dopuniti Zakon o parničnom postupku odredbama kojima će se detaljno i precizno definisati uslovi i način održavanja ročišta na daljinu, u skladu[78] sa smernicama Evropske komisije za efikasnost pravosuđa,[79] Evropskom konvencijom o ljudskim pravima,[80] relevantnom praksom Evropskog suda za ljudska prava i po ugledu na najbolja (i za naše parnično procesno zakonodavstvo najadekvatnija) uporednopravna rešenja, kako bi prilikom digitalizacije pravosuđa bilo garantovano pravo na pravično suđenje i sva druga ključna procesna prava stranaka i drugih učesnika parničnog postupka.
U radu prikazana uporednopravna analiza pružila je korisne smernice. Nemački ZPO predstavlja prvi i najrazvijeniji primer zakonskog uređenja mogućnosti i uslova za održavanje ročišta na daljinu u parničnom postupku. Njega sledi slovenački zakonodavac, koji je prvi u našem regionu u svoj ZPP uveo predmetne odredbe i kasnije ih dopunjavao zakonskim i podzakonskim aktima, u skladu sa pravnim posledicama pandemije. Iz nemačkog pravnog sistema je proizašao primer da zakonsko rešenje uvedeno čak pre više od 20 godina može ostati „mrtvo slovo na papiru” bez primene u sudskoj praksi i bez spremnosti i volje za korišćenje korisnih inovacija i alata informaciono komunikacionih tehnologija u parničnom i drugim građanskim sudskim postupcima. Takođe, nemački pravni sistem je i primer kako se ta barijera može prevladati, pre svega inicijativama koje su proizašle iz neprijatnih okolnosti poput pandemije, ali i iz potrebe da se rezultati digitalizacije koriste u cilju efikasnosti i ekonomičnosti postupka. Iz analize austrijskog i hrvatskog pravnog sistema uočava se značaj privremenih rešenja donetih za potrebe globalne krize, koja su potom pretočena u trajne norme. Dok se prema nemačkom i hrvatskom zakonu kojim se uređuje parnični postupak ne zahteva, kao uslov, saglasnost stranaka za određivanje ročišta na daljinu, u slovenačkom i austrijskom zakonu se zadržao restriktivniji pristup (uslov izričitog ili prećutnog stranačkog konsenzusa u pogledu održavanja ročišta na daljinu).
Čini se da je za pravosudni sistem Srbije dospeo trenutak da iskoristi iskustva drugih zemalja i krene u aktivniju reformu, kako zakonsku, tako i praktičnu, koja će omogućiti da naši sudovi u 21. veku sude efikasnije, ali i da očuvaju poverenje javnosti u pravosuđe. Ročišta na daljinu svakako moraju biti sadržana u jednom delu te reforme. Uz dobro osmišljena pravila de lege ferenda, adekvatnu tehničku opremljenost i obuku, kao i uz razumevanje procesnopravnog položaja svih učesnika parničnog postupka, suđenje putem video-konferencijske veze može postati koristan alat koji po kvalitetu očuvanja procesnih prava parira klasičnom, tradicionalnom načinu suđenja. To na kraju znači veću dostupnost pravde za građane, jer sud postaje „dostupan jednim klikom” kada je to potrebno i opravdano, uz očuvanje svih vrednosti zakonitog i pravičnog postupka, koje su temelj pravne države u kojoj se ostvaruju vladavina prava i pravna sigurnost. Ostvarivanje ciljeva digitalizacije putem uvođenja novih instituta i modernih rešenja u parnični postupak, uz poštovanje tradicicionalnih parničnih načela je moguće i dostižno, samo uz pažljivo kreiranje zakonskih i podzakonskih pravila i njihove pravilne, jednake i dosledne primene.
Jelena Čanović Spasojević*
REMOTE HEARINGS IN CIVIL LITIGATION – A NATIONAL AND COMPARATIVE LAW ANALYSIS
Summary
This paper examines the possibility of holding court hearings by means of video conferencing in civil litigation, with particular focus on the legal framework of the Republic of Serbia and comparative law solutions. The author analyzes the applicable provisions of the Serbian Civil Procedure Act and the accompanying regulations concerning the taking of evidence at a distance, pointing out that Serbian law still lacks a comprehensive and systematic regulation of remote hearings as a procedural institute. The paper presents experiences and solutions related to remote hearings in other jurisdictions, including Germany, which introduced the possibility of video hearings as early as 2002 and recently implemented further reforms in this area in 2024, as well as solutions found in the civil procedure legislation of Austria, Croatia, and Slovenia. Special attention is devoted to the analysis of important procedural and technical issues relevant to ensuring proper and lawful adjudication. Based on an assessment of existing challenges and future perspectives, the paper offers de lege ferenda proposals aimed at improving the national procedural framework and the information and communication technology (ICT) infrastructure, including the necessary amendments and supplements to the Civil Procedure Act and other related secondary legislation harmonized with it.
Key words: remote hearing, civil litigation, video conferencing, Serbian Civil Procedure Act, comparative law.
* Asistent Pravnog fakulteta Univerziteta u Kragujevcu, jcanovic@jura.kg.ac.rs
** Rad je rezultat istraživanja na projektu Pravnog fakulteta Univerziteta u Kragujevcu: „Usklađivanje pravnog sistema Srbije sa standardima Evropske unije”, za 2025. godinu, koji se finansira iz sredstava Fakulteta.
[1] Zakon o parničnom postupku (ZPP), Službeni glasnik RS, br. 72/2011, 49/2013 – odluka US, 74/2013 - odluka US i 55/2014, 87/2018, 18/2020 i 10/2023 - dr. zakon.
[2] Odredba odnosi se na situaciju iz st. 2, čl. 245, kada sud može rešenjem da odluči da se izvede dokaz čitanjem pisane izjave svedoka, uz određene, istim stavom propisane uslove.
[3] Čl. 4 ZPP
[4] Čl. 277, st. 2 ZPP
[5] Čl. 129 i čl. 131-136 ZPP
[6] Nacrt zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, dostupan na sajtu Ministarstva pravde, https://mpravde.gov.rs/obavestenje/33408/nacrt-zakona-o-izmenama-i-dopunama-zakona-o-parnicnom-postupku-1952021-godine.php, datum posete: 21. 05. 2025.
[7] Vid. čl. 34 Nacrta, koji se odnosi na čl. 107, uz dodavanje st. 3 ZPP
[8] Vid. čl. 32 Nacrta, koji se odnosi na čl. 105, uz dodavanje st. 3 ZPP
[9] Vid. čl. 34 Nacrta, koji se odnosi na čl. 107, uz dodavanje st. 4 ZPP
[10] Vid. čl. 34 Nacrta, koji se odnosi na čl. 107, uz dodavanje st. 5 ZPP
[11] Vid. čl. 34 Nacrta, koji se odnosi na čl. 107, uz dodavanje st. 6 ZPP
[12] Vid. čl. 87 Nacrta, koji se odnosi na čl. 333, st. 1 i 2 ZPP
[13] Vid. čl. 87 Nacrta, koji se odnosi na čl. 333, st. 4 ZPP
[14] Vid. čl. 38 Nacrta, koji se odnosi na čl. 129 ZPP
[15] Vid. čl. 35 Nacrta koji se odnosi na čl. 119, st. 1 ZPP
[16] Vid. čl. 35 Nacrta koji se odnosi na čl. 119, st. 2 ZPP
[17] Vid. čl. 36 Nacrta koji se odnosi na čl. 121, st. 1 ZPP
[18] Vid. čl. 35 Nacrta koji se odnosi na čl. 119, st. 3 ZPP
[19] Deutschland Zivilprozessordnung, In der Fassung der Bekanntmachung vom 05. 12. 2005 (BGBl. I S. 3202, ber. 2006 I S. 431, 2007 S. 1781) zuletzt geändert durch Gesetz vom 24. 10. 2024 (BGBl. I S. 328) m.W.v. 31. 10. 2024, Stand: 01. 04. 2025 aufgrund Gesetzes vom 07. 10. 2024 (BGBl. I S. 302).
[20] C. Christian Müller, B. Roßbach, Videoverhandlung – eine Reform ohne Wirkung, Legal Tribune Online, https://www.lto.de/recht/justiz/j/videoverhandlung-justiz-gerichte-anwaelte-128a-zpo-masseverfahren-digitalisierung, datum posete: 25. 09. 2025.
[21] U smislu čl. 219 st.1 nemačkog ZPO
[22] Iz obrazloženja Zakona iz 2013. godine sledi da sud ne može sprečiti stranke i njihove zastupnike da se pojave u sudnici, čak i kada je odobreno održavanje ročišta na daljinu. Vid. R. Köbler, Digitale gerichtliche Verhandlungen nach § 128a ZPO Dornröschen könnte eine Kur vertragen, E-Zeitschrift für Wirtschaftsrecht & Digitalisierung, https://lrz.legal/de/lrz/digitale-gerichtliche-verhandlungen-nach-128a-zpo, datum posete: 25. 09. 2025.
[23] M. Sehl, Bund und Länder einig über Reform, Videoverhandlung unter Richtervorbehalt, Legal Tribune Online, https://www.lto.de/recht/justiz/j/videoverhandlung-justiz-gerichte-digitalisierung-bmj-laender-128a-zpo, 25. 09. 2025.
[24] Ovakav konzervativni pristup opisala je i jedna sudija: „Ove odredbe su sve do početka pandemije virusa korona ostale u senci praktične primene.“ I. Biallaß, B. Reform der Videoverhandlung in der Zivil- und Fachgerichtsbarkeit, Anwaltspraxis Magazin, https://anwaltspraxis-magazin.de/fachbeitraege/elektronischer-rechtsverkehr/2023/02/23/b-reform-der-videoverhandlung-in-der-zivil-und-fachgerichtsbarkeit/#:~:text=Diese%20Vorschriften%20fristeten%20bis%20zum,Szenarien%20auch%20weiterhin%20als%20sinnvoll, datum posete: 25. 09. 2025.
[25] Pravosudne vlasti saveznih pokrajina uložile su značajne napore da u kratkom roku obezbede tehničke preduslove za ovakav vid suđenja. U nekim pokrajinama digitalizacija je započeta čak i pre pandemije – npr. u Bavarskoj su još od 2018. nabavljeni prenosivi video-konferencijski sistemi za sudove. Videokonferenzen nach § 128a ZPO, Bayerns Gerichte verhandeln zunehmend digital, https://www.lto.de/recht/ nachrichten/n/verhandlungen-per-videokonferenz-an-bayerns-gerichten-2022-128a-zpo#:~:text= Eisenreich%20lobte%20die%20gro%C3%9Fe%20Bereitschaft,Zur%C3%BCckhaltung%20in%20der%20Anwaltschaft%20entgegenzuwirken, datum posete: 26. 09. 2025.
[26] Ibid. Sa izbijanjem COVID‑19, proces tehničkog osposobljavanja je dodatno ubrzan, mnoge sudije su dobile odgovarajuće licence i opremu, a već je sredinom 2020. godine evidentirano oko 435 sudskih sala u Nemačkoj opremljenih za video-konferencije. S. Heetkamp, C. Schlicht, M. Schuh, Videokonferenztechnik, Das Portal videoverhandlung.de schafft Transparenz, https://anwaltsblatt.anwaltverein.de/de/themen/kanzlei-praxis/videoverhandlung -de-schafft-transparenz#:~:text=%C3%B6ffentlich%20zug%C3% A4nglichen%20Quellen%20%E2 %80%93%20soweit,Videokonferenztechnik%20nur%20f%C3%BCr%20dieses%20Gericht, datum posete: 26. 09. 2025.
[27] B. Babović Vuksanović, Digitalna transformacija i građanski sudski postupak u Republici Srbiji, Službeni Glasnik, Beograd, 2025, 99.
[28] Gesetz zur Förderung des Einsatzes von Videokonferenztechnik in der Zivilgerichtsbarkeit und den Fachgerichtsbarkeiten, od 15. 07. 2024.
[29] Čl. 128a, st. 2, nemačkog ZPO
[30] Čl. 128a, st. 4, nemačkog ZPO
[31] Čl. 128a, st. 3, nemačkog ZPO
[32] Čl. 128a, st. 5, nemačkog ZPO
[33] Deutscher Bundestag, Videokonferenztechnik in der Zivilgerichtsbarkeit, https://www.bundestag.de/dokumente/textarchiv/2023/kw38-de-videokonferenztechnik-965066#:~:text=Der%20Bundestag%20hat%20am%20Freitag,daf%C3%BCr%20und%20144%20dagegen%20gestimmt.#:~:text=Anfertigung%20des%20Protokolls%20%C3%BCber%20die, 2023, datum posete: 26. 09. 2025.
[34] Ibid.
[35] Čl. 128a, st. 6, nemačkog ZPO
[36] C. Christian Müller, B. Roßbach, op.cit.
[37] C. Christian Müller, B. Roßbach, op.cit., I. Biallaß, B. op.cit.
[38] B. Babović Vuksanović, op.cit., 101.
[39] Bundesgesetz vom 1. August 1895 über das gerichtliche Verfahren in bürgerlichen Rechtsstreitigkeiten – Zivilprozessordnung.
[40] Bundesgesetz betreffend Begleitmaßnahmen zu COVID-19 in der Justiz (1. COVID-19-Justiz-Begleitgesetz), BGBl. I Nr. 16/2020.
[41] https://www.ris.bka.gv.at/Dokumente/BgblAuth/BGBLA_2020_I_16/BGBLA_2020_I_16. html, datum posete: 10. 10. 2025.
[42] Zivilverfahrens-Novelle 2023, BGBl I Nr. 77/2023
[43] Vid. čl. 132a, st. 1 austrijskog ZPO
[44] U skladu sa čl. 258, st. 2 austrijskog ZPO
[45] Zakon o parničnom postupku Republike Hrvatske, Službeni list SFRJ, br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/ 1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, hrvatski ZPP.
[46] Hrvatski Zakon o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku), koji je Hrvatski sabor doneo na sednici 12. jula 2019. godine. Vid. https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/ 2019_07_70_1447.html, datum posete: 20. 10. 2025.
[47] Čl. 12 hrvatskog Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku koji se odnosi na član 115. hrvatskog ZPP, st. 2.
[48] Čl. 12 hrvatskog Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (2019) koji se odnosi na član 115. hrvatskog ZPP, st. 3.
[49] Čl. 12 hrvatskog Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku koji se odnosi na član 115. hrvatskog ZPP, st. 4.
[50] Novela (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku), koju je Hrvatski sabor doneo na sednici 1. jula 2022. godine. Vid. https://narodne-novine.nn.hr/ clanci/sluzbeni/2022_07_80_1170.html, datum posete: 20. 10. 2025.
[51] Čl. 16 hrvatskog Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (2022) koji se odnosi na član 126a hrvatskog ZPP, st. 1 i 3.
[52] Čl. 1 hrvatskog Pravilnika o održavanju ročišta na daljinu. Pravilnik o održavanju ročišta na daljinu, Narodne novine, br. 154/2022. Vid. https://narodne-novine.nn.hr/clanci/ sluzbeni/2022_12_154_2411.html, datum posete: 20. 10. 2025.
[53] Vid. čl. 5-9 hrvatskog Pravilnika o održavanju ročišta na daljinu.
[54] A. Uzelac, Zakon o parničnom postupku na putu prema novoj paradigmi?, u: Modernizacija parničnog procesnog prava (ur. J. Barbić), Zagreb, 2023, 133.
[55] N. Frankić, I. Belaj, Komunikacija na daljinu sa sudovima u Republici Hrvatskoj, Skei–međunarodni interdisciplinarni časopis br. 1/4, 2023, 120.
[56] Hrvatsku reč ,,očitovanje“ ne bismo svakako mogli da prevedemo kao ,,saglasnost“, zato što se i u samom hrvatskom ZPP za termin saglasnost koristi ,,suglasnost“. Iz toga možemo zaključiti da je hrvatski zakonodavac želeo da uslovi održavanje ročišta na daljinu saglasnošću obe stranke, to bi izričito i naveo. Pojam ,,očitovanje“ može se u ovom kontekstu prevesti kao: izjašnjenje, izjava volje, mišljenje, stav i dr.
[57] Čl. 115, st. 5 hrvatskog ZPP
[58] Čl. 6, st. 1 hrvatskog Pravilnika o održavanju ročišta na daljinu
[59] B. Babović Vuksanović, Ročišta na daljinu u parničnom postupku, Anali Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu br. 2, 2022, 539.
[60] Čl. 126a hrvatskog ZPP
[61] Zakon o pravdnem postopku (ZPP), Uradni list RS, št. 73/07 – uradno prečiščeno besedilo, 45/08 – ZArbit, 45/08, 111/08 – odl. US, 57/09 – odl. US, 12/10 – odl. US, 50/10 – odl. US, 107/10 – odl. US, 75/12 – odl. US, 40/13 – odl. US, 92/13 – odl. US, 10/14 – odl. US, 48/15 – odl. US, 6/17 – odl. US, 10/17, 16/19 – ZNP-1, 70/19 – odl. US, 1/22 – odl. US, 3/22 – ZDeb in 92/24 – odl. US.
[62] K. Zahrastnik, D. Baghrizabehi, Videoconferencing in times of the pandemic and beyond: addressing open issues of videoconferencing in cross-border civil proceedings in the EU, Balkan Social Science Review, br. 19, jun 2022, 50.
[63] Zakon o spremembah in dopolnitvah Zakona o pravdnem postopku (ZPP-D), Uradni list RS, št. 45/08, Zakon o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, od 05. 05. 2008.
[64] Čl. 114a, st. 1 slovenačkog ZPP
[65] Čl. 114a, st. 2 slovenačkog ZPP
[66] Čl. 114a, st. 3 slovenačkog ZPP
[67] Čl. 114, st. 2 slovenačkog ZPP
[68] Odluka Višeg suda u Ljubljani, građansko odeljenje, br. VSL00032442, 11. 03. 2020., st. 6 Obrazloženja, https://www.sodnapraksa.si/?q=*&_submit=i%C5%A1%C4%8 Di&database%5BIESP%5D=IESP&id=2015081111439283#:~:text=6,%C4%8Desar%20to %C5%BEencu%20tudi%20ni%20izreklo, datum posete: 20. 10. 2025.
[69] Čl. 125a, st. 1 slovenačkog ZPP
[70] Čl. 125a, st. 2-5 slovenačkog ZPP
[71] Pravilnik o elektronskem poslovanju v civilnih sodnih postopkih in v kazenskem postopku, Uradni list RS, št. 158/20 in 28/23. Ovaj Pravilnik ja značajan kao podzakonski akt kojim se uređuje elektronsko poslovanje sudova u parničnim i krivičnim postupcima (elektronsko podnošenje podnesaka, elektronska dostava, tehnički uslovi IKT sistema, i dr). Iako ne uređuje eksplicitno ročište na daljinu kao procesni institut, ovaj Pravilnik je od suštinskog značaja jer obezbeđuje normativnu infrastrukturu digitalnog postupka, uređuje elektronsku komunikaciju suda i stranaka i predstavlja tehnički preduslov za održavanje video-ročišta (identifikacija, bezbednost, autentičnost radnji i dr.).
[72] Digitalisation Regulation - Member State notifications, Slovenia, Section 2, National law on videoconferencing in civil and commercial matters, https://e-justice.europa.eu/topics/court-procedures/digitalisation-regulation-member-state-notifications/si_en#:~:text=Courts%20use%20a%20Polycom%20videoconferencing,within%20the%20national%20authorities%E2%80%99%20network, datum posete: 20. 10. 2025.
[73] Zakon o začasnih ukrepih v zvezi s sodnimi, upravnimi in drugimi javnopravnimi zadevami za obvladovanje širjenja nalezljive bolezni SARS-CoV-2 (COVID-19) (ZZUSUDJZ), Uradni list RS, št. 36/20 in 61/20.
[74] Vid. Wolf Theiss, Slovenian courts in the time of corona: For the first time, virtual court hearings are possible, https://www.lexology.com/library/document?tk= eyJ0eXAiOiJKV1QiLCJhbGciOiJIUzUxMiJ9.eyJleHAiOjE3NjYzNTgyMzIsImRhdGEiOnsiRG9jdW1lbnRHdWlkIjoiMzE0MDg3ODgtMWEyMi00ZTBmLWJjMzAtMWY3ZWMxMDY0NDI5IiwiQ29udGFjdEd1aWQiOiIwMDAwMDAwMC0wMDAwLTAwMDAtMDAwMC0wMDAwMDAwMDAwMDAiLCJCeXBhc3NMb2dpbiI6dHJ1ZX19.sABwc53YIa1lUA-qisK1zSR1LhlIqnG-ujx6I-bqwGKbG4S3aqgwxFIHz7RZQ04G74 x1a3hSkKGNxD6Ogq_kgA, datum posete: 21. 10. 2025.
[75] Odredba o posebnih ukrepih zaradi nastanka pogojev iz prvega odstavka 83.a člena Zakona o sodiščih in razlogov iz 1. člena ZZUSUDJZ, Uradni list RS, št. 39/20, 47/20 in 62/20.
[76] ,,Ukoliko bi sud prvog stepena procenio da se tuženi protivi izvođenju dokaza ispitivanjem tužioca putem video-konferencije bez osnovanih razloga, mogao bi kazniti tuženog za zloupotrebu prava.“ Odluka Višeg suda u Ljubljani, građansko odeljenje, br. VSL00032442, 11. 03. 2020., st. 6 Obrazloženja.
[77] https://cms.law/en/int/expert-guides/cms-expert-guide-to-digital-litigation/slovenia#:~:text= Subject%20to%20consent%20by%20the,videoconference%20hearings%20rarely%20take% 20place, datum posete: 21. 10. 2025.
[78] O ovome vid. više u J. Čanović Spasojević, Održavanje ročišta na daljinu u parničnom postupku – normativni okvir Republike Srbije i međunarodni standardi, prihvaćeno za objavljivanje u: Zbornik radova Pravnog fakulteta Univerziteta u Kragujevcu (ur. D. Vujisić), knj. 1, Pravni fakultet Univerziteta u Kragujevcu, Institut za pravne i društvene nauke, Kragujevac 2025.
[79] Evropska komisija za efikasnost pravosuđa (CEPEJ) pri Savetu Evrope (SE) donela je 2021. godine posebne Smernice o održavanju video-konferencija u sudskim postupcima, koje predstavljaju skup preporuka sudovima država koje su članice SE kako da na pravilan način integrišu video konferencijsku tehnologiju u pravosudne postupke (i održavaju ročišta na daljinu) efikasno i uz poštovanje prava na pravično suđenje. Vid. European Commission for the Efficiency of Justice (CEPEJ), Guidelines on videoconferencing in judicial proceedings, Document adopted by the CEPEJ at its 36th plenary meeting (16 and 17 June 2021), Council of Europe. Vid. i European Commission for the Efficiency of Justice (CEPEJ), Guide on the use and development of remote hearings (This Guide complements the CEPEJ Guidelines on videoconferencing in judicial proceedings), Adopted at the 44th plenary meeting of the CEPEJ, Strasbourg, 4-5 June 2025.
[80] Vid. čl. 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Vid. Zakon o ratifikaciji Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i dodatnih protokola br. 11, 4, 6, 7, 12 i 13, Službeni list SCG - Međunarodni ugovori, br. 9/2003, 5/2005 i 7/05 - ispr. i Službeni glasnik RS - Međunarodni ugovori, br. 12/2010 i 10/2015.
* Teaching Assistant, Faculty of Law, University of Kragujevac.